Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Zemlja i niski svemir – Dvije faze, Crkva na Zemlji

 

 

Predraga braćo i sestre, danas započinjemo četvrti dio knjige “Svemir i njegovi stanovnici” pod naslovom “Od dolaska Isusa Krista do trećeg tisućljeća”. Ovo prvo razmišljanje je u stvari uvod u četvrti i peti dio knjige. To je jedan sažetak povijesti Crkve koja je uzvišeni izražaj čovječanstva na Zemlji jer je Gospodin Isus utisnuo svoj život u Crkvu. U ovoj povijesti Crkve očitovalo se djelovanje Gospodina Isusa, ali se očitovalo i Luciferovo djelovanje.

Ovo razmišljanje otvara nas za sljedeća razmišljanja koja su pred nama, u kojima će se vidjeti dinamičnost Luciferovog djelovanja na poseban način u niskom svemiru i na Zemlji i s druge strane dinamičnost Gospodinove milosti. Stoga sam zadnji put rekao da smo došli do točke, kada ne možemo više biti ravnodušni. Bog to ne dopušta. Dakle, poslušajmo.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

Zemlja i niski svemir

 

Dvije faze

„Od dolaska Isusa Krista do danas dogodile su se velike promjene u svemiru. Prva faza ide od Pedesetnice do velikog Jubileja koji je Katolička Crkva proglasila 2000. godine, s kojim je započelo treće tisućljeće vaše povijesti, prema kalendaru na Zemlji. U toj se fazi Crkva na Zemlji učvrstila i kršćanstvo se proširilo vašim planetom. Druga faza je još uvijek u tijeku; započela je 2000. godine, prema računanju vremena na Zemlji, i završit će slavnim dolaskom Kristovim i ulaskom Božjeg naroda u novo stvorenje. U toj fazi Božje djelovanje biva sve snažnije. Čitav svemir se usmjerava prema događaju koji će označiti kraj vremena i početak novoga stvaranja: Kristov slavni dolazak. Pogledajmo dakle važne događaje prve faze, počevši od Zemlje.

Crkva na Zemlji

Od Kristovog dolaska, Zemlja je bila u centru pozornosti; bila je to prije svega Crkva. Mislim prvenstveno na Katoličku Crkvu koja predstavlja većinu kršćana, ali to se odnosi općenito na Crkvu kao Božji narod prisutan i aktivan u različitim vjeroispovijestima koje su nastale tijekom povijesti kršćanstva. Kronološki slijed najvažnijih događaja u životu svemira pratio je kalendar Zemlje, odnosno liturgijski kalendar Katoličke Crkve. To je vrlo važno: znači da se svemir prilagodio vremenu na Zemlji, onako kako se ono kod vas računa, kako fizički tako i duhovno; čekao je ponajprije odgovor na milost od strane Katoličke Crkve i od kršćana općenito. Po crkvenom kalendaru ravnao se i Lucifer, kako bi se suprotstavio Božjem djelovanju; dobro i zlo u svemiru okretalo se oko ritma na Zemlji i oko odgovora kršćana.

U toj prvoj fazi povijesti svemira nakon Krista, vjerna čovječanstva su čekala da mogu ući u zajedništvo s Crkvom i započeti zajedno s njom sveopće poslanje koje je Isus htio. No čovječanstva srednjeg svemira su ostala izolirana i ravnodušna prema svemu. Buntovna čovječanstva niskog svemira su se na kraju okrenula prema Zemlji, ali ne privučena kršćanstvom nego ezoterijskom moći koja je prisutna na vašem planetu. To je tako jer je Lucifer na temelju saveza krvlju, sklopljenog s njim od strane vaših praroditelja, obećao svojim sljedbenicima na Zemlji vlast nad čitavim svemirom. Stoga su se razna buntovna čovječanstva približila Zemlji kako bi došla u doticaj s Luciferovim sljedbenicima i jednoga dana mogla s njima podijeliti moć obećanu od đavla.

Ta prva faza je započela s veličanstvenim događajem silaska Duha Svetoga na Crkvu na Pedesetnicu i s posjetom vjerne braće apostolima. Potom se dogodilo obraćenje svetoga Pavla, izabranog od Gospodina za naviještanje Evanđelja poganima i pripremljenog upravo za sveopće poslanje Crkve. Njegovo učenje je postavilo temelje za širi pogled na kršćanstvo, koji nije ograničen samo na Zemlju nego se odnosi na jedan širi plan uglavljivanja svega u Kristu, na Nebu i na Zemlji (Ef 1,8-12). Kao što smo vidjeli, Crkva nije imala hrabrosti prihvatiti pomoć vjerne braće i sam sveti Pavao se našao u mnogim poteškoćama. Isus je svojoj Crkvi dao vremena da sazrijeva u hodu.

