„U Presvetom Trojstvu-Živi i pravi Bog“

Razmišljanje 

Na tragovima apostola

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, večeras, kako sam najavio, naslov je „Na tragovima apostola“. Zadnji smo put govorili o obraćenju srca, ali potrebno je ući u tajnu srca. Duh Sveti nas poučava u srcu, tj. u našem duhu spoznati i primiti Isusa Krista. Ako to činimo do kraja, On nas vodi k Ocu i podređuje nas zakonima čistoga Duha, podlaže nas i podlaže samog sebe Ocu, tada smo u trojstvenom životu. Potrudimo se razumjeti ovaj hod u povijesti spasenja te ovaj hod u svakome od nas, koji je obavezan put ako želimo ući u Očevu svjetlost.

Prva Crkva jasno se izrazila glede Isusa. Kako kaže Sveti Pavao u poslanici Filipljanima, u drugom poglavlju: Iako je bio Bog, nije zahtijevao svoje pravo da bude Bogom, nego je odložio svoju moćnu snagu i slavu te, uzevši na sebe lik sluge, postao ljudskim bićem. I kao ljudsko biće  ponizio je samoga sebe, poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zato ga je Bog uzdignuo iznad svega i darovao mu ime uzvišenije od svakoga drugog imena, da pred Isusovim imenom prignu koljena sva bića na nebu, na zemlji i pod zemljom i da svaki jezik prizna: ‘Isus Krist je Gospodin’ na slavu Boga Oca.“ Dakle, ovo je vjera Crkve i u toj vjeri svaki je kršćanin kršten, a ipak treba proći hod.

Mi se nalazimo u vremenima koja su definirana kao čudesna za one koji prihvaćaju Boga i koji žele ići ovim putem i strašna za one koji odbacuju ljubav Božju. Uključimo, onda još jedan tekst iz knjige „Preko Velike Barijere“, jednu poruku Duha Svetog da nas obasja u ovom današnjem hodu. Poslušajmo.

Odlomak je na 32-33 stranici

Trojstvena se ljubav potpuno očitovala na križu. I u vama se mora očitovati na križu. Ako je Trojedini Bog pristao da na taj način izrazi svoju ljubav prema vama, prikazujući samoga sebe na oltar križa, isto se traži i od vas. Nema drugog načina!

To je bolna točka za čovječanstvo: čovjek hoće Božju ljubav, hoće je posjedovati i očitovati njezinu moć, ali neće da se popne na križ. Čovjek prima Božju ljubav samo kad mu sve ide dobro, kad živi spokojno i bez boli, ali je odbije kad se susretne s patnjom. Ljubav tada nije ljubljena i ne može otkupiti.

Bog Otac je naumio uglaviti u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji. Svako stvorenje, svako stanje, cijeli svemir treba privesti natrag k Isusu Kristu. Grijeh se može oprostiti jedino ako se prihvati križ. Nema oprosta grijeha bez križa, i vi ne možete pridonijeti da se itko spasi ako zajedno s Kristom ne prikažete sebe. Ni vaše molitve ne mogu nešto ishoditi ako se ne prikažete, a koliko je ispraznih molitava na svijetu! Ako niste spremni popeti se na križ, što mislite, čemu služe vaše molitve? Kako mogu ganuti Božje srce, kako mogu promijeniti čovječanstvo? Pomislite koliko se puta na zemlji ponavlja Očenaš. U svakoj minuti, milijuni ljudi izgovaraju tu molitvu i kažu: “Dođi kraljevstvo tvoje”, a kraljevstvo ne dolazi. Ne dolazi jer se u njima ne ostvaruje Božja ljubav. Ne može se ostvariti a da oni svoj život ne prinesu Bogu.

S križa se proširila najveća ljubav koja se na Zemlji ikad vidjela i koja će se ikada vidjeti. A najveća se ljubav vidi u onih koji svoj život prikazuju Bogu, ali koji ga prikazuju stvarno.

Pravedno je da sve prođe kroz Isusa Krista i da se sve uglavi u Njemu, jer se grijeh pobjeđuje jedino na oltaru križa.”

                                                                                                                                       (Duh Sveti 19/11/2002)

„Samo na oltaru križa biva pobijeđen grijeh“, ostvaruje se otkupljenje, bivaju uzdignute molitve i naš život k Ocu. Tako možemo biti preobraženi mi i cijeli svemir. Samo na oltaru križa, prikazani po Isusu Kristu, ulazimo u trojstvenu ljubav.

