Uglavljeni u Krista – Molitva ili Molitve?

Uglavljeni u Krista, razmišljanja i molitve
od Tomislava Vlašića
Molitva ili Molitve?

 

Molitva ili molitve?

Pozdravljam svu braću i sestre koji slijede ovaj program. Tema današnjeg razmišljanja i naše molitve je; Molitva ili molitve. Započnimo odmah s molitvom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

 

 

“ Gospodine Isuse Kriste nauči nas moliti.

Ti si naučio apostole moliti,

Crkva nam je predala ono što si ih ti učio.

Imamo potrebu da nas učiš moliti u svakom trenutku,

 da tvoj duh neprestano u nama proširuje vidike, horizonte,

da budi memoriju naše duše,

da nam daje snagu, svjetlost i mudrost proslijediti ovim putem.

Neka tvoj duh upravlja nama dok molimo, da se preobražavamo,

da razumijemo znakove ovog vremena,

da se uzdižemo uvijek i sve više i više u volju Božju.

I neka nas tvoj blagoslov na početku ovog razmišljanja zaštiti i daruje nam milost da razumijemo ono o čemu govorimo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

 

Ovo naše razmišljanje i molitva smješteni su u subotu u kojoj papa Franjo poziva cijelo čovječanstvo da moli i posti. Slušajući vijesti razumjeli smo da su razne grupe i pojedinci bilo kršćani, budisti, muslimani  i pripadnici  raznih drugih religija, pa čak i oni koji ne vjeruju u Boga, pristali moliti i postiti i sjediniti se u jednoj nakani za mir u Siriji, što znači mir u cijelome svijetu. Svi ovi ljudi molit će na njihov način, imat će vlastite molitve. I mi kršćani isto tako imamo naše objavljene molitve koje nalazimo u Svetom Pismu i koje smo usvojili; molitvu krunice koja se razvila kao pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, razni oblici molitava i meditacija. Ovo je sve hvale vrijedno, ali ne želim se zadržavati na tome u ovom razmišljanju, nego želim govoriti o Molitvi pisanoj velikim slovom. Što to znači? Želim govoriti o molitvi kao o temeljnom stavu čovjeka pred Bogom. Što znači živjeti u zajedništvu s Bogom, rasti i izrastati u ovo zajedništvo do punine mjere kada budemo svi s Bogom i postanemo nova stvorenja i jedna jedincata obitelj Božja u cijelom svemiru. Dakle molitva je naše potpuno predanje Bogu. Naše živo predanje i živo zajedništvo sa živim Bogom. Mi nikada nećemo iscrpiti vrijeme  napredovanja u molitvi. Tko se zaustavi u molitvi on se zaustavlja u duhovnom i životnom rastu i u rastu odnosa prema Bogu. Dakle, tema za našu molitvu je naš živi odnos koji zahvaća naš duh dušu i tijelo u koji mi unosimo sve ono što je u nama i oko nas. Uzdižemo  sve  to Bogu živomu, kako bi On dao spasenje nama i svima oko nas i kako bi nas povratio u prvotno stanje prije istočnog grijeha, te da se u nama ostvare sva Božja obećanja. U ovoj molitvi želim staviti naglasak na nas kršćane zajedno sa svetim ocem Papom Franjom. Mi želimo utisnuti kršćansku molitvu i preko te molitve utisnuti duh Božji u sve one koji sudjeluju u molitvi. Kršćanske molitve nisu samo obrasci, neke vrste molitve. Kršćanska molitva je molitva u zajedništvu s Trojedinim Bogom, molitva koja se diže u zajedništvu s Isusom Kristom u Duhu Svetom k Ocu.  To je molitva koja sama po sebi zove Boga da bude u nama i među nama i da djeluje u nama i među nama. Dakle radi se o jednoj dinamici gdje duh Božji radi u nama dok molimo i duh Božji sjedinjuje sve vjernike u jednom duhu da budu jedno srce i jedna duša. U ovome je snaga djelovanja duha preko vjernika. Dakle, i u ovome  je snaga naše molitve koju uzdižemo za mir u cijelome svijetu. Dok mi molimo u isto vrijeme prolazimo jedan put i uzdižemo se. Stoga želim naglasiti neke elemente koje je važno uočiti da naša kršćanska molitva bude jedna cjelovita vjera koja nas uzdiže. U molitvi mi se sjedinjujemo s molitvom Isusa Krista. Njegova žrtva prikazanja je molitva, njegova vjernost Ocu. To nas spašava. Mi se sjedinjujemo s njim da pred lice Očevo bude uzdignuta njegova molitva i u njoj svi mi da budemo uzdignuti. Dakle, ono što sam vam govorio u