36.Razmišljanja o knjizi Svemir i njegovi stanovnici

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

S Ivanom Pavlom II prema trećem tisućljeću

Papa Poljak – Totus tuus – Propuštena posveta Rusije – Atentat na Papu

 

Predraga braćo i sestre, u našem zadnjem razmišljanju pokazali smo vam jednog velikana naše povijesti: svetog Ivana Pavla II. Večeras ćemo govoriti o njemu, ali ne samo večeras. Ovaj velikan u Božjim očima je prihvaćen kao onaj koji je trebao pripremiti Crkvu za ulazak u treće tisućljeće i početak trećeg tisućljeća. Nemamo namjeru govoriti o kronologiji prije trećeg tisućljeća i o trećem tisućljeću. Ova knjiga govori o događajima koje je Bog pokrenuo na Zemlji i u cijelom svemiru. Preko ovog Pape darovana je milost Crkvi da se usmjeri prema uglavljenju u Krista cijelog svemira, otvorio je put prema sveopćoj Crkvi, i kao što ćemo kasnije vidjeti, Bog će nastaviti s novim narodom, sjedinjenim s njegovim izvanrednim i redovnim sredstvima te onim preuzvišenim, i neće se zaustaviti sve dok ne dovede Božji narod do uglavljenja u Krista i kao posljedica toga do novog stvaranja. Poslušajmo…

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

 

Papa Poljak

“Poljski narod je osobito drag Bogu. Bog zapravo ljubi sve narode u svemiru, bez razlike, jer je Otac sviju. Ipak, na planetu Zemlji gdje se Isus utjelovio, ali gdje je i najsnažnija sotonska prisutnost, Bog je izabrao neke narode kojima je povjerio u ovom vremenu poslanje da očuvaju vjeru, nadu i ljubav prema Isusu Kristu. Ti narodi su pozvani biti kvasac kršćanske svetosti ne samo za Crkvu nego za cijele kontinente i za cijelu Zemlju. To su narodi izabrani od Boga, ali Božje izabranje ide uvijek uz odanost, pročišćenje i odgovornost pristanka. Zato su ti narodi prošli i još uvijek prolaze kroz mnoge nevolje; među njima su rođeni mnogi sveci. To su tri naroda: hrvatski narod, talijanski narod i poljski narod. Danas više nego ikada, kada kršćanska vjera blijedi u mnogim narodima, te tri nacije su pozvane živjeti i čuvati autentične vrijednosti kršćanstva.

Iz poljskog naroda se rodio, dakle, Ivan Pavao II, jedan od najvećih i najomiljenijih Papa u povijesti. O njegovom životu je napisano mnogo i stoga vam neću pripovijedati ono što već znate nego ono što ne znate. To je svrha našeg pripovijedanja: da vidite ono što ljudske oči nisu vidjele, ali što je Bog pročitao u srcima ljudi i između redaka povijesti.

Ivan Pavao II je bio izabran krajem 1978. godine; nije završavala samo ta godina nego cijela jedna epoha. Bog je, naime, spremao intervenirati kako bi napravio jedan odlučujući zaokret u vašoj povijesti. Lucifer je bjesnio sa svojom Konfederacijom svjetlosti koja je neumorno djelovala u niskom svemiru. Žestoki napad započet 1966. donio je svoje plodove: nemire, društvene napetosti, zbunjenost, nemoral i izopačenosti koji su bjesnjeli na Zemlji. Osobito sedamdesetih godina su nastale i nestale okrutne diktature; napetost u Europi između Istoka i Zapada opet je porasla postavljanjem opasnih raketa s obje strane.

