Razmišljanja – Novo svećenstvo

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre posljednjih smo dana govorili o identitetu kršćana, Crkve, koji pronalaze život u djelovanju Presvetog Trojstva. Gdje se očituje trojstveno djelovanje na poseban način sada među nama, tamo gdje Crkva i kršćani pronalaze svoj identitet i preuzimaju djelovanje u ovim vremenima iz gibanja u svemiru. Gledajući različite dokumentarne emisije o životu u svemiru možemo reći da neki kanali gomilaju događaje, govore o stvarima koje su prisutne, i da ćemo brzo uzeti u obzir život u svemiru u odnosu s nama. Kako ćemo mi kršćani odgovoriti? Kako ćemo sudjelovati u ovom kozmičkom događaju? Mi imamo ogromnu mogućnost, tamo gdje je i naš identitet, gdje se ljubav Trojedinog Boga maksimalno izražava u ovim vremenima u nama i među nama: u Svetoj Euharistiji.

Nalazimo se pred Svetkovinom Tijelova. Svi oni koji vjeruju u prisutnost Isusa Krista u Svetoj Euharistiji, i sudjeluju u njoj trebali bi razmišljati o ovim vremenima, te o našem odgovoru u sudjelovanju u Svetoj Misi. Naše sudjelovanje u Svetoj Misi ako živimo onako kako je Isus predvidio za ova vremena – primili smo mnoga pojašnjenja za ova vremena – postaje jedna snažna akcija, kozmička, koja na najbolji način utječe na tijek gibanja u svemiru, osim onog  što se znanstvenici trude razumjeti, jer nas naše sudjelovanje u Svetoj Euharistiji vodi u Srce Kralja svemira koji svime upravlja. Danas ćemo naime, govoriti o našem sudjelovanju u Svetoj Euharistiji, o sudjelovanju svećenika poslužitelja, kao i o svećeničkom narodu. Poslušajte pažljivo.

Iz knjige „2012 Odlučujući izbor čovječanstva“, na 47. Str.

„U trenutku krštenja bili ste pomazani da budete svećenici, proroci i kraljevi. Radi toga moj narod je svećenički narod, proročki i kraljevski.

Svećenički je narod jer sudjeluje u mome svećeništvu. Ja sam doista Veliki Svećenik, onaj koji je prikazao Ocu žrtvu vlastitog života za spasenje svakog čovjeka. Poradi toga, tko god se prikaže meni, svećenik je zajedno sa mnom. Razmislite dobro o tome: svatko od vas, muškarac ili žena, ako me iskreno ljubi i želi mi se darovati, sudjeluje u punini u mome svećeništvu.

Oni među vama koji su ministerijalni svećenici kao što su biskupi, župnici, itd. oni vrše službu posluživanja zajednici vjernika predvodeći euharistijsko slavlje. Njihov prvi zadatak je da se prikažu meni za narod. Ja sam Pastir koji je dao život za svoje ovce; svaki pastir treba darovati svoj život meni, za ovce. Ministerijalni svećenici bi trebali duhovno pratiti narod, vodeći ga prema spoznaji svoga svećeničkog poslanja; pomažući mu da dođe do punine zrelosti i svijesti obavljanja kraljevskog svećenstva. Ministerijalno svećeništvo ne razlikuje se od svećeništva naroda, naprotiv kraljevsko svećenstvo naroda, temelj je službe ministerijalnog svećenstva.

Želim da postanete svjesni da narod slavi Svetu Misu, u jedinstvu sa svećenikom koji predvodi slavlje. Poradi toga u trenutku prikazanja, svatko se od vas, preko ruku ministerijalnog svećenika i u zajedništvu s njim, uzdiže Bogu sa svim onim što nosi u srcu. Razmišljajte o ovome: imate mogućnost da budete svećenici, tj. oni koji uglavljuju u Kristu radosti, boli, dobra djela, sam život u ime cijelog čovječanstva, koje svatko od vas u tom trenutku predstavlja pred Bogom. Koliko osoba, koliko situacija možete prinijeti u svetoj Misi, moleći Boga da spusti svoje milosti na one koji su ih potrebni! Jeste li svjesni toga, jesu li vas o tome poučili? Meni se ne čini, sudeći po vašim hladnim, rastresenim, brzim, euharistijskim slavljima, koja doživljavate kao neki dosadni obred u kojemu pasivno sudjelujete, zato što morate ili iz navike. Za mnoge od vas, crkve su postale mjesta za površne susrete i priče koje uznemiruju druge, a ne sveta mjesta šutnje i molitve. Ne dječice, ne činite to! Naprotiv shvatite vašu svećeničku ulogu, započnite drugačije živjeti svetu Misu; uđite u crkvu svjesni veličine vašeg svećeničkog poslanja.

