Razmišljanja 

 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, sve vas pozdravljam i želim vam svako dobro. Mi smo zaključili naših devet mjeseci intenzivnog propovijedanja, i nadamo se da ste ih dobro primili. Zadnjih deset dana nismo govorili  jer smo vam posvetili nekoliko razmišljanja prije same godišnjice ukazanja Kraljice Mira u Međugorju i podijelili ih s vama. Sada je započeo vrući period praznika i odmora, i želimo da svi možemo ući u jedan dublji odnos s Bogom pojedinačno i kao grupe. Kada se ide na odmor, kada se odmara, jako je važno da se dođe do opuštanja, oslobađanja od problema, tako da ih ostavimo po strani, te da ne stvaraju težinu. Naš istinski odmor koji nas vodi u unutarnje opuštanje budi u nama ljudsko stvaralaštvo, želju da nešto činimo, radimo, sposobnost rješavanja problema. Ako mi kao kršćani ovdje uključimo našu vjeru, u nama uskrsava snaga i u ovom periodu je jako važno znati ju primiti.

Razne osobe nas pitaju i zanimaju se o novostima jer smo govorili o uglavljenju u Kristu cijelog svemira, govorili smo o trojstvenoj sili, o evangelizaciji srednjeg svemira- i osobe se pitaju što se sada događa. Sada se događa veliki Gospodinov zahvat. Ako nam Gospodin ne govori puno, to je stoga što nam je već govorio. Pretpostavlja da smo naučili što trebamo činiti. On u svojoj beskrajnoj mudrosti ide naprijed i djeluje u dubini i širini, koju mi ne možemo niti doseći, možemo samo vjerovati. Sve ono što smo vam govorili događa se, i božanske snage i njegova sredstva djeluju u tišini. Ova je šutnja jako važna također i za vas. Nikome od nas nisu dovoljne samo naučene riječi napamet, izrecitirane, ponavljane. Svakome od nas je važno ući u odnos sa živim Bogom koji upravlja našim životom i cijelim svemirom. Iz ovog životnog odnosa mi razumijemo također i ono što se događa, što više, bit ćemo u stanju sudjelovati u Božjem djelovanju u cijelom svemiru.

Ovi tjedni su vrući, ali je vruće i stanje na cijeloj Zemlji, u niskom svemiru, jako vruće. Osobe trpe, primjećuju probleme, i ne uspijevaju ih riješiti; osobne probleme, kolektivne. Sve ovo se lako pretvara u patnju koja nije nagrađena. Patnja zatvorena u sebe postaje ne ozdravljiva, ili patnja kanalizirana na način da budemo buntovni, eksplodira u nama i uništava nas i druge. Problemi koji u jednoj duši ne pronalaze prostor vjere, nade i ljubavi nisu rješivi, na poseban način kada se radi o osobama koje idu u Crkvu i mole. Međutim, osobe koje ulaze u jedinstvo s Kristom mogu u svojoj nutrini iskusiti ruku koja ih vodi, te mogu biti sigurne da Bog vidi naš život, vidi naše probleme, sve naše probleme, i svi naši vapaji su uslišani, plodni.

Sigurno ste primijetili u Gospinoj poruci koju je dala Stefaniji Caterini za godišnjicu ukazanja[1]ove riječi: „Blagoslivljam vas, i molim da mi ostanete vjerni, u svakoj kušnji“. Biti vjerni u svakoj kušnji nije nešto pasivno: nego biti vjerni onako kako nas je poučio Isus, znači biti uzdignuti prema Bogu, uzdignuti na Božji izvor, gdje cvjeta vjera, nada i ljubav. Oni koji su vjerni Bogu ne mogu se usporediti s onima koji su vjerni zemaljskim moćnicima, te puzaju pred njima i prave kompromise s vlastitim životom. Biti vjerni Bogu, znači biti uzdignuti, uzdignuti u slavi, sudjelujući u slavi Božjoj. Idući naprijed želim razviti upravo ovo kao temeljni aspekt u slijeđenju Isusa Krista.

