37.Razmišljanja o knjizi Svemir i njegovi stanovnici

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Ukazanja Gospe u Međugorju

Pozdravljamo vas predragi čitatelji. Mi nastavljamo s našim razmišljanjima. U zadnja dva razmišljanja predstavili smo vam dvojicu papa puna svjetlosti i u njima jedna uska vrata puna svjetla preko kojih Bog slobodno djeluje i vodi Crkvu naprijed, kao i svakoga od nas ako prolazi kroz ova uska vrata. Shvatili ste da se radi o ljubavi prema Bogu i stoga ljubavi prema Gospi. Obojica su se posvetila Gospi kojoj su bili jako pobožni. Obojica su se prikazala Isusu po Presvetoj Djevici Mariji. Naime, mi ne možemo započeti ovo razmišljanje bez da vam podcrtamo ono o čemu smo vam govorili i što ćemo vam danas i sljedeći put govoriti. To je veličanstven događaj te ga je važno prihvatiti sa stavom kojim ga je prihvatio Ivan Pavao II. Tako je bio uključen u ovaj događaj i preko njega se Crkva otvorila ovoj veličanstvenoj stvarnosti. Za naš uvod citiramo svetog Pavla u poslanici Filipljanima, 2. poglavlje: “Isus Krist, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.”

Evo, želimo da možete prihvatiti ovaj stav u vašoj nutrini i u ovom stavu proslijediti čitanje i razmišljanje o događajima o kojima vam govorimo. Ugodno čitanje.

 

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

„25. lipnja 1981. šestero djece u Međugorju, selu Bosne i Hercegovine, vidjelo je Gospu. Bio je to težak udarac Luciferu i Iluminatima: Majka Božja se ukazala baš na tom Istoku Europe gdje je trebala izbiti iskra novog svjetskog rata, predstavljajući se kao Kraljica Mira; poruka Neba je bila vrlo jasna.

Majka Božja je izabrala ovo selo, gotovo nepoznato svijetu, da se još jednom ukaže na Zemlji. Izabrala ga je zbog vjere u Boga i u nju, koju su njegovi stanovnici hrvatske nacionalnosti oduvijek gajili. Taj se narod borio protiv Turaka i poslije protiv komunista ne uzmičući nikada i ne ostavljajući vjeru u Isusa Krista; naprotiv taj narod je bio štit u istočnoj Europi najprije od najezde Osmanlija, a poslije od ateističkih komunista. Zato je hrvatski narod drag Bogu.

Gospa se ukazala da upozori svoju djecu na opasnosti koje prijete, pozivajući ih da ožive svoju vjeru preko obraćenja, posta i molitve; do ovoga nema ništa novo u odnosu na druga ukazanja. No, međugorska ukazanja zapravo predstavljaju jednu sasvim posebnu intervenciju Djevice Marije po mnogočemu.

Ponajprije zbog njihovog trajanja. Bog je odlučio ne postaviti vremensko ograničenje tim ukazanjima. Ona će zapravo poslužiti da prate hod čovječanstva prema određenim događajima koji će se dogoditi čim Crkva objavi postojanje života u svemiru, kako je Papa namjeravao učiniti. Prema tome, Majka je dolazila pomoći Papi i Crkvi pripremajući narod za shvaćanje stvarnosti svemira.

Kao drugo, šestero djece različite dobi je vidjelo Gospu i ona je preko njih pozvala cijelu župu Međugorje. Željela je, naime, izravno voditi župljane preko svojih poruka kako bi formirala jednu jezgru, jezgru jedne župe, kompaktnu i željnu shvatiti stvarnost onakvu kakva jest u Bogu. Ta jezgra bi cijelom čovječanstvu svjedočila ono što će Gospa objaviti; župi bi se pridružila druga njezina djeca iz cijelog svijeta i formirala druge jezgre, žive stanice Crkve.

Stoga međugorska poruka nije bila namijenjena općenito čovječanstvu, već župi čiji zadatak je bio dati jedno veliko svjedočanstvo. Gospa se po prvi put obraća posebno nekoj župi dajući joj jedno poslanje. I zbog toga Bog nije ograničio ta ukazanja nekim vremenskim rokom, kako bi svojoj djeci dao potrebno vrijeme da shvate i svjedoče. Međugorska poruka je trebala biti dalekosežna; početni pozivi na obraćenje i molitvu bili su neophodni temelji za pripremu i pročišćenje župljana; samo na tim temeljima će Gospa moći poučavati.

