Draga braćo i sestre, donosim vam poruku Svetog Josipa koja nam je došla na početku devetnice njemu posvećena. Za vrijeme molitve, pitali smo ga može li nam reći nešto o sebi, s obzirom da se o njemu malo govori. Uputio nam je ove riječi koje nas preklinju da živimo u autentičnom i dubokom odnosu s Bogom, izvorom svake naše sreće i ostvarenja.

Srdačno vas pozdravljam i blagoslivljam. Neka vam Gospodin udijeli svoj mir.

                                                                      Stefania Caterina

 

Poruka Svetog Josipa od 10. ožujka 2014.

“Blagoslivljam vas, draga braćo i sestre. Izrazili ste želju da me bolje upoznate; u stvari, moja je figura u Crkvi marginalna, iako imam mnoge istinske štovatelje. Možete me upoznati u Bogu, jer u Bogu savršeno upoznajemo jedni druge; zaista, Duh Sveti u nama boravi i on očituje identitet sviju nas. Stoga, kada ste u Bogu dovoljno vam je uputiti misao prema jednom svecu, osobi ili nekoj situaciji kako biste spoznali u Duhu Svetom, toga sveca, osobu ili tu situaciju (Rim 8, 26-28).

Ja sam jedno srce sa Presvetom Djevicom Marijom, iako naš brak nije bio poput onih koje ste naviknuti gledati na Zemlji; naš brak nije bio konzumiran. Unatoč tome smo bili toliko sjedinjeni da smo u Bogu postali jedno. Zapravo je Bog onaj koji nas je sjedinio, ne strast; nije nas sjedinilo  čak ni Božje djelo, nego nas je Bog sjedinio za njegovo djelo.

Često se osobe međusobno sjedinjuju poradi jednog djela, da rade nešto zajedno. Međutim, uvijek je Bog onaj koji sjedinjuje, i kada ste sjedinjeni u Bogu, tada vam on povjerava neko djelo.

Ja nisam u Presvetom Trojstvu kao Presveta Djevica Marija, koja je izvanredno i jedinstveno stvorenje u cijelom svemiru; nikada više neće biti nikoga njoj slična, pa čak ni u novom stvaranju. Ona je u Presvetom Trojstvu, i ima pravo na to mjesto. Ipak ja sam ušao u Marijino Srce; nakon Isusa bio sam jedini koji je savršeno ušao u njezino Bezgrešno Srce i s njom sam formirao jedno jedinstveno Srce. Tako mogu reći da sam i ja ušao u Presveto Trojstvo iako indirektno.

Ovo važi i za svakoga od vas: što više ulazite u Bezgrešno Srce Marijino, više ulazite u duboku spoznaju Presvetog Trojstva, u tajnu njegova života. Marijino Srce živi u Isusovom Srcu i stoga je uronjena u Presveto Trojstvo; ali i Isusovo Srce živi u Marijinom, formiralo se u krilu Marijinu (Iv 14,9-11).

Moja je uloga bila važna na Zemlji: trebao sam osigurati Isusu očinstvo po zakonu, pred narodom, jer Marija sigurno nije mogla biti jedna samohrana majka, bio bi to veliki skandal. Ali ovo nije bio jedini razlog poradi kojega me Bog sjedinio sa mojom Zaručnicom: bili smo pozvani živjeti zajedno za Isusa, te biti prva jezgra onog naroda, tj. Crkve koja bi se jednog dana sabrala oko Isusa. Nas dvoje smo sve to preduhitrili, bili smo prva ćelija Crkve. Stoga nam je Bog povjerio jedno poslanje plodno u Duhu: želio je da naše zajedništvo osigura vedro  Isusovo sazrijevanje u milosti, u duhu i u tijelu. Radio sam za Krista: radio sam u mojoj drvodjelskoj radnji kako bi mu osigurao kruh svagdašnji, plod poštenog rada. Bio sam prvi koji je radio za Isusa.

Umro sam mlad. Bog mi je udijelio milost da ne prisustvujem Isusovu razapinjanju. Ne bih imao snagu Marijinu: nisam posjedovao istu milost kao ona. Bio bi to za mene strašan udarac, umro bih pod križem. Isus nikada nije skrivao ni svojoj Majci ni meni što ga je očekivalo; stoga smo bili pripremljeni u duhu. Ipak, Isusovo razapinjanje nije bilo jedno od mnogih krvavih smaknuća  koja su se događala u ono vrijeme: osim grijeha cjelokupnog čovječanstva svemira, na Isusa je pala mržnja cijelog pakla; njegovo smaknuće je bilo žešće od bilo kojeg koje se ikada vidjelo na Zemlji. Moja očinska bol bi bila takva da bi me uništila.  Stoga me je Bog pozvao k sebi i dopustio mi da budem prisutan u duhu pod križem. Tako sam mogao podržati svojom molitvom Mariju i Isusa u onom strašnom trenutku, kao što sam to činio mnogo puta u životu: u Herodovu progonstvu, u bijegu u Egipat, u siromaštvu, u velikim i malim poteškoćama svakidašnjeg života.

