38.Razmišljanja o knjizi Svemir i njegovi stanovnici

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Reakcija Lucifera i Iluminata – rat u bivšoj Jugoslaviji

Predraga braćo i sestre, ponovno vas pozdravljamo i želimo da vaše slušanje bude praćeno Duhom Svetim te da vam pojašnjava iznutra sve ove riječi i sve ono što vi dotičete. Mi nastavljamo govoriti o ukazanjima Gospe, Kraljice Mira u Međugorju. Prije nego čujete ovo razmišljanje želio bih vas poučiti jednu stvar koja izmiče mnogim osobama. Kada se primi jedna milost, na poseban način velika milost, kada se dodiruje prisutnost ove milosti u Gospinim ukazanjima, zaboravlja se da je milost poput proljeća, nosi svoju draž, ali nakon tog draž se povlači. Zašto? Jer vas ostavlja slobodne da izaberete Boga, da napredujete ili se zaustavite na onoj razini na kojoj se iskorištava milost ili se milost prihvaća na razini da preživljavamo ovdje na Zemlji, primamo utjehe. Preko ovih slabosti ulazi neprijatelj kako nam pojašnjava Evanđelje i krade nam milosti, ili oštećuje tako da milost ne donosi obilan plod[1]. U ovom razmišljanju koje ćete čuti ima jedno izvrsno razlikovanje kako se Sotona ubacuje i trudi se ubaciti u sva sredstva, nitko nije pošteđen; nijedna grupa, nijedna zajednica, nijedna služba u Crkvi. Dakle, poslušajmo.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

 

“Još od prvih ukazanja u Međugorju Gospa je upozorila svoju djecu na djelovanje đavla i na njegove pokušaje da se domogne Božjeg plana. Od svih je tražila molitve i žrtve da do toga ne dođe.

Svaki Božji plan se uvijek uklapa u jedan širi plan, koji je plan spasenja svih ljudi po Isusu Kristu. U okviru svog širokog plana spasenja Bog razvija druge planove čija ostvarenja doprinose ostvarenju plana spasenja. Neki od tih planova su izvanredni jer zahvaćaju cijelo čovječanstvo i osobito vjernički narod. Marijanska ukazanja su, dakle, izvanredni Božji planovi namijenjeni da probude čovječanstvo i osnaže Crkvu. Kada se Lucifer protivi nekom izvanrednom Božjem planu počinje proučavati sve njegove pojedinosti kako bi ga cijelog ili barem djelomično prisvojio i okrenuo u svoju korist.

Ali morate znati da Lucifer ne zna mnogo toga, budući da mu Bog ne otkriva svoju misao, osim jednim vrlo malim dijelom da ga upozna s granicom preko koje ne može djelovati; zbog toga Bog šalje u pakao Arkanđela Mihovila da navijesti demonima samo ono osnovno.

 

Sve drugo u vezi s Božjim planom Lucifer saznaje prijevarom: sluša razgovore ljudi, špijunira njihove poteze, promatra kako se kreću Božja sredstva i vreba. On dobro zna da može računati na entuzijazam površnih i fanatičnih ljudi koji pred izvanrednim događajima velikog dometa kao što je Međugorje neprestano govore, kada to priliči i kada ne priliči. Zato se na početku ne suprotstavlja s nasiljem nego pušta da se stvari odvijaju kako bi prikupio što je više moguće podataka.

 

Kada sazna sve što mu je potrebno, Lucifer počinje proučavati slabosti onih koji vjeruju u Božji plan; koristi slabe točke osoba kako bi se upleo u Božji plan. Na primjer, ako Bog traži odmak od materijalnih dobara kao uvjet da njegov plan uspije, Lucifer se oslanja na ljudske potrebe, na strah od budućnosti i žeđ za zaradom. Osobe slabe vjere tako će osjetiti da ih Božji plan ugrožava i počet će mu se protiviti, a pošto neće htjeti priznati da se opiru Božjem planu u kojeg su u početku vjerovali, tražit će različita opravdanja, umatajući ih u duhovna objašnjenja. Sve će se to prenijeti na druge koji u sebi gaje iste nesigurnosti i poslije na još neke druge itd. Tako Lucifer počinje potkopavati Božji plan koristeći se ljudskim slabostima, stvarajući sumnje i zbunjenost koje bacaju loše svjetlo na Božji plan i na one koji u njega vjeruju.

 

Tada Lucifer započinje pravi vanjski napad: progone, klevete, zabrane od autoriteta, kao što se dogodilo na početku baš u Međugorju, pod komunističkim režimom koji je htio zabraniti okupljanje vjernika itd. Na taj način bivaju obeshrabreni najslabiji koji se uplaše prijetnji.