Treći posebni aspekt ukazanja stoji u činjenici da su to posljednja ukazanja Blažene Djevice Marije na Zemlji. Ona su zapravo povezana s odlukom Crkve na Zemlji da objavi istine o životu u svemiru: ako Crkva objavi ono što zna, ukazanja će prestati jer će ispuniti svoju svrhu, ako Crkva to ne učini u roku koji je Bog odredio, ukazanja će opet prestati jer će Bog naći druge putove.

Konačno, međugorska ukazanja su dvostruko povezana s onima u Fatimi, ona su njihov prirodni nastavak i njihovo ostvarenje. Nakon atentata na Ivana Pavla II, kojim je pakao na nečuven način izazvao Boga, Bog je ubrzao svoje programe šaljući Gospu jer je vidio da su Crkva i čovječanstvo u opasnosti.

Pontifikat Ivana Pavla II bio je na poseban način povezan s ukazanjima u Međugorju koja su započela nekoliko godina nakon njegovog izbora za Papu. On je od početka vjerovao u stvarnost Međugorja i shvatio njegovu važnost za ova vremena. Nije mu nedostajalo svjetlo Duha Svetoga, jer kada Bog uključuje različite osobe u svoje djelo, na sve njih skladno djeluje. U ovom slučaju nisu samo vidioci i župljani Međugorja bili pozvani shvatiti taj veliki nadnaravni događaj već također Papa na kojem je bila odgovornost da cijelu Crkvu uskladi s onim što je Gospa pokazala.

 

Zato je Papa jako dobro razumio što se događa u Međugorju, bez obzira na službeno priznanje Crkve, koje, uostalom, Bogu ne treba; ono treba ljudima, jer su slabi u vjeri, a ne Bogu. Dokaz tome je da mnoge velike intervencije Božje na Zemlji nisu nikada bile službeno priznate od Crkve, a Bog ipak nije prestao preko njih djelovati. Dakle, priznanje ukazanja nije nužno da bi ta ukazanja bila učinkovita. To ne znači da priznanje nije korisno; korisno je Božjem narodu kao ohrabrenje da slijedi pozive Neba i da se obrati. Zato je neizjašnjavanje službene Crkve pred tim događajima često predstavljalo tragediju za cijelu Crkvu. Božjem narodu se nije pomoglo da prepozna vrijeme svoga pohoda (Lk 19,44), što je imalo za posljedicu to da mnogi vjernici nisu obraćali pozornost na znakove Neba.

 

U vrijeme kada su počela ukazanja sve je bilo spremno u Božjem planu. Međugorje je predstavljalo vrhunac svih Božjih intervencija i onih Gospinih u korist Crkve i čovječanstva na Zemlji. U isto vrijeme je predstavljalo posljednji Gospin poziv njezinom narodu na Zemlji.

Ono što je Gospa željela učiniti u Međugorju bilo je izvanredno[1]. Jedna izravna intervencija nad župom i župljanima preko njezinog poučavanja. Majka Božja će, korak po korak i bez prisile, dovesti mnoge osobe do razumijevanja stvaralačkog, otkupljujućeg i posvećujućeg djelovanja u cijelom svemiru. U Međugorje će pristići mnogi hodočasnici kojima će župljani dati svoje svjedočanstvo pomažući im da i sami uđu u Božju stvarnost. Iz Međugorja će tako poteći jedna rijeka milosti za cijelu Crkvu Božju i kao u slapovima preliti se na cijelo čovječanstvo.

Radilo se, dakle, o jednom velikom Božjem planu ostvarenom preko Blažene Djevice Marije kojem su svi trebali doprinijeti: vidioci, svećenici, župljani, hodočasnici. Sa stabla Međugorja će izniknuti mnoge mladice, poučavanje Majke Božje će propupati u mnogim darovima, redovnim i izvanrednim, u vjernicima čitavoga svijeta, kako bi snažno obnovile Crkvu.

U zamjenu za sve to, Bog je tražio vjernost i svlačenje od materijalnih interesa i duhovnih ambicija od svih. Od svih se tražilo posvećenje života Bogu po Majčinim rukama; ne na način kako to ljudi shvaćaju, tj. prihvaćajući redovnički život, nego u smislu poslušnog predanja u ruke Blažene Djevice Marije da bi se Boga stavilo na prvo mjesto, iznad svakog drugog dobra i svake druge ljubavi.