U međuvremenu se Crkva povećavala i učvršćivala kao dobro organizirana struktura. Postajala je sve uočljivija u svijetu, moćnici su bili privučeni prvenstveno izvanrednim darovima milosti i čudesima koja su se događala među prvim kršćanima. Tako su se mnogi pridružili Crkvi, ne samo zbog vjere, nego i iz interesa, u nadi da će dobiti prestižne položaje uz pomoć kršćanske vjere. Prema tome, Lucifer je počeo djelovati u Crkvi koristeći se ambicijama slabih ljudi. Crkva je od tada prešla dug put, put na kojem je bilo svetosti ali i tame. Lucifer je zapravo nikada nije prestao napadati iznutra i izvana. Izvana kroz progone koje je Crkva pretrpjela i trpi od strane onih koji pripadaju neprijatelju. Iznutra, preko masovnih infiltracija korumpiranih osoba koje su stekle pozicije moći u Crkvi i utjecale na hod Božjeg naroda. Otuda su nastali sporovi i podjele koji su oslabili Crkvu; otuda je započeo postupan, ali nezaustavljiv proces preko kojeg je duh zla u svojim brojnim oblicima ušao u Crkvu dovodeći do trenutnog stanja koje je doista zabrinjavajuće.

Sve je to prisililo Gospodina da povuče mnoge izvanredne milosti koje je dao svojoj Crkvi, kako bi spriječio da budu iskorištene od Lucifera i njegovih ljudi. U Crkvi više nije bilo snage čudesa, ozdravljenja i proroštava koje su bile uobičajene u prvoj Crkvi i koje su omogućile prvim kršćanima s velikom snagom svjedočiti Isusa Krista: “Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima”(Mk 16,20).

 

Crkva je od samog početka iznutra vojevala strašan boj između svjetla i tame, postajući ogledalo onoga što se događa u samom svemiru, gdje se svjetlost i tama neprestano sukobljavaju. Tako je prorocima i svecima, koje je Isus podizao u Crkvi, Lucifer suprotstavljao zle i pokvarene ljude koje je infiltrirao u Crkvu dajući im zadatak da uklone svece i proroke. Mnogi sveci i proroci koje je Isus poslao da obogate Crkvu, bili su u ime Isusovo ubijeni od strane pokvarenog dijela Crkve. Sve to je izazvalo snažno slabljenje Božjeg naroda u kojem su se s vremenom dogodile podjele, hereze, borbe za vlast, sve do vaših dana u kojima masonerija, sotonizam i okultne moći sve više otvoreno djeluju u Crkvi na svim razinama i ne samo u Katoličkoj Crkvi. Uz sve to se dogodila i podjela između klera i naroda te između redovnika i laika koja je učinila krhkim bratsko zajedništvo.

Sav je Božji narod tijekom povijesti pretrpio teške Luciferove napade, ali unatoč svemu, vjera malenih i poniznih je uvijek pobjeđivala, hraneći svetost Crkve, koja je dosegnula najviše vrhunce u svecima koji su živjeli i još žive među vama. Većina njih je nepoznata svijetu, ali jednoga dana će zasjati u Božjem narodu: “A duše su pravednika u ruci Božjoj… zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici. Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat’ nad njima uvijeke” (Mudr 3,1.7-8).

Najosjetljiviji aspekt te borbe između dobra i zla unutar Crkve ticao se svećeništva. Lucifer je od samoga početka usmjerio svoju morbidnu pozornost na moć svećenika kao Božjih sredstava koji mogu pretvarati kruh i vino u Tijelo i Krv Gospodina Isusa. Lucifer je odmah mislio iskoristiti svećenike kako bi došao do posvećene Hostije u kojoj su prisutni Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista. To je za njega značilo ponovno ranjavati i vrijeđati Spasitelja kao na Kalvariji, imati ga potpuno pod svojom vlašću. Nadao se da će na taj način preuzeti snagu koju je Isus dao svećenicima i koristiti je za svoje ciljeve. Nažalost, u povijesti Crkve su se mnogi svećenici dali potkupiti od Lucifera u zamjenu za privilegije i vlast. Počeli su služiti Luciferu predavši mu Gospodina kao što je već nekoć učinio Juda Iškariotski, predvodnik korumpiranih svećenika. To je bilo strašno u očima Božjim i prouzrokovalo je mnoga zla Crkvi i samoj Zemlji.

Danas je narod Božji na Zemlji slab, unatoč neupitnoj svetosti mnogih kršćana. Racionalna misao koja se uvukla u mnoge vjernike i u teologiju, traženje užitka, egoizam i ateizam koji prevladavaju, sve više su potiskivali kršćansko poimanje života; mnogi vjernici se zapravo ponašaju kao nevjernici. Zemlja je obavijena maglom koja zatamnjuje misao i život ljudi.