Lucifer i njegovi su isplanirali treći svjetski rat osamdesetih godina, koji će izbiti između dvije velesile, SAD-a i Sovjetskog Saveza, da bi se poslije proširio na ostatak svijeta. U sukob su trebali biti uključeni i saveznici iz niskog svemira koji bi pomogli Iluminatima uspostaviti glasoviti Novi Svjetski Poredak. Zato je vaše čovječanstvo osim katastrofalnog nuklearnog rata s uobičajenim ciljem uklanjanja beskorisnih ljudi, bogaćenja Iluminata i geopolitičkog preoblikovanja Zemlje trebalo očekivati i invaziju drugih čovječanstava iz svemira, zasigurno neprijateljskih.

  1. je između ostalog umro Mao Tse Tung, okrutni diktator komunističke Kine. O njemu se malo govorilo i malo je toga poznato, smatran je revolucionarnim herojem, prijateljem naroda. O njemu se s naše točke gledišta nema mnogo toga reći: bio je jedan od mnogih slugu Lucifera i Iluminata, jednak Hitleru, Staljinu, Mussoliniju itd. Vaša povijest je puna mračnih likova kao što je ovaj. Kad ste upoznali jednoga, sve ste ih upoznali, pošto zlo djeluje uvijek na isti način, jer nije kreativno nego destruktivno. Mijenjaju se metode, ali ciljevi su uvijek isti: pokvarenost, prijevare, uništavanje i dominiranje.

Totus tuus

U tu mračnu panoramu uključio se Bog jednim iznenađujućim potezom: za Papu je izabran Poljak koji je iskusio nacizam i komunizam, sin naroda izabranog od Boga. Jedan Papa potpuno predan Blaženoj Djevici Mariji, koji će uzeti za moto “Totus tuus”[1]; pravi pastir, veliki mistik, izvrstan komunikator. Njegov pontifikat je na izvanredan način bio vođen od Boga kroz povijesne događaje.

Bog je na poseban način stajao uz tog Papu, ne što bi Bogu bio draži ovaj ili onaj pojedinac, jer Duh Sveti je uvijek bdio nad svim papama, pa i onda kada kao ljudi nisu bili na visini svog zadatka. U povijesti su, naime, postojali pape nedostojni toga imena; no, Bog je i preko njih djelovao za dobrobit svoga naroda, ne jer nije vidio određena ponašanja, nego da ne bi povrijedio i sablaznio vjernike. To ne znači da Bog opravdava grijehe loših pastira, nego znači da Bog nadilazi ljudsku bijedu i da njegovo djelovanje nadilazi ljude. Da nije tako Crkva ne bi opstala. Ali pošto Crkva nije ljudsko djelo, opstaje kraj čovjeka i njegovih bezakonja. Ne brkajte nikada strukturu Crkve koja je sačinjena od ljudi s Crkvom kao Tijelom Kristovim. To su dvije potpuno različite stvari.

 

U povijesti je bilo posebnih Papa koje je Bog izabrao i vodio kako ne bi bili samo pastiri Crkve nego cijelog čovječanstva; bili su farovi svjetla za sve, i za vjernike i za nevjernike. Ivan Pavao II bio je jedan od njih. Ljubljeni sin Djevice Marije kojoj se predao još kao mladić, znao je u sebi spojiti snagu i nježnost. Njegova velika inteligencija se spojila s posebnim milostima njegove duše. Bio je vjeran Bogu i prijatelj čovječanstva, ali nije uzmicao pred moćnicima, a još manje pred nasilnicima. I to je pokazao.

Milosrđe Božje, predanje Mariji i ljubav prema čovječanstvu, tri su glavna obilježja pontifikata Ivana Pavla II. Neki su ga smatrali teškim i konzervativnim; no bio je samo pravedan i nepopustljiv glede vrijednosti koje čine temelj ljudskog društva. Njegova čvrsta ruka je vodila Crkvu i čovječanstvo prema osjetljivom i vrlo važnom cilju: prema trećem tisućljeću.

