Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Predraga braćo i sestre za nas je jako važno da ova razmišljanja budu uvrštena u naš hod prema novom stvaranju. Zaputimo se onda zajedno s vama ovim putem kako bismo vidjeli sve elemente koji ulaze u ovaj hod i sve mehanizme, sve ono što djeluje u dušama i u našoj nutrini. Danas se suočavamo s temom “Snaga grijeha”. Čuli smo ovih dana kroz propovijedanje apostola nakon Pedesetnice kako su ukazivali na grijeh velikom svećeniku, sinedriju, nisu se prikrivali[1], iako su ovi ostali zatvoreni milosti Božjoj. Međutim, mi trebamo vidjeti kako grijeh djeluje u nama da ga predamo Kristu Otkupitelju koji nam oprašta i ozdravlja nas. Poslušajmo naime tekst, i zatim ćemo ga produbiti.

Iz knjige “Preko velike Barijere” str. 248.

 

Snaga grijeha

 

“Postoji duboka veza između smrti i grijeha. Grijeh ima vlastitu snagu, a ta snaga počiva u samome čovjeku. U svakome čovjeku, naime, djeluje zakon, a to je zakon egoizma. U tome je prava snaga grijeha. Taj zakon ne dolazi od Boga, nego od čovjekova ‘ja’. To je zakon samopotvrde, koji se sukobljuje s Božjim zakonom. Iz toga unutarnjeg sukoba nastaje podjela na kakvu nailazimo u mnogim dušama, a koja vodi u neku vrstu duhovne shizofrenije. Zato je Isus ustvrdio kako čovjeka truje ono što iz njega izvire.

U dnu se bića, naime, gnijezdi želja za samopotvrdom, plod egoizma i grijeha.

Božji zakon spušta se u tu grešnu zbilju što počiva u čovjeku, ali ga čovjek često ne prihvaća. Zatvoren u samoga sebe, čovjek ne shvaća duh Božjega zakona, koji čovjeka oslobađa egoizma što ga nosi u sebi. Prima zakon kao krutu stegu, koju mora poštivati iz bojazni od Božje kazne. Na taj se način Božji zakon iskrivljuje i postaje zakon kako ga tumače i nameću ljudi. Poštuje se njegovo slovo, ali ne i duh. Umjesto da bude sredstvom izbavljenja, on čovjeka tlači i potiče da se pobuni protiv Boga. Tako zakon postaje izlikom za grijeh i vodi u smrt. Koliko je puta čovjek spreman ubijati u ime Boga i njegova zakona!

Egoizam je prisutan u svakome od vas, bez iznimaka. Ljudska je narav na Zemlji buntovna. Egoizam djeluje putem samopotvrde, a u vašim dušama često nema mjesta za Božji zakon.

Čovjekovo obraćenje i duhovni hod sastoje se u tome da prihvati Božji zakon kao zakon slobode. Čovjek postaje slobodan kad sebe podari Bogu po Isusu Kristu, jedinome koji ga može osloboditi. Tada živi kao sin Božji i shvaća koliko ga Bog ljubi. Sin je slobodan, i nije rob. Sam je Isus kazao da nije došao ukinuti Zakon, nego ga ostvariti.

To znači da Krist, u svakome od vas, vodi do potpunog ostvarenja Božjega zakona, do slobode i dostojanstva djece Božje. Ako se u nutrini ne osjećate slobodnima, znači da ne živite na pravi način prema Božjem zakonu.

Čovjek koji Božji zakon primi kao krutu stegu pretvara se u fanatika. Tko ga odbije ili ga se boji, postaje pasivnim i ravnodušnim. Zakon prema kojemu se ne živi, ili prema kojemu se živi pogrešno, postaje poticaj grijehu. Tako čovjek ne prestaje griješiti, nego štoviše griješi još jače.

Ne dopustite zakonu svojega ‘ja’ da upravlja vašim životom! Pustite da njime upravlja Božji zakon. Inače nećete moći pobijediti smrt, jer će grijeh uvijek kraljevati u vama. Bog hoće da budete slobodni, dok sotona hoće da mu robujete. Živite u slobodi Božje djece i prihvatite njegov zakon u tome duhu slobode. Možete poraziti ropstvo samo ako mu suprotstavite slobodu. Znajte težiti prema toj slobodi i pobijedit ćete smrt.”

