Razmišljanje 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, u zadnjim razmišljanjima govorili smo o novom narodu. Pojasnili smo gdje je novi narod smješten u Crkvi, u narodu Božjem –to je isto ono mjesto na kojem su bili svi sveti kroz povijest, svi proroci jer su živjeli na bezuvjetan način milost Riječi Božje. Zadnji smo put rekli da Božji narod ima zadatak oživjeti povijesno hodočašće prema Bogu da bi dosegao Boga; unutarnje hodočašće koje nas vodi k Bogu.

Danas govorimo o cjelovitosti Božjeg naroda, cjelovitosti u vjeri i cjelovitosti života. I danas ćemo se služiti jednom Isusovom porukom koju možete pronaći u prvom svesku „Ispisati povijest – U Božjoj misli“[1]. Poslušajte.

Isusova poruka od 21.veljače 2010

«Znajte biti cjeloviti! Prije svega cjeloviti u vjeri: ne možete vjerovati «svakog drugog dana», niti se obraćati meni tek nakon što ste iscrpili sve druge mogućnosti, koje vam se uvijek čine boljima od onih koje vam ja nudim. Cjeloviti ste u vjeri kada je pouzdanje koje imate u mene trajno, jednostavno kao u djeteta koje svoju ruku stavlja u očevu i daje se voditi s poučljivošću, sigurno da mu se ništa zlo neće moći dogoditi. Kada ste duboko uvjereni da je Bog uvijek s vama i da vas vodi, da ćete se uz njegovu pomoć znati ispravno zaputiti i da je Bogu sve moguće, tada je vaša vjera cjelovita.

Kada budete postigli cjelovitost vjere, postići ćete također cjelovitost života. Jedna s drugom su duboko povezane. Cjelovitost života je jedan širok pojam koji obuhvaća mnoge vidove vašeg postojanja i nije ograničena, kako mnogi misle, na moralnu ili seksualnu sferu. Cjelovitost života počiva na cjelovitosti odnosa s Bogom, iz koje svaki drugi odnos proizlazi i uzima dostojanstvo. Zato je nerazdvojan od cjelovitosti vjere.

Kada je vaš odnos s Bogom iskren, motiviran žarkom ljubavlju prema njemu, bez ambicija i interesa, ispunjeni ste ljubavlju Boga koji vam daje svoju misao da biste živjeli po njegovim zakonima. Ako mi se prikazujete, ulazite u trojstveni život i ljubav Božja počiva u vašem duhu poput neiscrpnog izvora u središtu vašega bića. Iz tog izvora izviru dvije rijeke: rijeka ljubavi prema vama samima i rijeka ljubavi prema bližnjemu. Ako održavate cjelovitim odnos s Bogom, živjet ćete u skladu i ljubiti bližnjega kao same sebe. Pazite! Rekao sam «kao same sebe», a ne «više nego same sebe» ili «manje nego same sebe». To znači da cjelovit čovjek ljubi Boga i ljubi samoga sebe i druge ljubavlju Božjom koja je uvijek skladna i ne zna za fanatizam i prisile. Vaša je prava tragedija što ne znate ljubiti same sebe jer ne ljubite Boga. Zato ne možete ljubiti ni biti ljubljeni; nedostaje vam ljubav Božja; unutarnji izvor u vama zakopan je pod teškim pijeskom vaših pustinja. Stvari koje vam govorim ne vrijede samo za pojedince nego za sve kršćane koji su kao Crkva, tj. kao narod pozvani doseći cjelovitost.

Nažalost, znamo da se među kršćane uvukla zmija preko ljudskih interesa, želje za moću, pohlepa za novcem, koje su oslabile njihovo svjedočanstvo i potkopali cjelovitost njihove vjere i njihova života. Žudnja za posjedovanjem svega i svih, Boga također, sablaznila je mnogu braću i dovela ih do prezira kršćanske poruke. Znajte da ako me doista hoćete slijediti, ništa na Zemlji ne možete posjedovati osim života Božjeg koji je SVE. Moj život ne završava, ne prolazi kako prolaze vaše tvrdoglavosti, vaše male ljudske čežnje. Obratite se, stoga, i živite cjelovito pred Bogom, pred samima sobom i pred ljudima. Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.»

