„U Presvetom Trojstvu – Živi i pravi Bog“

Razmišljanje 

Evangelizirati svemir zajedno sa braćom vjernom Bogu

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, tema našeg današnjeg razmišljanja je „Evangelizirati svemir zajedno sa braćom vjernom Bogu“. Zadnji smo put govorili o anđelima, o njihovom poslanju, o važnosti uspostavljanja našeg odnosa s njima koji na poseban način djeluju u duhu, te pripremaju naš duh da prihvati Sina Božjeg. Danas govorimo o braći vjernoj Bogu u svemiru. Idući korak po korak naprijed mi ćemo se truditi predstaviti vam jedan mozaik koji ulazi u zajedništvo Božje obitelji, Crkve cijelog svemira, sve dijelove: vjernu braću, svete, braću i sestre iz Čistilišta, nas koji smo u hodu, Crkvu na Zemlji koja odgovara na ove programe. Kakvo je naše sudjelovanje? Trudit ćemo se pomoći vam dati odgovor kako biste ušli u ovo sveopće zajedništvo.

Danas vam donosimo tekst, riječi koje nam je uputio Sveti Petar, njegovo iskustvo i iskustvo dvanaestorice apostola u susretu sa vjernom braćom na početku kršćanstva, gdje su obje strane bile svjesne da Zemlja ne može ići sama nositi poruku evangelizacije, niti za Zemlju, a posebno za cijeli svemir. Mnogi od vas ste čitali ovu poruku Svetog Petra, jedan dio ćemo ponovno čuti večeras, kako bi sve više ušla u našu svijest o onomu što se trebalo pokrenuti na počecima Crkve. Večeras ćemo vam govoriti i stoga što su braća i sestre već u niskom svemiru, već su posjetili neke planete i komunicirat ćemo vam nešto konkretno, također u svjetlu zajedništva između njih s nama. Dakle, otvorite se za slušanje ovog teksta jer na temelju ovog teksta se možemo otvoriti ovom zajedništvu sa vjernom braćom u svemiru.

Poruka Svetog Petra apostola je od 21 kolovoza 2012.[1]

Isusovo naučavanje o svemiru bilo je dio onih stvari o kojima nas je poučavao po strani, kada smo bili s njim nasamo; (…)   Isus je bio jasan s nama: kršćani sa Zemlje su trebali nositi navještaj spasenja u cijeli svemir.

Isus nam je dolazio u susret na svaki način; kako nam je obećao, on je bio s nama u duhu i vodio nas je. Po nama su se događala mnoga čudesa i mi sami smo dan po dan bivali sve jači. Zatim su se dogodila dva jako važna događaja, ne samo za nas, nego i za cijelu Crkvu. Prvi je bio posjet neke braće iz svemira vjerne Bogu, drugi je bio obraćenje Svetoga Pavla. Prvi događaj vam nikada nije bio prenesen, drugi da. Ova dva događaja su označila zaokret u životu Crkve.

Neposredno nakon Pedesetnice, dok smo bili sabrani u molitvi, predstavili su nam se nekoliko braće i sestara  s različitih planeta vjernih Bogu. Osim nas apostola, bila je prisutna i Isusova Majka i drugi učenici i učenice. Muškarci i žene s ovih planeta su nam se predstavili kao naša braća, poslani od Isusa da nam pomognu u svemu i da budu uz nas u osjetljivom poslanju evangelizacije svemira. Bili su slični nama, iako su njihova tijela posjedovala nama nepoznate moći; bili smo dotaknuti činom dolaska među nas kroz zatvorena vrata, kao što je činio Isus. Prije svega su se poklonili Mariji, Majci Gospodinovoj, i zahvalili joj u ime vjernih čovječanstava, zatim su tražili od nje blagoslov. Zagrlili su nas i na poseban način su se obratili meni, kao poglavaru Crkve, kojega je sam Isus zadužio da sabire njegovo stado. Poznavali su sve što nam je Isus govorio. Govorili su nam o životu na njihovim planetima, njihovim iskustvima, te što bi mogli činiti za nas. Stavili su se meni na potpuno raspolaganje, da im dam smjernice za njihovo djelovanje. Bio sam zadivljen njihovom poniznošću: ovi ljudi, koji su izgledali moćni poput anđela, pitaju mene, poniznog ribara iz Galileje, što trebaju činiti. Bijah nepripremljen i to im rekoh; odgovoriše mi da se ne bojim jer Isus me izabrao za ovaj zadatak i zbog toga mi je dao sve potrebne milosti; oni su bili spremni za potpunu suradnju u Božjoj akciji u meni i preko mene. Stavljali su se na službu Božjem narodu na Zemlji, kako bi pomogli Crkvi koja se rađala, navijestiti cijelom svemiru Evanđelje, po poslanju koje joj je Bog povjerio. Htjeli su nam isto tako pomoći duhovno i fizički u pripremi naših tijela za gibanje svemirom; među njima su bili svećenici, znanstvenici i liječnici.