Moja figura u Crkvi nije  uvijek bila dobro svhvaćena, poradi poteškoće davanja prave definicije seksualnosti. Stoga je moje prisustvo ponekad smatrano kao smetnja Marijinoj čistoći; i to zato što osobe vjeruju da je čistoća plod prisile i da je zato teško obdržavati je. U stvarnosti nije tako: prava čistoća je slobodan izbor i ulazi u puno širi pojam bezgrešnosti. Tko zaista izabire čistoću, izabire je dokraja. Ja nisam imao nikakvog interesa seksualne naravi prema Mariji, to nije nikada postojalo  u mome srcu, nije bilo predviđeno niti željeno od Boga za mene, te ne bi imalo nikakvog smisla u planu Božjem. Stoga mi je bila darovana milost nadilaženja svake napasti, jer Bog uvijek daje milosti nužne za izvršenje njegova djela. Osim toga, moja Zaručnica nije bila poput drugih: posjedovala je milost takve čistoće da ništa prljavo nije moglo biti uz nju. Iz nje je isijavala čistoća koja se mogla uspoređivati samo sa onom Isusovom. Kada sam promatrao Mariju i malog Isusa zajedno, osjećao sam neizmjernu čistoću koja je isijavala iz njihovih osoba; bili su savršeni, u njima nije postojala niti najmanja sjena grijeha, bili su potpuno uronjeni u Boga.

Moja se duša hranila jednom takvom savršenošću; stoga sam također i ja došao do bezgrešnosti, ploda mog hoda svetosti ali i izvanredne milosti koju sam upijao u mome posebnom jedinstvu s Isusom i Marijom.

Moj je život bio jednostavan: posao u radnji, molitva Bogu Ocu za Isusa i Mariju, moja molitva zajedno s njima. Iako nisam bio fizički pod križem, Bog mi je povjerio njegovu Crkvu; štitim je zajedno sa Marijom. Gospodin me pozvao da živim očinstvo prema svoj njegovoj djeci, onako kako sam ga živio prema njegovu Sinu, Isusu Kristu. To nije Božje očinstvo, nego očinstvo u Bogu. Na Zemlji moje očinstvo i Marijino majčinstvo djelovali su zajedno kako bi štitili Isusa; sada djeluju zajedno kako bi štitili narod Božji i nije moglo biti drugačije (Apostolska pobudnica “Redemptoris Custos” Ivana Pavla II 1989).

Na početku ove devetnice koju mi prikazujete, molim vas da se uronite u Srce Marijino; tamo ćete i mene pronaći. Radost mi je  gledati ovaj narod koji sve više pripada Mariji, jer moje srce se raduje trijumfu Bezgrešnog Srca moje Zaručnice. Kada pronađete Mariju, pronalazite Isusa, i kada pronađete Isusa pronalazite sve.

Zajedništvo s Marijom u Bogu  je put  a zajedništvo s Bogom je cilj. Bezgrešnost bi vas trebala voditi prema stajanju pred Bogom, bili oženjeni ili ne. Ne može se stajati pred Bogom, ako se nije bezgrešan. Ništa nečisto ne može stajati pred Bogom.   Istina je da vam  Bog prašta  grijehe, ali isto tako je istina da se nitko ne bi mogao pojaviti pred licem Božjim kada ne bi bilo Isusa Krista, Pravednika, Posrednika. On je onaj koji stoji pred Bogom Ocem i prinosi mu svoje Tijelo i Krv, svoju Žrtvu za sve vas. Bez njega se ne biste mogli pojaviti pred Ocem, jer nitko od vas nije potpuno čist i ništa nečisto ne može biti pred Očevim pogledom. Stoga je nužna bezgrešnost, jer vam sve više pomaže postići zajedništvo s Bogom u Kristu, koje daje smisao svakom drugom zajedništvu. Doista iz Presvetog Trojstva silazi svako istinito zajedništvo: brak, posvećenje, prijateljstvo i svaki drugi oblik duhovnog zajedništva.

