39.Razmišljanja o knjizi Svemir i njegovi stanovnici

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Posveta svijeta i kraj sovjetskog režima – Prema kraju tisućljeća – Priprema za treće tisućljeće

Predraga braćo i sestre, došli smo do zaključka četvrtog dijela knjige. Papa Ivan Pavao II navijestio je Veliki Jubilej i njegovu pripremu, te je označio put za ulazak u treće tisućljeće. Trojstveni Duh nam objavljuje što se dogodilo u srcu Pape, koji je duh vodio ovog Papu, te koji je duh trebao voditi Crkvu u treće tisućljeće. Obratimo pozornost jer to je jako važno. Kasnije ćemo vidjeti koji je smjer zauzelo Božje djelovanje. Sve ovo će biti sadržano u zadnjem dijelu, u petom dijelu knjige.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

 

Posveta svijeta i kraj sovjetskog režima

“Napravimo korak unatrag i vratimo se u osamdesete. 1981. su započela Gospina ukazanja u Međugorju i hladni rat je bio na vrhuncu. Lucifer je vršio pritisak da izbije treći svjetski rat i arsenali velesila su bili puni nuklearnog oružja sposobnog uništiti čitav planet. Između 1980. i 1984. napetost između Sovjetskog Saveza i Zapada je došla do kritične točke; u središtima moći se već otvoreno razmišljalo o nuklearnom sukobu.

Ivan Pavao II je sve to znao. Znao je da postoji samo jedan način da se zaustavi rat: posveta Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinom, kao što je ona tražila u Fatimi. Zbivanja u Međugorju, u koja je čvrsto vjerovao, još su ga više učvrstila u toj odluci. Osim toga, dobro je znao da su se narodi istočne Europe, uključujući njegovu Poljsku, bunili protiv komunističkog režima Sovjetskog Saveza koji je ugnjetavao prava naroda. Europa je bila bure baruta.

  1. Ivan Pavao II je otputovao u Fatimu, gdje je 13. svibnja povjerio Mariji cijelo čovječanstvo i u propovijedi otvoreno govorio o “gotovo apokaliptičkim prijetnjama koje prijete narodima i čovječanstvu”. Ali i ta posveta nije bila učinjena onako kako su Isus i Gospa htjeli. Nedostajalo je zajedništvo sa svim biskupima Zemlje.

Papa koji je bio uporan nije odustao i ponovio je posvetu 25. ožujka 1984. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Papa je iskreno zazvao Mariju i tražio od nje, između ostalog, da oslobodi čovječanstvo od nuklearnog rata. Ivan Pavao je tvrdio da obavlja taj čin preko svoje službe Petrova nasljednika i da se toj posveti “pridružuje Crkva, Mistično Tijelo Kristovo”. Još to nije bila posveta zatražena u Fatimi, ali je bila draga Bogu.

Ivan Pavao II je još jednom naišao na protivljenja mnogih biskupa. Međutim, imao je veličanstveno nadahnuće: ako se Crkva na Zemlji kroz osobe mnogih biskupa pokazivala podijeljenom i nepovjerljivom prema činu posvete Mariji, taj čin će biti izvršen u zajedništvu s Crkvom, Mističnim Tijelom Kristovim.

Mistično Tijelo Kristovo se ne odnosi samo na Crkvu na Zemlji nego obuhvaća i druge stvarnosti: anđele, svece, duše u čistilištu, čovječanstva vjerna Bogu. Crkva ne Zemlji je dio Mističnog Tijela na čelu koje je Krist, njezina Glava. Papa je to dobro znao i znao je da će Bog rado prihvatiti posvetu u zajedništvu sa stvarnošću cijelog svemira. Ondje gdje su kršćani Zemlje i biskupi propustili sudjelovati, uključit će se drugi.

Majka Božja, koja je znala za ljubav svoga sina Pape, silno se obradovala zbog tog čina koji je pokrenuo snagu univerzalnog zajedništva: anđeli, sveci, duše iz čistilišta i čovječanstva vjerna Bogu započeli su neprestanu molitvu Bogu da posveta bude primljena kao čin zadovoljštine i podložnosti Zemlje i kao priznanje posredničke moći Bezgrešnog Srca Marijina. Njihova molitva se sjedinila s molitvom Pape, biskupa koji su željeli posvetu i mnogih vjernika na Zemlji, u traženju da čovječanstvo na Zemlji bude pošteđeno ogromne tragedije nuklearnog rata. I Bog je primio jednodušnu molitvu Mističnog Tijela Kristovog.