Bili smo svi zahvaćeni snagom Duha Svetoga; bio je to susret braće koja se ljube, djece istog Oca, međusobno sjedinjene u Kristu pod pogledom Presvete Djevice Marije. Prihvatio sam ih i osobno sam se izjasnio spremnim za ono što Gospodin od mene traži. Zahvalno sam prihvatio njihovu suradnju. Isto su napravili i drugi apostoli i učenici; bili smo jedno srce i jedna duša. Sjećam se dobro da se Majka Isusova smiješila, sretna radi ovog susreta. Bili smo sigurni da je ovaj nezaboravan dan označio početak preobrazbe i uzdignuća, ne samo za Crkvu, nego za sve ljude na Zemlji. Bilo je ubačeno sjeme novog stvaranja, iako smo bili svjesni veličine onoga što se otvaralo pred nama.

Braća iz svemira, koja su nas posjetila, zahvališe nam na našem prianjanju te nas blagosloviše; rekoše nam, međutim, da nije dovoljan naš osobni odgovor: potrebno je da Božji narod bude informiran o njihovu posjetu, te da potpuno prihvati njihovu suradnju. Gospodin je želio da Crkva bude jedinstvena i slobodna u svojim odlukama. Naša bi braća čekala na odgovor, prihvaćajući volju Crkve kakva god ona bila. Potrudili smo se informirati vjernike o svemu tome.

Obraćenje Svetog Pavla označilo je korak dalje. Gospodin ga je pozvao da naviješta Evanđelje poganima, ne samo na Zemlji, nego u cijelom svemiru. Svetom Pavlu je bio itekako jasan plan Božji, te je bio na poseban način poučavan od Duha Svetog o stvarnosti svemira, proživljavao je mnoga izvanredna iskustva glede toga. Bio je spreman na evangelizaciju svih ljudi u svemiru. Dubina njegova duha i snaga njegove misli učinili su njegovo propovijedanje neophodnim, u predstavljanju dijela Isusova, vjernicima i nevjernicima.

Apostol Pavao je imao jaku osobnost i nije prihvaćao odgađanje za suočavanje sa stvarima: molio je, razmišljao i brzo djelovao. Stoga je htio što prije govoriti vjernicima  o životu u svemiru i o poslanju Crkve , te ih staviti pred izbor prihvaćanja ili ne ovog aspekta, kako bi što prije krenuli u poslanje koje nas je očekivalo. Ja sam bio razboritiji: mislio sam da bi bilo dobro najprije učvrstiti Crkvu u njezinu poslanju na Zemlji i u međuvremenu poučiti vjernike o puno široj stvarnosti svemira; nisam htio stvarati paniku, niti previše ubrzavati vrijeme. Znao sam da mnogi to ne bi prihvatili.

