27.Razmišljanja o knjizi Svemir i njegovi stanovnici

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi –

Treća tajna

Predraga braćo i sestre, najavili smo za danas razmišljanje koje se odnosi na ukazanja Presvete Djevice u Fatimi. Uzet ćemo jedan dio toga teksta. Danas želimo ići dalje od Gospinih ukazanja u Fatimi, i suočiti se s tim što bi trebala biti Ona koju Crkva naziva Majkom i preuzvišenom članicom Crkve, što bi trebala biti u našem životu? Gospina ukazanja nam služe da se približimo njezinoj osobi i onom životu u kojem se ona nalazi: ona boravi u Presvetom Trojstvu i živi puninu života u slavi.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

 

„Među najsnažnijim Božjim intervencijama zasigurno su ukazanja Blažene Djevice Marije, Majke Božje. Kroz povijest kršćanstva na Zemlji Gospodin je često slao svoju Majku da spasi i pritekne u pomoć svome narodu. Poznata su čudesna ozdravljenja koja su se događala i još uvijek se događaju u marijanskim svetištima nastalima na mjestima ukazanja. Međutim, svrha marijanskih ukazanja nisu samo ozdravljenja ili druge posebne milosti, koliko god one bile važne: svako Gospino ukazanje donosi neku poruku narodu. Može se raditi o pozivu na obraćenje, o pozivu kojim Majka Božja upozorava vjernike da se čuvaju određenih zala, itd. Gospa je u svojim ukazanjima često povjeravala vidiocima tajne, od kojih su se neke ticale samih vidioca, a neke su bile namijenjene cijelom čovječanstvu.

Kako bivaju izabrani vidioci? Uvijek ih Gospa izabire, jer Gospodin tako želi. Koji je smisao tajni? Bog zapravo nema tajni jer on je svjetlost i djeluje uvijek u svjetlosti, za razliku od Lucifera koji je sav u mračnim tajnama. Ne radi se o tajnama kako ih vi shvaćate, nego o istinama koje za neko vrijeme bivaju povjerene vidiocima, čekajući da vremena sazru i da se ostvare određene okolnosti potrebne za razumijevanje i prihvaćanje tih istina od strane naroda; tek tada će se moći obznaniti. Nažalost, ljudi na Zemlji su usredotočeni na tajne, obraćajući na njih preveliku pozornost, pokušavajući pod svaku cijenu saznati o čemu one govore. Tako gube iz vida duboki smisao tajni, do kojeg se ne može doći ako se ne pripremi prihvatiti istinu sadržanu u samim tajnama, preko molitve i svetosti života. Narod neće moći shvatiti nijednu tajnu ako ne živi sveto.

Većina tajni koje je Gospa tijekom svojih ukazanja povjerila vidiocima nikada nisu bile objavljene narodu, jer su ljudi gubili svoje vrijeme na trčanje za vidiocima kako bi im oni otkrili tajne umjesto da su se pripremali za prihvaćanje onoga što im je Gospa htjela objaviti preko tajni. Svemu tome se dodao pretjerani oprez, da ne kažem neprijateljstvo, od strane hijerarhije Katoličke Crkve, koja je uvijek u strahu da ne bi dala povoda za pretjerane pobožnosti. To je dovelo do toga da je narod ostao sam, bez pastira, pred velikim otajstvom ukazanja. Posljedica je bila ta da je ono što je Gospa doista htjela obznaniti često ostajalo skriveno, prekriveno tajnama koje su vidioci ponijeli sa sobom u grob. Sve to unatoč vjeri mnogih jednostavnih duša koje su vjerovale i širile poruke koje je Gospa davala tijekom ukazanja. Ali tajne su i dalje ostale tajne.

Mnogo puta su ukazanja Blažene Djevice Marije, u posebnim povijesnim trenucima, označila prekretnicu u povijesti nekih mjesta, kako se, na primjer, dogodilo kod ukazanja u Guadalupe. Ali bilo je i ukazanja Majke Božje koja su poprimila jedan poseban značaj, kako zbog povijesnog trenutka u kojem su se dogodila, tako zbog važnosti i osjetljivosti poruke koju su donijela. Među njima posebno mjesto zauzimaju fatimska ukazanja, koja su otvorila 20. stoljeće i osvijetlila ne samo događaje toga doba, nego i one iz budućnosti čovječanstva na Zemlji i u svemiru.

Neću ponavljati povijest ukazanja koja vam je sigurno poznata; samo ću istaknuti najvažnije aspekte za potrebe ove pripovijesti.