Propuštena posveta Rusije

Od prvih dana svoga pontifikata, Ivan Pavao II je osjetio da treba hitno posvetiti Rusiju Blaženoj Djevici Mariji kako je tražila Gospa u Fatimi. Kao dijete s Istoka izbliza je upoznao pogreške Rusije o kojima je Blažena Djevica Marija govorila. Odlučio se na posvetu bez daljnjih odgađanja, ali se našao pred zidom protivljenja koja je diktirao strah od izazivanja sovjetskog režima i od toga da se još više otežaju odnosi između Rusije i Svete Stolice. To su bili ljudski razlozi. Ali ljudski razlozi su samo projekcija onoga što se događa u duhovnom svijetu: Lucifer i njegovi Iluminati nisu mogli dopustiti da Rusija, toliko važna figura u njihovoj igri, bude posvećena Gospi. Zato su se na sve načine usprotivili Papi, osobito preko svojih ljudi u Vatikanu.

Ljudi, nažalost, ne razumiju potpuno što znači posveta jednog naroda Gospi. No demoni i njihovi prisni prijatelji to znaju. Kad je neki narod posvećen Mariji, on je pod njezinom posebnom zaštitom. Majka Božja ga usmjerava prema Sinu i zagovara kod Presvetog Trojstva za potrebe toga naroda. Rađa djecu Božju usred tog naroda, štiti ga od Luciferovih razaranja, čuvajući njegov integritet i udaljujući od njega zamke zla. Povijest je puna epizoda u kojima su čitavi narodi bili pošteđeni ratova i epidemija, zahvaljujući izvanrednoj intervenciji Gospe koju su zazivali kao zaštitnicu. Što se više neki narod povjerava Mariji to je zaštićeniji od zla. To je jedan od razloga što je Bog izabrao na poseban način hrvatski, talijanski i poljski narod: zbog njihove osobite pobožnosti prema Gospi koja traje stoljećima. Unatoč ateizmu koji se već jako širi među Hrvatima, Talijanima i Poljacima, vjera ta tri naroda je još živa i zadržala je jedno snažno marijansko obilježje, što im omogućuje da nastavljaju hraniti vjeru Europe.

Međutim, što je više neki narod posvećen Mariji, to je više na meti Lucifera i njegovih saveznika; to je vidljivo u slučaju tri spomenuta naroda koja su prošla kroz mnoge kušnje; Bog ih je dopustio da ojača u njima vjernost Bogu i ljubav prema Djevici Mariji.

Pred odlučnošću Ivana Pavla II da nastavi s posvetom Rusije, Lucifer je brzo potražio neko drugo rješenje. Znao je, naime, da Papu nije bilo lako obeshrabriti. Tako je protiv Ivana Pavla II započelo djelovanje najmoćnijih medija Zemlje i drugih planeta: uroci svih vrsta, crne mise, sotonski obredi i obredi crne magije protiv njegove osobe i njegovog djela; jedan pravi napad koji se više neće zaustaviti do njegove smrti. Ali Majka Božja je prekrila svojim plaštem tog svog osobitog Sina, koji joj je posvetio samoga sebe i svoj pontifikat. Sve kušnje koje je Bog dopustio nisu svladale tog Papu, štoviše, ojačale su ga i učinile ga velikanom vjere. Bog je na osobit način govorio njegovom srcu i on je bio pravi mistik, ali je živio svoja izvanredna iskustva u tajnosti, čuvao je tajnu Kraljevu (Tob 12,7).

Gospa je u Fatimi tražila da Papa svečano posveti Rusiju u zajedništvu sa svim biskupima Zemlje. No mnogi od njih su to odbili učiniti iz raznih razloga. Tako je nedostajalo zajedništvo između Pape i biskupa koje je snaga Crkve. To je spriječilo da se posveta dogodi onako kako je Gospa odredila. To je bila velika patnja za Ivana Pavla II koji je od tog trenutka prikazao samoga sebe kao žrtvu zadovoljštine za veliku neposlušnost mnogih biskupa prema Gospi, prema Bogu i prema Papi.