Mislim da ste vi slušatelji primili jedno blago u ovim riječima koje smo vam komunicirali. Mnogi od vas ste više puta čitali ali kada se to proživljava zajedno, kada se zajedno moli, kada se zajedno prikazuje, sve je drugačije, ove riječi postižu puno veći učinak. Potrudit ću se približiti vam ovo razmišljanje, ovu poruku preko ovog razmišljanja za vas. Prije nekoliko tjedana me nazvala jedna gospođa koju nisam dugo vidio, kratko mi je ispričala poteškoće u svom životu i reče mi:“ Reci mi tri riječi koje si mi rekao zadnji put a koje su prodrle u mene i dale mi život.“ Ja sam odgovorio: „Molimo da ove riječi ožive u tebi.“ Molio sam nad njom preko telefona za njezine potrebe i pitao na kraju: „Sjećaš li se tih riječi?“, „Sada da: vedro povjerenje u Boga, ponizno predanje Bogu“. Tada joj rekoh: „Onda nastavi moliti da Gospodin drži žive ove riječi. Ja ću moliti za tebe“.

Želim vam naime, o ovom govoriti: bez ljubavi Božje čovjek ne ljubi, ne ljubi sebe. Ako ne ljubi sebe, što se događa u čovjeku? Životari, razboli se, uništi se, umre i sve završi. Ovo je proces bolesti, svih bolesti: samouništenje. Koliko možete pronaći osoba koje se ne ljube, uvijek su u ratu s nekim kako bi bile drugačije od onog kakve su u Bogu, i to je jedan neprestani rat u dušama i iz duša se izražava na cijelo biće. Ako čovjek ne ljubi samog sebe onom ljubavlju koju mu je Bog dao, ne ljubi bližnjeg, što se onda događa? Uništava bližnjeg. Mi ne primjećujemo kako je danas svijet razoran, kako su osjećaji, emocije, riječi, misli prema drugima, beznađa, koliko su razorni, duh koji razara; jer najdublji temelj našeg bića je duh. Kada je naš duh pokvaren, kvari druge. Mi smo u jednom nevjerojatnom ratu i na poseban način taj rat se pojavljuje u svakoj i najmanjoj kušnji, ali ova mala kušnja samo je pokazatelj da u nama ne funkcionira naš odnos s Bogom. Možda satima molimo, idemo svaki dan na misu, molimo krunice i krunice ali odnos s Bogom ne funkcionira, nije cjelovit, jer naše dubine nisu otvorene Bogu.

Najljepša stvar je da mi ako smo otvoreni Bogu u vjeri- upravo ovu poruku Stefanija je smjestila u poglavlje „Zaručnici Božji“ – onda naša cjelovita vjera ljubi Zaručnika, dvoje zaljubljenih- predstavljaju savršenu sliku – traže se, traže život jedno u drugom. Sve ostalo je formalnost. Onda naša vjera pretpostavlja onu ljubav kako bi dosegli Ljubljenog u nama, da bi dosegli Osobu, Boga, Tri Božanske Osobe i pronašli se u trojstvenoj ljubavi. Tada u nama izvire život, inače ne.

Jako je naglašeno u ovoj poruci da u nama ako iskreno vjerujemo ostaje ljubav Trojedinog Boga; Boga koji stvara, Boga koji otkupljuje, Boga koji posvećuje, usavršuje; ne bilo kojeg Boga: Trojedinog Boga. Ako smo otvoreni u ovom, u nama Riječ Božja postaje Božja misao i Božje djelovanje. Mi govorimo da je trojstveno djelovanje povećano u cijelom svemiru u ovim vremenima, ali potrebno je primiti ovu silu, da naša misao bude Božja misao u nama jer dolazi preko Isusa Krista, u Duhu Svetom. Zatim mi idemo iznad Riječi, razumijemo misao, razumijemo Duh Božji, zakone Duha Božjeg, pravu interpretaciju Riječi Božje. Ako dolazimo do ove točke, što se događa? U nama se razvija Božje stvaralaštvo, Božanska stvarateljska sila, ne razoriteljica koja dolazi od zla. I što više napredujemo u ovom, to više osjećamo da je poslanje apostola i poslanje svakoga od nas jednostavno ona vitalna sila koja se budi, očituje i postaje vidljiva drugima.

