Razmišljanja – Ljubav mora biti ljubljena

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, danas kršćani započinju devetnicu Duhu Svetom. Želio bih da započnemo moliti za ljubav Božju, te da možemo otkriti pravu ljubav Božju. Mi govorimo o novom stvaranju, možemo uskrsnuti samo u sili ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga, te trebamo proći put, hodočašće na Zemlji da bismo dosegli ovu savršenu ljubav, te da bi bili podloženi ovoj vezi ljubavi. Večeras nudimo jednu poruku Boga Oca koju je Stefania primila u Božićnom vremenu, koja nam govori o toj ljubavi, te nas poziva nas da prihvatimo ovu ljubav. Poslušajmo pažljivo.

Ljubav mora biti ljubljena[1]

“Blagoslivljam vas i zajedno se s vama radujem Isusovu rođenju. Vjerujte mi, ovo nije samo podsjećanje, nego nešto više: to je obnova moje ljubavi, po Isusu, u svakome od vas.

Uistinu bi svaki kršćanin morao doživljavati Božić svaki dan: morali biste svaki dan osjetiti kako se Isus rađa u vama, u vašim dušama. Svijet bi morao primati Isusa svaki dan, ali, nažalost, nije tako. Svijet i dalje odbija dolazak mojega Sina. Odbio ga je u prošlosti i odbija ga danas, ne samo na dan Božića, nego svaki dan, kad odbacuje mojega Sina na oltaru, gdje se on žrtvuje za svakoga od vas. To je najveće svetogrđe, najteži prijestup: odbiti moju ljubav koja vam, ponavljam, svaki dan dolazi na oltare i u srca.

No koliko je zatvorenih vrata! Koliko je zatvorenih srdaca! Što mogu za vas učiniti ako ne primate moju ljubav? Što mogu za vas učiniti, osim da vam pošaljem svojega Sina i Duha Svetoga? No ljudi ih stalno odbacuju. Boje se moje ljubavi, strah ih je mene kao Oca i kao Boga, strah ih je Božje ljubavi. To je istina!

Božja ljubav je nešto što nikoga ne ostavlja pasivnim, nego čovjeka nagoni da mijenja svoj način života. Kad čovjek susretne Božju ljubav, ništa nije kao što je bilo. Sve se dovodi u pitanje: način na koji se voli, na koji se sudi, misli, živi. To stoji truda! Lakše je odbiti i opravdati se govoreći: ‘Ne znam, ne vidim, ne razumijem’. No svi mogu vidjeti, osjetiti, razumjeti, jer ja nijednoga čovjeka ne ostavljam bez svjetlosti; pa ako me doista želi spoznati, može. To vam je došao reći moj Sin. On je došao da vam objavi moje ime: Otac. Došao je svakoga čovjeka podsjetiti da me, ako želi, može naći uz pomoć čistoga života, ljubavi, žrtve, dobrote.

Ne kažem vam sve ovo da bih vas rastužio, ali vidite što se zbiva na svijetu! Kažem vam sve to da bih vas ponovno upozorio što vam je zadaća. Ona je velika: to je zadaća da objavite moje ime, da pobijedite strah u ljudima. To znači osloboditi zarobljenike, povratiti vid slijepcima, iscijeliti onoga tko je bolestan, uskrisiti mrtve. Ima ih mnogo koji su mrtvi u duši, koji čekaju da ih uskrisi moja ljubav što struji i kroz vas.“

(Otac, 25/12/1998)

Ova je poruka jednostavna ali toliko duboka da nas vodi na izvor: Otac je izvor. Mi molimo „Oče naš“, nažalost kršćani recitiraju ili izgovaraju „Oče naš“ kada ih svećenik poziva na skupovima, ali svaki bi se kršćanin trebao uroniti u ovu neizmjernost ljubavi Božje, i uskrsnuti, postati novo stvorenje. Čuli smo: „Kad čovjek susretne Božju ljubav, ništa nije kao što je bilo. Sve se dovodi u pitanje.“ Tko pronađe ljubav on se preporađa. Ne postoji niti jedna druga ljubav koja može ispuniti naše duše. Ljudska ljubav koja vuče jednoj osobi je ljudska; ili osobe koje se sjedinjuju u jednoj grupi iz osjećaja, ako se ne urone u ljubav Božju ne mijenjaju se, ne preporađaju.

