35.Razmišljanja o knjizi Svemir i njegovi stanovnici

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Trideset i tri dana pape Ivana Pavla I

Predraga braćo i sestre, ponovno se vraćamo na naš hod i našu nit vodilju. Nakon događaja o kojima smo vam govorili, rekli smo vam da je Bog zauzeo jedan drugi stav glede programa uglavljenja u Krista. Započeo je raditi u intimi Božjeg naroda; vjernika. Što znači ovaj rad u intimi jedne duše? Čut ćete primjer jednog Pape koji je blizak i drag mnogima od vas: Papa Ivan Pavao I.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

 

„Godine 1978. papa Pavao VI je umro. Izabran je Papa Ivan Pavao I, čiji pontifikat je bio jedan od najkraćih u povijesti Crkve. Bio je iz siromašne obitelji, pametan čovjek čvrste vjere. Bio je dubok, blag, ponizan i prijatelj poniznih, znao je pokazati svijetu Božji osmjeh. Prošao je kao munja sred Božjeg naroda koji ga se još uvijek rado sjeća.

Bio je iskreni štovatelj Djevice Marije, njezin ljubljeni sin. Dugo je razmišljao o ukazanjima u Fatimi u koja je čvrsto vjerovao, susreo je sestru Luciju, jednu od fatimskih vidjelica. I nije zaboravio na Fatimu kada je, kao papa, pročitao sadržaj treće tajne. Shvatio je sav njezin domet i osjetio veliku odgovornost da je više ne drži skrivenom. U svom srcu ju je odlučio objaviti u odgovarajuće vrijeme, ali je umro nakon samo trideset i tri dana pontifikata. Otišao je tiho kao što se predstavio svijetu.

Puno se govorilo o smrti toga Pape, koju su mnogi smatrali sumnjivom. Dakle, Ivan Pavao I nije ostavio ravnodušnima sile zla: Lucifer se jako bojao objavljivanja treće fatimske tajne kao što se još i danas boji i protivi mu se na sve načine. Zato je Papa imao mnogo neprijatelja, unutar i izvan vatikanskih zidina. No trideset i tri dana pape Ivana Pavla I nije bilo malo u očima Božjim, koji u jednom trenutku može ostvariti svoje planove.

Taj Papa je prikazao svoj život kao žrtvu Bogu preko Djevice Marije da se potpuno ostvare proroštva Fatime i da ih Zemlja bude spremna prihvatiti i razumjeti. Nije susreo vjernu braću, kao njegovi prethodnici, ali je njegovo srce bilo otvoreno Božjoj novosti i poučeno u dubinama. Bog ga je uzeo kada je njegov plod bio zreo. Bogu su bila dovoljna trideset i tri dana da ostvari ono što je želio preko toga Pape. Njegova žrtva je pripremila put za jednog drugog Papu, čiji pontifikat će, pak, biti jedan od najdužih u povijesti Crkve. Kao što je smrt svetog Stjepana utrla put svetom Pavlu, tako je smrt ovog Pape, poniznog i blagog, pripremila misiju jednog velikana Crkve i vaše povijesti: Ivana Pavla II“.

Ovaj kratki tekst sadrži jako važne točke za svakoga od nas, za cijeli narod Božji. Papa Ivan Pavao I ljubio je Gospu, te upravo stoga što ju je ljubio prihvatio je ukazanja u Fatimi te je kao Papa shvatio dubinu i veličinu Božjeg programa, te je odlučio objaviti ga, objaviti tajnu u pogodnom trenutku. Mi možemo reći po ljudskoj logici da je Papa doživio promašaj jer je umro nakon trideset i tri dana. Ali u ovom se skriva tajna koju trebamo razumjeti; da nas Bog može zamijeniti u djelovanju i može praviti čudesa, ali nas ne može zamijeniti u našem sjedinjenju sa sobom, u svetosti, u potpunom darivanju. Ovo spada na nas. Mi smo ograničeni u djelovanju, uvjetovani s puno stvari. Taj Papa je prikazao svoj život kao žrtvu Bogu preko Djevice Marije da se potpuno ostvare proroštva Fatime i da ih Zemlja bude spremna prihvatiti i razumjeti”. Kakav je uspjeh postigao Papa svojom prikazanom žrtvom? Mistično jedinstvo s Kristom što je vrhunac hoda jedne duše.

Ako vi ne volite jednu stvar, jednu osobu, ne tražite je, ne možete ni prihvatiti njezinu ljubav. Samo u uzajamnoj ljubavi ova ljubav funkcionira, teče između dviju osoba. Isto se događa između nas i Boga. Ako mi ljubimo Božji život, najveća ljubav je kada ljubimo poradi ljubavi, čistom ljubavlju, neovisnom o ljudskim računicama, tada Bog u nas može ulijevati u obilnoj mjeri. Naše potpuno darivanje dopušta ljubavi Božjoj da djeluje u nama. Kada se govori također i o kršćanima o darivanju, prikazanju života Bogu, postoji strah; ali upravo darivajući život Bogu, prikazujući mu život, strah se pobjeđuje. Strah postoji jer računamo na naše snage, naše računice, naše interese. Čista ljubav nema računice i upravo ovo je živio ovaj Papa. Naime, zaključak je jako lijep: Kao što je smrt svetog Stjepana utrla put svetom Pavlu, tako je smrt ovog Pape, poniznog i blagog, pripremila misiju jednog velikana Crkve i vaše povijesti: Ivana Pavla II”. Ovo je učinio jedan Papa. Ja vam kažem da svatko od nas priprema jedan novi svijet; kada je sjedinjen s Bogom, on rađa život. Stoga vas želim podsjetiti na ono što sam rekao nedavno da sada Bog djeluje u intimi naroda. Ako želite da Bog potpuno djeluje u vama, samo je jedan put: darovati život, prikazati život Bogu po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Ovo nije nikakav gubitak, jer Bog ne uzima da bi nam ukrao život, nego nam ga vraća punog, obnovljenog prema slici Sina Božjeg. Kamo sreće da kršćani u svakoj Misi budu sjedinjeni s Kristom koji se prikazuje. Kamo sreće da se daruju u svakom trenutku svojega života. Tada bi Isus Krist mogao upravljati njihovim životom i preko njih otvarati mnoge putove. Narod je pozvan napraviti ovaj korak, koji je jako važan za početak ove godine u kojoj se očekuju mnogi događaji, koji nam mogu izazvati boli, patnje, konfuziju, nezadovoljstvo. Ako ste u Kristu, neće vas dotaknuti nikakva nesreća, bit ćete sretni.

Ja vas blagoslivljam na početku ove godine da budete spremni hoditi i praviti ove korake gledajući primjer ovog Pape i vidjet ćete druge primjere o kojima će se govoriti u ovoj knjizi. Ja vas blagoslivljam da svjetlost ovog Božića osvijetli cjelokupni vaš život te vi u svjetlosti Božjoj možete biti sjedinjeni s Kristom, da Krist djeluje u vama, i preko vas otvara putove za onaj program koji je Bog imao od vječnosti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.