Razmišljanje 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, tema današnjeg razmišljanja je „Novi narod“. Već zadnji put smo predstavili gdje je smješten novi narod: to su kršćani koji žele živjeti na novi način, slični svecima, ali žele živjeti svi zajedno sveto. Fondacija „Utvrda Bezgrešne“, koja sabire sve objavljene materijale, napisala je jednu knjižicu „Hod novog naroda“ koju možete besplatno dobiti. Predstavlja vam novi narod, ali mi ćemo u ovim razmišljanjima promatrati različite aspekte novog naroda, potrudit ćemo vam se pomoći.

Sveti Pavao govori da su kršćani novi ljudi, djeca svjetlosti; novost, život u svjetlosti je drugačiji od pokvarenog života, mračnog. Povijest spasenja je jedno hodočašće cijelog svemira u povratku Bogu i životu u Bogu. Kad bi brzo prošli od Abrahama, Izaka, Jakova, Josipa iz Egipta, Mojsija, zatim preko izabranog Izraelskog naroda vidimo da je povijest spasenja jedno hodočašće prema Bogu. Svi proroci iz Starog Zavjeta su bili sredstva otvaranja novih horizonata za narod, novih horizonata prije svega u srcu, ali u isto vrijeme gledati daleko, vidjeti budućnost. Sve je napredovalo prema jednoj točki: prvom dolasku Isusa Krista na Zemlju. Nakon njegova uzašašća u slavu Očevu, njegovi sljedbenici  kršćani napredovali su kako bi Ga dosegli u Njegovu slavu, mistično sjedinjeni s Njim u Duhu Svetom, podređeni Ocu i ulaze u novo stvaranje. Ovo su temeljne istine naše vjere.

U ovom okviru se naime giba novi narod, stoga ćemo se truditi razmišljati o različitim aspektima. Postavlja se pitanje: što čini novi narod? Odgovor je: oživljava duhovno hodočašće da bi dosegao cilj, gdje nas čeka naš Gospodin. U tom smislu slušamo poruku Boga Oca koju možete naći u knjizi „Ispisati povijest – svezak I – U Božjoj misli“

Očeva poruka od 24. Veljače 2010

«Kršćanstvo, nasljedovanje moga Sina Isusa koje vas dovodi k meni, ne daje plod ako ne donosi sa sobom novost života. Tijekom stoljeća, kršćanski narod nije učinio vidljivom novost života, koja se je, naprotiv, očitovala u apostolima i u velikim Svecima u povijesti. I vi znate kakva snaga se oslobađala iz njihove svetosti; bila je takva da nije mijenjala samo njihov život nego također tuđi. Potrebno je da svaki ud moga naroda učini vidljivom svoju pripadnost meni preko obnovljenog života; tako će moj pečat blistati na njegovom čelu. Predvidio sam vas da nosite cijelom svemiru svjedočanstvo novoga života; to je bit vašeg biti kršćani, jer moj Sin vam je darovao moj život koji je u njemu. On je i u vama i izvor je samog vašeg života. Život se u mome krilu neprestano ponovno stvara, izlijeva se na moja stvorenja i neprekidno donosi plod u onima koji ga primaju. Život Presvetoga Trojstva je jedno trajno kružno kretanje ljubavi između Tri Osobe koje rađa onu snagu koja je život, koja u svoje vrijeme rađa ljubav, i tako trajno u neprekidnom trojstvenom vrtlogu.

Kršćanstvo nije jedna religija, nego je preobrazba života. Kršćanin je novo stvorenje. Vaše iskreno darivanje mome Sinu izravno vas uključuje u snagu trojstvenog vrtloga, gdje bivate neprestano preporađani.

To vas ne čini nadljudima nego novim stvorenjima, koja se neprestano preporađaju. Razumijete li razliku? Koliki bi htjeli od mene postići snagu da bi posjedovali svijet i riješili nemoguće situacije! Stoga se obraćaju Sotoni i prikazuju mu same sebe, da bi u zamjenu od njega primili malo ljudske moći, ali ne postaju nova stvorenja. Samo vam ja mogu dati nešto više: darivam vam svoj neiskvareni i neraspadljivi život po kojem nadilazite vaše granice, po kojem prolazite kroz smrt snagom nade, jer život je izvor nade.

Postajete nova stvorenja samo ako primate u sebe moj život; svi drugi pokušaji da se promijenite izvan mene, osuđeni su na propast. Možete postati i nadljudi ali ne novi ljudi. Nadčovjek je pak uvijek čovjek, i kao takav umire; novi čovjek je Božje dijete te ako i umre, uskrsnut će. Izaberite što želite biti!

Blagoslivljam Vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.»

 

Sveti Ivan apostol piše u Otkrivenju: „Tada onaj „koji sjedi na prijestolju“ reče: „Evo’ sve činim novo“. I nadoda: „Piši: Ove su riječi pouzdane i istinite!“Zatim mi reče: Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak.“[1] Ovo što je Bog objavio preko Svetog Ivana apostola, udaljeno je godinama od Pedesetnice kada se spustio Duh Sveti na apostole. Bog stvara, stvara neprestano. Pošto smo pozvani biti novi ljudi mi trebamo sudjelovati u ovoj trojstvenoj akciji Tri Osobe Presvetog Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetog. Stoga je Duh Sveti darovan kršćanima koji su izabrali Isusa Krista i krstili se u njegovo ime, kako bi slijedili put i došli k Ocu.