Između 13. svibnja i 13. listopada 1917. troje djece je imalo Gospina ukazanja u Fatimi, u Portugalu. Na Zemlji je bjesnio Prvi svjetski rat, jedan od najstrašnijih u vašoj povijesti. Tada je Gospodin Isus poslao svoju Majku da pokaže čovječanstvu kako zaustaviti ne samo taj rat, nego svu Luciferovu mržnju koja je čovječanstvu pripremala druge tragične događaje. Majka Božja je djeci objasnila da je rat kazna za grijehe svijeta, ali da će Gospodin udijeliti mir ako se čovječanstvo vrati Bogu molitvom, zadovoljštinom za grijehe, posvetom njezinom Srcu. U protivnom, ako čovječanstvo ne posluša njezine pozive, ako nastavi vrijeđati Boga i biti neposlušno njegovoj volji, rekla je da će Bog opet kazniti svijet, koristeći Rusiju kao “sredstvo kažnjavanja”. Rusija će proširiti na Zemlji ateizam i materijalizam, nanoseći štetu sebi i mnogim drugim narodima. Da bi sve to spriječila, Gospa je rekla da će kasnije tražiti od Pape svečanu posvetu Rusije njezinom Bezgrešnom Srcu, u zajedništvu sa svim biskupima na Zemlji. Preko posvete će se Rusija obratiti i mir će biti darovan svijetu. Gospa se ponovno ukazala vidjelici Luciji 1929. godine tražeći, kako je već prije navijestila, posvetu Rusije svome Bezgrešnom Srcu.

Gospa je u srpnju 1917. povjerila trima malim vidiocima ono što je zapravo srž fatimske poruke, a što je poslije nazvano “Tajnom” i sastoji se od tri dijela. Prva dva dijela su bila objavljena i ticala su se vizije pakla i izbijanja Drugog svjetskog rata, sa zahtjevom za svečanom posvetom Rusije kao uvjetom za postizanje mira u svijetu. Treći dio, poznat kao treća fatimska tajna, prema Gospinom zahtjevu je trebao biti zapisan i objavljen vjernicima najkasnije do 1960. To se nije dogodilo. Papa je 1960. odlučio ne objaviti treću tajnu, koja je ostala neobjavljena do 2000. godine, kada ju je Katolička Crkva objavila. Objavljeni tekst se ticao viđenja koje su troje vidioca imali o “biskupu obučenom u bijelo” koji se među leševima uspinje prema križu, gdje biva ubijen od nekih vojnika. U tumačenjima koja je Crkva dala, to viđenje se povezuje s atentatom na Ivana Pavla II 13. svibnja 1981.

To je službena povijest, ali postoji još jedna neslužbena. Upravo o njoj vam namjeravam govoriti.

Ukazanja u Fatimi su se dogodila na početku 20. stoljeća; to je vrlo važan element. Naime, početkom prošlog stoljeća je Luciferovo djelovanje u niskom svemiru postalo jasno usmjereno. Rekli smo da je Lucifer morao pod svaku cijenu uspostaviti fizički kontakt među svojim saveznicima na Zemlji i onima s drugih buntovnim planeta, bez kojeg bi za njega bilo teško vladati svemirom. Prvi svjetski rat, pokrenut iz mržnje Lucifera i spletki njegovih pristaša, poslužio je demonima za eliminiranje dobrog dijela ljudi koji su smatrani beskorisnima i kako bi se po običaju obogatili Iluminati na štetu svih ostalih. Tome služe ratovi, svi po redu, i to je razlog zbog kojeg ih Lucifer i njegovi prijatelji povremeno pokreću. Službeni razlozi rata nemaju nikakav smisao; razlog koji ih pokreće su mržnja i interesi koji tinjaju u demonima i ljudima prijateljima demona.

Prvi svjetski rat je, dakle, poslužio planovima Lucifera, koji je imao nove ciljeve: dobiti sve veću moć na Zemlji i porobiti mase. U tu svrhu su Iluminati na Zemlji, sluge Lucifera, pripremali skori dolazak komunizma u Rusiji, Oktobarskom revolucijom koja će se poslije proširiti svijetom. Taj režim je bio vrlo koristan demonima: totalitaran, ateistički i materijalistički. U međuvremenu su se saveznici s drugih buntovnih planeta pripremali približiti Zemlji; Lucifer je pokretao svoju vojsku kako bi stvorio gustu mrežu saveza. Sve će to kasnije dovesti do nastanka Konfederacije svjetlosti.