Između Svetog Pavla i mene nikada nije bilo sukoba, nego samo različitost pogleda; on je bio čovjek poučen o Božjim stvarima, potpuno okrenut prema nebu, sposoban uzdignuti se do najviših duhovnih visina.[2] Ja sam bio ribar iz Galileje, konkretna osoba i pastir različitog stada koje je još bilo slabo. Odlučismo prepustiti odluku apostolskom zboru. Prevladala je linija razboritosti: informirati najprije one koji su bili jači u vjeri i otvorenijeg mentaliteta, zatim ostatak naroda. U međuvremenu bismo promatrali razvoj Crkve kako bismo razumjeli kako dalje proslijediti. Sveti Pavao kao Božji čovjek kakav je bio, prepustio se našoj odluci tražeći jedino da se može na poseban način posvetiti poganima na Zemlji kako bi i njih poučio i pripremio pogodno  tlo za buduće poslanje.

Bez obzira na različita razmišljanja, nama apostolima je bilo jasno da je poslanje Crkve za cijeli svemir, temeljno područje djelovanja Božjeg naroda. Inače bi postojao rizik da ostane ograničena na Zemlju, s ogromnim posljedicama za duhovni i materijalni razvoj čovječanstva. Dakle, započesmo malo po malo govoriti o stvarnosti svemira onima koje smo smatrali otvorenijima i spremnima. Mnogi su prihvatili, mnogi drugi su odbili povjerovati i prihvatiti jednu takvu stvarnost. Žestoko su se usprotivili stavivši u pitanje naše propovijedanje i započeše širiti klevete svake vrste, između ostalih, da smo izmislili stvari o kojima Isus nije nikada govorio. Brzo smo se našli u jako teškoj situaciji koja je mogla ugroziti život same Crkve. Nakon toga nismo više spominjali područje svemira, da izbjegnemo skandalima, u očekivanju boljih vremena.[3]

Naša braća iz svemira su nas ponovno posjetila; s velikom boli smo ih izvijestili da narod još nije spreman za tako ogromno poslanje, te da je potrebno još vremena za sazrijevanje Crkve. Naša su braća razumjela i pozdravila su nas, ohrabrivši nas i obećavši nam njihove molitve. Do kraja života nisam ih više vidio.“

Donijeli smo vam svjedočanstvo o situaciji na Zemlji i u cijelom svemiru, na poseban način u knjizi „Svemir i njegov stanovnici“.[4] Jedna od zaključnih stvari koje smo vam rekli je da čovječanstvo Zemlje, također i Crkva, ne može samo izići iz tunela u kojem se nalazi, potrebna mu je pomoć. Ovo je naše nepokolebljivo svjedočanstvo. Mentalitet Zemlje već je u napretku u spoznaji da postoji život u svemiru, iako je daleko od prave spoznaje o životu u svemiru kakav je doista.

Sada je misija evangelizacije niskog svemira krenula; rečeno nam je da Božji naum ide naprijed, ne zaustavlja se  i nitko ga ne može zaustaviti jer Bog želi voditi čovječanstvo uz prianjanje uz Božji plan, u novo stvaranje. Kako su naime anđeli prisutni u cijelom svemiru i komuniciraju na poseban način život Božji niskom svemiru, jednako tako su se uključila i vjerna braća poslušna Bogu, u uskom zajedništvu sa anđelima. Vjerna su braća posjetila neke planete, naišli su na zaostalo stanovništvo, pogansko sa poganskim obredima, koje ne zna ništa o spasenju. Kako se predstavljaju ova naša braća i sestre? Oni se ne predstavljaju kao slavodobitnici, niti kao osobe koje imaju jako razvijene magične moći, ne žele nikakvo nasilje niti na razini duha. Kako vam je već pojašnjeno u knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“, kada je Zemlja bila u jako zaostalom stanju, predstavili su se kao braća kako bi razvijali, promovirali čovjekov duh, i promovirajući ljudski duh u Duhu Kristovu koji vodi k Ocu, napravili su korake naprijed, temeljne korake za čovječanstvo Zemlje. Sada su se oni predstavili kao braća koja žele pomoći u napretku čovječanstva, naravno noseći onu silu  koju posjeduju  na dobrobit, ali bez vršenja nasilja nad narodima, niti na razini duha.

