„U Presvetom Trojstvu – Živi i pravi Bog”

Razmišljanje

Uzvišena Božja Ljubav

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, u zadnjem smo razmišljanju imali temu „Delikatno razlikovanje“. U ovom razmišljanju želimo nastaviti. Ovo razlikovanje nas vodi do savršenog čovjeka, cjelovitog koji se ostvaruje u uzvišenoj Božjoj ljubavi.

Sažimam ono što smo zadnji put rekli: vrijeme koje živimo, vrijeme je napetosti koje će doći do maksimalne napetosti između Boga, izvora dobra i Lucifera, oličenja zla. Ova napetost zahvaća svakog čovjeka, svako stvorenje, te čovjek kao slobodno stvorenje treba napraviti odabir. Stoga ova napetost provocira naše duše, provocira u smislu davanja odgovora; u nekom smislu nas drži u napetosti i vi vidite da je Zemlja u jednoj napetosti. Ovo dotiču također i duše. Potvrdili smo da ne možemo staviti u centar naše darove, našu osjetljivost, niti izvanredna iskustva; iako postoje autentična izvanredna iskustva, ona trebaju doseći njihovu cjelovitost, njihovu savršenost. Stoga danas o tome govorimo.

Jeste li svjesni da najveći dar koji Bog nam je dao je naš život i da on doseže svoju savršenost u ljubavi Božjoj? Tri Osobe Presvetog Trojstva se neprestano ljube savršenom ljubavlju, uzvišenom, čistom, hrane cijeli svemir i ova će sila prodrijeti u sve one koji žele ovu ljubav, koji ju ljube, te će nas povesti u novo stvaranje. Zadnji sam put citirao neke dijelove iz prve poslanice Korinćanima, 12. poglavlje, gdje Sveti Pavao govori o darovima, o karizmama i različitim darovima, zatim nam pokazuje put prema savršenom daru, i ne možemo ne čuti ono što kaže Sveti Pavao. Ako nam nedostaje ovaj uzvišeni dar, ljubav Božja, postaju isprazne sve naše službe, svi naši darovi. Poslušajmo Pavla:[1]

„Sada ću vam pokazati još uzvišeniji put:

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne bi koristilo.“

 

Zatim Sveti Pavao podvlači i izražava karakteristike ljubavi: to je mozaik kreposti koje čine čovjeka cjelovitim. Svaki liječnik, svaki psihoterapeut, svaki roditelj želio bi da mu dijete bude ovako cjelovito, ali za to  potrebno je potruditi se. Poslušajmo:

„Tko ljubi strpljiv je i dobrostiv.

Tko ljubi ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.

Tko ljubi nije nepristojan, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo.

Tko ljubi ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.

Tko ljubi sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.“

Gdje pronalazimo ovaj cjeloviti život? Možemo ga pronaći u Onom koji je savršen, vječan, nepromjenjiv, u Onom koji je izvor života. Poslušajmo:

„Ljubav nikada ne prestaje. Proroštva? Ona će iščeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. Jer, nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je savršeno, iščeznut će što je nesavršeno. Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje. Sad vidimo u ogledalu nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat. Sada ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.“

Ovo nije jedna ideja, jedna ideologija, niti neka metoda. Savršenu ljubav možemo pronaći u Isusu Kristu. On je izražaj maksimalne ljubavi Božje prema nama ljudima. Mi smo stvoreni po Njemu, po Njemu ćemo biti povedeni u Duhu Svetom Ocu, svi skupa smo predviđeni biti uglavljeni u Kristu. Ovo je uvjet da možemo ući u novo stvaranje.

Danas su sva usta puna riječi „ljubav“; izgovaraju se na sve strane riječi pravednost, prava, jednakost, zajedništvo, blagostanje. Ovo su  nediskutabilne ljudske vrijednosti koje trebaju biti razvijane, ali ako su odvojene od izvora, od Boga, nestat će u pokvarenosti, kao što će nestati i svaki čovjek koji se odvojio od Boga. Naime, nisu nam dovoljne teorije, trebamo napraviti korake naprijed da bi se sjedinili mistično s Kristom Gospodinom. U tom svjetlu želim citirati poruku Svetog Franje Asiškog koju smo primili 17. rujna  2012[2], preko Stefanije  koja naglašava neke važne korake da bismo otkrili ovu ljubav.