Ovo nije neka izmišljena poruka stoga se potrudimo sada vidjeti tragove apostola. Kada govorim o apostolima, mislim na „apostole svih vremena“. Uzmimo primjer Svetog Petra, poglavara apostola. Sveti Petar biva pozvan od Isusa zajedno sa bratom Andrijom, odmah odgovara i slijedi Isusa. Sluša čudesne riječi Učiteljeve, gleda znakove, prima isto tako Duha Svetog da bi molio nad bolesnima, ozdravljao i propovijedao. Dolazi do točke, da on kao i svi drugi apostoli, treba prepoznati u Isusu Mesiju da bi ga mogao slijediti i to je jako važna točka za nas, za naše večerašnje razmišljanje. „Šimun Petar je u ime svih odgovorio: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Tada mu je Isus rekao: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer to ti nisu otkrili tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar. Na ovoj stijeni  sagradit ću Crkvu  svoju i vrata smrti  neće je nadjačati.  Dat ću ti ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će odraz onoga što je već svezano na nebesima, i što god odriješiš na zemlji, bit će odraz onoga što je već odriješeno  na nebesima.“[1] Ovo je prekrasno – Bog Otac stavlja misao u Petra, Isus potvrđuje i daje mu obećanje da ništa neće zaustaviti Crkvu, ipak to nije dovoljno. Nije dovoljna objava, ova objava, jer smo puno objava primili u životu, puno pravih poticaja. Biblija je knjiga objava; i nastavlja se po Duhu Svetom kroz cijelu povijest Crkve. Nije dovoljno, čak ni obećanje Isusa Krista. Potrebno je napraviti drugi korak. Koji? Nadići skandal križa.

Nakon ove epizode koju sveti Matej pripovijeda u šestnaestom poglavlju, Isus govori o svojoj smrti, o svome  uskrsnuću. Petar se opirao, opirao se ne iz zloće jer je imao neki koncept drugačiji od Isusa. Opirao se jer je ljubio Isusa: “Budi milostiv prema sebi, Gospodine! Ne, tebi se to neće dogoditi!” A on je, okrenuvši leđa, rekao Petru: “Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.“[2]  Vidite kako se čovjek blokira ako se ne otvori vodstvu Duha Svetog, Isusovu vodstvu koji vodi svakog čovjeka u podložnost Ocu.

U Matejevu 26-om poglavlju nailazimo na trenutak nakon posljednje večere kada Isus pokazuje izdajnika Judu. Petar obećava vjernost Isusu također i u kušnjama, jer im je Muka bila pred očima, a ipak tri puta zatajuje Isusa. Sigurnost u nas same ne spašava nas, to nije prava sigurnost. Čovjek treba iskusiti svoju slabost, svoju krhkost i otvoriti se milosti Božjoj. I drugi se apostoli isto tako gube. Pod križem je bila Majka Marija sa Ivanom apostolom i ženama. Svi ostali apostoli prestrašeni, ipak ljubav Božja ih sabire, posjećuje ih u Kristu, daje im iskusiti Kristovo uskrsnuće sve do promjene mentaliteta njihova srca, promjene njihova duha i tako ih Isus priprema za poslanje.

Kako je pripremio Svetog Petra, nalazimo jednu epizodu u Evanđelju Svetog Ivana, poglavlje 21, 15-19. Nakon što se očitovao apostolima, također i Petru, Isus pita Petra: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš  li me više od ovih?”, i ponavlja tri puta, i treći put Petar ožalošćen, jer se sjetio svog zatajenja Isusa, svog plača, ne obećava ništa, ne izriče neku svoju sigurnost i odgovara: „Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim.” Što je htio reći? „Pronikni me, gledaj“. Ljubav Božja je ušla u Svetog Petra, on je obuzet Božjom ljubavlju, hranjen Božjom ljubavlju, usmjeren tom ljubavlju, tada kreće njegovo poslanje da pase svoje ovce. Isus mu kaže: “Pasi ovčice moje! Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, sam si se opasivao i hodao si kamo si htio. A kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati  i voditi kamo ne želiš”… kamo ne želiš. Od tada i ubuduće Sveti Petar ide, kamo ne želi on, nego kamo Bog želi. Situacije na koje nailazi suprotne su onom što bi htio, sve do smrti, ali on ih nadilazi ljubavlju prema Bogu, uzdiže se i otvara put za stado.

Učenik koji je izdao Isusa, Juda, imao je svoj program za Mesiju, i zatvorio se u svoj program, u samog sebe, u svoju sebičnost i strovalio se u smrt. Sveti Petar je u duhu uskrsnuo, postao je nova osoba; u sili Duha Svetog imao je uskrsli duh. Ovo je cilj koji mi trebamo doseći, i Isus nas vodi prema preobrazbi, da nam daruje novi duh, da nam stvori novi duh, uskrsli; duh podložen Duhu Svetom, volji Očevoj i neprestano hranjen trojstvenom ljubavlju. Onda uđimo u trojstvenu ljubav, tako ćemo se uzdići, uzdići će se naše molitve, naše patnje i bit ćemo u stanju podizati druge te uzdizati patnje čovječanstva na oltare.

Ja vas blagoslivljam da vi možete razumjeti da obraćenje srca ide uvijek preko križa, iskorjenjivanja sebičnosti i okrenutosti prema sebi, te da se živi u Kristu, za Krista također i u bližnjem i tada započinje poslanje i  svatko od nas prati  jedno  stado  prema Isusu Kristu, jedinom Pastiru, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

[1] Usp. Mt 16, 16-18

[2] Usp. Mt 16, 22-23