Novi narod slavi život – Vjerni zakonima Božjim

Predraga braćo i sestre,

nakon čestitke za Uskrs, više vam ništa nismo napisali. Uskrsne svetkovine, s njihovom porukom, već same po sebi  jako su bogate i prodorne. Ostavili smo vas kako bismo vam dali mogućnost pronalaska načina susreta s Uskrslim Kristom i produbljenja vašeg odnosa s njim.

U životu svakog čovjeka, susret s Uskrslim Kristom, ne može se svesti na pojedinačne, prolazne trenutke koji ostaju kao neko sjećanje. Suprotno od toga, to je životno iskustvo koje se pojačava, potpuno zahvaća i postaje trajno; vodi cjelokupno čovječanstvo prema novom stvaranju, ako prihvati Krista. Tako je bilo za apostole i za istinske Isusove učenike.

 

Postoje događaji u svemiru koji nam nešto govore a koje vam komuniciramo kao dio našeg svjedočanstva. Uskrsli Krist nakon njegova uskrsnuća, kao Dobri Pastir obično posjećuje čovječanstva vjerna Bogu iz visokog svemira. Imeđu njega i ovih čovječanstvava postoji životni odnos, koji mi  nismo niti u stanju zamisliti, a što možemo smatrati progresivnom fazom prema stvarnosti koju je sveti Ivan opisao kao Novo nebo i nova Zemlja (Otkr 21).

Postoje i drugi događaji koji nam nešto govore i ohrabruju nas. Nakon obraćenja srednjeg svemira, neposredno nakon evangelizacije od strane vjerne braće, Uskrsli Krist započeo je posječivati također i čovječanstva koja nastanjuju ovaj svemir. Za čovječanstva srednjeg svemira, slijediti Isusa predstavljalo je preobrazbu koja se dogodila po njegovu uskrsnuću.

Evangelizacija svemira se nastavlja. Preko ljudi uskrslih u Kristu, Bog želi evangelizirati također i niski svemir. Ljudi iz visokog i srednjeg svemira već su spremni za to. Zadatak je na nama sa Zemlje, gdje je Isus pobijedio smrt i pokvarenost dati svjedočanstvo o izvanrednoj snazi Uskrslog koja djeluje u nama. Sin Božji je poradi toga došao na Zemlju i postao Bog s nama; kako bi cjelokupni svemir poveo prema novom stvaranju. Vjerna braća čekaju da se Zemlja odluči surađivati s njima kako bi stvorili jedinstvenu obitelj u cijelom svemiru.

Želimo podijeliti s vama jedno naše iskustvo. Svaki dan molimo za vas i prikazujemo se Bogu za sve one koji žele prihvatiti njegov život. Uranjamo u Boga lijepe i ružne događaje ljudske povijesti. Između ostalog dugo smo molili za žrtve holokausta, kako bi se mogle uzdići u Božje svjetlo. Uputili smo Bogu također i naše “zašto” jedna ovakva tragedija; i od Presvetog Trojstva nam je došao ovaj odgovor:

 

“ U svemiru postoji jedan tihi i neizbježan zakon: on uspostavlja granicu preko koje zlo ne može više djelovati. To je granica koju je Bog postavio. Kada zlo pokuša priječi ovu granicu uništava se, jer zlo nosi u sebi klicu samouništenja. Bog dopušta djelovanje zla da bi poštivao čovjekovu slobodu, te poveo čovječanstvo prema razmišljanju o korištenju vlastite slobode i popravljanju. Ali kada djelovanje tame prekrši granicu koju je Bog dopustio i želi poništiti zakone života od Boga uspostavljene, tada klica uništenja započinje djelovati u krilu zla i brzo ga vodi prema uništenju sama sebe. Uništava se istom snagom kojom je željelo uništiti dobro. Vaša je povijest vidjela puno Luciferovih sinova na vlasti; njihova snaga se činila nepobjediva, njihova bahatost nije poznavala protivnike. Zatim su pali u jednom trenutku. Uvijek su padali i svi su padali.”

 

Ove vas riječi ohrabruju? Mogu li probuditi u vama snagu uskrsnuća da bi izbacili mehanizme pokvarenosti? Mogu li razviti jedan jaki život koji je sposoban suočiti se sa zlom oko vas. Ovo bi trebalo biti naše svjedočanstvo o Uskrslom Kristu i poslanju njegovih učenika.