U svibnju 1917., Zemlja je bila nerazvijena, gladna, opustošena Prvim svjetskim ratom. Nad čovječanstvom su se nadvile sjene smrti. U Rusiji su bila previranja koja su obećavala samo još više boli, uz opasnosti koje su vrebale iz svemira. U tom dramatičnom scenariju pojavila se Majka Božja i Majka čovječanstva. Došla je priopćiti da Bog želi spasiti čovječanstvo, došla je pružiti ruku svojoj napaćenoj djeci i donijeti mir na Zemlju. Dolazak Blažene Djevice Marije u Fatimu je za Lucifera i njegove sljedbenike bio početak kraja, zvono koje je najavljivalo njegov pogreb.

Od tog trenutka je započela strašna borba između svjetla i tame, ne samo na Zemlji nego u cijelom niskom svemiru; no prije toga se nešto drugo dogodilo. Neposredno prije ukazanja u Fatimi zbio se jedan važan događaj u duhovnoj dimenziji za koju smo već rekli da uvijek prethodi stvarnim događajima: sedam velikih Arkanđela na čelu sa Svetim Mihovilom bili su poslani od Boga na dno Pakla, gdje je Sveti Mihovil najavio Luciferu skori dolazak Majke Božje na Zemlju i početak snažnog Božjeg djelovanja u korist čitavog niskog svemira“.

Ovdje se zasada zaustavljamo jer imamo dva događaja: događaj Gospinih ukazanja i događaj silaska sedmorice velikih Arkanđela nad pakao. O ovom zadnjem govorit ćemo sljedeći put jer je jako važno.

Želio bih da možemo razmišljati o Gospinoj ulozi u našem životu, u životu Crkve, ne u teorijskom smislu, nego u egzistencijalnom, praktičnom smislu. Čuli ste: “Tada je Gospodin poslao svoju Majku da pokaže čovječanstvu način na koji može zaustaviti ne samo rat, nego svu mržnju Luciferovu, koji je pripremao druge tragične događaje za čovječanstvo.” Neke tragične događaje vi poznajete, ali zašto Isus šalje svoju Majku? Zašto se On ne spusti? Dakle ovdje trebamo shvatiti da u ovome stoji sva teologija i marijologija: Marija koja boravi u Presvetom Trojstvu. Vraćam se na tekst koji smo čuli zadnji put, u kojem smo govorili o milosti i kako prihvatiti milosti.

Jedan čovjek koji odluči dati život Bogu – jasno, ne oduzeti si život, nego svijest da samo u Bogu može zadobiti život – odmah je potpomognut Duhom Svetim koji ga poučava priprema i vodi prema Isusu Kristu. Osoba tada prihvaća Isusa Krista, Isusa kao Velikog Svećenika, koji prikazuje čovjeka Ocu, prije toga Isus prašta grijehe i ozdravlja osobu, i kaže: “Zatim Isus, kao Veliki Svećenik, prikazuje čovjeka Ocu kako bi Otac, Stvoritelj, darovao čovjeku obilje života. U tom smislu čovjek prima milost koja dolazi iz misli i djelovanja Presvetog Trojstva te je u stanju djelovati sa svom snagom kako bi ostvario volju Božju”. Ja vam kažem da je u ovome sav duhovni hod. Nije dovoljno susresti Isusa i reći ‘da’. Također je i Lucifer rekao ‘da’ Bogu. Potreban je hod koji su prošli apostoli: od poziva sve do mučeništva i pobjede nad smrću. Sveti Petar u objavama koje je primila Stefanija kaže da apostoli nisu mogli ništa bez Gospine molitve. Dakle, u ovoj dinamici milosti i našeg prihvaćanja milosti ima jedan prolazak kada čovjek prihvaća Isusa Krista, Isus Krist mu prašta i to je početna milost za otvaranje puta, barijere. On ga ozdravlja, međutim sada čovjek treba preuzeti hod. S kim? Sa Presvetom Marijom jer je ona Majka Crkve, Majka svakoga od nas, Bezgrešna Majka koja je prošla ovaj hod. Unatoč milosti da je bezgrešna, Ona je potpuno sudjelovala u hodu, te postala nova Eva pod Križem i tamo rađa svakog sina Božjeg u milosti koju joj Bog daje. Dakle, hod je potrebno praviti. Nema nijednog stvorenja, ni anđela, ni ljudi koji mogu pomoći čovjeku proći ovim putem sve do Isusa Krista. Marija je ušla u savršeno zajedništvo sa svojim Sinom Isusom i preko Njega u savršeno zajedništvo sa Presvetim Trojstvom. Kao što nas Isus vodi k Ocu, tako nas Marija vodi k Isusu, priprema nas i čini sve za nas.