Svećeničko poslanje naroda ne završava krajem Euharistijskog slavlja, nego se nastavlja u životu svakoga pojedinca, prikazanjem vlastitog života Bogu po Bezgrešnom Srcu Marijinu. U svakom trenutku, u hramu vaše osobe, na oltaru vašeg duha, prikažite Bogu vaše tijelo i vašu krv, kao kruh i vino za slavljenje produžene Mise, Mise vašeg života, žive liturgije koja se događa u svakome od vas ako ste darovani Bogu.“

Vratimo se sada na govor o novom svećeništvu, koje sam došao ustanoviti na Zemlji, u korist cjelokupnog čovječanstva. Ovo se svećeništvo još uvijek nije potpuno razvilo na Zemlji, unatoč svetosti mnogih, poradi neprijateljstva vašeg planeta prema Bogu, te uvlačenja sila zla u Crkvu, zbog Judine izdaje, i mnogih drugih nakon njega. Novo svećeništvo potpuno djeluje u Centralnoj Jezgri i predodređeno je da dođe do punine u svem svemiru.“

“Ministerijalno (služiteljsko) svećeništvo je put kojim cijeli narod pristupa Kristovu svećeništvu, sve do novoga vremena i konačne uspostave Kraljevstva Božjega  po slavnome Kristovu dolasku.

Isus je na Zemlju svojim prvim dolaskom donio Kraljevstvo Božje, no ono još nije postalo konačnom zbiljom. Isus će ponovno doći u svojoj slavi. Kao što je već došao prvi put, i drugi put će doći na Zemlju, ali na dobrobit cijeloga svemira. Tada će se Kraljevstvo Božje konačno ustanoviti, jer će Sotona biti prognan.

Božji sluga ima zadaću da narod uvede u Kristovo svećeništvo. Tako nastaje svećenički narod. Imajući to u vidu, svećenikova osoba nije puko sredstvo, nego i sama postaje eshatološkom zbiljom. On je onaj koji potpuno stupa u Kristovo svećeništvo. To je cilj koji mora dosegnuti sav Božji narod.

Svećenik se mora potpuno podrediti Kristu, kao što se Isus potpuno podređuje Ocu. Ministerijalni svećenik vodi narod k jedinome Pastiru te se Njemu i sam podređuje. Ocu će narod predati Veliki Svećenik Isus Krist, i sam mu se podređujući. Tada će nastati novo stvaranje.“[1]

Ove temeljne točke koje smo donijeli, ujedno su i točke vjere Katoličke Crkve. Nećemo diskutirati o ovim točkama, nego želimo predstaviti stvarnost ovog vremena u kojem se giba cijeli svemir, ne samo Zemlja. Neke vijesti koje znanstvenici mogu vidjeti i prenijeti, nama nisu dovoljne, čak što više, mogu nas uplašiti. Međutim, vijesti koje smo primili od Isusa Krista- od kada je došao na Zemlju poučavao je apostole- i Duha Svetog koji neprestano informira Božji narod na Zemlji, trebaju nam govoriti u ovim vremenima. Isus Krist nije otišao na nebo da bi pobjegao od nas, nego po pravednosti, jer čovjek na Zemlji ne uspijeva razumjeti neke stvari; ili manipulira s njima ili iskorištava tajnu spasenja. Bog je po pravednosti ostao među nama u Svetoj Euharistiji. Pitamo se kako mi sudjelujemo u svetoj Euharistiji?

Već u ovom odlomku koji smo čitali, Isus kaže da Božji narod nije poučen od svećenika. Nije poučen i nije svjestan da svaki član Božjeg naroda koji je kršten sudjeluje u Kristovu svećeništvu, ako se prikazuje. Iako Crkva daje glavni zadatak svećeniku da poučava narod sudjelovati u Svetoj Kristovoj žrtvi, ovo je slaba točka Božjeg naroda na Zemlji. Sveta Euharistija i sudjelovanje u njoj nije jedna od pobožnosti: to je sudjelovanje u smrti i uskrsnuću Kristovu. Sudionici nose smrt, ne samo smrt koja djeluje u njima, nego nose smrt cijelog svemira, sve zlo koje postoji u svemiru, ne samo ono na Zemlji. O tome smo vam pisali i govorili. Svećenik koji predvodi, koji je jedan od onih koji se prikazuje zajedno s narodom, trebao bi biti prvi koji se prikazuje Isusu Kristu po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Trebao bi postati pošten, bezgrešan po Djevici Mariji, cjelovit, da bi mogao cjelovito prikazati samog sebe pred Isusom Kristom. Ako on ne prikazuje život, ako on ne osjeća patnje čovječanstva, smrt, boli, što nosi u Misu? Ako je on podijeljen u sebi, što prikazuje Gospodinu?