Sjećate se da je u 2013- oj  godini trojstvena sila pojačana. Dakle, novi narod treba razumjeti kako ući, sudjelovati u ovoj snazi u ovim vremenima i koji cilj ima ova snaga. Novo stvaranje nije nešto što će se dogoditi  jednog dana kao nešto magično: novo stvaranje je započelo našim krštenjem. Naše stvaralaštvo u Duhu Svetom preobražava nas, naš duh, našu dušu, naše tijelo, recimo mikrokozam. Ako se jedan narod dopusti preobražavati, kao što se dopuštao preobražavati jedan svetac, onda trojstvena sila snažno djeluje preko jednog naroda koji želi biti nov, neprestano nov. Sudjelovanje u ovoj trojstvenoj sili je ponovno sudjelovanje novih ljudi da započnu upravljati s Bogom cijelim svemirom. Tada smo u progresu, u neprestanom hodu.

Želim vam postaviti neka pitanja da možete razmišljati. Jesu li ove temeljne istine o kojima vam govorimo u centru svećeničkog propovijedanja u Crkvi? Govore li vam, poučavaju vas kako napredovati da bi ušli u novo stvaranje, kako ići duhovnim putem da bi sudjelovali u trojstvenom djelovanju? Poučavaju li vas napredovanju da bi bili uglavljeni u Isusu Kristu, da je Isus Krist živ u vama, djelotvoran? Poučavaju li vas kako se ovo živi, da ovo nije jedna istina napisana u knjigama, nego jedan proživljeni život? Drugo pitanje je: čini li vam se da smo mi kršćani zajedno sa cijelim čovječanstvom zalijepljeni za Zemlju, za zemaljske stvari i ne podižemo oči prema stvarnosti koju trebamo doseći objavljenu u Isusu Kristu? Biti kršćani zalijepljeni za Zemlju znate li što to znači: to znači zadovoljiti se pripadnosti nekoj religiji, a Bog Otac nam u poruci kaže da kršćanstvo nije jedna religija, nego preobrazba života. Kršćanin je svjedok novosti života, pobjede. Ako smo zalijepljeni za Zemlju, onda se zadovoljavamo pripadnosti jednoj religiji, vršenju obreda. Često se predstavljamo, ne govoreći da smo kršćani, kao da nismo kršćani, takva je  recimo naša zapadna kultura; blagdani su dio folklora, kultura je jedna ideologija, ali tako smo bez živoga Boga, bez Isusa Krista. Razmislite dobro! U ovom okviru kršćanstvo se pokazuje slabo, prima udarce. Po vama, kršćanstvo danas je živo, kreativno, kao što je bilo nakon Pedesetnice? Jesmo li poput prvih kršćana koji su sudjelovali u Pedesetnici sa apostolima, ili smo ustajali, uključeni  među mnoge religije, mnoge kulture? Dobro je da sve ljubimo, da budemo pažljivi prema svima ali mi imamo dužnost pred Bogom objavljivati živoga i pravoga Boga.

Što je onda novi narod? Novi narod se trudi živjeti svu dinamičnost ove istine da bi bio u jednom živom odnosu sa Trojedinim Bogom, živim i pravim Bogom i ovo mijenja ljude; kršćani postaju novi ljudi, ljudi koji privlače druge, koji spašavaju druge od pokvarenosti, od tame ovog vremena.

Želim ponovno citirati ono što je Bog Otac rekao: „Kršćanstvo nije jedna religija, nego je preobrazba života. Kršćanin je novo stvorenje. Vaše iskreno darivanje mome Sinu izravno vas uključuje u snagu trojstvenog vrtloga, gdje bivate neprestano preporađani.“Biti neprestano preporađani znači pobjeđivati pokvarenost, pobjeđivati smrt. Nadodaje: „Postajete nova stvorenja samo ako primate u sebe moj život; svi drugi pokušaji da se promijenite izvan mene, osuđeni su na propast.“

Razmislite o ovim riječima i pripremite se za sljedeće razmišljanje, tako da vam svako razmišljanje može donijeti veće svjetlo i pokrenuti u vama onaj život koji ste primili po krštenju, u sakramentima.

Ja vas blagoslivljam da vas trojstvena sila probudi iz sna. Puno je stoljeća i tisućljeća kako se kršćanstvo pretvorilo u naviku, u jednu normalnu poruku, ponekad ne življenu ili jako malo življenu. Neka vas Gospodin pokrene u ovim vremenima, da očitujete novost, svetost, život živog Krista u vama. Ja vas blagoslivljam da imate hrabrost uroniti se u milost koja vam snažno biva darovana u ovim vremenima kako bi napredovali prema novom stvaranju, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

 

 

 

 

[1] Usp. Otkr.21, 5-6