12.Razmišljanja o knjizi Svemir i njegovi stanovnici

Isus Krist pobjednik nad zlom i smrću: Isus Krist i Izrael

Predraga braćo, predrage sestre, nastavljamo razmišljati o liku Isusa Krista, ključnom liku ukoliko želimo razumjeti kretanja u cijelom svemiru u ovom vremenu. Kako bi vas uveo u ovo razmišljanje želim vam postaviti pitanje: koliko osoba poznajete do kraja? Malo, zašto? Jer nemate vremena za njih, jer vas ne zanimaju, jer niste bili strpljivi slušati ih, razumjeti, jer se niste otvorili jedno drugome, jer niste imali zajednički hod. Možda su osobe koje su vam najdraže, kao zaručnica ili zaručnik, vama najmanje poznate jer želite posjedovati jedno drugoga, prikazati se kao oni koji nemaju ništa protiv, velikodušni do kraja. Možemo poznati Isusa Krista samo ako želimo ići do kraja, upoznati ga, prihvatiti ga takvog kakav dolazi od Oca. Slijedi odlomak iz knjige „Svemir i njegovi stanovnici“.

Isus Krist pobjednik nad zlom i smrću

Iz Evanđelja i kršćanske tradicije su vam poznata povijesna zbivanja vezana uz Isusa i njegov odnos s Izraelskim narodom: bio je to još jedan težak odnos, koji je kulminirao dramatičnim događajima Velikoga Tjedna. Ipak, tim naizgled tragičnim događajima je započela jedna nova povijest, ne samo za vaše čovječanstvo nego za čovječanstvo čitavoga svemira.

Vječni sukob između Boga i Lucifera, započet pobunom ovog drugog na početku povijesti, dosegao je vrhunac u Judinoj izdaji i u Isusovom raspeću. Sin Božji, Vrhovno Dobro, i Lucifer, izvor zla, sukobili su se u dotada neviđenom dvoboju u ljudskoj povijesti. Lucifer se zavaravao da je pobijedio Boga gledajući ga pribijenog na križ; ali Bog, izvor života, nije mogao umrijeti. Isus Krist je prihvatio smrt, najtragičniju od posljedica istočnoga grijeha, ali je išao preko smrti svojim uskrsnućem. Pobijedio je smrt i preporodio život iscjeljujući ogromnu ranu istočnoga grijeha.

Pobijedivši smrt, Isus je pobijedio Lucifera zbog kojeg je smrt ušla u svemir i kojom se on služi da ljude drži u ropstvu. Lucifer je gospodar smrti kao što je Bog gospodar života. Đavao mrzi svako živo biće i cjelokupno stvorenje te onima koji mu se približe prenosi smrt, onu tjelesnu ili onu egzistencijalnu. Isus Krist je poništio smrt uništavajući zauvijek moć đavla nad čitavim stvorenjem. Nakon Isusa Krista, smrt više nema zadnju riječ u ljudskom životu niti u životnom ciklusu stvorenja različitih od čovjeka: ona je jedan prolazni fizički događaj koji će biti uklonjen na kraju vremena. Nakon smrti vaše tijelo ostaje na Zemlji, dok se duša i duh odjeljuju kako bi u duhovnoj dimenziji čekali konačni završetak ljudske povijesti. Tada će sve ono što pripada Bogu uskrsnuti u Kristu.

Isus je svima koji ga prihvaćaju otvorio put u novi život koji će se potpuno rascvjetati u novom stvorenju. U njega će ući djeca Božja i čitavo stvorenje će biti preneseno preko Velike Barijere, preko propadljivosti i smrti. Sve što je stvoreno bit će preobraženo i sublimirano na sliku Sina Čovječjeg Isusa Krista koji je uskrsnuo od mrtvih i živi u slavi s desne strane Bogu Ocu. Isus će ponijeti čitavo stvorenje Ocu, u snazi Duha Svetoga, da i ono dijeli njegovu slavu. On je Kralj svemira i novo stvaranje će biti njegovo kraljevstvo. Isus je otvorio put svima vama; na svakom čovjeku je odluka da njime ide, kao što je i na cijelom Božjem narodu u svemiru.

Lucifer je pokušao na sve načine negirati Kristovo uskrsnuće, prikazujući ga kao neku bajku, u očajničkom pokušaju da prevari čovječanstvo, ostavljajući ga u očaju. Njegovi napori su bili uzaludni: Isusovo uskrsnuće je neosporni povijesni i duhovni događaj od neprocjenjive važnosti za čitav svemir iz kojeg je sve stvorenje primilo novu snagu.

