od Tomislava Vlašića
Sudjelovanje u  Svetoj Euharistiji

 

Sudjelovanje u  Svetoj Euharistiji

Pozdravljam vas, braćo i sestre koji slušate ovo naše razmišljanje te sudjelujete u našim molitvama. Nadam se da ste se mogli odmoriti u ovo zadnje vrijeme. Mi ćemo sada nastaviti s našom tematikom i molitvama. Želim podsjetiti da je naša tematika  “Uglavljeni u Krista”. Tema večerašnjeg razmišljanja je “Sudjelovanje u Svetoj Euharistiji”. Započnimo s molitvom u  ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

“Blagoslivljamo te Trojedini Bože, za tajnu Euharistije,

za prisutnost Presvetog Tijela i Krvi Kristove u Euharistiji.

Blagoslivljamo te što u svakoj Svetoj Misi, Krist obnavlja svoju žrtvu na oltaru,

za otkupljenje nas i cijelog čovječanstva.

Udijeli nam milost večeras.

Neka milost prosvijetli naša srca i naše pameti,

 da možemo što dublje sudjelovati u ovom otajstvu spasenja,

 koje je izvor i vrhunac našeg sudjelovanja u Božanskom životu.

Mi ne želimo ostati pasivni u sudjelovanju

i tako umrijeti u pustinji ovog života,

 kao što su umrli u pustinji oni koji nisu vjerovali.

Mi želimo živo sudjelovati u ovom otajstvu, hraniti se, oprati se u ovom otajstvu,

dobiti snagu suprotstaviti se svemu onome što nas zaustavlja na putu preobraženja.

Neka nas tvoj duh Gospodine vodi, neka nas prosvjetljuje i neka nas štiti. Amen”

Mnogi su nam postavljali pitanja kako možemo ući u odnos s braćom i sestrama u svemiru koji su ostali vjerni Bogu? Odgovor je jedan. Savršeno možemo ući u odnos s njima samo po Duhu Svetom po Isusu Kristu. Cijeli svemir kao što smo najavili u knjizi “ Preko velike barijere” treba proći ovaj Vazmeni prolazak, svi ljudi i sva stvorenja kako bi cijeli svemir doživio pretvorbu u novo stvorenje po Isusu Kristu, po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Za nas je jako važno da to shvatimo. Naš zemaljski mentalitet je takav, da ono što živimo prepoznajemo samo do onog horizonta kojeg vide naše oči. Zatvoreni smo u naša iskustva i stoga nam je teško hoditi u vjeri. Vjera nadilazi sva naša iskustva, svaku logiku i svaku znanstvenu spoznaju. Znanost koju danas na Zemlji poznajemo isto tako će biti izmijenjena. Cijelo znanje i cjelokupna znanost bit će potpuno podložni čistim zakonima duha Božjeg. Ova zatvorenost u naše iskustvo, u naše obrede, naše načine slavljenja i molitve jako nas stišće, te ne možemo poletjeti i dići se u vjeri. Crkva uči da je svaka Sveta Misa, svako sudjelovanje u liturgiji nas koji smo na Zemlji, sudjelovanje u Nebeskoj Liturgiji. Jako je važno razumjeti da mi sudjelujemo u onoj liturgiji u kojoj sudjeluju anđeli, sveti, ali isto tako i u onoj liturgiji koju slave i braća i sestre u svemiru vjerni Bogu i svi oni koji su u Kristu Isusu. Zato liturgija i naše slavljenje imaju dva pravca. Jedan je pravac naše sudjelovanje u nebeskoj liturgiji i u liturgiji cijelog svemira kada slavimo liturgiju ovdje na Zemlji. S druge strane svijest da cijeli svemir, duše u čistilištu, duše u raju i oni koji su vjerni Bogu u cijelom svemiru isto tako sudjeluju u našoj Liturgiji, u Svetoj Misi u kojoj mi slavimo spomen čin muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjega. Želim donijeti samo naša iskustva koja se odnose na doživljaje svetih i duša u čistilištu kao i braće i sestara u svemiru koji su vjerni Bogu. Duše koje su se preselile sa ovog svijeta i koje su ušle u vječnost imaju daleko više mogućnosti da vide ono što mi sada ne vidimo, jer slobodni od tjelesnog okvira slobodni su vidjeti ono što se događa na Zemlji. Tako nam svjedoče sveci da oni sudjeluju u svakoj  Misi. Duše u čistilištu koje su spremne sjediniti se s Isusom Kristom isto tako sudjeluju na poseban način u Svetoj Misi. Čak i  oni koji su najslabiji u čistilištu i oni na neki način sudjeluju u jednom stupnju koji mi sa Zemlje ne možemo odrediti. To samo Bog zna jer njegov duh upravlja svime. Za nas je važno isto tako shvatiti da braća i sestre u svemiru koji su ostali vjerni Bogu u Svetoj Misi vide točno ono što se događalo na Kalvariji. Oni zaista žive Svetu Misu. Svjedoče nam; ako kršćanska zajednica živi površno, nevjerno, izdaje Isusa Krista, oko te zajednice kao da se stvori jedan oblak i oni ne mogu duboko sudjelovati  u slavljenju Svete Mise. Ovo želim naglasiti da svi postanemo svjesni da cijeli svemir putuje prema svemirskoj Euharistiji, prema svemirskoj Pedesetnici, kako bi se cijeli narod našao s Bogom kao jedna obitelj te  svi zajedno živjeli s  Bogom.

