Razmišljanja – Ljubav mora biti ljubljena II

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, u našoj svakidašnjici u svemu što trebamo činiti svaki dan često zaboravljamo najvažnije, najdublje stvari; smisao našeg života. Danas kroz informacije koje nam dolaze govori se o životu u svemiru, o vanzemaljcima i svakako se naglašava superiornost naroda s kojima dolazimo u kontakt. Isto tako se naglašava da Zemlja nije spremna i ne bi se mogla suprotstaviti tim narodima, a ipak se šuti ili se ove informacije stavljaju u drugi plan. Mi kršćani u svemu ovom trebamo imati svjetlost, jer zakoni Božji upravljaju svemirom i cijeli je svemir predviđen biti preobražen. Bog nas poziva da hodimo kako bismo ušli u novo stvaranje.

Kroz ove dane Katolička se Crkva priprema za Duhove te čita u Misi, kažemo moli Isusovu Molitvu upućenu Ocu za njegovu djecu[1]. Temeljno je da mi znamo razumjeti ove Isusove riječi, da znamo smjestiti ovaj liturgijski događaj u kozmički događaj u sve ono što Bog čini, i o čemu smo vam govorili da Bog čini u cijelom svemiru. Poslušajmo dvije poruke Duha Svetog iz knjige „Preko velike Barijere“ na 32-34 stranici.

Trojstvena se ljubav potpuno očitovala na križu. I u vama se mora očitovati na križu. Ako je Trojedini Bog pristao da na taj način izrazi svoju ljubav prema vama, prinoseći samoga sebe na oltar križa, isto se traži i od vas. Nema drugog načina!

To je bolna točka za čovječanstvo: čovjek hoće Božju ljubav, hoće je posjedovati i očitovati njezinu moć, ali neće da se popne na križ. Čovjek prima Božju ljubav samo kad mu sve ide dobro, kad živi spokojno i bez boli, ali je odbije kad se susretne s patnjom. Ljubav tada nije ljubljena i ne može otkupiti.

Bog Otac je naumio uglaviti u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji. Svako stvorenje, svako stanje, cijeli svemir treba privesti natrag k Isusu Kristu. Grijeh se može oprostiti jedino ako se prihvati križ. Nema oprosta grijeha bez križa, i vi ne možete pridonijeti da se itko spasi ako zajedno s Kristom ne prikažete sebe. Ni vaše molitve ne mogu nešto ishoditi ako se ne prikažete, a koliko je ispraznih molitava na svijetu! Ako niste spremni popeti se na križ, što mislite, čemu služe vaše molitve? Kako mogu ganuti Božje srce, kako mogu promijeniti čovječanstvo? Pomislite koliko se puta na zemlji ponavlja Očenaš. U svakoj minuti, milijuni ljudi izgovaraju tu molitvu i kažu: “Dođi kraljevstvo tvoje”, a kraljevstvo ne dolazi. Ne dolazi jer se u njima ne ostvaruje Božja ljubav. Ne može se ostvariti a da oni svoj život ne prinesu Bogu.

S križa se proširila najveća ljubav koja se na Zemlji ikad vidjela i koja će se ikada vidjeti. A najveća se ljubav vidi u onih koji svoj život prikazuju Bogu, ali koji ga prikazuju stvarno.

Pravedno je da sve prođe kroz Isusa Krista i da se sve uglavi u Njemu, jer se grijeh pobjeđuje jedino na oltaru križa.”

                                                                                                               (Duh Sveti 19/11/2002)

 

Na kraju vremena Bog će biti sve u svima. Svatko će se savršeno sjediniti sa tvojim Stvoriteljem, na sliku sjedinjenja kakvo postoji među Trima Osobama Presvetoga Trojstva. Vi živite u vremenima kad se Božje milosrđe u najvećoj mjeri zauzima kako bi čovječanstvu pružilo mogućnost da se izmiri s Isusom Kristom. Ne izmiri li se, čovječanstvo ne može ući u spasenje, jer se svatko može spasiti jedino po Isusu Kristu. Nije važno je li riječ o živima ili o pokojnima, jer je čovječanstvo, kao takvo, i dalje jedno jedino, kako u zemaljskoj, tako i u onostranoj dimenziji. To je uvijek čovječanstvo što ga Isus Krist želi spasiti i predati Ocu. Ja neprekidno djelujem u dušama živih kao i u dušama pokojnika i u cijelome svemiru, jer je moja zadaća ovo: posvetiti sve što je stvoreno i povesti ga k Isusu Kristu, u kojemu stoluje punina istine.

Bez pomirenja s Isusom Kristom ni ja ne mogu potpuno djelovati, a ni Otac čovječanstvo ne može privući k sebi. Stoga je nužno da se svi, i živi i pokojni, izmire s Bogom po Isusu Kristu, da uđu u pomirenje koje je milosrđe. Sada je trenutak izbora, treba se odlučiti za svjetlost ili za tamu. Trenutak je da se napravi korak pomirenja s Isusom Kristom i da se primi njegov navještaj spasenja, kako bi svatko bio kadar odlučiti na koju da stranu stane.

Tko primi Isusa Krista spašen je, tko ga odbije ne može se pomiriti s Bogom. To je temeljni uvjet, jer darovi Božje milosti ne djeluju ako izostaje duboko pomirenje između Boga i čovjeka. Ako čovjek ne odluči ozbiljno pripasti Kristu, ako ne odluči žrtvovati sama sebe onako kako se žrtvovao Krist, ako neće da umre za svoje ‘ja’ kako bi dopro do savršene ljubavi, ne može biti pokoran ocu. Ako nije pokoran Ocu, ne može ni pronaći život. Isus želi svaku dušu povesti k Ocu. Tko se u potpunosti odluči za život u Isusu Kristu, dospijeva do Oca.