Isus Krist i Izrael

Izrael je očekivao Mesiju, Spasitelja, ali ga nije prepoznao u Isusu Kristu i odbacio ga je. S tim odbacivanjem Izrael se nije držao svog saveza s Bogom sklopljenog preko Mojsija. Zapravo je zanijekao svoju povijest koja je sva protkana iščekivanjem Mesije, Spasitelja. Izraelci koje je Bog stoljećima pripremao za dolazak Mesije nisu ga prepoznali kada se rodio među njima.

Zašto je došlo do toga u izabranom narodu? Jer se u Izraelu postepeno stvorila ideja o moćnom Mesiji koji će učiniti narod jakim i vladajućim, nadoknađujući mu žrtve pretrpljene u iščekivanju njegovog dolaska. Iako proroci nisu govorili na taj način, Mesija o kojem je narod sanjao bio je kralj sposoban nadvladati sve Izraelove neprijatelje. Osobito su vladajući staleži te oni svećenički i religiozni očekivali veliku nagradu: prva mjesta u mesijanskom kraljevstvu.

Kada je Isus započeo svoje javno djelovanje, odmah se suprotstavio očekivanjima vladajućih staleža. U njihovim očima on nikako nije odgovarao slici koju su imali o Mesiji: Isus je bio siromašan, pripadao je nižoj klasi, odrastao je bez rabinskog obrazovanja, bila mu je strana svaka logika  moći. Kraljevstvo o kojem je govorio nije ni u čemu sličilo na ono za kojim su oni težili: Isus je govorio o miru, ljubavi prema neprijateljima, upravo kada je Izrael živio pod vlašću omraženog Rima i nadao se Mesijinoj pomoći kako bi se izbavio. Isus je bio okružen učenicima uzetim iz siromašnog naroda, bez religiozne naobrazbe. Slijedile su ga neke žene koje u Izraelu zasigurno nisu uživale veliki ugled. Osim toga, Isus nije propuštao u svom propovijedanju otvoreno ukoriti rad svećenika i čitavog naroda. Uzaludni su bili znakovi i čudesa koja je Isus činio posred naroda. Neki su Isusa smatrali nezgodnim prorokom ili lažnim prorokom, drugi jadnim sanjarom ili provokatorom, lažljivcem, prevratnikom vjere otaca.

Međutim, pravi razlog odbacivanja Isusa od strane Izraelskog naroda bio je drugi: Isus se proglasio Sinom Božjim. Ta izjava je stavljala u krizu židovsku teološku misao utemeljenu na apsolutnom monoteizmu. Mesija je mogao biti sluga, ali nikako sin kako je Isus izjavljivao. Mogao je biti sin Božji poput svih drugih, ali ne Sin Božji. Zato je Isus bio smatran bogohulnikom i kao takav je bio osuđen na smrt.

Jedan od apostola, Juda Iškariotski, izdao je Isusa i predao ga Velikom vijeću, židovskom sudu. Izraelski glavari su ga osudili, narod je pristao, Rimljani su izvršili kaznu. Izdaja, osuda, izvršenje. Krug oko Isusa se zatvorio. Njegova krv je bila prolivena od ruku pogana, ali je pala na izraelski narod, prema traženju samog naroda: “Krv njegova na nas i na djecu našu” (Mt 27, 25).

To se dogodi kada ljudi, iako vjerujući u Božja obećanja, žele vidjeti kako se ostvaruju na njihov način. Izrael je u ime Božje stavio Boga na križ. Što će dakle biti s izabranim narodom? Bog nastavlja ljubiti Izrael i ne napušta ga, ali to nije dovoljno: Izrael se mora pomiriti s Bogom i može to učiniti samo prihvaćajući Isusa Krista kao Sina Božjega i Spasitelja. To vrijedi za Izrael kao i za sve druge narode u svemiru. Sve će biti uglavljeno u Kristu i samo u njemu je spasenje. Zapamtite dobro, ljudi, da nema drugog imena u kojem se spašavate (Dj 4,1).