U ovom smo razmišljanju rekli da će Lucifer na kraju vremena biti osuđen od Isusa Krista jednim pogledom ljubavi koju je Lucifer odbacio zauvijek i odbacuje je zauvijek te je ušao u ljusku smrti, vječne smrti. Koliko se više čovjek zatvara ljubavi Oca nebeskog, toliko se više oko njegova duha stvara ljuska, jedna barijera, kao posljedica osobnog ili kolektivnog grijeha, te živi u ropstvu. Zamislite: ako ugušite jednu životinju, ona umre, ako stavite jedan kamen na biljku i ona umire. Kroz sve ove zadnje godine jako se velika moć dala psihologiji i psihoterapiji. Treba zahvaliti Bogu za psihologe, i psihijatre, ali oni ne mogu povesti jednu dušu na izvor, mogu nešto malo pokrenuti. Duša se može pokrenuti iznutra ako se odluči živjeti u ovoj ljubavi, sjediniti se s ovom ljubavlju. Nažalost, izloženi smo velikoj opasnosti – koju susrećemo u svim religijama: ovo je jako dobro opisano u Novom i Starom Zavjetu- gdje se govori o jednoj formalnosti, licemjerstvu, mnogim vjerskim praksama. Međutim samo pravi, veliki sveci, jednostavne osobe i vjernici znaju se uroniti u Očevu ljubav i preporađati se.

Otac nas upozorava i pokazuje na naše strahove unutra, strahove od ljubavi, jer odlučiti se za čistu ljubav, znate što košta; odreći se egoizma i svih oblika egoizma. Čovjek osuđuje samog sebe zatvarajući se u egoizam. U tom stanju se može zazivati i Duha Svetog, ali On može biti djelotvoran na ograničen način ako nismo otvoreni ljubavi Božjoj. O ovome govori Sveti Pavao u prvoj poslanici Korinćanima ,13. poglavlje, u himnu ljubavi. Kršćani još uvijek nisu iskusili da njihovi strahovi mogu iščeznuti ako izaberu ljubav Božju, i odreknu se egoizma. Strahovi su se upravo formirali u jednoj situaciji, u jednoj kušnji kada su se osobe zatvorile u sebe; u kušnji nisu tražile ljubav, nisu povjerovale u ljubav. Danas tražimo od Boga Oca da nam daruje ovu ljubav. Pokušajmo moliti. Otac nije jedan apstraktan termin. U obitelji se ne kaže oče, kaže se tata jer nas to intimno veže. Odnos s ocem je vitalan.

Oče naš, koji jesi na nebesima, ti si nas rodio i preporađaš nas, i ti ćeš nas povesti u novo stvaranje. U sili Duha Svetog ti si uskrsnuo tvoga Krista i ova nam je sila stavljena na raspolaganje. Oče naš, želimo se zadržati s tobom. Nije nam dovoljna recitacija jer smo svi originalni, pravi Oče naš možemo izraziti kada cjelokupna naša originalnost započne titrati u ovoj ljubavi i tada se osjećamo dobro i pronalazimo naš identitet.

Sveti se ime tvoje, mnogi kršćani ne misle da trebaju posvetiti vlastiti život, posvetiti ime Božje. Daruj nam milost da shvatimo i odlučimo biti sveti.

Dođi kraljevstvo tvoje, tvoje kraljevstvo je Kraljevstvo ljubavi. Objasnio nam je i pokazao tvoj Sin Isus, te nam ga je ostavio u Euharistiji na poseban način, ali i u svakoj riječi koju nam je ostavio, te Duh Sveti neprestano oživljuje ovu ljubav u nama.

Budi volja tvoja, pomozi nam da iziđemo iz ljuske našeg egoizma, egocentrizma, kako bismo se bacili u neizmjernu ljubav koja je u tebi, radovali se i klanjali tvojoj volji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas, ništa nas ne može nahraniti kao tvoja ljubav, i u tvojoj ljubavi imamo sve, jer ti u tvojoj ljubavi motriš svakoga od nas pojedinačno i sve zajedno i daruješ nam svako dobro kada mi imamo povjerenja u tebe. Nasiti nas Oče, jer u svijetu nema ljubavi, nema ljubavi koja nasiti.

I oprosti nam naše grijehe, jer mi želimo oprostiti svima. Nismo sposobni oprostiti ako nam ti ne oprostiš, ako ti ne ozdraviš naše rane po svome Sinu. Ozdravi nas tako da i mi možemo ozdravljati druge tvojom ljubavlju opraštajući.

Ne dopusti da uđemo u napast, daruj nam milost da je možemo izbjeći, i izvedi nas iz svake napasti i svakog zla koje nas pogađa. Danas postoje mnoga zla, za svakoga od nas i za cijelo čovječanstvo, velika, velika zla koja otežavaju naš život. Želimo, o Oče, u ovim danima moliti sa tvojim Sinom u njegovo ime Tebe, da On moli za nas i da moli za dar Duha Svetoga. Znamo da se trebamo truditi i to košta, ali je stostruko naplaćeno.

Pokušajte moliti „Oče naš“ izražavajući ga cijelim vašim bićem i doći ćete do novog života.

Ja vas blagoslivljam da možete dotaknuti, iskusiti i  živjeti u ovoj ljubavi, te postići zrelost da se osjećate novim stvorenjima odlučnim ući u novo stvaranje, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1]  Usp. „Preko velike Barijere“ na 26 str.