Pokušajmo sada ući u našu tematiku “ Sudjelovanje u Svetoj Misi”. Što je za vas sudjelovanje u Svetoj Misi? Sudjelovanje u jednom obredu? Što je za vas primiti Pričest, primiti jednu hostiju ili primiti živoga Isusa Krista? Želio bih da svi možemo doći do odgovora. Jasno, odgovor treba dati svatko od nas pojedinačno, kako sudjelujemo u Svetoj Misi. Da li u Svetoj Misi slavimo spomen čin, muke smrti i uskrsnuća Gospodnjeg tj. sudjelujemo u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, te  doživljavamo da on uzlazi k Ocu i da se naš duh diže k Ocu. Doživljavamo li da  se jedna kršćanska zajednica, jedna jezgra koja se okuplja i želi stvarno živjeti Euharistiju iza svake Mise preobražava i diže u slavu Božju. Mi ne možemo slaviti Svetu Misu tako da dolazimo u Crkvu i iz nje izlazimo kao da prolazimo kroz neki hodnik, pasivno promatrajući. Ulazimo u masi i izlazimo iz mase, skupa s masom.  Trebamo se pripremiti za ovu uzvišenu tajnu. Sveti Pavao nam poručuje: “Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu  smrt kršteni. Dakle, s njime smo zajedno ukopani po krštenju u smrt, da bismo kao što je  Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom i mi živjeli novim životom”. Naša priprema za Svetu Misu nije dovoljna da počnemo sudjelovati kada započinje obred. Ne možemo se zadovoljiti jednim površnim oproštenjem “ Smilovao nam se Svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni”. Mi se  trebamo tako pripremiti, da zaista umremo sebi, da umremo vlastitoj sebičnosti. Svi mi dođemo na molitve ili na Misu s toliko potreba, toliko nakana. Sve te potrebe mi bismo trebali izreći i ostaviti kod nogu Isusovih, te ući u povjerenje da će on djelovati u pravcu naših nakana. Trebamo ostaviti svaku zabrinutost za ovaj svijet i probuditi se u Duhu Svetom, da Duh Sveti u nama probudi želje za nebeskim životom. Ako naša srca postanu zapaljena željama Duha Svetog za Božanskim životom, tada će molitve u nama teći u Duhu Svetom. Tada će riječ Božja, koja je naviještena u Svetoj Misi, postati za nas svjetlo, razumljiva, i naša srca zapaljena ljubavlju prema Božjem životu, sjedinit će se s Božjom riječi i neće dopustiti Sotoni da je iščupa iz nas, kao što Isus govori u prispodobi o sijaču; o onima koji ne razumiju riječ i onda dolazi Sotona, uzme riječ i odnese. Kada smo razumjeli riječ, bilo što čujemo iz novog zavjeta, iz starog zavjeta i sve ono što nam svećenik protumači, vodi nas prema prikazanju. Prikazanju koga, čega? Mi smo navikli gledati svećenika kako prikazuje kruh i vino. U Kruhu i Vinu će se prikazati Isus Krist. Hoćemo li ga ostaviti samog? Tada smo zaista izdajice. Ti idi na križ za me, a ja neću, to je kršćanska šizofrenija. Ne može se tako sudjelovati u Svetoj Misi. Kad svećenik prikazuje Kruh i Vino prikazuje nešto elementarno od našeg života. U tom što on prikazuje, trebala bi biti svijest onih koji sudjeluju da prikazuje njihov život s Isusom Kristom. Ako to nedostaje mi ne sudjelujemo u smrti i uskrsnuću Gospodnjem. Kad svećenik podiže hostiju i kad posvećuje hostiju i vino te pretvara u Tijelo i Krv Gospodina našega Isusa Krista, i podiže hostiju podiže vino što mi živimo? Jeste li iskusili da Isus tada pobjeđuje? Jeste li iskusili da vam otvara put da vi pobjeđujete, da se u vama otvara put za  pretvorbu u novo stvorenje? Sve ono što nas je Isus naučio, po Isusovoj pobjedi postaje za nas moguće. Tada on  u onima koji sudjeluju, u njihovoj nutrini slavi živu Euharistiju, u onom unutarnjem svetištu.  Prikazuje sebe Ocu u Duhu Svetom, za nas i preko nas.  Tada se u nama otvara put da budemo jedno s Isusom Kristom, jedan život. Jeste li svjesni toga? Ako ste svjesni toga ići ćete brzim korakom naprijed u duhovnom životu. Što je za vas Pričest, primiti jednu hostiju i na brzinu otići? Pričest je primiti živoga Isusa Krista uskrsloga, pobjednika. Sjetite se prizora iz Evanđelja nakon uskrsnuća Gospodnjeg, nakon njegovih ukazanja apostolima, nakon susreta s dvojicom učenika na putu u Emaus, kako je Pričest, živi Isus, uskrsli, mijenjao njihove živote, mijenjao srce, pamet, shvaćanja. Ako napravimo korak dalje od ovoga, onda je Sveta Misa naš hod s Isusom Kristom u spomen činu koji završava tako da Krist živi u nama i mi živimo u Kristu, te imamo jedan život s Isusom Kristom. Naše je poslanje nakon Mise očitovati uskrslog Krista drugima, pobjednika, ne neku teoriju. Mi se zanosimo pojedincima koji kažu otišao sam u ovo svetište i obratio sam se, izmijenio. Euharistija je pravo svetište. Mi bismo trebali nakon življenja Euharistije, naučiti mudrost, tako da živimo svaki trenutak umirući sebi i živeći za Boga te očitovati život Božji drugima. Tada će kršćanstvo preobražavati svijet.