Morate se vratiti k Ocu. Vaša duša luta sve dok je daleko od vašega Oca. Morate se vratiti Onome koji vas je stvorio. U tome je spasenje! Sav vas vaš zemaljski put, ili vaš put kroz čistilište, mora dovesti do njega. Nikada nećete živjeti u punini i u sreći sve dok se ne vratite k Ocu. To je djelo Isusa Krista: da vas dovede natrag pod okrilje vašega Oca iz kojega ste potekli, kako bi se zajedno s vama i sve stvoreno neprestano vraćalo k Njemu da se s Njime konačno sjedini.”    

                                                                                                                          (Duh Sveti, 6/12/2000)

 

Ponovno vam govorim da ovih dana slušamo Isusovu Molitvu upućenu Ocu za njegovu proslavu. Mi ju slušamo u Misi, i mi kršćani govorimo da djelujemo u ime Isusovo. Ali što znači djelovati u ime Isusovo, moliti u ime Isusovo? Jedini je način da budemo potpuno sjedinjeni s Njim, da njegova molitva titra u cijelom našem biću, da njegova ljubav prema Ocu titra u našoj nutrini, te da titra prema bližnjem.

Ponovno kažem da mi ne nosimo fundamentalizam, mi nosimo istinu: sve je stvoreno po Isusu Kristu i sve će se vratiti Ocu po Njemu. Nijedan dijalog u kojem mi ne svjedočimo ovu istinu nije dobar. Ali zašto čovječanstvo ne poznaje Isusa Krista? Stoga što malo kršćana živi u sebi ovu molitvu Isusa Krista, čovječanstvo ne vidi u kršćanima ovu ljubav Božju, ne vidi Kristovo lice, ne iskusi snažnu molitvu koja mijenja svijet kako smo često primali svjedočanstva pošavši od apostola, svetih, kroz ukazanja Blažene Djevice Marije kada nas je pozivala na molitvu koja zaustavlja ratove. Molitva ovdje predstavljena je molitva koja izražava radikalnost odluke za Isusa koji je išao do kraja darujući svoj život za nas. Zašto se naglašava prikazanje nužno povezano s molitvom? Zašto se naglašava križ? Jer smo pozvani suočiti se s križevima, a ne trpjeti na patološki način. Uskrsnuće Kristovo nam daje mogućnost suočavanja sa svakim problemom; naš pravi odgovor, potpuni odgovor Bogu Ocu, čista ljubav uzdiže se u kušnjama, i u tom odgovoru mi brišemo istočni grijeh u nama i dajemo odgovor kao novo čovječanstvo Bogu Ocu, dajemo mu dopuštenje da stvara sve novo.

Ovdje je naglašeno pomirenje sa Isusom Kristom. Bez ovog pomirenja, Isus Krist ne može u nama potpuno djelovati, ne može djelovati Duh Sveti. Onda je na neki način beskorisno zazivati Duha Svetog ako mi odbacujemo Isusa Krista, ako ne prianjamo uz Krista kojeg nam šalje Duh Sveti obećan od Oca. Ako mi nismo pomireni sa Isusom Kristom, mi ne možemo vidjeti lice Očevo; mi smo konfuzni, još u nama dominira sebičnost. Vidite kako je važno razmišljati u ovim danima kada se vrše mnoge molitve, mnogi zazivi Duhu Svetom; bez pomirenja sa Isusom Kristom ne možemo biti poslušni Ocu jer preko poslušnosti Isusa Krista mi možemo živjeti poslušnost, podložnost zakonima čistoga Duha koji nam daju mogućnost ulaska u novo stvaranje. Ovaj tekst Duha Svetog govori da smo lutalice bez poznavanja Oca, jer smo od Njega stvoreni, u Njemu pronalazimo naš identitet i On će nas primiti u novom stvaranju i izvršiti novo stvaranje po Isusu Kristu u sili Duha Svetog. Ako smo djeca Božja, onda moramo upoznati našeg Oca, predodređeni smo biti sjedinjeni s Njim kao što je Isus s Njim sjedinjen. Ovo je put davanja odgovora na duboka pitanja našeg srca, na duboka pitanja čovječanstva, na poseban način u ovim vremenima koje danas gledamo, ali sutra ćemo vidjeti još više; događaje koje nećemo moći riješiti i nećemo vidjeti rješenje, ako ne po Isusu Kristu.

Ja vas blagoslivljam sve skupa, blagoslivljam vas kršćane da očitujete jedinstvo sa Isusom Kristom, da očitujete njegovo lice jedni drugima. Blagoslivljam sve one koji ne vjeruju u Isusa Krista da budu svjesni da će ga također i oni susresti nakon smrti jer je On savršena slika Oca, Boga, i svatko će ga gledati kao u ogledalu u kojem se može prepoznati, prihvatiti onako kakvi smo u Bogu, ući u Boga Oca. Ja vas blagoslivljam da svi skupa primite milost Duha Svetoga. Neka vas Duh Sveti prati, vodi Kristu i s Kristom k Ocu i vi ćete vidjeti i osjetiti u vašoj nutrini da se put otvorio za vaše spasenje i za spasenje čovječanstva, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1]  Usp. Iv 17, 1-26