Razmišljanje

Gospina ukazanja u Međugorju

Tomislav Vlašić i Stefania Caterina

Predraga braćo i sestre, u našem duhovnom hodu rekli smo da ćemo danas govoriti o Gospinim ukazanjima. Nemoguće je napraviti sažetak svih ukazanja, govorit ću općenito, ono što je temeljno za nas, te ću prijeći na ukazanja Kraljice Mira u Međugorju, jer to je moje svjedočanstvo za sve one koji su prikazali život zajedno sa mnom kako bi Gospina ukazanja, ukazanja Kraljice Mira, bila potpuno izrečena, te da milosti potpuno djeluju u dušama dobre volje.

Moje razmišljanje ide prema vama koji ste susreli Kraljicu Mira i koji ju želite susresti; ne ide u smjeru diskusija o ukazanjima.

Kao što dobro znate, službena Crkva kaže da Gospina ukazanja nisu istina vjere. Što su onda? Trebamo dobro razumjeti: ona su životni odnos djece Božje sa Majkom Božjom, sa Majkom Božjeg naroda. To je jedan životni odnos, kao što jedno dijete bez prisile ide prema majci. Onda smo naime, na liniji Abrahamove vjere. Primamo milost da osjetimo prisutnost Majke i sve ono što ona donosi. Donosim vam jedan primjer: ako vas netko informira o nekom besplatnom terapeutskom centru, da možete ići dva tjedna na oporavak, išli biste? Nakon ozdravljenja, govorili biste o vašem iskustvu drugima? Sve je životno! U ovom životnom odnosu naše vjere susreće se živa Majka u Bogu, susreće se živi Bog, Trojedini Bog po Majci.

Donosim vam neke primjere koji će vas obasjati o onom što se dogodilo na početku ukazanja Kraljice Mira u Međugorju: jednog dana je došla miješana grupa iz Sjedinjenih Država iz odijeljenih zajednica katoličke Crkve koje nisu zazivale Presvetu Mariju. Fratri su izbjegavali susret s tom grupom jer nisu znali što reći tim osobama koje ne zazivaju Gospu; onda sam išao ja govoriti, te sam im pojasnio odnos između majke i djece. Bog nam je u svojoj dobroti dao najljepše lice stvorenja, Marijino lice u kojem se osjeća Božja prisutnost te se komunicira život Trojedinog Boga djeci. Grupa je odmah primila ovo pojašnjenje te je otišla moliti Gospu. Ovo je životni odnos.

Jedan drugi primjer: došla je grupica muslimana iz Mostara, i željeli su govoriti sa fratrima, promatrali su znakove koji su bili u Međugorju i jedna od njih reče: „Ako se Gospa ovdje ukazuje, mi muslimani trebamo priječi na kršćansku vjeru“. Ovo vam ne govorim ja, ovo vam je rekla jedna muslimanka. Što je probudilo Gospinu prisutnost u jednoj muslimanki? Životni odnos.

Još jedan primjer: jedan trideset petogodišnji hrvat koji je radio u Australiji u rudniku. Jedna grupa hrvata željela je hodočastiti u Međugorje, a on im je prezirno rekao, više-manje ovo: „da se i Bog ukaže, ja ne idem“. Istog je dana u jednoj eksploziji u rudniku gdje je radio izgubio oba oka. Nakon određenog perioda je išao u Međugorje tražiti dar vida. Nije dobio taj dar, ali je ovako zahvalio: „Gospodine, ti si mi preko moje nesreće dao mi jedan bolji pogled. Doveo si me do vjere, hvala“. Za jednog ateistu, što ovo znači? Ali za jednog kršćanina ovo je čudo, više nego ozdravljenje noge, ozdravljenje od raka, to je ozdravljenje duha.

Narod koji je dolazio tamo u župu upijao je milosti prvih godina. Splitski nadbiskup, monsinjor Frane Franić, pokoj njegovoj duši, 1983 godine je rekao: „Dvije godine Gospinih ukazanja obratile su više moju biskupiju od naših četrdeset godina propovijedanja“. Jeste li razumjeli? To je životni odnos s Majkom koji ne može biti reguliran nikakvom komisijom, to je područje vjere kada smo otvoreni Majci koja je najbliže sredstvo čovjeku, preko kojeg lakše dolazimo do izvora, do života Božjeg.