Rekao sam na početku da idemo prema svemirskom prolasku cijelog čovječanstva i svega stvorenja. Taj prolazak je Vazmeno otajstvo u Isusu Kristu, s Isusom Kristom i po Isusu Kristu. Sva iskustva s vanzemaljcima, svi znakovi koji se daju ako ne vode prema ovome, bit će razočaranje za ljude. Svi znakovi trebali bi voditi prema ovom Vazmenom prolasku cijelog svemira. Kršćani i Crkva trebala bi pokazati ovaj prolazak za cijeli svemir.

Živa Euharistija, življena na Zemlji je najsvjetlija točka koja svijetli cijelom svemiru i privlači sve pozitivne sile. U živoj Euharistiji Crkva pronalazi svoj identitet i svoje poslanje. U živoj Euharistiji Crkva svjedoči da je Isus Krist došao na Zemlju, da je umro za nas i uskrsnuo. Crkva, kršćani, crkveni predstavnici ne trebaju gledati u ovom vremenu i u ovom što govorimo, neke akrobatske duhovne poteze i spekulacije. Od naroda Božjeg na Zemlji se očekuje da živo sudjeluje u muci, smrti i uskrsnuću Gospodnjem. Ako ne živi to, gubi svjedočanstvo. Ako Crkva to ne živi ne poznaje vlastiti identitet i ne ulazi u svoje poslanje. Onda se ne trebamo čuditi što u ovo vrijeme nema sile Duha Svetoga među nama kao što je bilo u vrijeme apostola. Nitko se ne može pravdati; ja ne znam ima li ljudi u svemiru. Ti možeš znati. Ako kršćani živo sudjeluju u Svetoj Euharistiji u zajedništvu sa svim svetima, svim pozitivnim silama u cijelom svemiru, onda su oni određeni da brzo ulaze u  zajedništvo. Tada će Bog dati znakove, pouke i poruke. Ako  kršćani na Zemlji  žive Euharistiju površno ili izdajnički; što mislite Sin Božji na oltaru prolijeva krv za nas, umire da nas spasi, a kršćanin ostaje indiferentan. To je izdaja. Indiferentnost je hladnoća. Hladnoća je u paklu gdje nema ljubavi.

“ Gospodine Isuse oprosti nam za tolika pravdanja,

mi kažemo ja ne znam, ja ne vidim, ja ne čujem;

a u našoj nutrini je jedan neću.

Ja neću da sudjelujem u životu Isusa Krista,

ja neću da odgovorim potpuno,

ja neću da umrem sebi da izbacim grijeh, jer Isus je pobijedio grijeh u meni.

Iza naših pravdanja kriju se toliki neću,

iza naših ne mogu krije se često puta naš neću.

Ja te molim probudi kršćane na Euharistijsku svijest,

 na duboko sudjelovanje u Svetoj Euharistiji.”

Završimo naše razmišljnje s nekoliko riječi Svetog Pavla apostola upućenih Kološanima: “Dakle, ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim što je gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.”

“ Gospodine  znamo da se to neće dogoditi samo na koncu svih vremena,

to se događa u svakoj Svetoj Misi

 u kojoj se sudjeluje kako su sudjelovali sveti na Zemlji.

To će se sve više događati u svakoj Svetoj Misi ako smo sjedinjeni sa svetima, anđelima, s braćom i sestrama u svemiru koji su vjerni Bogu,

braćom i sestrama u čistilištu.

Znamo da je teško.

Danas su Mise jedno slavljenje u masi.

Mi smo pozvali pojedince, pozvali smo jezgre da se formiraju,

one koji su odvažni, koji žele umrijeti sebi i živjeti Kristu.

Pošalji Duha Svetoga svima njima koji žele biti heroji, sveci ovog vremena,

koji će početi živjeti Euharistiju kako nas je Crkva naučila od svog nastanka,

da se mogu očitovati milosti, znakovi i čudesa,

sve ono što je milosno da se čovječanstvo obrati i da uđe u slavu Božju.

I neka vas Božji blagoslov zaogrne. Ja vas blagoslivljam i pratim molitvama i blagoslovom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”

Doviđenja do idućeg susreta.