Razmišljajmo o ovim riječima. Pitanje za sve ljude danas je: da li tražite Boga, kako bi ga upoznali? Upoznali ga takvog kakav On jest? Postoji dojam kako oni koji traže Boga gledaju na nj kao na neku ideju, neku osobu, neku stvar jednaku svemu, no Bog je Bog. Tražiti Boga znači zauzeti stav za susret s Bogom. Bog je iznad naših misli, naših ideja – puno je veći, ne možemo ga obuhvatiti. Jedna zapreka da bi se upoznao Bog je zatvorenost našeg srca jer želimo staviti Boga u naše granice, kako bi ga iskoristili. Ovo je sotonski. Dakle ako želimo tražiti Boga, trebamo zauzeti temeljni stav: Bog je Bog, tražiti ga, moliti ga da nam se objavi, da nas vodi naprijed malo po malo da ga upoznamo. On je taj koji će se nama objaviti.

Čuli smo riječi: Isus je svima koji ga prihvaćaju otvorio put u novi život koji će se potpuno rascvjetati u novom stvorenju. (…) Na svakom čovjeku je odluka da njime ide, kao što je i na cijelom Božjem narodu u svemiru.“ Nije lako upoznati Boga. Na primjeru Izraela vidimo kako je Bog s puno ljubavi, s puno pažnje pripremao taj narod, no taj je narod želio nešto što Bog nije htio. Čuli smo: „Iako proroci nisu govorili na taj način, Mesija o kojem je narod sanjao bio je kralj sposoban nadvladati sve Izraelove neprijatelje. Osobito su vladajući staleži te oni svećenički i religiozni očekivali veliku nagradu: prva mjesta u mesijanskom kraljevstvu.“ Pravo je željeti dobre stvari u mesijanskom kraljevstvu, no dobra stvar je ostvarenje svakoga od nas u punini. Bog nas ne može zadovoljiti da bi ostali na našoj ljudskoj razini. Kaže sv. Pavao: „Tko je siguran, neka pazi da ne padne.“[1] Naše sigurnosti pred Bogom bez stava poniznosti i poslušnosti su zapreka. Izrael za nas nije samo primjer, već drama je u svakome od nas kako traži Boga, želi Boga tako kakav je Bog.

U ovom smo odlomku čuli, Božje obećanje u Isusu Kristu nam je dalo odgovor: smrt je pobijeđena, put ka preobrazbi je otvoren, ka uskrsnuću i cijelo čovječanstvo, sva djeca Božja dostići će novo stvaranje. Put je potrebno prolaziti iznutra. Isus je taj koji će nam dati sva sredstva, svo oruđe, sve milosti. Apostoli, iako su bili s Isusom, promatrali čudesa, također i uskrsnuće osoba, nisu razumjeli u potpunosti. Isus uskrsli je onaj koji ih je ponovno zahvatio. Isto će tako učiniti s nama, no s naše strane treba biti iskrena želja za promjenom, napustiti sve naše slike koje su predrasude jer Boga nitko nije vidio. Samo Sin Božji koji je s Ocem, on ga je vidio i objavio nam ga. To se odnosi na sve nas kršćane, što je rečeno za Izraela. Također i mi moramo ostaviti naše slike, naše interpretacije i biti podložni Bogu po primjeru Sina Božjega Isusa Krista: „Ne moja, već tvoja volja.“

Želim ponoviti ono što sam rekao: opasnost je da tražimo Boga posred zemaljskih stvari. Tada ćemo ostati u stavu preživljavanja i koristiti Boga za naše stvari na zemlji. Sveti Pavao kaže da smo tada najsiromašniji od ljudi, ako je naša vjera takva. Onda u ovim vremenima, kada Božje lice sve više sjaji u dušama koje ga traže, i na kraju će se očitovati On u slavi, vrlo je važno da ljubimo njegovo lice, da tražimo Boga onakvog kakav jest. Ovo će promijeniti društvo jer će pobijediti smrt, ali i pokvarenost je dio smrti. Vidite kako je pokvaren čovjek sa Zemlje, društvo. Ako ne uzdignemo pogled Bogu koji pobjeđuje smrt, pokvarenost, u Isusu Kristu, nećemo uspjeti. Ne postoje sredstva, ne postoje ljudi, autoriteti – mogu započeti ratove, uništavati, ali ne mogu promijeniti čovječanstvo.

Blagoslivljam vas da bi vam se Božje svjetlo, Božja milost komunicirala, kako biste u ovom svjetlu u milosti mogli prihvatiti sve poticaje Duha Svetoga, Duha koji je poslan u ime Isusa Krista i razumjeli ono što trebate činiti. I Duh Sveti će vas voditi iznutra u tajnu života, u Ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

[1] 1Kor 10, 12