Mi na Zemlji smo različiti. Prisutno je kršćanstvo, muškarci i žene koji su upoznali Isusa Krista: primili su Duha Svetog i mogli bi se puno brže razvijati. Međutim, postoji jedna zapreka poradi koje su kršćani na Zemlji pasivni: prihvatili su krštenje kao neki magični obred koji briše istočni grijeh. Razmislite malo, liječnici, psiholozi o jednom djetetu koje nosi duboke rane od djetinjstva: kako je teško preobraziti ga; razmišljajte o našem životu, tisuće i tisuće godina pod šokom istočnog grijeha i rane su ostale. Ako želite shvatiti, promatrajte sve velike svece koliko muke da bi se preobrazili, da bi postali novi ljudi. Ovaj trenutak naime je trenutak naše odgovornosti. U ovom pravcu ću vam već idući put govoriti što predlaže Sveti Pavao, kako se suočiti sa situacijama u zajedništvu sa vjernom braćom u svemiru.

Donijeli smo vam neka svjedočanstva od vjerne braće, ali ja ću vam večeras prenijeti osnovne stvari kako biste mogli razmišljati u kojem smjeru ide čovječanstvo Zemlje, da bi bilo uglavljeno u Kristu.

Sva ova braća i sestre misionari se kreću u jezgrama, u paru, muškarac i žena, svećenik, liječnik, znanstvenik. Govori li vam nešto  ovo „u paru“?  U vjernim čovječanstvima nisu ostali vjerni samo jedno drugom; ostalo je vjerno cjelokupno čovječanstvo. Muškarac i žena su sačuvali one praiskonske milosti i među njima teče sklad, te oni ovaj sklad prenose novim generacijama preko njihove djece. Muškarac i žena, u zajedništvu s anđelima su uzvišena sredstva u upravljanju svemirom. Stoga su muškarac i žena kod vjernih ljudi na svim područjima u skladu i tako se predstavljaju na svim područjima. Razmislite što bi se dogodilo na Zemlji, koji skok u kvaliteti, kada bi muškarci i žene živjeli u Duhu Svetom, vjerni jedno drugom, kreativni u Bogu! Koliko užasa bi nestalo. Ipak, sada se ne radi o pronalaženju dvije osobe, jednog muškarca i jedne žene te da ih se stavi zajedno-muškarac i žena trebaju proći put Isusa Krista, ući u Njegov Duh, u sveopće zajedništvo da bi bili preporođeni, da bi bili sposobni nositi trojstvenu silu vlastitoj djeci, drugoj djeci i cijelokupnom stvorenju.

Rekao sam da svećenici,liječnici i znanstvenici uvijek rade zajedno u zajedništvu jer sve polazi od Duha Božjeg u ljudskom duhu. Svećenik i njegova žena, zaručnica se prikazuju i žive sjedinjeni u Duhu Svetom te uzdižu sve ono što drugi mole, žele, prikazuju Bogu kako bi se uzdiglo u Duhu Svetom, te prenose ovu trojstvenu silu liječnicima, znanstvenicima. Liječnici i znanstvenici slijede isti put, kako je rečeno za nas kršćane, da smo svi svećenici, proroci i kraljevi; u svima se treba roditi, biti promovirano svećeništvo Kristovo, njegova proročka i kraljevska sila. U svakoj jezgri, u cjelokupnom narodu jednog planeta vjernog Bogu u visokom svemiru, sav narod ovo živi.