sudjelovanju u Svetoj Misi  želim vam naglasiti i sada. Mi napredujemo u molitvi slijedeći Isusa Krista. Dok se u molitvi otvaramo iznutra, mi iznutra prianjamo uz njega koji je Put, Istina i Život. Tako u molitvi možemo plakati kad smo kušani kao što je i on bio kušan u Getsemaniju. U toj kušnji povezani s njim možemo prolaziti i ići dalje puni nade, puni pouzdanja. U vjernosti Bogu po Isusu Kristu mi možemo izdržati sva iskušenja i na našim križevima možemo se uzdići prema Bogu. Na taj način ćemo iskusiti uskrsnuće u našim dušama. Hodeći tako mi ćemo sve više i više uočavati promjenu u nama. Suobličit ćemo se Isusu Kristu, sve više u  njegovu sliku. Stoga je temeljna kršćanska molitva Euharistija. Bez Vazmenog prolaska nema ni silaska Duha Svetoga. Bez sjedinjenja s Isusom Kristom mi se ne sjedinjujemo ni s Duhom Svetim i obrnuto ako se ne otvorimo potpuno Duhu Svetom ne prihvaćamo Isusa Krista iznutra. U Svetoj Misi bi trebali biti istaknuti svi vidovi našeg ljudskog života, pojedinačni i zajednički. Zaista svaka naša molitva treba teći u zajedništvu sa Euharistijom i postati živa Euharistija. Prolazak od naše potrebe preko kušnja do uzdignuća i do preobraženja. U Isusu Kristu mi se sjedinjujemo u Duhu Svetom i podlažemo čistim zakonima duha kad se uzdignemo k nebeskom Ocu. Samo po Isusu Kristu mi ćemo vidjeti Boga Oca i on će se očitovati u nama i preko nas. Važno je spomenuti drugi element na koji premalo svraćamo pozornost. Kada iskreno započnemo moliti trebamo imati svijest da u nama Isus moli. I Duh Sveti u nama moli skupa s Isusom, budi  život u nama i uzdiže ga prema Bogu Ocu. U našem duhu je Bog Otac koji je poslao Sina i neprestano  nam  ga šalje te prima iz njegove ruke molitve, žrtve i prikazanja. Ova svijest je vrlo važna jer mi kad molimo ne molimo kao oni koji su u beznađu. Mi u našoj nutrini imamo sve, imamo život Trojedinog Boga. Spuštamo se u našu nutrinu da otkrijemo da Isus neprestano za nas moli i prikazuje se, da Duh Sveti neprestano u nama vapi, da se Otac raduje da se mi probudimo na novi život. Zato je temeljno uroniti se u Božju akciju  koja oslobađa u nama prostor i neprestano ga proširuje tako da zahvati cijelo naše biće. Odatle počinje naše hodočašće prema novom stvorenju, ali prije trebamo otkriti Boga u nama i za nas. Boga koji djeluje, spašava, posvećuje i usavršava. Boga koji nas ljubi kao Otac što ljubi svoju djecu. Tako već od početka možemo putovati u ovoj sigurnosti. Nadam se da ćete otkriti ova dva elementa koja su temeljna za našu molitvu. Svu našu rastresenost i sve probleme možemo povjeriti Bogu polazeći od ove svijesti. Važno je još napomenuti da mi nismo sami. Čim se odlučimo za istinsku molitvu da budemo uronjeni u Boga oko nas je beskraj duša, osoba koje mole jer ih Duh Sveti  povezuje s nama. Na prvom mjestu je Presveta Bogorodica Djevica Marija koja nam je data kao Majka. Kršćani se ne mogu vladati tako da Mariju mogu ili ne moraju izabrati. Majka je majka, preko nje dolazi život. Bog nam je dao savršenu i Bezgrešnu Majku i ona stoji s Bogom. Nitko kao ona nije blizak Bogu. Skupa s Majkom Marijom je i Sveti Josip. Kršćanstvo nije toliko iskusilo figuru Svetog Josipa. Mnogi ga zazivaju kad nemaju novaca, kad im nešto nedostaje. Istina je da se Bogu i svetima možemo obratiti u svakoj nevolji. Sveti Josip darovan je Crkvi kao čuvar Crkve. Nije on čuvar zgrada, imovine. On je prvenstveno čuvar Božankog života u nama skupa s Marijom. Ove dvije figure trebaju nam biti uvijek pri srcu. Upravo zato se prikazujemo i posvećujemo po Mariji i po Srcu Svetog Josipa. Skupa s nama su svi anđeli, arkanđeli, sveti. Još uvijek nismo iskusili moć sveca koji se slavi u jednom danu. Nismo iskoristili njegove mogućnosti. Baš taj dan u kojem ga se Crkva spominje traži da svetac pritekne u pomoć jednoj osobi, župi, da se uzdigne u Božanski život. Na taj dan Bog daje posebne milosti. Svaki dan lokalne Crkve štuju puno svetaca i tada nam Bog nudi puno milosti.

