Razmišljanje 

Obraćenje našeg srca

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo  i sestre, danas govorimo o obraćenju srca. Pojasnili smo da Duh Sveti daje neprestane poticaje našem duhu, a ti poticaji vode prema Isusu Kristu. Zatim smo pojasnili da nam je Bog isto tako  dao sredstva, također uzvišena sredstva, Bezgrešnu Majku Mariju, te smo pojasnili njezina ukazanja; pojasnili smo što znači posvećenje njezinu Bezgrešnom Srcu i cijelom Mističnom Tijelu Kristovu koje nam pomaže i služi. Ali to nije dovoljno. Znakovi nas ne spašavaju ako srce nije otvoreno. U Bibliji je srce sinonim za duh; ne srce kako se smatra danas na sentimentalan, afektivni način, nego kao sjedište našeg života, a to je duh.

Sva sredstva, svi poticaji Duha Svetog guraju prema našem srcu, ali mi ne možemo ući u naš duh ako ne prihvatimo Isusa Krista. Isus Krist je onaj koji otvara vrata, On je Veliki Svećenik i Jedini koji može ući u naš duh. U svjetlu  njegove žrtve On nam daruje Duha Svetog ako mi sudjelujemo u ovom vazmenom prolasku s Njim. Tada Duh Sveti može snažno djelovati u nama i mi se možemo susresti licem u lice s Bogom, možemo susresti našeg Oca. Stoga je jako važno da se suočimo s ovom temom „Obraćenje našeg srca“.

Koje su prepreke? Najveća prepreka danas je to što Isus Krist nije viđen kao točka obaveznog prolaska; ne samo od onih koji negiraju Isusa Krista; ima puno negiranja, mnogi antikristi danas su u svijetu, ali postoje prepreke također i sa strane onih koji se smatraju kršćanima: uvjerenje da su sve religije jednake, tada su i svi bogovi jednaki, sve slike koje ljudi imaju o Bogu su iste i tu vlada velika pomutnja; dijalog da se dođe do dogovora jedni s drugima pa i na štetu Isusa Krista, da ga se stavi po strani, ušutka. Gledajte, ovo se događa i u misijama. Neki misionari svjedoče da se ne naviješta posvud Isusa Krista, radije se naviještaju ljudske vrijednosti, mir, dobronamjernost, materijalna pomoć, pomoć za bolesne, ali ako mi ne naviještamo Isusa Krista ne možemo nositi Kristov mir,  jer On je Spasitelj svijeta. Isus Krist je poštivao druge, ljubio je sve, dao je život za sve, ozdravljao je pogane kao i Izraelce, i sve koji su bili otvoreni. Sada je na nama da sve poštivamo, ali dijalog ne postoji ako nemamo naš identitet i ne očitujemo naš kršćanski  identitet.

Isto tako prisutan je strah od susreta sa Isusom Kristom onakvim kakav jest. Krist je Spasitelj svijeta. Kako smo rekli, po njemu je sve stvoreno u svemiru i stoga će sve biti uglavljeno u Njega.

Postoje unutarnje prepreke koje mi trebamo ukloniti u nama. U tom svjetlu ćemo vam pročitati jednu stranicu iz knjige „Ispisati povijest- svezak I“ koja nas upravo vodi u pojašnjenje ovoga a zatim ćemo zajedno razmišljati o argumentu:

Odlomak koji ćemo čitati je na 38 stranici:

 U čovjekovom duhu je živa prisutnost Boga koji tu komunicira s čovjekom oči u oči. Dakle, to je mjesto na kojem nam Bog očituje svoju misao. To mi je bilo protumačeno u razgovoru sa sv. Rafaelom arkanđelom od 5. travnja 2009., na Cvjetnicu.

«Događa se da snaga prelazi od Boga na čovjeka. Gotovo svi i nesvjesno čeznu za tom snagom. Tko ne bi htio posjedovati božansku snagu sposobnu podići ga iz mnogostrukih problema i pribaviti mu jedan miran život? To je glavna težnja i onih koji se prikazuju sotoni. Prijelaz snage od Boga na čovjeka ne može se nikada obistiniti ako prije ne dođe do razmjene ljubavi i života između Duha Svetoga i čovjekovog duha. Prisutnost Duha Svetoga u čovjekovom duhu, iskra života, nije jedna obična «sporedna stvar», jedan od mnogih darova koje je Bog dao čovjeku. Ona je početak cijelog vašeg bića, ono što vas održava na životu.