U poruci Gospine riječi se nastavljaju: „Ponovno vas pozivam na čisto prikazanje života. Prikazanje vas samih Bogu, preko mene, jedino je sredstvo koje imate kako bi se promijenila sudbina ovog čovječanstva.“ Upravo ovo govorim: mi, vjerni Bogu preko kušnji, suočavamo se s kušnjama i uzdižemo po milosti koju nam Bog daje. Mi osjećamo puno naših i tuđih problema; ako naš život, naša molitva prikazuju ove probleme, ako vjerujemo da Gospodin gleda svoju djecu, mi ozdravljamo same sebe i mnogu drugu djecu. Mnogi problemi čovječanstva i veliki problemi svakoga od nas, ne mogu biti riješeni bez Spasitelja čovječanstva, bez Isusa Krista. Za ove riječi koje sam rekao, netko može reći: tko zna, je li Gospa rekla ovo ili ne…“ Razmišljajte o ovim riječima. One provociraju nas kršćane i stavljaju nas pred ispit jesmo li kršćani ili ne, sudjelujemo li u djelu Kristovu ili ne? Znamo  li koji je naš identitet i naše poslanje? Što znači za jednog kršćanina biti svećenik koji je pozvan prikazati Kristu svoje probleme i probleme drugih, te iz svoga srca uzdići hvalu Bogu, siguran da Bog vodi, da upravlja cijelim svemirom? Ovo vam govorim u ovom vremenu praznika, odmora, povučenosti. Pronaći ćete duboki odmor kada se sjedinite s Kristom i njemu sve povjerite. Kada iz dubine vašeg bića poteče radost, hvala, zahvala Gospodinu. Ovo je odmor prave djece Božje koja slijede Isusa Krista.

U ovom razdoblju se nadodaje jedan drugi element koji trebamo uzeti u obzir: pred nama su svetkovine Djevice Marije, njezina svetišta, i naši posjeti našoj Majci. Sve ono što Ona bude činila pripremit će nas da pronađemo izvor života, Spasitelja čovječanstva, i mi se doista možemo odmarati uz Nju, i osjetit ćemo duboki odmor. Također i  ukazanja u Međugorju su upravo poradi ovoga, jedna oaza mira, mir koji nadilazi ovaj ljudski mir o kojem se govori, a nikada se ne postiže. Problemi se tako reći rješavaju ratovima, napetostima, ali ih ima na sve strane. Naime, ja želim da vi možete biti uronjeni u Srce Spasitelja svijeta i Spasitelja cijelog svemira koji upravlja i vodit će sve nas i sva stvorenja Bogu Ocu u novo stvaranje. Ovo je naš put, ne zaboravite ga, i dobro činite hodeći ovim putem.

Ja vas blagoslivljam da se Duh Sveti spusti na vas i daruje vam obilje vjere, nade, i ljubavi, da vaše biće može cvjetati, odmarati se, biti preporođeno, te da se iz vašeg bića rode plodovi mira, radosti, razumijevanja, i ljubavi. Blagoslivljam vas da Duh Sveti pogura u svakome od vas želju da budete sjedinjeni s Kristom sa svim problemima, sa svim granicama, kako bi i vaši problemi i granice bili suočeni s Onim koji se može suočiti s njima, može ih riješiti, može riješiti ono što čovjek ne može. Blagoslivljam vas u ovom razdoblju da vaša molitva bude jednostavna: ako ste na moru da osjećate dobrotu Božju u vodi koja vas zapljuskuje; da osjetite ljubav Božju  koji nas ljubi poljupcima sunca; da osjetite zrak, lahor, milovanje koje dolazi od Gospodina. Ja vas blagoslivljam da uronjeni u svakodnevnicu u Bogu možete uživati ove plodove ljubavi Božje prema vama i njegova će vas providnost pratiti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp. poruka od 25.lipnja 2015 pod naslovom: „Ovo je svečani dan“, objavljenoj na stranici http://www.premanovomstvaranju.org