Svjedok Međugorja, razgovor sa Ocem Tomislavom Vlašićem

Mauro (M): Oče Tomislave, ovih se dana puno govori o Međugorju, o ovim Gospinim ukazanjima. Prije nekoliko godina zajedno sa nekim vjernicima i prijateljima ustanovili smo Fondaciju „Utvrda Bezgrešne“, s ciljem promoviranja osoba i kršćanskih vrijednosti u duhu Kraljice Mira iz Međugorja. Ti koji si za nas bio od početka, živi si svjedok; za nas si Otac Tomislav unatoč svim tvojim slučajevima, jer u tebi smo uvijek vidjeli figuru Oca, svećenika. Više si puta dao pozitivno svjedočanstvo o Međugorju, objavili smo također knjigu, intervju „U Međugorju, Gospa je živa“. Danas te želim pitati: koje je tvoje mišljenje danas o Međugorju, o tim događajima?

Tomislav Vlašić (T.V.): Moje mišljenje je ono od početka: Gospa je živa. Bio sam svjedok fenomena Gospinih ukazanja u Međugorju, shvatio sam veličinu milosti koju je Bog darovao u Gospi za Crkvu, i za cjelokupno čovječanstvo. Teško je danas govoriti o snazi koja je bila na početku, ne samo da sam ja osjetio u mojoj nutrini, shvatio živu prisutnost Gospinu, nego i cijeli narod: sav narod, 99% naroda iz župe i okolice osjetilo je Gospinu prisutnost – to je veličanstven događaj. Ovaj duboki utisak je ostao u mojoj duši i ja sam nastavio živjeti tragom Gospe i razvijati ovu milost u meni. Danas želim reći da je Gospa živa, ponavljam. Ja ne boravim u Međugorju, daleko sam od njega, ne mogu govoriti o nekim kronološkim stvarima, o onom što se događa i kako  žive vidioci u ovom trenutku, ali mogu svjedočiti na poseban način dvije činjenice: svaki put kada odem tamo  i zaustavim se u molitvi, osjećam živu, snažnu Gospinu prisutnost. Sada živim povučeno i osjećam živu, snažnu prisutnost Gospinu u ovim vremenima, i zahvalan sam za ovu milost.

(M): Oče, zašto su toliko važna marijanska ukazanja u ovim vremenima, rekao bih također i u cijelom prošlom stoljeću, ali sada govorimo o Međugorju?

T.V: Važnost Gospinih ukazanja, na poseban način ako pratimo velika ukazanja u prošlom stoljeću počevši od Lurda, Fatime, Međugorja je u tome što se Gospa ukazivala u teškim trenucima za čovječanstvo. U trenutku Gospinih ukazanja u Lurdu snažno se širio ateizam u Evropi; u trenutku Gospinih ukazanja u Fatimi Zemlji je prijetio rat, i ne samo na Zemlji, nego kako smo vam već pojasnili isto tako jedan među planetarni rat koji danas možemo živo dotaknuti, u smislu da sve što čitamo danas zahvaća Zemlju u situaciji suučesništva u niskom svemiru. Dakle, Bog šalje jedno naj moćnije sredstvo na Zemlju. Zašto dolazi Gospa? Dolazi voditi narod prema Isusu Kristu. Zašto Gospa? Stoga što je ona Majka Božja, jer je Majka naša, jer nitko ne može približiti čovjeka Bogu, Isusu Kristu kao Gospa. Njezina ukazanja označavaju također i ono što je budućnost Crkve, Božjeg naroda, čovječanstva: nebeska Crkva se treba sjediniti sa živom Crkvom na Zemlji, i ne samo na Zemlji nego u cijelom svemiru,  o ovome govori Pismo. Pismo govori o Ženi, o Ženi iz Otkrivenja[1] i Crkva vjeruje da je ta Žena Crkva, ali u isto vrijeme je i Gospa jer je  ona Majka Crkve, isto tako  jedno  uzvišeno sredstvo, član uzvišene Crkve. Nitko ne može očitovati ovaj život u Bogu kao Ona koja je uznesena na nebo dušom i tijelom.

(M): Koje su posebnosti ukazanja Kraljice Mira?