Što bi nam naime htjela komunicirati ova vjerna braća i sestre? Ne bi li vam bilo dobro da vam komuniciraju sklad između muškarca i žene, ne bi li to bilo dobro za ovu Zemlju? Ne bi li vam bilo dobro da vam komuniciraju zdravi put koji se svakim danom pretvara u sve veće zdravlje, sve do dolaska naše sposobnosti da budemo preobraženi u nova stvorenja? Ne bi li vam bilo dobro da vam znanstvenici vjerni Bogu prenesu silu Duha Svetog od koje polazi njihova tehnologija? Primijetili ste, kada su došli među apostole da su prošli kroz zatvorena vrata. Naši znanstvenici puno razmišljaju kako se gibaju vanzemaljci, tj. stanovnici niskog svemira; koji su dosta zaostali, ipak u nekim stvarima su napredniji od nas. Braća vjerna Bogu se gibaju u duhu, što znanstvenici na Zemlji ne mogu niti zamisliti. Bilo bi vam dobro da čovječanstvo živi mirno, u miru, vedrini, da svi imaju za jesti, da jede zdravu hranu? Donijeli smo vam neka iskustva na poseban način u knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“, kako su vjerna braća po Božjem redu zaustavila Treći Svjetski Rat, ali mi poznajemo i mnoga druga iskustva, gdje su braća vjerna Bogu intervenirala i zaustavila nepogode, katastrofe. Ne bi li vam bilo dobro da se ovo događa i na Zemlji?

Rekao sam da vjerna braća nisu slavodobitnici, nisu nasilni, ne žele uništavati. Oni prate temeljni zakon da je čovjek slobodan, te čovjek slobodno treba izabrati Boga i blagostanje koje vodi prema odabiru Boga. Naime, oni se predstavljaju nama kao braća koja nam žele pomoći promovirati Duh Božji u nama, pokrenuti ovu uspavanu kreativnost, pošto smo mi ljudi na Zemlji toliko geocentrični, zalijepljeni za Zemlju te u nama dominiraju instinkti, preživljavanje…upravo zato se borimo, ubijamo, uništavamo kada ne možemo riješiti probleme. Međutim, ova braća i sestre žele nositi onaj mir koji blokira zlo, koji blokira ratove. Ovo je smisao Gospinih riječi: „Vi sa molitvom možete zaustaviti ratove“, ali često se ovo tumači na način: izmolimo deset tisuća krunica i bit će riješeno! Nije to molitva na koju misli Gospa, nego uzdignuće ljudi u dimenziju Duha Božjeg koji tada djeluje u dobrim i zlim ljudima; dobre promovira, zle zaustavlja. Dakle, vjerna braća nose ovaj kvasac, ovaj duh.

Svjedočili smo vam da su vjerna braća dio Crkve. Ne može se postavljati pitanje prihvaćamo li ovu braću u Crkvi; oni su vjerni Bogu, vjerni su Riječi Božjoj od početka, prihvatili su tek rođenog Isusa. Sveti Mihael je bio onaj koji im je navijestio rođenje Mesije, te su došli pokloniti Mu se, pomagati Mu u životu u skrovitosti, bili su prvi koji su stajali sa Presvetom Marijom pod križem, častili Križ Kristov te i oni primili dobrobit od silaska Duha Svetog na Crkvu na Zemlji i upravo stoga su bili pripremljeni pomoći braći i sestrama na Zemlji.

Vjerna braća iz svemira nose prije svega u sebi iskustvo uskrslog Krista; uskrsli Krist redovito ih posjećuje. Zamislite susret apostola sa uskrslim Kristom, čitajte Evanđelje i vidjet ćete napredak u apostolima koji kulminira na Pedesetnicu i Gospodinovo Uzašašće na nebo, kada je poslao Duha Svetog na apostole da bi postali svjedoci. Jednako tako i vjerna braća su primila Duha Svetog, bili su dionici ovog ploda Muke Kristove; svjedoci su uskrsnuća. Oni nam komuniciraju ovu snagu. Zatim vidite kako se uskrsli  Isus po pravednosti Božjoj, nije mogao ukazati svima, nego apostolima i učenicima koji su bili otvoreni primiti ovu silu, ovaj visoki titraj koji preobražava osobe. Što ovo znači? Ovo znači da naš odgovor treba biti kao onaj od apostola kako bismo primili ovu silu koja teče sada također i preko vjerne braće, kako je trebalo biti od početka. Također i Sveti Petar svjedoči da je susreo moćnu braću poput anđela. Povijest Crkve, povijest čovječanstva bi bila potpuno drugačija da su vjerna braća od početka bila prihvaćena među nama.