(Arkanđeo Rafael, 25/2/2001)

Za nas je jako važno ući u spoznaju zakona Božjih. Naviknuti smo na zakone, propise pisane na papiru, glasno izrečene; sigurno su korisni kao pravac, kao put, ali mi trebamo ući u dinamiku zakona Božjih u nama. To je dinamika koja zahvaća naš duh, dušu i kao posljedica toga tijelo, naše djelovanje, te međusobne odnose.

Temeljna stvar je da smo stvoreni na sliku i priliku Božju. Ona je utisnuta u dinamičnost našeg začeća, našeg rađanja, našeg življenja. Iz ove slike mi možemo osjetiti prisutnost Božjeg života u sebi. Kada govorimo o zakonima u dubokom smislu, zakonima Božjim; to su zakoni života, onaj protok života od izvora koji je Bog, prema našem životu. Tada možemo osjetiti djelovanje ovog zakona u nama koji nas rađa, preporađa, oslobađa od svakog tipa ropstva te nas vodi da budemo potpuno ostvarena djeca Božja. Stoga smo vam puno puta donijeli u našim programima da se već u trenutku začeća čovjek susreće s Bogom i sa Sotonom; susreće se sa zakonima Božjim koji djeluju u njemu kao što djeluju u Isusu Kristu jer nas je Bog stvorio kao djecu Božju. To je tajna za racionalnog čovjeka; za čovjeka vjere nije tajna. Postoji i jedan drugi zakon, zakon pokvarenosti koji dolazi od Sotone, od zla koje se razvija u nama, sebičnosti, i baš u trenutku začeća duša je stvorena slobodna i sposobna razlikovati između dobra i zla, te se orijentirati prema dobru. Naime, cijeli je naš život prožet ovim hodom, hodom prema punini, prema ostvarenju djece Božje. Suprotno zakonima Božjim koji su utisnuti u našu dušu, našu psihu, recimo tako, predstavlja se i sebičnost koja je zakon pokvarenosti, razaranja. Kada se samo malo ne želimo odrediti kao djeca Božja i živjeti potpuno po zakonima Duha Svetog, zakonima istoga Duha, u našoj nutrini se formira sebičnost koja dopušta pokvarenost. U kojoj mjeri se jedna osoba usmjeri prema sebičnosti, u toj mjeri Sotona preuzima djelovanje u toj osobi te razara, djeluje na nju, također i prevarom.

U psihologiji i psihoterapiji puno se govori o čovjeku, kao medicinskom pojmu. Uz dužno poštovanje prema liječnicima i psiholozima, oni se ipak ne spuštaju do čovjekovog korijena. Nijedan liječnik niti psiholog nisu oživjeli čovjeka, nitko nije sposoban dati mu vječni život, niti se spustiti do korijena da ga ozdravi. Međutim, mi imamo pred našim očima perspektivu novog stvaranja i možemo ući u naše duše i ukloniti sve zapreke; također i u našoj podsvijesti. Za Boga ne postoji podsvijest u nama. Bog nam je dao svoga Sina koji je uzeo na se naše grijehe i pogreške; došao nas je ozdraviti. Dao nam je Duha Svetog koji proniče dubine Božje te proniče i naše dubine i sve osvjetljava. Daje nam sposobnost razlikovanja, snagu usmjerenja prema punini i vječnom životu. Onda naš duhovni život, naš duhovni hod treba ići sve do korijena, u jednostavnosti, u jednostavnom predanju kako kaže Isus: Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve će vam se drugo nadodati. U ovom kontekstu Kraljevstvo Božje su zakoni života u našim dubinama, preko granica našeg poznavanja, znanja, moći. Bog nas usmjerava preko svega.