Svi ste primili milost da živite u zajedništvu s Bogom; nitko ne bi mogao uspjeti bez milosti. Ponavljam vam da je zajedništvo s Bogom cilj hoda čovječanstva: u novom stvaranju svi će živjeti u savršenom zajedništvu s Bogom. Vi još uvijek prolazite vaš zemaljski hod, preko kojeg se sve više trudite približiti zajedništvu s Bogom. Ako ne budete to uspjeli tijekom ovog života, učinit ćete to u čistilištu; to je jedan hod koji ne prestaje čak ni sa smrću. Nažalost na Zemlji zajedništvo s Bogom nije shvaćeno na pravi način: osobe nisu primjereno formirane, te smatraju da su u zajedništvu s Bogom samo zato što sudjeluju u nekom religioznom obredu, idu na nedjeljnu Svetu Misu te pobožno recitiraju molitve. Sve ovo su važna sredstva za postizanje zajedništva s Bogom, ali nisu zajedništvo s Bogom. Ne može biti pravo zajedništvo ako nedostaju prikazanje vlastita života Bogu i bezgrešnost. Svi ste primili milost na krštenju za ulazak u bezgrešnost, prikazanje života i zajedništvo; ali kroz životni hod ova se milost izgubi poradi mnoštva interpretacija koje osobe daju u duhovnom životu, u osobnom odnosu s Bogom ali i poradi ne primjerene formacije u pravom hodu vjere.

Stoga je danas teško govoriti  kršćanima o prikazanju njih samih Bogu, o bezgrešnosti i zajedništvu. Zajedništvo s Bogom postaje gotovo nešto nadodano u jednom posvećenom životu koji se često temelji na aktivizmu također i na karitativnom polju. Karitativna pomoć je nužna i o tome se ne diskutira; ali ako nedostaje zajedništvo s Bogom odakle se rađa ljubav,  čime je hranjeno? Ako nedostaje zajedništvo s Bogom euharistijska slavlja ne postaju li možda, površna, brzinska, hladna? Na sreću u Crkvi postoje mnoge svete osobe koje se brinu za njihov osobni odnos s Bogom; često su nepoznate, ponekad čak neprihvaćene i izrugivane; ali kada ne bi bilo takvih osoba, kršćanska ljubav ne bi bilo puno drugačije od aktivnosti kojima se bave različite humanitarne ne kršćanske udruge. Stoga je potrebno povratiti osobni odnos, zajedništvo s Bogom.

Kršćani danas ne osjećaju više duboki odnos s Duhom Svetim kao što se događalo prvim kršćanima neposredno nakon Pedesetnice. Duh Sveti nikada se nije povukao iz Crkve, ali nije mogao djelovati u svoj njegovoj sili; njegovo djelovanje  se smanjilo  tijekom stoljeća. U današnjoj Crkvi snaga Duha Svetoga nije usporediva s onom na početku. Za to ima puno razloga: na primjer racionalizam, aktivizam, teološke špekulacije, ljudska znanost koje su zauzele mjesto koje pripada Duhu Svetom.  Naprotiv kod svetaca Duh Sveti je nastavio i nastavlja djelovati u sili, djeluje na izvanredan način, jer se oni lišavaju samih sebe te traže zajedništvo s Bogom iznad svega; tako je Duh Sveti slobodan oblikovati ih prema svojim željama te u njima i preko njih djelovati. Sveci su uvijek bili životna snaga za Crkvu. Danas se nažalost  ljudi sve više udaljuju od njihova unutarnjeg izvora koji je Bog i traže na drugim stranama inspiracije i životne modele; stvaraju si idole kao poznate osobe, znanstveni stručnjaci, pa čak i crkveni autoriteti: za mnoge kršćane Papa dolazi prije Krista. Naučite slušati Isusa prije svega u vama i zatim ćete moći slušati i razumjeti također i Papu.

Blagoslivljam vas i želim vam da vam ova devetnica pomogne sve više ući u Bezgrešno Srce Marijino; u njezino zajedništvo s Bogom i s čovječanstvom, u  njezinu savršenu prikazanju pronaći ćete i mene.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”.

Molitva Svetom Josipu 

Sveti Josipe,pravedniče nad pravednicima,
zaštitniče Božje obitelji u cijelom svemiru,
čuvaj Crkvu na Zemlji u ovom važnom i
osjetljivom vremenu.

Zagovaraj pred Bogom
kako bi Crkva uvijek izabrala pravi put,
nadilazeći u miru poteškoće,
provokacije i zapreke
koje joj duh svijeta nameće.

Plamena vatra tvoga srca neka nas zapali
istinskom vjerom,
sigurnom nadom i uzvišenom ljubavlju,
kako bismo mogli hoditi,
zajedno s tobom i tvojom Djevičanskom
Zaručnicom Marijom,
teškim putovima našeg vremena.

Vodi nas kako si vodio malog Isusa,
 držeći ga za ruku.
Ti si mu pomogao rasti i postati čovjekom.
Pomozi i nama da postanemo
prava djeca Božja,
na slavu i čast Presvetog Trojstva.
Amen.