Želim vas pitati jednu stvar: onaj život koji je zasađen u vas u trenutku krštenja, ili u vama koji niste kršteni ali ste otkrili u vama Božje želje, ova biljka je slobodna u vama ili ste ju pritisnuli? Puno mi je lakše opisati je pritisnutu: zamislite da se jedno stablo u šumi ne može razvijati, ali što je onda šuma? Šuma je sve ono negativno koje polazi iz srca, iz duha; zabrinutost, razočaranje, sve neuredne želje, jedna unutarnja praznina. Kada govorimo o praznini u čovjeku, u ljudskom duhu ne postoji praznina, ne postoji ništa, već se u toj praznini skriva jedna tragedija, patologija; praznina ne postoji u čovjeku. Postoji cjelovit duh ili pokvaren duh. Naime ako je u vama vaše stablo pritisnuto od jedne šume: šuma može biti također i moliti na dan deset krunica i ne uroniti se unutra, u Božju misao, u Božju riječ koja prosvjetljuje, koja nam daje život, jer tada u  vama nema života.

Želim vas pitati: vi svaki dan, da bi bili pravi kršćani, nalazite trenutak kada provjeravate vaš iskreni odnos, slobodan s Bogom? Ostaje li ovaj živi odnos cijeli dan? Ako ovaj odnos živ u vjeri, živ s Bogom kroz cijeli dan, koji oživljuje vaše misli, vaše osjećaje, cijelo vaše biće, onda ste vi uskrsli unutra, u vama djeluje sila koja pobjeđuje zlo, sve bolesno oko vas. Onda možete biti evangelizatori drugima, neovisno je li netko prisiljen zatvoriti usta, ali život se očituje također i u grobu, nitko ga ne zaustavlja, naprotiv, u grobu se život Božji itekako očituje, da bi uskrsnuo. Dakle, jako je važno da provjerimo naš odnos s Bogom!

Postoji jedna jako snažna riječ u ovoj poruci koja kaže: život Božji je Sve, ne možete posjedovati ništa drugo ako želite život Božji. Ovo s jedne strane plaši, i govori: ma trebam se svega odreći. Međutim trebate promijeniti misao. Kada se netko u obitelji ozbiljno razboli, žrtvujete sve da ozdravi: idete na sve strane. U ovoj poruci Isus kaže: život Božji je SVE, pisano velikim slovom. Onda, ako imamo ovo SVE, mi smo zdravi, spašeni i ne znamo za pokvarenost, ne bojimo se prolaska prema nebu. Ova snaga mijenja naš život, mijenja život drugih.

Ovo sam rekao: život Božji je SVE, nije neko nametanje od strane Crkve, jedne institucije nego ovo je zakon života, ono što je Izrael napravio pod brdom Sinajem: život ili smrt, savez s Bogom je životni savez; udaljiti se od Boga je smrt.[2] Dakle, Božji narod treba biti osjetljiv za ovo; odbaciti život, životariti znači da sve ide naopako, sve biva uništeno. Možemo evangelizirati Zemlju, evangelizirati svemir noseći život koji pobjeđuje smrt, pobjeđuje bolest, pobjeđuje negativnost u nama jer se troši u našem prikazanju. Često kada sam govorio osobama, također i u Međugorju, govorili su mi: „Ovo je nemoguće, ja nemam vremena“. Nemam vremena živjeti! Vidite, ovo su ozbiljne stvari! Onda novi narod treba biti osjetljiv na ovo i zaputiti se putem cjelovitog života, života koji se komunicira cijelom svemiru, životu koji se predstavlja na oltarima kada slavimo Misu, to je poziv onima koji su osjetljivi u narodu Božjem da razumiju Isusove riječi, ostaviti sve i slijediti život i ovo nam garantira da će se svijet promijeniti i napraviti skok u kvaliteti, inače ostajemo u životarenju na Zemlji. Ipak, Bog nema nakanu ostaviti nas životariti na Zemlji, sada trebaju biti odlučni odabiri. Hrabro.

Ja vas blagoslivljam onim Duhom kojim se Isus Krist suočio s kušnjama kada su također i apostoli bili neodlučni, nisu Ga razumjeli. Blagoslivljam vas danas kada častimo Križ Raspetog Gospodina, da Ga dobro pogledamo. On je ostavio sve, također i karizme, moći duše, predao se u ruke Očeve, u Očevu misao i tamo je poveo svakoga od nas i cjelokupno čovječanstvo koje želi biti Božje. Ja vas blagoslivljam da imate hrabrosti suočiti se sa zaprekama, svim kušnjama i pobijediti zlo, da imate hrabrosti živjeti pravi život i prenijeti život drugima, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Izdanje „Markras“

[2] Usp. Lev 11,26