Ako ne uđete u odnos s Duhom Svetim u vašem duhu, ne stvara se niti sklad između duha i duše. I vi dobro znate da je taj sklad neophodan za dobro funkcioniranje vašeg bića na duhovnoj i tjelesnoj razini. Naime, Duh Sveti prenosi vašem duhu sve ono što služi za održavanje života. Duh prenosi te informacije duši, a duša mozgu, velikom «dekoderu» koji duhovne impulse pretvara u tjelesne u obliku zapovjedi koje aktiviraju sve biološke funkcije tijela. Dakle, od temeljne je važnosti bliski odnos između vašeg duha i Duha Božjeg, odnos koji mora biti obilježen ljubavlju, poštivanjem i poslušnošću prema božanskoj prisutnosti u vama. Bez toga, dakako da vas Duh Sveti nastavlja održavati na životu, jer je Bog dobar i ne prekida vaše vitalne funkcije, ali na kvalitetu vašeg života to jako utječe, u duhovnom i tjelesnom pogledu. Možete uočiti razliku između fizičkog izgleda osobe koja živi jedan život duhovno skladan i onoga tko živi u unutarnjem neredu. Dakle, treba maksimalno aktivirati komunikaciju između vašeg duha i Duha Svetoga.

Jednostavan život, prikazan Bogu, svet život do vrhunca ostvaruje komunikaciju između Duha Božjeg i čovjekova duha. Kada govorim o svetosti života, to se ne odnosi na skup pobožnih praksi, niti na oponašanje ovoga ili onoga Sveca, niti na čisto ljudsku razinu sažaljenja. Svetost o kojoj govorim sastoji se u dopuštanju Kristu da živi u vama i da vi živite u Kristu i za Krista. Do toga se dolazi samo preko bezuvjetnog prikazanja vas samih Isusu, po Blaženoj Djevici Mariji. Kada to činite, vašim životom savršeno upravljaju božanski zakoni; Božja snaga slobodno teče prema vašem duhu i preko njega prema duši i tijelu. Sve u vama postaje skladno i ne samo to: živeći tako počinjete se usklađivati s Kristovom misli.“

Naime, u centru naše pažnje je susret sa živim i pravim Bogom, i ulazak u Presveto Trojstvo. Odmah kažemo nije dovoljno pripadati religiji, zašto? Povijest nam daje mnoga svjedočanstva kako je odnos između čovjeka i Boga u duhu čovjekovu bio krivotvoren: licemjerje, lukavost, površnost, strah i mnoge druge stvari prisutne u čovjeku.

Naglašavamo neke stvari koje su jako važne: temeljno je da mi uđemo u naš duh te da se otvorimo Duhu Svetom, da se svučemo od svega također i od naših karizmi. Niti naša viđenja, tko ih ima, spašavaju sama po sebi; kao niti Gospina ukazanja, koja su evidentna za one koji vjeruju, za ostale ne postoje i ne mogu donijeti plod; isto tako i u onima koji ne dopuštaju da ih Gospa povede do susreta sa Duhom Svetim, ne mogu donijeti plod.

Želim napomenuti jednu temeljnu stvar, da mi pronađemo ovaj odnos u našem duhu s  Duhom Isusa Krista, tada ćemo se moći suočiti s Antikristom, antikristima, jer Antikrist nema snagu Duha Svetog i ne može ući u čovjekov duh. Antikrist djeluje na razini moći duše, moći tijela, tako povlači čovjeka u užitke, moći, u neke karizme koje on daje. U  vremenima Antikrista, On će dodjeljivat mnoge karizme, a Isus ih naprotiv neće davati. Zašto? Jer će iskušavati svoje i privlačit će ih u dubini njihova bića kako bi postali cjelovite osobe, svete, kompletne u Bogu, blažene.

Antikrist će sve moguće činiti da zadovolji sebične apetite i egocentrične osobe i jako će se usmjeriti prema moćima duše. Naime, tko se projicira u ambicije za karizmama, ili tko primi karizme, probuđenje duše od Boga, neka pazi da to ne zadržava za sebe, jer će loše završiti. Sve treba biti položeno u ruke Kristove.

Trebamo vidjeti površnost kršćana. Ljudi grešnici se boje susreta s Bogom, i prave se velika svetogrđa te ne vjeruju u promjenu života, okrivljuju Sotonu. Zatim da si umire savjest pred Bogom, vrše mnoge pobožnosti, dobročinstva, pa i postove poput farizeja, ipak se ne susreću s Bogom. U njima nema vjere koja daje povjerenje za susret s Bogom, susret sa živim i pravim Bogom.

Može se zazivati Boga, Duha Svetog poradi osjećaja krivnje, ali bez Isusa Krista ne bivaju uklonjeni ti osjećaji krivnje, jer On je onaj koji oprašta, ozdravlja, pušta Duhu Svetom da prodire u rane nanesene grijehom.

Postoje kršćani koji se uvijek osjećaju nedostojnim, nedostojni milosti Božje. Na izgled se može činiti da su ponizni, ali nikako nisu ponizni: oni pritišću sami sebe jer nemaju povjerenja u Boga, nemaju povjerenja u milosrđe, dobrotu Božju i ne dolaze do dostojanstva djeteta Božjeg,  a to je strašno.

Mnogi kršćani koji pripadaju Crkvi, osobe su navika, mole iz navike, ispovijedaju se idu u Crkvu na Misu iz navike. Sve ono što ne vodi u promjenu života, cjelovitost života, svetost da zabljesne naš život, ne funkcionira.

