Razmišljanja – Obraćenje odgoni smrt, grijeh i bolest

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, danas dotičemo jedan jako osjetljiv argument: bolesti, opsjednuća od zloga, smrt. Znate da osoba kada je bolesna ona započinje moliti, ići u svetišta da bi ozdravila ili ići  svetim svećenicima, iscjeliteljima. Nažalost u tim situacijama se upućuje i prema magiji, kao i prema sotonistima. Isto se događa i kad se želi spriječiti smrt, ili kada je neka osoba pod utjecajem zla. Naime, mi se pokrećemo kada vidimo posljedice. Danas se želimo suočiti sa uzrokom, te izabrati da tako živimo kako bismo eliminirali uzroke i posljedice bolesti, opsjednuća i naše smrti. Ovo znači pobijediti smrt. Poslušajmo tekst.

Obraćenje odgoni smrt, grijeh i bolest[1]

Spasenje pretpostavlja obraćenje, to jest slobodni i svjesni pristanak uz Kristovo djelo. Bog neće da čovjek uz djelo spasenja pristane zato što je prisiljen ili jer mu se prijeti. Čovjek uz spasonosno Isusovo djelo pristaje kroz svoju slobodu. To znači obraćenje. Znači obratiti se Bogu da bismo samo od Njega dobili spasenje. Nema pravog obraćenja ako se čovjek Bogu ne okrene slobodno, po Isusu Kristu.

Potrebno je neprestano obraćenje koje odgoni smrt, grijeh pa i bolest. Dobro znate da su mnoge bolesti plod neuredna života, grešna života, od kojega pati i tijelo.

Obraćenje je moćno oružje protiv sotonine zloće. Zato je, gdje god se ukazala na Zemlji, Blažena Djevica Marija ljude uvijek pozivala da se obrate. Obraćenje odgoni smrt i grijeh.

Obraćenje na dušu i na tijelo djeluje kao pravo pravcato odvikavanje od neke teške ovisnosti. Ono navodi osobu da uroni u Boga. Bez obraćenja je vrlo teško boriti se protiv smrti.

Obraćenje se ne zbiva samo u osobitim okolnostima, kad se osoba iznenada razbudi. Obraćenje je trajan stav kršćanina. U malim kao i u velikim stvarima, kršćanin je pozvan da svaki dan umire za samoga sebe. Obraćenje je temeljni dio vašega hoda. Mora biti stalan stav vašega srca, krotkoga srca koje traži Boga.

Važno je i odricanje, ako vas ono vodi do obraćenja. Međutim, odricanje ne smije nikada biti samo sebi svrhom niti usiljeno. Mora nastati iz vaše nutrine kao čin skrušenosti. Mora izvirati iz unutarnje slobode, ne iz izvanjske prisile. Ako je iskrena srca i u slobodi Božje djece, i najmanje odricanje može vrijediti više od velikih odricanja koja su nametnuta ili potaknuta pohlepom da se čovjek pokaže svetim.

Pozivam vas da se temeljito obratite svim svojim bićem, kako biste bili kadri od sebe i od drugih odagnati smrt, grijeh i bolest.

Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.”

(Arkanđeo Rafael, 9/3/2001)

Ne bih želio ponavljati riječi Svetog Rafaela Arkanđela, to je vaš zadatak da se uronite u ove riječi i trudite se staviti ih u praksu. Gdje nas vodi naše razmišljanje? Vodi nas u uskrsnuće, sa uskrsnućem iščezava bolest, iščezava moć zloga, smrt, bivaju otrte sve suze, iščezava bol. Naime, zadatak kršćanina je da uskrsne, prije svega u duhu, i kako kaže Sveti Rafael to nije nešto trenutno, niti nešto što se događa u određenoj prigodi: to je trajni kršćanski stav, da u svim prigodama budemo sjedinjeni sa Isusom Kristom da bismo dosegli uskrsnuće svoga duha, pobijedili prvu smrt. U ovim danima naš nas pogled treba voditi preko uskrsnuća. Pred nama je Isus Krist koji je uzašao na nebo i sjedi s desne Ocu. U Isusu Kristu, Bogo-Čovjeku, uznesena je naša ljudska narav i po njemu mi pronalazimo naš identitet. U otvorenosti srca u vjeri, pravoj vjeri u Isusu Kristu mi možemo biti uzdignuti. Mi živimo ova vremena i vjerujemo da idemo prema uglavljenju u Kristu da bismo došli do novog stvaranja, stoga otvorenost našeg srca i naše obraćenje trebaju usmjeravati naš pogled prema nebu, gdje je naša domovina. Mi i sada možemo biti uzneseni u duhu na nebo, biti jedno srce, jedna duša u Duhu Svetom kao novi narod, tada ćemo osjetiti svu silu uskrsnuća u Kristu i ta sila nas neprestano preobražava.