Već smo spomenuli da su skupa s nama sjedinjeni i braća i sestre u svemiru vjerni Bogu, pravednici, duše u čistilištu. U isto vrijeme  pozvani smo izrastati u jedinstvu, mi koji smo živi; župe, samostani, cijela Crkva, da postane jedno srce jedna duša u Duhu Svetom. Iz tog razloga smo pozvali da se formiraju jezgre; male jezgre koje će započeti živjeti ono što na koncu treba živjeti cijela Crkva. Nemojte zaboraviti da je naš cilj da postanemo jedna jedincata Božja obitelj u cijelom svemiru. Dakle, pred nama je zadatak da uđemo u svemirsku Pedesetnicu kada će Duh Sveti oživjeti sva tijela i svi ćemo  biti uzdignuti u zakone čistog duha.

Sada pokušajte ući u molitvu. Kako moliti? Molitva je jednostavna potreba kao potreba za disanjem, potreba za suncem, kao potreba za svježinom kada je vruće. To je potreba našeg duha ali i cijelog našeg bića. Ako je to duboka čovjekova potreba onda se ona izražava jednostavno. Gospa je u Međugorju jednom rekla “ Mnogi mole a jako je malo onih koji uđu u molitvu”. Zato ću istaknuti neke točke koje su važne za ulazak u molitvu.

Važno je prije svega da stanemo pred Boga, smirimo se i sve mu povjerimo. Važno je da mu povjerimo naše grijehe i da ih ostavimo, da ostavimo okrivljavanja nas i drugih, da ostavimo sve one osjećaje koji rovare u nama, svu konfuziju, zabrinutost, sve ono što nas pritišće. Kao što je rekao Isus u Evanđelju: “Tražite najprije kraljevstvo Božje a sve drugo će vam se nadodati”.

Potrebno je da steknemo takvo povjerenje u Boga da nas On ljubi, da nam prašta i otkupljuje, da nas želi slobodne iznutra. Ako uđete u ovo povjerenje prema Bogu, opustit ćete se iznutra i postat ćete slobodni.