T.V.: Posebnost dolazi upravo iz ove niti, niti vodilje koju možemo vidjeti iz ukazanja u Fatimi i prije u Lurdu: priprema cijele Crkve, sveg Božjeg naroda prema jednom korektnom, bezgrešnom odnosu s Bogom. Ali što to znači? To znači da sadržaj našeg krštenja treba doseći svoju zrelost, kao što govori i Sveti Pavao u poslanici Efežanima, do zrelog čovjeka. Upravo na tom putu, pojavljuje se Međugorje sa ukazanjima kao jedna priprema za ova eshatološka vremena koja vode prema novom stvaranju, prema slavnom očitovanju Gospodinovu. To je jedan proces i Gospa je htjela voditi Božji narod prema ovoj stvarnosti. Upravo zato su Gospina ukazanja tako duga. Bog je to dopustio da bi pripremio narod, da ne bi ostavio narod sam u vremenima koja su teška danas, a sutra se očekuju još veće kušnje.

(M): Mnoga su suprotstavljanja ovim ukazanjima, nadasve se mnogi skandaliziraju poradi svakodnevnih poruka, što ti misliš?

T.V.: Ovo pitanje je važno, ali se ne odnosi samo na Gospina ukazanja, na vidioce, ovo se odnosi na kršćane. Istiniti kršćanin bi trebao svaki dan otvoriti Evanđelje i primiti riječ Božju. Posvećene osobe, svećenici svaki dan recitiraju, mole psalme, mole i čitaju riječ Božju. Ali zašto svaki dan? Vjerujem da stariji svećenici mogu reći da su čitali milijun puta istu riječ, ipak na kraju sve se riječi koncentriraju i svode na ono esencijalno. Tako riječi blaženstava koje su kratke mogu promijeniti ljudski život, ako ih osobe primaju svaki dan te dopuštaju da ih te Gospodinove riječi preobražavaju. Zatim, kada se govori o Gospinim riječima poslanim od Boga, to nije neka riječ koju možete pročitati u nekoj knjizi. Zašto u nekoj knjizi? Stoga što  i Evanđelje može biti mrtva ili skoro mrtva riječ kada ga neke osobe čitaju, isto tako ateisti ili površne osobe. Kada se govori o riječi koju Gospa govori, to je riječ nevjerojatne snage. Ako su duše otvorene, mogu biti promijenjene, preobražene. Gospa se predstavlja sa malo riječi, jer smo mi gluhi, ne želimo  ići dalje. Gospa je tada željela doista pripremiti čovječanstvo za vremena u kojima se nalazimo i koja će se očitovati u svom dometu, te staviti čovjeka pred izbor: ili sa Bogom ili protiv njega. Kako su osobe odgovorile, dobro vidite.

(M): Pomozi nam razumjeti uvjete za ulazak u milost Međugorja, da ju dublje razumijemo kako bismo ju živjeli.

T.V.: Uvjeti su isti za svaku milost, ne samo za Gospina ukazanja. Mi imamo najveće čudo koje je Bog učinio po Isusu Kristu: Euharistiju. Međutim, kao što znate u Euharistiji se može sudjelovati površno ili ju čak izdati. Podsjetimo se riječi Svetog Pavla koji kaže: „Neka svatko ispita samog sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleža, jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tom ne razabire Tijelo.“[2] Dakle, potreban je naš odgovor na sve milosti, pa tako i na Gospina ukazanja. Mi možemo shvatiti samo ako se do kraja svučemo. Svlačenje do kraja je bilo nužno za Sina Božjeg, Isusa Krista, koji je trebao ostati u Bogu, zaklani Jaganjac koji stoji[3] u svim kušnjama, svučen od samog sebe. Ovo je svlačenje od svega onog što su sjene egoizma, a koji otežava razumijevanje Gospine prisutnosti; jer postoji zavist i ljubomora. Dobro se sjećam, jednog mog susreta sa fon Balthasarom u Bazelu, kada je rekao: “Kakvi smo mi ljudi, Gospa se ne bi mogla ukazati na nijednom mjestu, nijednoj osobi; zavist, ljubomore, borbe za teritorije, za župe,  postoje svugdje…” ,a Gospa se ipak ukazuje i potrebno se svuči od svega ovog da bi se mogla vidjeti prisutnost Gospina. Dakle, uvjet za hod osoba koje žele osjetiti svu silinu milosti koja dolazi preko Gospe je svlačenje samog sebe.