U jednoj poruci preko Stefanie Caterine Gospa je rekla da je danas najveći problem to što Sotona želi stvoriti čovjeka na njegovu sliku, onako kako ga Sotona zamišlja. Vidite  čovjek, čovječanstvo gube identitet. To je konfuzija koja postoji i koju vidimo u društvu; čovjek gubi svoj identitet, također i onaj identitet koji je postigao kroz stoljeća; ali može ga povratiti samo u uskrslom Isusu Kristu koji uzašao na nebo i sjedi s desne Ocu, kako nam je pokazao i Sveti Pavao: „Naša je domovina u nebesima“[2]. Ako se naš duh u ovim vremenima ne uzdiže Kristu koji sjedi s desne Ocu, naše obraćenje nije kompletno, nije potpuno, i mi ne možemo očitovati pravu sliku, i identitet djece Božje. Kršćansko svjedočanstvo ne može biti jasno, niti snažno kao što je bilo snažno ono od apostola, ako je kršćanski identitet pritisnut, ako se u kršćanima ne izražava lice proslavljenog Krista koji sjedi s desne Ocu prolazeći isto tako kroz kušnje i nevolje. Snaga Evanđelja se ne izražava ako Crkva, ako kršćani ne nose ovu jasnu sliku Kristovu. Niti danas, u famoznom dijalogu, famoznoj dobroti koja se širi preko svih ljudi; jednakost, bratstvo, itd.itd. nažalost kršćani ne daju pravu sliku Kristovu u svoj sili.

Isus Krist nije bio vjerski fundamentalista, ljubio je sve ljude, hvalio pogane koji su imali vjere u Boga, i po Njemu su bili ozdravljani, oslobađani od zla, zloduha. Nije došao formirati jednu religiju! Slika pravog kršćanina u njegovoj dubini ne sastoji se u pripadnosti katoličkoj Crkvi, npr. i izražavanju vlastitog lica, nego prava slika i pravi identitet se izražava preko duboke pripadnosti Isusu Kristu živome, tako kršćanstvo izražava živoga Isusa Krista. Kršćanstvo je htjelo reći čovječanstvu da je Isus Krist Sin Božji, te da nosi u sebi savršenu sliku Boga Oca, te da kršćanin ima mogućnost po Isusu Kristu nositi ovu jasnu sliku drugima. Ali kakvo još veće dobro možete učiniti od očitovanja živoga Boga! Što možete više dati? Isus nas je pozvao da ljubimo, onako kako Otac nebeski ljubi dobre i zle, ali kršćani ne mogu imati i živjeti ovu ljubav ako ne nose u sebi živoga Boga i ako ne očituju Isusa Krista, živoga Boga koji se žrtvuje za svakoga čovjeka, da ga otkupi, oslobodi od bolesti, od zloga, od Lucifera koji slobodno šeta svijetom u ovom vremenu. Ali što još veće možete prikazati, ako ne živoga Isusa Krista u vama? Dakle, obraćenje o kojem govorimo vodi nas da imamo živoga Krista, Kralja svemira koji upravlja našim životom i onda kada dođe bolest, kada nas preuzima smrt, također i onda kada su nam upućene prijetnje. Izražavajući tako Isusa Krista kakav jeste, živoga, mi izražavamo živoga Boga svakoj religiji, i svakom čovjeku bilo koje religije, vjerniku i nevjerniku, izražavamo  Duh Isusa Krista koji se utiskuje u ljude. Bez ove snage sve postaje ljudsko. Također i Evanđelje može postati jedna ideologija.

Dakle, obraćenje se ne sastoji u mijenjanju nečega u našem životu, nego da budemo preobraženi u Isusu Kristu. To je jedna tako velika stvar, prekrasna za koju se vrijedi odreći svega ostalog da bismo postali djeca Božja, te imali onu snagu koja nas preobražava i vodi u novo stvaranje. Hrabro, svi koji ovo razumijete! Stavite se na raspolaganje Isusu Kristu i nosite ovu snagu današnjem svijetu. Ne zaustavljajte se na fenomenima nego nosite lijek koji ozdravlja korijen cjelokupnog čovječanstva.

Ja vas blagoslivljam da ovi dani budu puni svjetlosti, milosti, snage Božje u vašim srcima da biste vi mogli poći putem potpune pripadnosti Isusu Kristu, da iskusite njegovu snagu, ljepotu života s Njim, te da iskusite kako istjeruje zlo, bolesti, zloduhe- svaki je kršćanin primio ovu snagu neovisno od rezerviranih slučajeva svećenika egzorcista. Svaki je svetac bio prijetnja za Sotonu i udaljavao je Sotonu. Svaki sveti kršćanin udaljuje zlo, udaljuje katastrofe i on je zaštitnik čovječanstva. Ja vas blagoslivljam da dadnete odgovor Gospodinu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp „Preko velike Barijere“, na 254 stranici

[2]  Usp. Fil 3,20