3.Novi narod slavi život – Iziđi iz sebe i budi u Božjoj prisutnosti (I Kr 19; 1-18)

Predraga braćo i sestre,

Božji poziv svima onima koji ga žele upoznati jednak je onom koji je upućen proroku Iliji

 (I Kr 19; 1-18): izići iz samoga sebe i otvoriti se Bogu. Ovo je očito najprirodniji korak u odnosu između Boga i stvorenja; u isto vrijeme to je najteže. O tome svjedoči cijela povijest spasenja, svi sveci pa čak i  veliki prorok Ilija: također i on je trebao izići iz svojih razloga i vizija spasenja, svoje karizmatske moći kako bi ušao u šutnju i prihvatio spasiteljsko Božje djelovanje.

 

Čovjek je komunikativno biće, ekstatično. Takva je i priroda: otvara se da bude zagrijana, zalivena i oplođena da bi darovala njezin plod. Za razliku od prirode, čovjek je slobodan, komunicira s Bogom u ljubavi darivajući mu tako ponovno život. Tako raste, preobražava se te dostiže svoju savršenost u zajedništvu s Bogom.

 

1)                 Zašto čovjek ima strah od Božje pravednosti? Božja pravednost je savršeno stanište u kojem se razvija život svakog pojedinca i cjelokupne zajednice. Tamo je sve savršeno: ljubav, red, spoznaja, život i sve ono što je dio plemenitih ljudskih želja. Naprotiv, u zatvorenom čovjeku sve je nesavršeno i vodi u pokvarenost kao posljedicu njegova grijeha.

 

Čovjek se tajnovito skriva, bježi od njegova savršenog staništa, od Božjeg lica. Pronalazi tisuću razloga kako bi se zatvorio u svoju volju i vlastiti način razmišljanja i tako se samo ograničava. Zatvaranjem pred Božjom pravednošću, ulazi u strah, izobličuje njegov religiozni odnos i postaje licemjer. Izbjegavajući pravednost Božju, koja je stvarnost u Bogu, ogledalo savršenosti, više voli površno govoriti o milosrđu Božjem, milosti, voli imati izvanredna iskustva, karizme, posebne službe, uspjehe; ili si oduzima sposobnost da spozna Dobro i Zlo. Tako čineći ulazi u vir zbunjenosti; u biti ima strah predati se Bogu kako bi bio od njega potpuno preporođen; osuđuje se na preživljavanje tamo gdje se nalazi  i zatim na smrt.

 

2)                 Poznata nam je  savršena otvorenost  Bogu Blažene Djevice Marije koja je jedino novo stvorenje. Njezin stav pred Bogom se sažima u njezinom odgovoru arkanđelu Gabrijelu: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!”(Lk 1,38). Cjelokupni njezin život razvija se u ovom stavu, od trenutka njezinog bezgrešnog začeća sve do uznesenja na nebo dušom i tijelom. Ona  nam to pojašnjava u poruci preko Stefanie Caterine: “Dječice ja nisam umrla! Kada sam bila uznesena na nebo nisam se našla u stanju smrti nego u dubokoj ekstazi. U toj ekstazi sam bila ponesena na nebo u plamen slave Svemogućega. Bila sam u dubokoj ekstazi i cijelo moje biće koje se sastoji od duha, duše i tijela uzdizalo se praćeno anđelima koji su mi otvarali put, isto kao što će ga otvarati svima vama kada  uđete u novo stvaranje. Okružena sedmoricom velikih arkanđela i mirijadama anđela bila sam uznesena na nebo.[1]

 

Ovo čovjeku izgleda nevjerojatno. On udaljuje od sebe istinu preobrazbe u  novo stvorenje kao da je to nešto nestvarno. Ali upravo to je stvarnost koju smo pozvani posjedovati. Gospa to objašnjava: ” Sav vaš duhovni hod treba težiti progresivnom pročišćenju od grijeha i pokvarenosti sve do postizanja stanja bezgrešnosti koje  vas čini sudionicima božanske milosti i dostojnima da pripadate novom čovječanstvu. Cjelokupni ljudski rod u cijelom svemiru trebat će dostići ovo stanje čistoće kako bi ušlo u novo stvaranje: novo stvorenje bit će bezgrešno jednako kao i novo čovječanstvo.”[2]

 

Kako veliki prolazak za čovječanstvo! To je potpuno i definitivno ostvarenje naših težnji.

3)                 Tražite, tražite, odnosno molite Boga i primajte život koji vam komunicira; ne samo za preživljavanje. Ne tražite stvari kako biste ih stavili u vaše probušene đepove, u raspadljivi život. Tražite kraljevstvo Božje; tražite da postanete nove osobe, da se vaš život potpuno ostvari. Sve ostalo će vam biti darovano kao plod vašeg podlaganja Božjim zakonima (Mt 6, 24-34).

 

Svi vidite duboku krizu čovječanstva. Širi se moralno i duhovno propadanje, nedostaju radna mjesta i raste siromaštvo. Osobe pritisnute krizom su napete, plašljive i sve manje se međusobno razumiju. Isto se događa u politici i na mnogim drugim područjima. Isto tako i priroda je uznemirena i zbunjena: poplave, oluje, zagađenja… Jeste li primijetili? Tražite li pravi put izlaska iz ove situacije? Jeste li shvatili uzrok? Čovječanstvo se zatvorilo u samo sebe, u materijalnu dimenziju koja je predodređena da bude preobražena i da ne bude više ovakva kakva je sada. Ono ne vidi izlaz, guši se i prijeti mu uništenje. Čovječanstvo je izgubilo kontakt sa svojim izvorom i završetkom: “Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak-govori Gospodin” (Otkr. 22,12-13). Tražimo ga, ljubimo ga i obratimo se njemu. Tada ćemo hoditi u svjetlosti, razumjet ćemo događaje koji se odmotavaju pred nama, umjesto da budemo ugušeni zabrinutostima i beznađem. Tražite ga i razumjet ćete događaje; vidjet ćete put izlaska iz krize.

 

 

“Moje je srce sigurno, Bože,

sigurno je srce moje:

pjevat ću i svirati.

Probudi se dušo moja!

Probudi se harfo i citaro!

Probudit ću zoru jutarnju.

Hvalit ću te Gospodine među narodima,

među pucima tebi ću pjevati,

jer do neba je dobrota tvoja,

do oblaka vjernost tvoja.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa,

slava tvoja nek je nad svom zemljom!

Da ti se ljubimci izbave,

desnicom pomozi, usliši nas!  (Ps 108(107) 1-7)

 

 

Neka vam Gospodin udijeli plod vašeg traženja i vaše molitve i neka vas blagoslovi.

Tomislav Vlašić


[1]Usp. Gospina poruka od 15. kolovoza 2013   “ Marija vrata nebeska”  objavljena na ovoj stranici

[2]U istoj poruci