 

Sovjetski Savez je bio sve odlučniji napasti Zapad. Lucifer se već veselio istrebljenju kojim je namjeravao uništiti osobito zapadnu Europu koja je još ispovijedala svoju kršćansku vjeru. U planovima Lucifera i Iluminata, komunizam u Europi je trebao trijumfirati i izbrisati svaki trag kršćanstva.

Situacija je došla do svoje granice i Bog je odlučio intervenirati. Dao je zapovijed vjernoj braći da onesposobe za djelovanje sovjetski vojni potencijal; od sovjetskih raketnih baza je naime trebao započeti nuklearni napad na Zapad.

Krenula su braća s Alfa Kentaura, planeta najbližeg Zemlji. 13. svibnja 1984., na godišnjicu ukazanja u Fatimi, vjerna braća su intervenirala prema Božjem nalogu. Detonirali su sovjetski vojni arsenal Severomorsk, u Sjevernom moru. Ondje je bio smješten raketni arsenal sposoban dominirati Atlantikom. Bez njega Sovjetski Savez nije imao nikakvu nadu u pobjedu; bio je prisiljen odustati od bilo koje vojne opcije.

Posveta iz 1984. i prisutnost Blažene Djevice Marije u Međugorju, na istoku Europe, ne samo da su spriječili nuklearni rat, nego su također zadali smrtni udarac komunizmu i hladnom ratu. U roku od nekoliko godina uslijedili su drugi događaji koji su odredili konačni slom sovjetskog carstva, od dolaska Gorbačova do rušenja Berlinskog zida 1989.

Crkvi na Zemlji je potrebno zajedništvo s Mističnim Tijelom Kristovim koje djeluje u cijelom svemiru. Zato Bog želi da budete u zajedništvu sa svim članovima Mističnog Tijela; želi da prihvaćate i ljubite anđele, svece, vašu braću iz svemira koja vjerno služe Bogu i ljube vas. Svaka vaša molitva dobiva jednu drugačiju snagu ako je učinjena u zajedništvu sa svim članovima Mističnog Tijela. To je univerzalno zajedništvo, koje je šire i uzvišenije u odnosu na ono s drugim vjernicima na Zemlji koje, uostalom, nije u potpunosti zaživjelo. Zajedništvo među kršćanima je, naime, jedna slaba točka, jer su međusobno podijeljeni. Ali trebalo bi biti snažna točka. Zato vam je potrebno uteći se pomoći drugih snaga koje nadilaze Zemlju.

 

Prema kraju tisućljeća

Nuklearni rat je bio izbjegnut na izvanredan način zahvaljujući intervenciji Božjoj i sovjetski režim se raspao na jednako iznenađujući način. Međutim, devedesete godine su započele s drugim ratovima: Zaljevski rat, ratovi u bivšoj Jugoslaviji, o kojima smo djelomično govorili i koji su završili 1999. ratom na Kosovu. Rasla je također napetost između Izraela i Palestinaca i eskalirala u otvoreni sukob. U Europi je napredovao proces integracije Europske Unije ali se sve više usmjeravala prema masonskim idealima, čiji je cilj stvaranje jednog centraliziranog sustava na temelju sve tješnjih ekonomskih i financijskih odnosa među državama i postepenog udaljavanja od kršćanskih ideala.

Unatoč velikih i čestih Božjih intervencija, dvadeseto stoljeće približavalo se kraju u jednoj klimi nesigurnosti. Osamdesetih godina je čovječanstvo na Zemlji bilo svjedok velikih događaja koji su promijenili povijest i obmanulo je samo sebe: mislilo je da će se stvari promijeniti na bolje; prepuštalo se sve više životnim užicima na tragu materijalnog bogatstva koje se činilo svima na dohvat ruke. Devedesete godine, pak, nisu bile onakve kakve su ljudi očekivali i čovječanstvo se počelo vrtjeti oko sebe: bogatstvo koje se očekivalo nije došlo, naprotiv, zapravo se smanjilo i ono što se do tada steklo; ratovi su se nastavili, politički scenariji su bili u zbrci kao uvijek.