 

Gospa će vidiocima povjeriti neke tajne koje će biti objavljene u pravo vrijeme i na odgovarajući način, ali koje će ona sama tumačiti župljanima korak po korak, kako budu napredovali na putu. U međuvremenu će Bog poslati anđele i braću iz svemira koja su mu vjerna da posjete župu Međugorje kako bi popratili poučavanje Blažene Djevice Marije preko njihovog djelovanja na duhovnom i fizičkom planu. Međugorje bi tako postalo pozornica skladnog djelovanja Mističnog Tijela Kristovog, kao nikada prije na Zemlji.

Pred jednim događajem tolikog dometa Lucifer je zadrhtao i započeo napad velikih razmjera protiv Međugorja, Crkve, Pape i hrvatskog naroda”.

Predragi čitatelji, predstavljene su vam jasne stvari, vrlo jasne te konkretni elementi. Sve do sada nije se govorilo o Međugorju, niti vam je preneseno što je Bog želio postići preko Gospinih ukazanja. Bog je želio preko župe u Međugorju zahvatiti cjelokupno čovječanstvo Zemlje te ga sjediniti sa sveopćom Crkvom, objavljujući postojanje života u svemiru, na poseban način braće vjerne Bogu koja su u Božjem planu da bi pomogli Zemlji da se uzdigne, napravi jedan skok u kvaliteti, te da iziđe iz ove konfuzije pokvarenosti. Sve ono što ste vidjeli, usvojili, čuli o Međugorju, vjerujem da vam je sve bilo korisno. Ali što je u centru pažnje? Prihvatiti Gospu. Svi smo mi spremni do jedne točke prihvatiti fenomene, čuda, osjećaje, ali prihvatiti Nju koja boravi u Presvetom Trojstvu, koja poznaje Božje planove, poznaje nas i želi nas voditi? Samo s jednom dubokom ljubavlju koju su imali sveti Ivan Pavao II i također sveti Ivan Pavao I prema Gospi, preko posvećenja Totus tuus, pripadati potpuno Gospi i dopustiti da budemo pripremljeni i praćeni prema Isusu Kristu moguće je prihvatiti Božji program preko Međugorja.

Od svih se tražilo posvećenje života Bogu po Majčinim rukama; ne na način kako to ljudi shvaćaju, tj. prihvaćajući redovnički život, nego u smislu poslušnog predanja u ruke Blažene Djevice Marije da bi se Boga stavilo na prvo mjesto, iznad svakog drugog dobra i svake druge ljubavi “.

 

Preko župe u Međugorju Gospa je htjela stvoriti jedan novi narod koji prianja potpuno uz Isusa po njezinu Bezgrešnom Srcu. U knjizi “Preko velike barijere”[2] koju su mnogi od vas čitali Gospa tvrdi da je u Međugorju započeo trijumf njezina Bezgrešnog Srca. Želite li prihvatiti ovu dubinu Gospina poučavanja? Želite li biti sjedinjeni s Arkanđelima, anđelima, sjedinjeni u duhu sa braćom vjernom Bogu koja vam pomažu također i na distanci? Želite li proći ova uska vrata puna svjetlosti o kojima smo napomenuli na početku današnjeg razmišljanja, koja vas vode u uskrsnuće, u skok u uzdignuću? Želim vam da možete o ovome meditirati. Nužno je da se vi preko meditacije i molitve prema Gospi pripremite za naš sljedeći susret koji je prebogat svjetlom za razlikovanje događanja koja nas dotiču, koja mi dotičemo i koja ćemo doticati.

Ja vas blagoslivljam Božjom svjetlošću o kojoj govore čitanja koja slušamo u Božićnom vremenu, svaki dan. Neka ona Božja svjetlost koja prolazi preko Isusa Krista prosvijetli vaša srca, vašu pamet. Neka vam udijeli mir, radost, želju da prigrlite Gospu onakvu kakva je u Bogu, da vam onaj život koji Ona nosi, Božji život može biti postepeno komuniciran. Ono što je Gospa htjela činiti u župi, danas želi izvršiti u novom narodu koji želi odgovoriti na poticaje Duha Svetog koje Gospa nosi. Ja vas blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Gospinu poruku od 25. svibnja 2013. naslovljenu: “Gospin plan u Međugorju” objavljenu na stranicama http://www.premanovomstvaranju.org

[2]Usp Gospina poruka od 25.svibnja 2013 “Gospin plan u Međugorju” objavljenoj na stranici http://www.premanovomstvaranju.org