 

Naposljetku se Lucifer usmjerava prema onima koji su pozvani razlikovati izvanredne darove u Crkvi. Tu njegovo djelovanje doseže vrhunac: izaziva sumnje, strahove, podjele, kako bi donijeli krivi sud u njegovu korist. Istovremeno njegovi prijatelji, koji su se, nažalost, infiltrirali i u crkvenu hijerarhiju, naširoko djeluju koristeći sve moći koje su primili od Lucifera. Rezultat toga je da službena Crkva gotovo uvijek odgađa bilo kakvo izjašnjavanje ili osuđuje bez prava na priziv. U konkretnom slučaju Međugorja, službena se Crkva ni nakon desetljeća ukazanja i hodočašćenja još nije izjasnila. Biskupi, koji bi trebali procjenjivati prave plodove Međugorja u Božjem narodu, međusobno su podijeljeni i još nisu odlučili ukazuje li se u Međugorju Gospa ili đavao. Bog je strpljiv, ali ne beskonačno.

 

Uspjeh Božjeg plana ne ovisi samo o Bogu. Jasno je da bi Bog mogao svojom svemogućnošću i mudrošću provesti svaki svoj plan; Bog bi u jednom trenutku mogao promijeniti tijek povijesti, ali to ne čini. Rekli smo i više puta ponovili da Bog očekuje slobodnu i iskrenu suradnju ljudi i poštuje slobodu svih, pa i zlih. Intervenira kako bi spriječio ono najgore. Kada čovjek ne surađuje jer ne vjeruje, ne želi, itd., ili kada se snažno protivi, mogli bi reći da se Bog povlači i pušta da čovjek ide putem koji je izabrao. Međutim tada i Lucifera pušta da slobodno djeluje, po pravednosti, da čovjek nauči iz svojih pogrešaka prepoznati ono što je pravedno, pošto to nije naučio na neki drugi način.

 

Luciferovu reakciju protiv događaja i osoba vezanih za Međugorje nije trebalo dugo čekati. Podjele i sukobi unutar i izvan župe, progoni od komunističkog režima pa čak i od lokalnih biskupa. Osim toga, Međugorje je postalo poprište i jedne druge borbe, borbe između vidioca.

Po Božjem planu, u Međugorju su se trebale roditi mnoge mladice i izvanredni darovi za Crkvu i čovječanstvo. Stoga je bilo prirodno da se u mnogoj djeci Božjoj koja su došla u Međugorje probude darovi i karizme. Bilo je potrebno mudro razlučivati i pratiti te osobe na pravi način kako bi se uključile u Božji plan i obogatile ga ne oduzimajući ništa od prvotne poruke. Taj zadatak je bio uglavnom na svećenicima župe.

No, dogodilo se sasvim suprotno, od samog početka je došlo do potpunog zatvaranja prema svemu što nije dolazilo izravno od šestero “službenih” vidioca. Buđenje karizmi u mnogim dušama, nastanci novih redovničkih zajednica, smatrani su opasnima; smatralo se čak da su djelo đavla, njegov pokušaj da se dokopa Božjeg plana.

 

Uskoro se stvorila velika zbrka oko međugorske poruke i Bog je bio prisiljen ne širiti dalje domet te poruke. Međugorska rijeka koja je treba sve više rasti kako bi preplavila cijelu Crkvu, bila je lišena mnogih svojih pritoka i osiromašena. Gospa je mogla poučavati samo do određene razine; posebno se nije mogla upustiti u tumačenje dubljih i širih aspekata Božjeg plana, kao što je život u svemiru.

Kroz te duge godine ukazanja u Međugorju, Gospodin i njegova Majka su pozivali i nastavljaju pozivati osim župljana i mnoge druge s ciljem da ih se uvede u više i suptilnije stvarnosti duha. Bili su to pojedinci, nove zajednice, svećenici, redovnici. Milosti koje je Bog udijelio bile su brojne i snažne i bilo je mnogo velikodušnih odgovora. Unatoč tome, poruka Međugorja nije znatno premašila početnu razinu: ostala je poziv na molitvu i obraćenje po čemu ne odstupa od one drugih ukazanja; ostala je vezana za Zemlju i za potrebe Zemlje. A Bog je htio nešto sasvim drugo!

Luciferov bijes protiv Međugorja je rastao kao i priliv hodočasnika. Činilo se da žestoki napadi ne uspijevaju odvratiti vjernike, pa je trebalo nešto senzacionalno da se može suprotstaviti snazi ukazanja, osobito da može spriječiti Gospu da kaže ono što je željela reći.