Lucifer i Iluminati su si još vidali rane zbog neostvarenog nuklearnog rata koji je bio izbjegnut preko izvanredne Božje i intervencije Blažene Djevice Marije. Članovi Konfederacije svjetlosti su htjeli iskoristiti nuklearno uništenje preko rata, do kojeg nije došlo, jer bi u očaju i zbunjenosti preživjelih saveznicima Konfederacije bilo lako napasti Zemlju. Zemlja bi tako postala stožer same Konfederacije iz kojeg bi se planirale daljnje intervencije u svemiru kako bi se ostvario i proširio jedan Novi Poredak ne samo za svijet nego i za svemir. No eksplozija sovjetskog arsenala u Severomorsku je uplašila Konfederaciju svjetlosti. Svi su, uključujući Lucifera, shvatili ogromnu nadmoć vjernih čovječanstava i nesposobnost da se suprotstave njihovim akcijama.

Mržnja Lucifera i njegovih sljedbenika prema Papi i Crkvi sve je više rasla. Mediji i sotonisti sa Zemlje i iz niskog svemira, u službi Konfederacije svjetlosti, primili su zapovijed da intenziviraju njihovo djelovanje protiv Pape. Ivan Pavao je bio na udaru na razne načine i započelo je njegovo lagano i neizbježno fizičko propadanje. No njegov duh je bio sve jači i nije se dao slomiti.

 

Ivan Pavao II je shvatio da ga mrze i dobro je znao tko ga je mrzio; ali je dragovoljno prikazao Bogu svoje mučeništvo. Tražio je od Gospodina da mu ne oduzme patnje nego da ih primi kao zadovoljštinu za grijehe Crkve i da bi Božji narod mogao biti spreman ući u novo tisućljeće koje je već bilo na vratima. Iako je fizički mnogo trpio, njegov odnos s Gospodinom i Blaženom Djevicom Marijom bio je sve intenzivniji i sve dublji. Lucifer i njegovi prijatelji su se vješto uvukli u Rimsku Kuriju te se radovali sve vidljivijoj fizičkoj slabosti Pape i mislili su je iskoristiti da vode Crkvu na svoj način, ali bili su u krivu. Kao i obično nisu računali na Boga koji nikada ne napušta svoju vjernu djecu i u pravo vrijeme pokazuje u njima svoju snagu.

 

Priprema za treće tisućljeće

Dana 10. studenoga 1994. Ivan Pavao II. je izdao apostolsko pismo Tertio Millenio Adveniente (Na pragu trećeg tisućljeća) kojim je pozvao Crkvu da se intenzivno pripremi za proslavu trećeg kršćanskog tisućljeća. Papa u pismu poziva Božji narod da se pripremi kroz tri nadolazeće godine posvećujući svaku godinu jednoj od triju osoba Presvetoga Trojstva i to:

  1. osobi Isusa Krista;
  2. osobi Duha Svetoga;
  3. osobi Boga Oca.

Svaka godina će biti praćena jednom posebnom molitvom posvete Blaženoj Djevici Mariji.

Papa je 29. studenoga 1998. Izdao bulu za početak Velikog Jubileja 2000., koju su mnogi od vas proživjeli i koja je ušla u povijest Crkve i cijelog čovječanstva. Ivan Pavao II je tako ispunio svoju veliku misiju koju je jasno shvatio od početaka svog pontifikata: uvesti Crkvu i čovječanstvo u treće tisućljeće”.