Sada se obraćam vama koji ste prihvatili ove programe, koji ste rekli da ćete se truditi u ovom vremenu otvoriti se i primiti Duh uskrslog Krista, primiti vjernu braću sa željom da u vama bude promoviran ovaj Duh Božji koji je posijan u vama sa krštenjem, sakramentima ali je još uvijek sjeme ako se vi niste ozbiljno trudili kao što se Isus Krist trudio za sve nas. Sigurno kada se stvori zajedništvo između braće iz visokog svemira i nas, Bog čini čuda ali ovi znakovi su jednostavno plod preobrazbe, nisu ništa magično. Čovječanstvo treba doći do točke novosti i tada sve postaje čudesno, sve novo, kako je rekao i Sveti Augustin: neka čudesa koja smo vidjeli u Evanđelju, jednog će dana biti normalnost, darovana su nam da nam se otvore oči za naš hod – ne da se zalijepimo za te znakove na magičan način. Jako je važno da u vama bude prisutna molitva, želja da vam ova braća mogu komunicirati ovu snagu, da već započne ovaj proces komunikacije u vama. Zatim, sljedeći korak: oni žele započeti komunicirati s vama također i verbalno, jer zajedništvo je poteklo. Na koji način? Vidjet ćemo kako im Bog naloži, kako oni u duhu drže da je važno. Na koji način? Predviđeno je da novi narod bude poučen, praćen da bi pripremio također i na Zemlji vrijeme slavnog dolaska uskrslog Krista.

Zaključujem riječima Svetog Pavla o kojem ćemo govoriti idući put. One se nalaze u poruci koju nam je on izrekao 30. Kolovoza 2012 „Novo vrijeme za Crkvu Božju,“[5]odakle donosim citat: „Mogu reći da su me ova braća pohodila, pomagala mi i molila za me. Oni čekaju sada kao i tada na odgovor Crkve na Zemlji da Ju prate u njezinu poslanju. Ako ne bude odgovora ili, ako ne bude dovoljan, ovi će narodi biti zaduženi od Boga za vršenje ovog univerzalnog poslanja koje Crkva na Zemlji nije znala vršiti. Oni sa Zemlje koji budu odgovorili, sjedinit će se sa vjernim čovječanstvima, bit će dobro prihvaćeni i surađivat će u poslanju koje je Gospodin želio.“

Želim vam svima da se uključite u ovo sveopće zajedništvo, da vas vjerna braća mogu posjetiti, da njihovo prozirno zajedništvo može ući u odnose muškarac–žena, muškarac-muškarac, da njihovi liječnici mogu prodirati u medicinu na Zemlji, te njihovi znanstvenici otvarati oči znanstvenicima na Zemlji.

Blagoslivljam vas da vas Duh Isusa Krista ispuni i probudi u vama sve uspavane moći, prije svega svetost života koja je definicija djece Božje, svete, cjelovite u Bogu, u Božjem životu. Blagoslivljam vas da u vama bude Marijina poučljivost, Njezina poniznost da se sve u vama događa po riječi Božjoj, po volji Božjoj, prema vašem identitetu u trenutku začeća, prema poslanju predviđenom za vas. Blagoslivljam vas da vi započnete udisati jedan novi život u vama i komunicirati ga jedni drugima, te da želite kroz tu komunikaciju biti sjedinjeni u Duhu koji animira svu djecu Božju u svemiru, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

 

 

[1] Usp. Poruka pod naslovom „Univerzalno poslanje Crkve“ objavljeno u knjizi „2012 – Odlučujući izbor čovječanstva“, te na www. premanovomstvaranju.org

[2] Usp. 2 Kor 12, 1-10

[3] Usp. 1 Kor 4, 9-13; 9, 1-2; 2 Kor 11

[4] Usp. izdanje Markras

[5] Usp. „2012 – Odlučujući izbor čovječanstva“, i na www. premanovomstvaranju.org