Postoje također zazivanja Boga poradi samodopadnosti na duhovnoj razini da bi bili zadovoljeni iznutra ili zazivi za zemaljske stvari, ali ne zazivi za susret sa živim i pravim Bogom, i dubokim obraćenjem.

Ovaj tekst koji smo maloprije čuli kaže: Jednostavan život, prikazan Bogu, svet život do vrhunca ostvaruje komunikaciju između Duha Božjeg i čovjekova duha…. Svetost o kojoj govorim sastoji se u dopuštanju Kristu da živi u vama i da vi živite u Kristu i za Krista. Do toga se dolazi samo preko bezuvjetnog prikazanja vas samih Isusu, po Blaženoj Djevici Mariji.“ Da bismo susreli Isusa Krista živoga u istini Duha Svetog nužno je da se svučemo od svega da bismo mogli ući u onaj prostor koji je Bog predvidio za njegovu prisutnost i tamo susrećemo Boga licem u lice.

Ima jedan prolazak u ovom odlomku koji smo čuli jako važan za osobe koje imaju izvanredna iskustva. „Prisutnost Duha Svetoga u čovjekovom duhu, iskra života, nije jedna obična «sporedna stvar», jedan od mnogih darova koje je Bog dao čovjeku. Ona je početak cijelog vašeg bića, ono što vas održava na životu.“ Nažalost mnogi zamjenjuju Duha Svetog sa nekim očitovanjima Duha Svetog. Duh Sveti dotiče dušu da bi je probudio, daje poticaje, ali sva probuđenja kao i sve vizije, pa i Gospina ukazanja služe za probuđenje da bi išli prijeko, da bi dosegli živoga i pravoga Boga. Kada smo u Duhu, prikazani Isusu Kristu po Bezgrešnoj Majci, mi poznajemo Boga, iskusimo Boga, dotičemo našom dušom Boga, kao što su apostoli iskusili uskrslog Krista, kao što Sveti Ivan apostol kaže: „Dotaknuli smo“[1], dušom, ali dotaknuli također prstima tada u nama teče život Božji i mi se osjećamo ostvareni.

Isus u svjetlu njegove žrtve na kraju vremena- na kraju vremena koja su pred nama i rečeno nam je da je ovo posljednja faza pripreme za slavni dolazak Kristov- koristit će sve nužno i svu moć koju je primio od Oca da bi ušao u duh ljudi koji su mu se prikazali, te ih povede u puninu i koristit će svu moć da izbaci iz Božje djece svu laž, sve religiozne patologije, kao što je koristio svu svoju moć u njegovu prvom dolasku, da bi stavio čovjeka u centar ne subotu, ne neke obrede, nego živog i pravog Boga. Na kraju vremena sve će biti povedeno u istinu i to će povesti čovječanstvo do odluke za Isusa Krista, za jedan skok u kvaliteti, bit će povedeno prema novom stvaranju.

Naime, ovo vam kažem, na putu smo uglavljenja u Kristu cijelog svemira i ne možemo biti ravnodušni prema razmišljanju Duha Svetog u čovjekovom duhu, i trebamo naći sredstva i način života da bismo ušli u Duha Svetog, tada će naše biće biti preobraženo. Ovo je smisao obraćenja srca: Duh Sveti je srce našeg života, čovjekov duh je sjedište Presvetog Trojstva i tamo ga možemo pronaći. Idemo, naime prema velikim događajima jer slavni Kristov dolazak treba biti prethođen velikim događajima koji će potresti čovječanstvo. Onda, za nas je nužno da se obratimo, da obratimo naše srce- to će Gospodin učiniti, samo se mi trebamo svući od nas samih.

Kršćani imaju ogromnu odgovornost u ovom vremenu za njih same ali isto tako i za one koji ne poznaju Isusa Krista. Pravi će dijalog biti ako kršćani budu sveti, ako u njima živi Krist, ako se Krist očituje u njima i oni očituju Krista. Ovo je naša priprema za Kristov dolazak. Živite jednostavno za Krista u Duhu Svetom i susrest ćete živoga Boga, pravoga Boga i možete biti svjedoci svega onog što je Isus obećao.

Sljedeći put želim govoriti i razmišljati s vama o putu apostola. Naša vjera treba biti inspirirana uvijek na putu apostola, svetih. Dakle, vidjet ćemo kako su oni hodili za Isusom i zaputimo se također i mi.

Blagoslivljam vas da živi Bog bude u vama, da vam govori, daje znakove, da vam daje milosti za obraćenje srca. Neka vam udijeli svjetlost da možete shvatiti sve ono što ne funkcionira unutra, ono što treba ostaviti, ono što ne donosi život  makar se nazivalo ‘molitva’, ‘pobožnosti’, ‘na poseban način sakramenti’. Blagoslivljam vas da se ne zadovoljite samo pripadnošću kršćanstvu, religiji. Pozvani ste u ovom vremenu pripadati živom Bogu, pravom da se očituje u uskrslom Kristu proslavljenom, u ime Oca i Sina i Duha Svetog.

 

 

 

 

 

[1] Usp. 1 Iv 1,1