Nakon tog njegovog čina prikazanja napadi zlih sila su se umnožili. Lucifer nije podnosio nazočnost tog nezgodnog Pape koji je u međuvremenu djelovao koliko god je mogao kako bi pomogao narodima istočne Europe da se oslobode komunističke diktature. Gnjev Lucifera i Iluminata protiv Pape dosegao je vrhunac.

Atentat na Papu

  1. svibnja 1981. na obljetnicu ukazanja u Fatimi, dogodilo se nešto nečuveno što je cijeli svijet držalo u neizvjesnosti: jedan profesionalni ubojica je pucao na Ivana Pavla II, na Trgu svetoga Petra. Paklene sile su pogodile srce Crkve na Zemlji. Papa je bio u životnoj opasnosti. O tome vas je službena povijest temeljito informirala, stoga se neću zadržavati na vijestima toga dana.

No Bog je bdio nad Papom i nije dopustio da Luciferovi saveznici ostvare svoje namjere i ubiju ga. Kršćanski narod bi doživio preveliku traumu, osjećajući se napuštenim. Molitve Djevice Marije i svetaca zajedno s onima čovječanstava vjernih Bogu spriječile su ono najgore. Majka Božja je tražila i postigla od svoga Sina da anđeli i vjerna braća budu prisutni tijekom atentata i da djeluju svatko na svojoj razini. Metak je čudesno preusmjeren; Papa je mnogo pretrpio, ali je ostao živ.

Nakon toga je u Ivanu Pavlu definitivno sazrela namjera da posveti Rusiju i objavi treću fatimsku tajnu. Nije smatrao slučajnošću podudarnost između dana atentata i dana ukazanja u Fatimi. Bilo mu je jasno da ga je Gospa spasila ne samo zbog ljubavi prema Crkvi, nego i zato što je izjavio da je njezin preljubljeni sin od kojeg je majka očekivala ostvarenje svojih želja.

Lucifer je bio bjesniji nego ikada: ne samo da atentat nije uspio, nego je njime Papa bio još više motiviran. Iluminati i saveznici Konfederacije svjetlosti su bili posramljeni, a morali su pretrpjeti i srdžbu Lucifera koji ih je strogo kaznio.

Lucifer ne djeluje kao Bog koji prašta svojoj djeci i razumije njihove slabosti. Naprotiv, on je nepopustljiv i osvetoljubiv i onima koji su mu se predali ne dopušta da pogriješe. To je razlog zbog kojeg kraljevstvo tame na Zemlji napreduje brže od Božjeg kraljevstva: tko sklopi s Luciferom savez, on zna da će u slučaju neposlušnosti ili neuspjeha biti prepušten svojoj sudbini, ili još gore, ubijen ili prisiljen na samoubojstvo. Tako završavaju mnogi koji su se posvetili đavlu. No, Bog ne vrši pritisak na čovjekovu slobodu i čeka da u njemu sazre odluka živjeti po zakonima Duha. I dok Luciferova djeca bez predaha rade, pod prijetnjom teških kazni, kršćani spavaju misleći da Bog pušta da pakao djeluje i odgađajući uvijek za sutra svoju odluku za Boga. Tako se ponaša većina čovječanstva na Zemlji: trude se samo ako ih Gospodar prisili; ako ostanu slobodni lutaju bez cilja i postaju pasivni.

Tada su Iluminati pod pritiskom Lucifera odlučili ubrzati svoje programe i što prije izazvati treći svjetski rat, prije nego što Rusija bude posvećena i svijetu bude objavljena istina o postojanju života u svemiru. Ali Bog je imao sasvim druge misli, misli mira. Tako je dana kada se Crkva spominje Pohođenja Marijina, odnosno 31. svibnja, Sveti Mihovil sišao u pakao po Božjoj zapovijedi da navijesti Luciferu i svim njegovim podanicima da će Bog još jednom poslati na Zemlju svoju Majku, Kraljicu Mira.”