  • Tada ćete biti sposobni čuti poticaje Duha Svetoga u vama, sposobni čuti Božju riječ. U Božjoj riječi primit ćete Isusa Krista i Duh Sveti će vas poučiti. Tako ćete razumjeti što vam nudi, što vam daje jedna riječ koju je Isus izgovorio u Evanđelju i što čini u vama. S mudrošću Duha Svetoga to ćete razumjeti i njegovom snagom prihvatiti i ona će postati vaša riječ, vaša misao, te će donijeti rod onoliko koliko se otvorite. Ne želim vam ovdje ponavljati ono što sam rekao za sudjelovanje u Euharistiji, sigurno ste to zapamtili, ali je važno da slijedite onaj put; da postanete jedno s Isusom preko Riječi, s njim se prikazujete i hodite, s njim želite roditi rod. Ako tako činite tada se uzdižete skupa s njime u Duhu Svetom k Ocu, ne želeći ništa što dolazi iz sebičnosti. Tako ćete izrastati u osobe koje ljube Boga i sve što je Božje a to je temeljno za molitvu; ljubiti ljubljenoga, biti zaljubljeni u Boga, da Bog postaje naš ljubimac iznad svega i svakoga. Tada će Duh Sveti zapaliti u nama vatru ljubavi i  u nama će sve više rasti želje za Božjim životom. Ovo će nas uzdizati, čistiti i pretvarati u novo stvorenje. Koji je plod ovog unutarnjeg puta u molitvi? Plod je život, Božji život, a to nije nešto apstraktno. To je naš potpuni život i sada dok smo u hodu, dok se preobražavamo. To je blaženstvo i sreća u nama. To je naša sposobnost ući u zajedništvo s drugim u Duhu Svetom. To je sve. Zato naša vjera ne može opstati bez molitve. Ne možemo ni živjeti bez molitve. Svaka molitva koja prolazi ovaj put uzdignuća dovodi jednu dušu, jednu osobu do onog procesa koji vidimo u prirodi; najprije pupoljak, onda cvijet, zatim plod. Tako će naš život procvjetati i donijeti plodove i mi ćemo dati te plodove drugima; plodove mira, ljubavi i zajedništva. Puno puta smo doživjeli iskustvo sa Svetim Mihaelom; kada on sa drugih šest Arkanđela i s anđelima vodi borbu i vraća se iz borbe tada pjeva neke himne koji su sadržani u Otkrivenju Svetog Ivana apostola. Izrecimo i  mi skupa s njime.

 

“ Velika su i divna tvoja djela Gospodaru Bože Svemogući.

Pravedni su i ispravni tvoji putovi kralju naroda.
Tko da te Gospodine ne poštuje i tvoje ime ne slavi,

ti si naime jedini svet.

Da, svi će narodi doći i poklonit se pred tobom,

jer si pokazao svoja pravedna djela.”[1]

A sada se uzdignimo k Ocu i ljubimo ljubavlju Očevom sve narode, sve ljude; dobre i zle kao što ih on ljubi. Izlijevajmo ovu ljubav i mir na sve narode.

 

“Oče naš, koji jesi na nebesima

sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje,

budi volja tvoja, kako na nebu tako i na Zemlji,

kruh naš svagdanji daj nam danas.

I otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim,

i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Amen”

I Bog izvor mira neka nas blagoslovi svojim mirom. Neka blagoslovi svakog čovjeka,  dobre i zle; da dobri ljudi mogu biti ispunjeni mirom i pobjediti nemir u svijetu u onima koji žele ratove. Bog mira neka svojim mirom ispuni Crkvu, da Crkva nosi Božji mir.  Ne da traži mir kao jednu vrednotu samo zemaljskog života ili iz straha od kušnja. Crkva neka daje Božji mir koji pomiruje ljude s Bogom i uvodi ih u zajedništvo s Duhom Svetim, da Isus Krist može privesti sve k Ocu.  I Božji blagoslov neka siđe na sve nas, posebno na sve one koji prikazuju Bogu život kao žrtvu, da zavlada njegov mir i da čovječanstvo bude upravljano zakonima čistog duha u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” . Amen

 

 

 


[1]Usp.Otkr.15, 3-5