Prije svega on naglašava da je čista ljubav najuzvišeniji zakon koji upravlja životom, i kaže: To je skriveno blago o kojem sam govorio: čista Božja ljubav. Uspio sam spoznati kakvom me ljubavlju Bog ljubio. Kada sam to duboko spoznao, osjetio sam se prihvaćen, oprošten i započeo sam ljubiti tom istom čistom ljubavlju.“[3] Sjećamo se Svetog Franje, ljubio je sve ljude, dobre i zle. Grleći jednog gubavca, kojeg nije podnosio prije obraćenja, promijenio je vlastiti život; ona gorčina se pretvorila u slast. Kada je došao do točke da ljubi Krista, da ga toliko ljubi da ga je htio skinuti s Križa predstavljenog na jednoj slici, tada se sjedinio s Kristom i postao „Alter Cristus“, jedan drugi Krist.

U ovom hodu koji je on prošao, u ovoj poruci naglašava: Sebičan čovjek se boji čiste ljubavi, jer ona ne ostavlja nimalo prostora sebičnosti. Ako se ne dođe do čiste ljubavi, također i u duhovnom životu, ništa se ne postiže.“ U jednoj drugoj točki kaže da čista ljubav ne ostavlja nikoga ravnodušnim, onda može prodrijeti, može preobraziti, može hraniti čovjeka; čovjek ima žeđ za ljubavlju, međutim ova čista ljubav vodi čovjeka do savršenog života. Dodajem: Ako vas ne pokreće  u vašem djelovanju čista ljubav bez bilo kakvog interesa osim toga da širi tu ljubav, svako djelo postaje svrha samom sebi, iako je učinjeno u Božje ime.“ Ovo su duboke riječi koje žele prodrijeti u svakoga od nas da bi nas dovele do toga da postanemo živi Krist.

Sveti Franjo u ovoj poruci također govori: „ Takva je ljubav zapalila moj zemaljski život i još uvijek gori u mome duhu; to je ljubav koja me je preobrazila u Ljubljenoga: rane koje sam nosio na tijelu bile su samo vanjska slika mog jedinstva s raspetim Kristom. Ljubav koju sam želio davati ljudima na Zemlji, mojim fratrima i svim siromasima koji su trčali oko mene tražeći svjetlo i utjehu, nije bila ništa drugo doli najuzvišenija Kristova ljubav.“ Na kraju kaže da se pretvorio u ljubav, ljubav u Ljubljenoga. Kršćani su pozvani biti preobraženi u Ljubljenoga.

Ova vremena, koja naviještaju slavni povratak Isusa Krista i novo stvaranje, ne mogu nas ostaviti ravnodušnim. Ne ulazi se u ovu ljubav kroz površno sudjelovanje u obredima, u recitiranim molitvama, nego ljubeći ovu ljubav. Međutim, ova ljubljena ljubav nam daje također i sve ostalo, po Isusovim riječima: „Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve drugo će vam se nadodati“.[4] Sveti Pavao naziva ljubav „veza savršenstva“. U jednoj osobi koja ljubi čistom ljubavlju izražavaju se sedam darova Duha Svetog koji čine osobu cjelovitom- mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, i strah Božji. U ovim vremenima pozvani smo ući u ovu ljubav da bi bili preporođeni. Ne govorimo: ne mogu! Ljubav velikim slovom, Isus Krist, hrani svakoga od nas, upravlja svakim od nas ako želimo biti podređeni ovoj ljubavi i u ovim smo vremenima pozvani dati cjelovit odgovor da bi nastavili prema cjelovitom, savršenom životu.

Ja vas blagoslivljam da svjetlost ljubavi Božje obasja vaša srca. Nećete rasti ako ne budete željeli čistu ljubav. Nećete moći djelovati u ime Isusa Krista u trojstvenoj sili ako niste čista ljubav.  Nećete moći oprostiti, nećete moći biti u bratskom zajedništvu bez ove ljubavi. Nećete prepoznati u ovim vremenima ono što je lažno, ono što je istinito bez ove ljubavi.

Ja vas blagoslivljam i pratim vas zajedno sa svim onim koji se prikazuju u ovom vremenu, mole za vas, nadam se da ćete se i vi pridružiti ovom novom narodu koji moli i prikazuje se da bi dosegao ovu čistu ljubav, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. 1Kor 13

[2] Usp. Poruka pod naslovom: „Čista Božja ljubav“ objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[3] Usp. 1Kor 13, 1-13

[4] Usp. Mt 6, 33