U tom smislu novi narod treba ozbiljno uzeti ovaj hod. Kada govorimo o podsvijesti i kako usmjeriti vlastitu budućnost, obraćam se zaručnicima koji bi trebali posvetiti svoje živote po Presvetoj Djevici Mariji Bogu, posvetiti svoju budućnost, već unaprijed svoju djecu. Znamo da su naši praroditelji ušli u savez sa Luciferom, te da su mu prikazali prvorođence već u svojoj utrobi, njihovo stvaralaštvo Luciferu. Roditelji bi u trenutku začeća trebali posvetiti Bogu po Presvetoj Djevici Mariji majčinu utrobu, očevo sjeme, posvetiti novo stvorenje da Bog uzme u posjed to stvorenje, te njime upravlja. Imamo primjere gdje svećenici tako odgajaju osobe, roditelje, ali nove generacije su drugačije. Kad bi se roditelji uranjali u zakone Duha Svetog iznutra, ne bi se ponašali kao nevjernici te odgajali djecu štapom, idejama, ugađanjima, posjedovanjem, nego bi utiskivali u djecu Duha Božjeg i to ostaje u njima, te promovira djecu kroz razvojne faze sazrijevanja tako da budu uvijek usmjerena prema Bogu.

U ovom našem hodu, mi trebamo imati jasnoću i svijest, kako kaže Sveti Rafael: “To znači da Krist u svakome od vas, vodi do potpunog ostvarenja Božjega zakona, do slobode i dostojanstva djece Božje. Ako se u nutrini ne osjećate slobodnima, znači da ne živite na pravi način prema Božjem zakonu.” Unutarnja disciplina je tvrda, provocira samo jednu masku u osobama, stoga u našoj intimi, u našim dubinama uz pomoć Duha Svetoga naš odabir treba biti slobodan za Isusa Krista koji nas oslobađa u svakom trenutku našeg života, te nas oslobađa od svakog grijeha. Ako dopustimo zakonu grijeha da djeluje u nama, mi dajemo moć Sotoni; ako slobodno odaberemo Boga, dajemo Njemu potpunu slobodu da djeluje u nama i vodi nas u cjelovitost.

Sljedeća dva puta vas želim voditi u nutrinu da možete shvatiti kušnje koje su prisutne u jednoj duši, u jednom čovjeku; kako je važno da svatko od nas gleda do kraja u vlastitu dušu kako bi shvatio zakone Božje, zakone sebičnosti te se usmjerio prema Bogu, tako da nikada nema strah gledati vlastiti grijeh, vlastite pogreške, grijehe drugih. Tako je važno za svakoga od nas gledati cijelu stvarnost koja djeluje u nama i oko nas, razumjeti na pravi način Sotonino djelovanje i djelovanje Izvanrednih sredstava kako se uključuju u ovo djelovanje u našoj nutrini. Kako smo rekli, ono što upravlja svemirom, upravlja isto tako i mikrokozmosom. Sve ono što se događa u cijelom svemiru treba se dogoditi u mikrokozmosu, tj. sve treba biti uglavljeno u Kristu. U tom svjetlu ćemo razumjeti sve događaje te ćemo biti u stanju stajati na vlastitim nogama s visoko podignutom glavom u događajima koji su pred nama.

Ja vas blagoslivljam da vam Duh Sveti komunicira ljubav Božju, jer Bog je ljubav i vi se osjećate slobodni spustiti do dna vašeg bića, slobodni izabrati zakone Božje koji vama upravljaju i čine vas sretnim i slobodnim, te da odbacite zakone sebičnosti koji zavode, kvare, te vas vode da upravljate samima sobom, svijetom, uvlače vas u ratove s drugima, u rat s Bogom koji je pobuna; da u vašoj nutrini bude sve podloženo zakonima čistoga Duha,te da vaš život bude preporođen.

 

Blagoslivljam na poseban način sve grešnike, zavedene osobe, povučene duhom ovog svijeta, duhom pokvarenosti, da imaju svjetlost i snagu za promjenu života.

 

Blagoslivljam sve one koji se boje ući u sebe i gledati, kako bi imali oči Božje, oči pune svjetlosti, mira, ljubavi te da otkriju da je Bog čista ljubav, da se oslobode napetosti, strahova te da u Bogu pronađu odmor.

 

Blagoslivljam sve vas koji nosite ovaj mir, zakone Božje vlastitim životom da se vaš duh utiskuje u duh ljudi u ovom svijetu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

 

 

 

 

[1]Usp 3 Mt 5, 17-18