Kao što znate narod u župi na početku je dao odgovor i mnogi od vas ste bili u Međugorju, i dali ste odgovor, i znate kakav je odgovor dala služena Crkva. Po meni, da je službena Crkva podržala narod u obraćenju, da ga je pratila, što je ustvari zadatak svih svećenika, svih Crkvenih predstavnika, danas bi bila druga vremena. To se nije dogodilo.

Kako se spoznaje Gospa? Jednako kako se spoznaje Bog: preko otvorenosti srca. Abraham nije studirao teologiju, otvorio je srce milosti. Niti Mojsije nije studirao teologiju, otvorio je srce Bogu. Svi sveti, isto tako i sveti teolozi osim studiranja, imali su potrebu povući se, obratiti se, tražiti živoga Boga. Gospa je jedna tajna, kao što je i Bog tajna, to je veliko. Ona stoji u Bogu i ne može se spoznati, ako ne preko obraćenja, sa stavom promjene života; nju se ne može spoznati niti preko takozvanih čudesa, kada osobe žele pod svaku cijenu ozdraviti, doživjeti uspjehe u životu, nego ju se spoznaje preko iskrenog traženja Boga. Majka je najefikasnije sredstvo koje nas vodi prema živom i pravom Bogu. Katolička Crkva kaže: Gospa je uzvišeni član Božjeg naroda, Mističnog Tijela Kristova. Gospa je Majka Božja, Majka naroda. Gospino lice koje se ukazuje je najljepše lice koje nas vodi k Bogu. Stoga nam je darovana u svako teško vrijeme za Crkvu i za cijelo čovječanstvo.

Ova su vremena ispunjena događajima. Želio bih da možemo proći da bismo razumjeli da nam je ovo blistavo lice Kraljice Mira željelo puno više govoriti od onog što nam je govorilo; jer Ona nas je željela voditi prema svome Sinu, prema uglavljenju u Kristu, prema novom stvaranju. Poslušajmo jedan odlomak iz knjige „Svemir i njegovi stanovnici“, koji se nalazi na 294 stranici.

„No, međugorska ukazanja zapravo predstavljaju jednu sasvim posebnu intervenciju Djevice Marije po mnogočemu.

 

Ponajprije zbog njihovog trajanja. Bog je odlučio ne postaviti vremensko ograničenje tim ukazanjima. Ona će zapravo poslužiti da prate hod čovječanstva prema određenim događajima koji će se dogoditi čim Crkva objavi postojanje života u svemiru, kako je Papa namjeravao učiniti. Prema tome, Majka je dolazila pomoći Papi i Crkvi pripremajući narod za shvaćanje stvarnosti svemira.

Kao drugo, šestero djece različite dobi je vidjelo Gospu i ona je preko njih pozvala cijelu župu Međugorje. Željela je, naime, izravno voditi župljane preko svojih poruka kako bi formirala jednu jezgru, jezgru jedne župe, kompaktnu i željnu shvatiti stvarnost onakvu kakva jest u Bogu. Ta jezgra bi cijelom čovječanstvu svjedočila ono što će Gospa objaviti; župi bi se pridružila druga njezina djeca iz cijelog svijeta i formirala druge jezgre, žive stanice Crkve.

Stoga međugorska poruka nije bila namijenjena općenito čovječanstvu, već župi čiji zadatak je bio dati jedno veliko svjedočanstvo. Gospa se po prvi put obraća posebno nekoj župi dajući joj jedno poslanje. I zbog toga Bog nije ograničio ta ukazanja nekim vremenskim rokom, kako bi svojoj djeci dao potrebno vrijeme da shvate i svjedoče. Međugorska poruka je trebala biti dalekosežna; početni pozivi na obraćenje i molitvu bili su neophodni temelji za pripremu i pročišćenje župljana; samo na tim temeljima će Gospa moći poučavati.