Iluminati su ponovno bili u akciji, pritisnuti više nego ikada od Lucifera i njegovih demona. I pošto se Gospa predstavila kao Kraljica Mira, što je moglo biti bolje od rata? Svima bi bilo jasno da ukazanja nisu istinita: upravo ondje gdje je Nebo govorilo o miru izbit će rat. I izbio je rat.

Krajem osamdesetih godina komunistički režim je oslabio i na njegovo mjesto su postupno došli nacionalizmi. Jugoslavija se 1991. raspala te je iste godine započeo žestoki rat koji će završiti tek 1995. Gospa je uzalud upozorila svoju djecu na veliku opasnost, pozivajući ih na molitvu i pokoru. Izbio je rat, katastrofalan i okrutan. Nije se radilo o nekom lokalnom ratu nego o svjetskom ratu, jer su iza zaraćenih snaga stajale svjetske sile pokrenute Luciferovom mržnjom. Osim razloga koje vam povijest donosi, rat u Bosni i Hercegovini je bio prije svega rat protiv Gospe, protiv vjere hrvatskog naroda i protiv Međugorja. Ali Bog nije dopustio da njegovi neprijatelji trijumfiraju. Međugorje nije bilo dotaknuto. Luciferova mržnja ne može nadjačati Božju ljubav”.

 

Obratimo pozornost na neke temeljne točke našeg unutarnjeg hoda. Kada čovjek ne surađuje jer ne vjeruje, ne želi, itd., ili kada se snažno protivi, mogli bi reći da se Bog povlači i pušta da čovjek ide putem koji je izabrao. Međutim tada i Lucifera pušta da slobodno djeluje, po pravednosti, da čovjek nauči iz svojih pogrešaka prepoznati ono što je pravedno, pošto to nije naučio na neki drugi način.Svaka naša nevjernost prema Bogu, prema Gospi, ostavlja prostor neprijatelju Luciferu i tako on uništava plan Božji u našoj nutrini i preko nas. Pažnja; sjetimo se ponovno potpunog posvećenja Mariji, Ivana Pavla II, koji je prinio žrtvu Isusu kao zadovoljštinu za grijehe. Ako je naše prikazanje čisto, tada Bog slobodno djeluje. Druga točka: Bog je želio razviti mnoge darove, mnoge karizme u Međugorju i preko njega, međutim: Bilo je potrebno mudro razlučivati i pratiti te osobe na pravi način kako bi se uključile u Božji plan i obogatile ga ne oduzimajući ništa od prvotne poruke. Taj zadatak je bio uglavnom na svećenicima župe.Koliko podjela, kolike suprotnosti. Zašto? Stoga što se ne oslobađamo naše sebičnosti i egocentrizma te apsolutiziramo iskustva, a da nam pri tome nitko ne pomaže, tako da se ide naprijed i sjedinjuje narod. Gdje da se sjedinjuje? U posvećenju Bezgrešnoj Djevici Mariji, u prikazanju Kristu. Ova bi svijest trebala biti živa među kršćanima, na poseban način svaki put kada sudjelujemo u Misi, u žrtvi Kristovoj. Ako duboko sudjelujemo u žrtvi Kristovoj po Bezgrešnom Srcu Marijinu, oni crpe ovaj sklad iz Božje ljubavi i sjedinjuju se s drugima u jednom mozaiku, u Mističnom Tijelu Kristovu.

Stvorili su se ratovi i progonstva među osobama. I što se onda dogodilo? Ubrali smo jedan plod: Uskoro se stvorila velika zbrka oko međugorske poruke i Bog je bio prisiljen ne širiti dalje domet te poruke.Bog nam nije mogao dati milosti, nije nas mogao voditi dalje, jer nismo spremni prihvatiti novost. Gospa nije mogla objasniti ovaj plan uglavljenja u Krista svega svemira, pripremiti narod Božji za vjernu braću, za sveopće svećenstvo. Tražim od svakoga od vas da se otvorite Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, te da potpuno sudjelujete u planu Božjem i Gospinom koji je uvijek plan Božji; kako bi Gospa mogla formirati zajedno s svojim Sinom i našim Gospodinom Isusom Kristom novi narod koji cjelovito prianja uz Božje programe te se očituje u svoj svojoj veličini.

Ja vas blagoslivljam da se Duh Sveti spusti na vas, te vam pojasni sve ove stvari, ne samo one koje su napisane u knjizi, nego sve ono što se događa u vama, a što nije jasno, prozirno, cjelovito, vjerno; tamo gdje se duhovnost ne uranja u Duha Svetog, te Duh Sveti ne može zahvatiti cijelo vaše biće niti druge oko vas. Ja vas blagoslivljam kako bi sve ove milosti mogle biti u vama plodonosne, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp Mt 13, 18-23