(M): Često si govorio o molitvenoj grupi koju je Gospa vodila. Što si naučio za tvoj život iz tog iskustva?

T.V.: U trenutku kad sam slijedio molitvenu grupu, intuirao sam dubinu, recimo razumio sam neke stvari. Za mene je to bilo važno poradi koraka koji su slijedili, ali danas to vidim temeljnim. Ta je molitva uvodila u život Presvetog Trojstva, jednostavno, preko jedne vidjelice, jedne djevojčice, bez teoloških termina; u jednostavnosti je uvodila. Ostajem uvijek zadivljen izjavom koju je Gospa dala: “Mnogi mole, jako malo ih ulazi u molitvu”. Ući u molitvu znači ući u živi odnos sa Trojedinim Bogom. Crkva definira i kaže da pronalazi svoj identitet u Presvetom Trojstvu, u Euharistiji; a Gospa je htjela uvesti svakog člana i cijelu grupu da jednostavno živi u toj dimenziji. Moje iskustvo sada: koliko se udaljim od ovog predanja da bi ušao u odnos sa Presvetim Trojstvom toliko idem na površinu; kada živim u živom odnosu sa Presvetim Trojstvom, onda teče život. Ovo bi trebao biti sav hod, sav trud u svakoj grupi i posvećenoj zajednici, u svakoj jezgri i cjelokupnom Božjem narodu; ako Božji narod ne ide putem prikazanja po Presvetoj Djevici Mariji, i preko Nje Isusu Kristu, ide pogrešnim putem. Isusu se dolazi po njezinu Srcu, jer je ona Majka naroda.

(M): Ti očekuješ priznanje ukazanja?

T.V.: Vjerojatno ti misliš na pravno priznanje od strane službene Crkve?

(M): Da.

T.V.: Ovo je jedan aspekt službe službene Crkve, jedna pratnja, ali pravo, autentično priznanje ukazanja događa se u onim osobama koje su prihvatile Gospu. Iz te točke gledišta kažem da je Gospa već priznata u Međugorju, od naroda. Taj smisao vjere na koji se Crkva oslanja i mjeri kada proglašava istinu, dogmu, jako je važan. Ja vam kažem da je Gospa, Kraljica Mira ušla u mnoga srca i postoji jedan iskreći narod koji nosi ovu iskru, nosi ovaj život, i to narod prepoznaje. Očekujem li priznanje? Ja očekujem trijumf Bezgrešnog Srca Marijina. Ona će trijumfirati. Želim reći narodu koji je izabrao Gospu, koji je prihvatio Gospu da se ne boji, jer Gospa će trijumfirati. Međutim, sjetite se dobro da je Gospa trijumfirala već u Isusovom uskrsnuću sjedinjujući se prva s njegovom žrtvom. Naime, sav narod treba proći kroz kušnje kako bi ostao vjeran do kraja Isusu Kristu i ovdje se pojavljuje Majka koja prati svoj narod.

(M): U tvom propovijedanju prikazanje života po Mariji k Isusu je temelj, oduvijek, od kada te poznajemo u Međugorju. Što možeš reći narodu koji prati Međugorje, koji želi ući u Gospin život, kojim putem treba ići, kako se bolje zaputiti?

T.V.: Ovo nije samo moje propovijedanje, ovo je istina. Bog je tražio od jedne žene, Marije iz Nazareta da ga primi, primila ga je i to ne samo u svome tijelu, primila ga je u duši, dala je život Bogu i nastavljala ga je davati isto tako i svome Sinu i prikazala ga je u svome Srcu. Nema drugog puta za izlazak iz egoizma koji se formirao u čovjeku kada se odijelio od Boga. Nema niti drugog puta za potpuno sudjelovanje u Euharistiji. Ali kako se može razumjeti Euharistija ako ne sudjelujemo potpuno u Kristovu životu? Tko nam može pomoći živjeti bezgrešno, kako kaže Sveti Pavao[4], ako ne ona koja je bezgrešna od trenutka začeća? Ovaj put trebamo proći svi mi, i Ona je među nama da nam pomogne, samo joj se trebamo otvoriti, trebamo ju prihvatiti i živjeti s Njom.