Treći posebni aspekt ukazanja stoji u činjenici da su to posljednja ukazanja Blažene Djevice Marije na Zemlji. Ona su zapravo povezana s odlukom Crkve na Zemlji da objavi istine o životu u svemiru: ako Crkva objavi ono što zna, ukazanja će prestati jer će ispuniti svoju svrhu, ako Crkva to ne učini u roku koji je Bog odredio, ukazanja će opet prestati jer će Bog naći druge putove.“

 

Putove smo vam pojasnili. Bog je intervenirao i dao čovječanstvu uzvišena sredstva, izvanredna i redovna da bi vodili Božji narod i čovječanstvo prema uglavljenju u Kristu cijelog svemira, prema novom stvaranju, nakon slavnog očitovanja Gospodinova. Ovo su istine vjere i Gospa je upravo radi toga došla  u Međugorje. To su velike milosti, onda bi trebao biti i potpuni odgovor, bar sa strane onih duša koje su primile posebne milosti, koji su primili i živjeli Gospinu prisutnost na poseban način. Naše svjedočanstvo je da smo već u događajima, ali još veći događaji nas očekuju jer nakon evangelizacije srednjeg svemira započet će brzo evangelizacija niskog svemira i to će zahvatiti Zemlju, te stvari trebaju biti jasne, u svjetlu Božjem. Događaji su veliki. Gospa ih naziva veličanstvenim, čudesnim za Božji narod koji prihvaća Boga; strašni događaji za one koji ga odbijaju.

U ovim smo naime, vremenima. Što činiti? Studirati? Ne, obratiti se, živjeti kako živi Gospa, onako kako je Gospa prihvatila milost preko Arkanđela Gabrijela; kako se otvorila nemogućem i s vjerom otvorila svoje Srce Duhu Svetom da nemoguće pretvori u moguće. Tako je došao Sin Božji, utjelovljen u krilu Djevice Marije i preko Nje. Tako je ona došla među nas pripremiti ove velike događaje i biti s nama u ovim velikim događajima.

Što je tražila na početku od župljana? Da žive tako s Njom, da očituju njezino lice preko njihovih lica i ovo je trenutak za sve koji osjećaju ovu istinu. Oni koji govore da su išli u Međugorje, da vjeruju u Gospina ukazanja pozvani su očitovati njezino lice i mi ne znamo što to znači. Nije samo jedan vanjski izričaj dinamike milosti koja djeluje preko Gospe. Tko je pratio naše poučavanje, čuo je da Gospa želi ostati s narodom koji ju prihvaća, koji se s njom prikazuje Isusu. Svi znakovi koje mi vidimo nisu dovoljni. Ako ne dođemo do tog zajedništva s Gospom, da Ona bude živa u nama i mi ju susrećemo živu po njezinom živom Bogu, Trojedinom Bogu, nitko nam ne može pomoći poput Nje.

Ovaj nas odabir vodi do one točke koju smo vam pojasnili u prvoj knjizi „Ispisati povijest“ do neposredne spoznaje, do blaženog gledanja, koje je životni odnos s Bogom i sa svim svetima u Bogu, u Božjem Duhu. Marija i Kraljica, nas priprema za ovo.

Beskorisno je čekati da vam netko na televiziji objasni događaje svemira. Osobe su konfuzne i malo znaju. Tko se ne otvori svjetlosti koja dolazi od Boga, neće razumjeti. Tko ne dođe do točke da bude probuđen u duhu i vidi očima duše, neće razumjeti ova vremena. Stvari su ozbiljne. Mi vam dajemo naše svjedočanstvo i našu molitvu, naše prikazanje.

Danas vas blagoslivljam da vas lice Kraljice Mira obasja iznutra, da se vaš život giba u svjetlosti Božjoj po njezinu zagovoru, da vaš život pronađe životni odnos sa izvorom života koji je Trojedini Bog, te da započne cvjetati i očitovati plodove života s Bogom. Duh Sveti koji se spustio na Djevicu Mariju neka se spusti na sve vas, vodi vas i štiti. Ja vas blagoslivljam, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.