Ipak, najveća šteta koju je Božji narod pretrpio bilo je udaljavanje od prvotnog sveopćeg poslanja: pitanje života u svemiru namjerno je zapostavljeno od strane crkvene hijerarhije, što je rezultiralo neostvarenim zajedništvom s vjernim čovječanstvima u svemiru. To je Crkvu lišilo velike pomoći i nije omogućilo kršćanima da se uzdignu do jedne više duhovne dimenzije u odnosu na onu na Zemlji. To je također imalo vrlo teške posljedice na čovječanstvo, na povijest vašeg planeta i cijelog svemira.

Crkva na Zemlji, koju je osnovao Isus Krist, primila je puninu objave; ona čuva i prenosi svjedočanstvo o velikim događajima spasenja: utjelovljenju, smrti i uskrsnuću, uzašašću Isusa Krista na Nebo. Isusovo Evanđelje je savršeni sažetak Božjeg Zakona koji je jedan u čitavom svemiru. Crkva je od svoga Gospodina primila poslanje naviještati Evanđelje i krstiti sve narode; za to je bila pripremljena i poučena od svoga Učitelja. Zato se nije smjela pretvarati da ne zna za postojanje drugih ljudi u svemiru, kako je nažalost do sada činila. Čovječanstva vjerna Bogu uzalud su čekala zajedništvo s Crkvom na Zemlji kako bi surađivali u širenju Božjeg zakona čitavim svemirom. Pred namjernom šutnjom Crkve, Bog će se morati pobrinuti za to na neki drugi način i to će učiniti. Dat će nepobitne znakove prisutnosti mnoge svoje djece u svemiru, ali Zemlja će morati čekati. Sljepoća crkvene hijerarhije, pasivnost vjernika i netrpeljivost nevjernika, učinila je da Zemlja neizbježno zaostaje: ona će biti posljednji planet koji će spoznati znakove koje će Bog dati čitavom svemiru i za mnoge od vas će već biti prekasno“.

U ovom pripovijedanju imamo puno važnih koraka koje prepuštamo vašim nakanama. Želimo ponoviti da ove riječi nisu naše: to su riječi Duha Trojedinog Boga i mi ih donosimo svjesni naše dužnosti da ih svjedočimo. Naš je zadatak pojasniti vam kako stoje stvari. Vjerujemo da ste odrasli kršćani. Od jedne odrasle osobe se očekuje sposobnost razlikovanja, gledanja, razumijevanja kako bi mogla zauzeti stav u događanjima. Mi smo već ušli u događanja. Dinamičnost između djela Isusa Krista i Luciferovog bit će sve izraženija. U ovom tekstu naglašena je svetost mnogih kršćana i u isto vrijeme promašaj Crkve. Nismo ovdje da bismo nekoga kritizirali, nego da bismo vidjeli stvari te da mi odgovorimo svjedočenjem Isusa Krista, njegova prvog dolaska, utjelovljenja, muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća na nebo. Svjedočimo našu vjeru da živimo u očekivanju ispunjenja svih Gospodinovih obećanja. Samo tako ćemo izići iz pasivnosti.

Tijekom povijesti Crkve Bog je očekivao odgovor. Sjećate se 2012 i knjige “Odlučujući izbor čovječanstva “. Isto tako nakon toga Bog čeka na odgovor Crkve na Zemlji, Božjeg naroda koji će dati svjedočanstvo ne samo jednog školskog katekizma: nego svjedočanstvo milosti koje Bog daruje u ovom vremenu kako bi sjedinio cijeli svemir u jednu obitelj, u jednu sveopću Crkvu, te da ubrza vrijeme novog stvaranja kojem će slijediti drugi Isusov dolazak. Ja vas dakle pozivam, i mi vas pozivamo da ozbiljno uzmete vaš odgovor Gospodinu, ne kao neku recitaciju, nego da se trudite prikazivati vaše živote Njemu po Presvetoj Mariji. Ovo je put koji vam pokazujemo u ovim vremenima, u ovim razmišljanjima koja slijede jer se Bog želi služiti svojim narodom.

Ja vas blagoslivljam u Božje ime, u ime svih svetih, svih pravednika, na poseban način u ime Presvete Djevice Marije, svetog Josipa,, u ime svih Arkanđela, anđela, sveopće Crkve u cijelom svemiru, da vam Trojstvena sila može biti komunicirana, te da se u vašem životu ponovno očituju milosti koje je Bog dao Crkvi u prvoj Pedesetnici i tako malo po malo sav narod u cijelom svemiru uđe u kozmičku Pedesetnicu sve dok ne dođe do toga da bude podložen zakonima čistoga Duha koji upravljaju cijelim svemirom, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.