 

 

Duh Sveti je vodio Ivana Pavla II kao prvosvećenika otvarajući put prema trećem tisućljeću. Koji je put otvorio Ivan Pavao II? Možemo primijetiti da su u njemu snažno djelovale milosti Fatime, milost Božanskog Milosrđa, te Gospinih ukazanja u Međugorju. On nije mogao proglasiti da se Gospa ukazala u Međugorju, te je isto tako bio spriječen proglasiti postojanje ljudi u svemiru i to na poseban način vjerne braće. Međutim to je bilo živo u njegovoj nutrini i ovo je put i za novi narod. Rekli smo da je nakon posjeta braće vjerne Bogu Papi Piju XII, i Papi Ivanu XXIII, to stavljeno po strani. Malo po malo Bog je otvarao unutarnji put za narod Božji i sa ovim stavom Ivana Pavla II otvorio se put u našim srcima, koji poznajemo. Milosti koje je on živio: milosti Fatime, Božanskog Milosrđa, na poseban su način prisutne u posveti Presvetoj Djevici Mariji. Svaka godina pripreme za Jubilej, bila je na poseban način posvećena Mariji. Shvatili ste da je posvetio Sovjetski savez i cijeli svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu u zajedništvu sa cijelim Mističnim Tijelom Kristovim. Bilo vam je isto tako rečeno da je Crkva na Zemlji samo jedan dio ovog Mističnog Tijela Kristova koje je puno šire te obuhvaća: anđele, svete, duše u čistilištu i braću i sestre vjerne Bogu koji ljube Boga i žele nam pomoći. Ovo je točka iz koje crpe snagu svi oni koji očekuju promjene, tko čeka intervenciju Božju u vlastitom životu. Dodajmo jednu drugu točku, citiram: Dragovoljno prikazao Bogu svoje mučeništvo. Tražio je od Gospodina da mu ne oduzme patnje nego da ih primi kao zadovoljštinu za grijehe Crkve i da bi Božji narod mogao biti spreman ući u novo tisućljeće koje je već bilo na vratima.Posvećenje Bezgrešnom Srcu Marijinu cijelog svemira, u zajedništvu sa Mističnim Tijelom Kristovim, te prikazanje našeg života, put je prema trijumfu Bezgrešnog Srca Marijina. Ovo je put.

Lijep je san misliti, da će čovječanstvo napraviti skok u kvaliteti kako se očekivalo 2012. po proroštvima Maja: to je iluzija, sve su to iluzije. Korak uzdignuća Crkve na Zemlji, cjelokupnog čovječanstava u zajedništvu sa Mističnim Tijelom Kristovim koje ide preko Bezgrešnog Srca Marijina, kao što je Marija bila sjedinjena s Kristom pod križem prikazujući Njega te prikazujući samu sebe, uzdižući se tako s Kristom na križu; ovo je put Crkve na Zemlji, čovječanstva. Tko želi ići njime, neka ide. Tko ne želi ići neka ne ide. Ovo što je pokazao Ivan Pavao II nije nešto privatno. On je djelovao u ime cijele Crkve na Zemlji, u zajedništvu sa cijelim Mističnim Tijelom Kristovim. Posvećenje Bezgrešnom Srcu Marijinu, prikazanje našeg života preko njezina Srca točke su snage Euharistije, sudjelovanja u Euharistiji, sudjelovanja u žrtvi Kristovoj koji se prikazuje Ocu – ne zaboravite to.

Gledajte, preko ovog puta koji je Ivan Pavao II otvorio, shvatit ćete zadnji dio knjige koji je jako konkretan i zbijen, gdje možete shvatiti Božju inicijativu. Koju inicijativu? Sveopća Crkva se uprisutnila. Ona je prisutna uvijek u anđelima, izvanrednim sredstvima, preuzvišenim sredstvima u svoj sili Presvetog Trojstva koje djeluje u Mističnom Tijelu Kristovu. Ne gubite priliku, donesite vaše odluke te živite ovo zajedništvo sa Mističnim Tijelom Kristovim, prikazani, posvećujući se Bezgrešnom Srcu Marijinu i vidjet ćete promjene u vašem životu.

Tamo će se dogoditi zaokret trećeg tisućljeća.

Ja vas blagoslivljam da Duh Sveti upravlja vašim životom, daje vam razumjeti stvari. Neka vam udijeli svjetlost i sve milosti da vi možete odgovoriti i proslijediti ovim putem s jednom ogromnom nadom, vedrinom i mirom. Jer Gospodin je obećao da će voditi ovaj program uglavljenja u Krista cijelog svemira sve brže, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.