 

U Svetom Ocu, velikanu naše povijesti, mi vidimo prolazak kroz jako teška vremena koja su bila na kraju prošlog stoljeća; vidimo put za budućnost, put u našim srcima i koji stav zauzeti: Sav sam tvoj i sve što je moje tebi pripada. Primam te među svoja dobra. Daj mi svoje Srce, o Marijo.” U ovim vremenima posvećenje Mariji treba ući u dubinu kako bi nam donosila prozirnost i duhovnu korektnost pred Bogom, tako da Bog može djelovati u nama svom snagom. Bilo je rečeno puno puta: “Samo će vas njezin plašt zaštiti”. Što je njezin plašt? To je snaga bezgrešnog Duha koja nas obavija, gdje se Sotona ne može ubaciti; može provocirati svakoga od nas, onoliko koliko Bog dopusti, ali ne može srušiti one koji su se iskreno posvetili Mariji.

 

Druga točka je da Papa prikazuje svoj život kao žrtvu za zadovoljštinu grijeha Crkve, za nedostatak ljubavi od strane biskupa i naroda prema Presvetoj Mariji i za nedostatak poslušnosti Papi. Zašto Papi? Jer on je htio objaviti Fatimsku tajnu, želio je posvetiti cijeli svijet a ne samo Sovjetski Savez Presvetoj Mariji. Kakvu je vrijednost imala ova posveta možete vidjeti iz teksta: Što se više neki narod povjerava Mariji to je zaštićeniji od zla.” – Tako je cijela Crkva, cjelokupno čovječanstvo Zemlje moglo biti zaštićeno od Marije.

 

Rekao sam da u Papi vidimo put koji nas vodi u ovim vremenima prema pravom stavu koji trebamo zauzeti: da budemo posvećeni Mariji, prikazani Isusu po Bezgrešnoj Mariji. Novi narod koji se osjeća pozvan, nadahnut neka se zaputi ovim putem, ako ne želite biti pasivni i lutati u religiji, također i kršćanskoj. Može se lutati i u kršćanskoj religiji, ako se ne dopusti potpuno vodstvo Duhu Svetom u nama, ali ako želite biti velikani u ovom vremenu, važno je da se rodi jedan novi narod, cijeli narod najdraži Bezgrešnoj Djevici Mariji, narod koji pobjeđuje smrt, pobjeđuje Lucifera, pobjeđuje pokvarenost.

 

Još ćemo govoriti o ovom Papi, ali vi uperite vaše oči na ovaj put, dobro ga gledajte i slijedite ga. Posvećujte neprestano Crkvu Mariji, posvećujte vaše narode, vaše obitelji, vašu ljubav neprestano i iskreno posvećujte Mariji, „Totus tuus“ prikazujući Mariji sve. Jako je lijepo vidjeti u liku Ivana Pavla II, Izaka. Kada se jedna osoba prikazuje, ne znači da ona trpi mučeništvo, ne znači da će ta osoba biti uništena, ali znači da će biti pročišćena, uzdignuta, preobražena u jednog velikana koji se nikoga ne boji jer je potpuno podložen Isusu Kristu po Presvetoj Mariji.

 

Ja vas blagoslivljam da ova svjetlost Duha Svetog prosvijetli cijelo vaše biće, vaše odnose s Bogom, vaše uzajamne odnose. Neka prosvijetli Crkvu na Zemlji i u cijelom svemiru. Neka prosvijetli pred vašim očima događaje koji se zbivaju na Zemlji, koji su pred vašim očima. Drugi još puno jači prolazit će ispred vaših očiju; da vi budete spremni suočiti se s njima u svetosti, s Božjom snagom, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Izraz dolazi od sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfortskog. Skraćeno je od “Totus tuus ego sum et omnia mea tua sunt. Accipio te in mea omnia. Praebe mihi Cor tuum, Maria”, što je čin posvete Mariji koji u prijevodu ovako zvuči: “Sav sam tvoj i sve što je moje tebi pripada. Primam te među svoja dobra. Daj mi svoje Srce, o Marijo”.