 

Dakle, mi smo čuli o događaju Gospinih ukazanja u Fatimi i ovo se ne iscrpljuje niti u zaustavljanju jednog rata, pobjedi nad nesrećama. U Gospinim ukazanjima ima nešto puno više: voditi osobe k Bogu, u jedinstvo s Bogom. U ovom je smisao obraćenja na koje nas poziva i ona nam u tome pomaže.

Ukazanja ne služe samo za neki učinak, uspjeh, korist. Gospina ukazanja nose život Božji koji je i u samoj Gospi; savršeni život, potpuni, ostvaren, novo stvaranje. Potrebno je Nju prihvatiti, njezin život, te zajedno s njom proći put do ovoga života. Ako ne razumijemo ovo, naš odnos s Gospom ostaje površan, jer vidite, Duh Sveti djeluje prema dobrima i zlima. Osobe prime jedan jaki poticaj u Duhu Svetom, na poseban način osjetljive osobe, te ga vrte u svojoj pameti, interpretiraju na svoj način; ili se polazi sa jednim oduševljenjem zbog ukazanja, ali se ne prave koraci naprijed i ne dolazi se do onoga što je Gospa htjela dati i objaviti. Ovdje je pojašnjeno da većina tajni koje je Gospa objavila vidiocima ostale su tajne zauvijek; jer za razumjeti tajnu potrebno je odgovoriti svetošću života. Kako nam je bilo pojašnjeno, većina hodočasnika se gubi u interpretacijama, radoznalosti o sadržaju tajni. Preko tajni Gospa kao Majka vodi čovječanstvo u postepeno razumijevanje u vjeri kako bi se suočili sa velikim događanjima koja očekuju čovječanstvo.

Govoreći o Gospinim ukazanjima, mi se u ovom vremenu susrećemo s jednom istinom: Crkva prihvaća Gospu sve do kraja ili ne? Prihvaća li je u planu Božjem da daruje čovječanstvu Majku? Mi ćemo se susresti s ovom istinom; da li mi prihvaćamo Gospu zbog nekih milosti da bi preživjeli, da bi nadišli neke zapreke ili prihvaćamo Gospu, Majku koja je u Bogu, Kraljicu, prihvaćamo njezin život? Mi ćemo sada ići naprijed i doći ćemo također do Gospinih ukazanja u Međugorju jer su posljednja ukazanja. Razmišljajte zašto su posljednja; kada se povlači jedna milost jer se nešto zaključuje za čovječanstvo. Čovječanstvo treba napraviti definitivan izbor. Treba biti uglavljeno u Krista ili ne, odlučujući zaokret. Ne govori se više o jednom događaju samo na Zemlji nego o završnom događaju u cijelom svemiru, o konačnoj bitci. Tamo se ne može igrati s jednom površnom pobožnošću prema Mariji, nego Gospa je tražila obraćenje, te da živimo sveto i cjelovito našu vjeru i život. Dakle, vidite sa Marijom se sjedinjuje cijela Crkva. Mi ćemo čuti također i prijekore s Božje strane prema Crkvi danas, ali mi smo Crkva. Prijekori su jer bi Crkva trebala prionuti kao što je prionula Gospa sve do Križa, prikazati se s Gospom te postati savršeno mistično sjedinjena s Kristom. Tada će postati Majka, Majka u pravom smislu riječi.

Ja vas danas blagoslivljam da milost djeluje u vama, da vam Gospa bude blizu u ovim danima u kojima se pripremamo za Svetkovinu Bezgrešnog Začeća. Ja molim od Boga da nam udijeli milost da prihvatimo Bezgrešnu, da prihvatimo njezin bezgrešni život, da se posvetimo, odgovorimo Bogu na sve milosti koje nam daruje. Nakon Isusa Krista najveća milost koja nam je darovana je Presveta Marija koja nas vodi Kristu. Budite svi blagoslovljeni s ljubavlju Presvete Djevice Marije koja prenosi život Božji sa majčinskom nježnošću kako bi ozdravile sve rane u vašim dušama, te da uskrsne život po Duhu Svetom u Kristu našem Gospodinu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.