Zašto je Bog dopustio tragediju holokausta njegovu izabranom narodu Izraelu? Ovo je odgovor koji nam je dalo Presveto Trojstvo:

 

“Holokaust je bio jedna uvreda za Boga bez premca, jedna objava rata Bogu od strane pakla i to nije zaboravljeno u Božjim očima… Holokaust je tragedija koja je rođena od čovječanstva Zemlje jer je daleko od Boga. Da su ljudi sa Zemlje shvatili Gospine apele u Fatimi, Isusove u Poljskoj, preko svete Faustine, da su se ponizili i pokajali pred Bogom, nikada ne bi upoznali užas holokausta…

 

Gdje je bio Bog? Pitaju se površne osobe koje su daleko od istine. Ja odgovaram:

Gdje je bio čovjek? Gdje je bilo čovječanstvo, gdje su bili kršćani? O čemu su mislili kada su po trgovima klicali Hitleru, pljeskali  njegovim delirijskim govorima, podržavali  njegove neplemenite zakone. Gdje je čovjek kada ga Bog poziva, kada ga  želi povesti za ruku da ga spasi i on ga uvijek odbija; kada psuje ime Božje? Iskreno odgovorite. A vi, gdje ste vi danas pred dramama vašeg vremena?”

 

Gdje je naša odgovornost? Dopuštamo li Bogu da nas probudi u našoj intimi preko znakova vremena, preko njegove Majke i proroka koji nam i danas govore? Dopuštamo li da u našoj nutrini nastavlja djelovati pokvarenost ili želimo prihvatiti uskrsnuće kako bismo izbacili pokvarenost koja sve napada? Svjedoci Uskrslog trebali bi biti sudionici novog stvaranja, jer su primili Duh Uskrslog i cijeli svemir očekuje njihovo svjedočanstvo.

Na naša pitanja o tome gdje je bio Bog ili zašto nam ne pomaže, Gospodin nam odgovara protu pitanjem; gdje smo mi? Pita  nas želimo li ili ne, primiti snagu  njegova uskrsnuća kako bismo došli do rješenja naših problema. Bog je spreman dati nam sva sredstva koja su nam potrebna, ako se mi želimo truditi živjeti prema vječnim zakonima kako nam je pokazao.

Ljudima koji se opravdavaju i tako ostaju podložni zakonima pokvarenosti, Bog odgovara pokazujući im put pobjede. Kaže dakle, Presveto Trojstvo:

 

” Ipak i u paklenoj tami koncentracionih logora, Bog je palio svoje svjetiljke: sveci i svetice darovali su same sebe Bogu, suočavajući se sa smrću kako bi spasili druge; hodili su kroz blato logora, prikazujući Bogu trpljenja i molitve, te okajavajući krivnje čovječanstva. Preko  njih su bile skraćene patnje mnogih te oslabljene snage njihovih mučitelja. Sveti Maksimilijan Marija Kolbe, sveta Tereza Benedikta(Edit Stein)  poznatija su imena, ali u raju blistaju mnoga svjetla upaljena pod nebom Auschwitza i mnogih drugih logora užasa. Upravo tamo gdje su Luciferovi sinovi zgazili dostojanstvo čovjeka, tamo je još više zasjalo dostojanstvo i svetost djece Božje. Bog uvijek ušutka zlo sa dobrom.”

 

Želimo li dakle čekati da se čovječanstvo ponovno strovali kako bi se probudilo? Nije li bolje ušutkati zlo dobrom zauvijek? Bog nas je pozvao upravljati cijelim svemirom sa Uskrslim Kristom.

 

Pozivamo vas da se ne ograničavate samo na neku pobožnost, nego da slavite život u Uskrslom, preko potpunog odgovora. Poziv je upućen također i nevjernicima: također i vi ste pozvani pobijediti pokvarenost i zauzeti dio u slavljenju života bez kraja.

 

Pratim vas mojim blagoslovom, zajedno sa svima onima u svemiru koji sudjeluju u kraljevskom dostojanstvu Uskrslog Krista.

 

 

 

Tomislav Vlašić