(M): U nekim porukama Marija kaže da se željela pokazati na licima župljana, hodočasnika. Pomozi nam razumjeti.

T.V.: Također i ovo potvrđuje kršćansku istinu: kršćani se nazivaju kršćanima, kristi i Krist bi se trebao pokazivati na njihovim licima. Tko prihvaća Gospu, preobražava se u jednu drugu osobu i svaki bi kršćanin trebao očitovati Božju kreativnost, bilo muškarac, bilo žena, te nositi u sebi Božje očinstvo i majčinstvo. Bez ovoga, Božja snaga ne može djelovati u čovjeku, ne možemo svesti naše kršćanstvo na jednu teoriju, nego Isus je došao, utjelovio se u Mariji, treba biti utjelovljen u svome narodu, u cjelokupnom svom narodu. Tko prihvati Isusa Krista biva preobražen. Ovo je svjedočanstvo svih svetaca.

(M): Čini mi se da sam razumio, da duboki smisao ukazanja u Međugorju, dakle nije samo  mjesto molitve u kojem se događaju mnoga čudesa, gdje je puno osoba ozdravilo i promijenilo život: nego baš preobrazba njihova života na sliku i priliku Gospinu koja je slika i prilika Božja.

T.V.: O tome nam govori Evanđelje, o tome nam govori Sveti Pavao[5] kada govori o kršćanima. A mi koji štujemo Majku Božju i nazivamo je Majkom, nazivamo je Kraljicom svemira, ne izgovarajmo molim vas ove riječi kao brojeve u igri lota. Ove riječi imaju duboko značenje u Bogu: Ona je Majka, Ona je Kraljica. Ako je Majka, onda nas Božja milost rađa, i Majka je Crkve.

(M): Želiš li pozdraviti narod uoči godišnjice ukazanja? Čini se da će se reći nešto glede istinitosti ukazanja, tako se izrazio Papa vračajući se iz Sarajeva, želiš li ti reći nešto?

T.V.: Ja želim reći samo ovo, da narod sa svom kršćanskom sviješću prihvati Gospu, prihvati život u Gospi. Neka prihvati život svetaca da se nebeska Crkva očituje, te da Liturgija Crkve koja slavi svaki dan prisutnost Gospodinovu nije neki obred: to je slavljenje zajedništva sa sveopćom Crkvom, sa nebeskom Crkvom u zajedništvu sa Presvetom Marijom, da bi bili sjedinjeni s Kristom. Nema drugog puta. Ne bojte se, ne boj se Marijin narode, ne boj se. Marija će trijumfirati jer će njezin Sin trijumfirati. Idite sigurno naprijed. Želim reći također da čovječanstvo očekuju teške kušnje, također i Crkvu. Bog će voditi sve u svjetlost. Međutim ne može voditi u svjetlost ako ne pogura narod sve do potpunog prihvaćanja života Božjeg koji ide uvijek preko kušnji. Naime, također i svakidašnje kušnje na koje nailazimo pripremaju nas na velike događaje, jer se u velikim događajima stvara uvijek unutarnja konfuzija; strah, nesigurnost; a mi smo pozvani očekivati ova vremena ukorijenjeni u Bogu, na nogama, makar trebali trpjeti, biti kušani. Ne mojte nikada izdati Isusa Krista, nikada ne izdajte Gospu. Kada kažem: ne izdajte; budite živi sa Isusom Kristom, budite živi sa Gospom, te očitujte Gospino lice i lice Isusa Krista svima.

(M): Hvala za tvoje molitve, hvala za pojašnjenja i molimo te Oče da nastaviš moliti za nas i pratiti nas. Znamo da si prikazao život za Međugorje da se potpuno ostvari Gospin plan, i također za to ti zahvaljujemo.

T.V.: Ja vas sve blagoslivljam, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.     

Amen.

[1]    Usp. Otkr 12,1

[2]    Usp. I Kor 11, 28-29

[3]    Usp. Otkr 5,6

[4]    Usp. Fil 2, 15

[5]    Usp.  2 Kor 3, 18