Drugo pitanje je: ako on nije poučio narod prikazanju, ako on slaveći Misu ne vidi osobe koje se prikazuju, koje žive za Kraljevstvo Božje, ne same za sebe, što prikazuje? Nažalost imamo iskustvo da osobe sudjeluju u Misi da bi se bolje osjećale, da bi tražile milosti za preživljavanje na Zemlji; ali kako je malo osoba koje sudjeluju da bi živjele za Kraljevstvo Božje, da bi bile prikazane s Kristom, sudjelujući u ovoj Kristovoj ljubavi koja se za sve žrtvuje.  Pitanje: u ovom trenutku, u kojem se giba sve u svemiru i na Zemlji, jesu li bar Svete Mise slavljene od naroda koji se prikazuje, koji sudjeluje u žrtvi Kristovoj,koji nosi sve vlastite patnje i patnje čovječanstva da bi uskrsnuli? Ako Mise nisu ovako slavljene, možete li prepoznati vaš kršćanski identitet? Je li to kršćanski narod koji promatra često ovu ceremoniju kao neki spektakl i vraća se kući nepromijenjen, tj. ne doživi uskrsnuće u sebi, ili se hrani emocijama, spektaklima koji se organiziraju za Misu, i te se emocije ispušu čim se iziđe iz Crkve?

Jedna jako naglašena točka ovdje je poziv na novo svećeništvo, govorimo o novom svećeništvu novog naroda za ova vremena, jer ne može biti staro, površno, jer treba voditi čovječanstvo prema očitovanju Isusa Krista, prema novom stvaranju. U tom smislu Isus kaže: „osoba svećenika nije samo jedno sredstvo, nego on sam postaje jedna eshatološka stvarnost.“ Stvarnost, svećenik se mistično sjedinjuje s Kristom i prenosi svu dinamičnost koju milost Kristova svećeništva utiskuje u njega. „On je onaj koji potpuno ulazi u svećeništvo Kristovo. To je cilj koji sav Božji narod treba dosegnuti“. U 2012 godini puno smo govorili o formaciji jezgra. Ova novost, sudjelovanje u žrtvi Kristovoj, gdje vjernici nisu brojevi, nisu jedna masa ljudi nego osobe, cjelovite osobe, koje cjelovito pripadaju, sudjeluju u žrtvi Kristovoj, tako da svećenici stavljaju u centar njihovu pripadnost Kristu koji se žrtvuje i uskršava. Da bismo ovo živjeli, donijeli smo poruku, Isusovu želju da se formiraju jezgre; osobe koje prikazuju život Isusu po Presvetoj Mariji, tako da se osobe upoznaju te da budu pravi cenakuli zajedno sa Presvetom Marijom kako bi primili snagu s neba  te da se ove jezgre umnožavaju kako bi obnovile cijelo tkivo Crkve, sav Božji narod. Puno je lakše hoditi u masi. Sloboda obvezuje, odgovornost obvezuje. Kršćani nose odgovornost za cijeli svemir sudjelujući u Kristovoj odgovornosti upravljanja cijelog svemira. Zašto se puno diskutira? Zato što postoje mnoge suprotnosti, kontradikcije o onom što se događa u svemiru, a Bog će davati znakove, jer Crkva ne proglašava, ne vapi?

Ovo je trenutak da se kršćani vrate Euharistiji; niti kozmička Pedesetnica se ne može dogoditi ako ne dođe do mističnog jedinstva s Kristom u vjernicima, ako vjernici potpuno ne sudjeluju. Ako su naše Svete Mise slavljene u ovoj odgovornosti, mi pomažemo cijelom svemiru; jer najsnažnije sredstvo koje mi možemo imati kao Kristov narod su naša Euharistijska slavlja- ali življena tako da se sudjeluje u žrtvi Kristovoj, gdje umire smrt, biva poništena sotonska snaga i gdje se razvija snaga uskrsnuća. Nijedan znanstvenik, niti jedan medijum, i nijedan moćnik na Zemlji i u svemiru ne može posjedovati ovu snagu koju Bog daje svome narodu.

Želio bih da o ovom razmišljate, ali ne samo da razmišljate, nego da se odlučite. Ovo je trenutak novog naroda, trenutak je novog svećeništva, trenutak je hrabrog življenja u istini koja je pred našim očima, u kojoj su živjeli svi sveci, ali sada cjelokupan narod treba živjeti da bi bio u  iščekivanju slavnog očitovanja Gospodina našeg Isusa, koji će zakraljevati u cijelom svemiru. Ostavljam vas u ovom razmišljanju ovaj tjedan. Čut ćemo se idući tjedan, ako Bog želi.

Ja vas blagoslivljam da sve riječi koje smo izrekli i sve one riječi koje nam je Isus komunicirao, budu svjetlost u vama, snaga za odluku. Neka budu jedan proziran pogled prema budućnosti jer ste djeca svjetlosti, niste djeca tame da ne znate što činiti. Gospodin vam je pokazao sve i neka se sve u vam preobrazi u svjetlost sa vašom odlukom da potpuno pripadate Isusu Kristu za vaše spasenje, vaših obitelji, vaših naroda i cijelog svemira, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] „Preko velike Barijere“, na 197 str.