Uglavljeni u Krista, razmišljanja i molitve

Svjetlo i tama

od Tomislava Vlašića

Dragi slušatelji, nastavljamo našu tematiku, “Uglavljeni u Krista”. Današnja tema je “Vrijeme svjetlosti i tame”. Pretpostavljam da ste se već uključili i da ne slijedite ova razmišljanja samo iz znatiželje, nego da želite ući u programe i da želite biti aktivni sudionici ovih programa. Stoga vas ne želim više zvati slušatelji, nego ću vas osloviti braćo i sestre. Zato braćo i sestre započnimo molitvom, ova razmišljanja i molitve.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga:

“Oče nebeski, pošalji obećanog Duha Svetoga na sve sinove i kćeri tvoje.

Ispuni nas Duhom Svetim da nas on vodi,

da možemo u tvojoj svjetlosti vidjeti cjelokupno tvoje djelovanje u korist svih nas u cijelom svemiru, u svakom pojedincu.

Da se svatko od nas može otvoriti djelovanju tvoga Duha,

i preobraziti se u novo stvorenje.

Da svatko od nas može razumjeti duboku promjenu koju ti želiš u svakom od nas

da nas možeš preobraziti i voditi prema novom stvorenju.

Po Kristu našem Gospodinu . Amen “

Dakle, tema današnjeg razmišljanja je “Vrijeme svjetlosti i tame”. Ovu temu možemo nazvati isto tako “Vrijeme Božje šutnje i buke svijeta”. Nalazimo se u vremenu kada je ljudski duh uznemiren. Uznemiren je zato što se ljudski duh na Zemlji odvojio od Duha Božjega. Ima jako malo ljudi koji su potpuno sjedinjeni s Duhom Božjim. Vrijeme je promjena, vrijeme je kušnji. Zato nas očekuje vrijeme tame i vrijeme svjetlosti. Vrijeme svjetlosti, jer se Bog izvor svjetla više ne zaustavlja. On ostvaruje svoje programe u cijelom svemiru. Izvanredna Božja sredstva koja je on izabrao, djeluju u cijelom svemiru. Zemlja kao što znamo, prošle godine nije dala svoj odgovor da skupa s braćom i sestrama koji su ostali vjerni Bogu od postanka svijeta budu evangelizatori cijelog svemira. Stoga je tu evangelizaciju Bog prepustio narodima koji su mu ostali vjerni. Oni idu brzo. Ne razmišljaju kao mi stoljećima i milenijima hoće li odgovoriti ili neće. Koliko će koraka napraviti naprijed ili hoće li ih napraviti. Oni čine odmah. Isus u Evanđelju Svetog Ivana kaže: “ Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu, da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide” Susret s Isusom Svjetlom svijeta, nije neka površna stvar. Ovaj susret obvezuje čovjeka i svako stvorenje na duboku promjenu, koja nas vodi sve dotle da budemo potpuno preobraženi u nova stvorenja. Susret s Isusom Svjetlom daje sve mogućnosti čovjeku da se mijenja i da stavi u praksu ono što je Isus navijestio dvije tisuće godina prije nas. U svom djelovanju Bog se redovno služi sredstvima. Služi se djelovanjem čovjeka i preko čovjeka, gdje ga je predvidio za suradnika koji upravlja zajedno s Bogom u cijelom svemiru. Upravo stoga upućuje poziv čovjeku i u ovom vremenu, da se obrati, da se izmjeni i uđe u zajedništvo s Bogom, kako bi s Bogom nadvladao i pobijedio kušnje ovog vremena, te pobijedio zlo. Tako da se nitko od nas ne može staviti po strani i promatrati pasivno, ravnodušno. U svakom vremenu Bog se služio ljudima koje je poslao na Zemlju. Vrsnim ljudima koji su nam poznati kao sveti ljudi. U ovom vremenu koje je označeno kao posljednja faza pripreme čovječanstva za drugi dolazak Isusa Krista, koji je veza za preobrazbu cijelog svemira, za uglavljenje u Krista cjelokupnog stvorenja; Bog je predvidio izvanredna sredstva o kojima smo vam govorili; anđele, Centralnu Jezgru, ljude koji su ostali vjerni Bogu. Služi se ovim sredstvima, u korist svih ljudi dobre volje koji žele odgovoriti na Božje poticaje u ovom vremenu. Stoga je i naše razmišljanje o tami i svjetlosti utemeljeno na promatranju cijelog svemira i svih komponenata svemira, te svih sredstava kojima se Bog služi. Tako imamo jedan mozaik u koji se i mi trebamo uključiti. Rekao sam da se evangelizacija čovječanstva u cijelom svemiru, planeta koje čovjek sa Zemlje niti ne prepoznaje i ne priznaje, odvija relativno brzo. Relativno, s obzirom na obraćenje ljudi na Zemlji, koji već dvije tisuće godina idu naprijed nazad, niječu Boga. Ova evangelizacija ide naprijed u cijelom svemiru, dok je Zemlja povjerena sama sebi, tj. da ono što je dobila od Isusa Krista stavi u praksu i da ljudi to komuniciraju jedni drugima. Odnosno, da kršćani komuniciraju svojim životom, ljudima dobre volje sve ono što je Isus donio na Zemlju, što su Sveti Apostoli svjedočili i nama prenijeli. Mi se u ovom razmišljanju želimo koncentrirati na Zemlju, na nas ljude. Želimo vidjeti kakvi smo, što trebamo mijenjati i kako izići iz situacije u kojoj se nalazimo? Kada komuniciramo s braćom i sestrama vjernim Bogu, oni nam kažu kako nas vide te govore da su ljudi na Zemlji jako sebični i egocentrični. Samo ljudi sa Zemlje niječu i ne prepoznaju i ne priznaju opstojnost ljudi u svemiru. Oni se smatraju najboljima. Drže za sebe, čak i ono što je Isus donio čovječanstvu na Zemlji, ostavio im u baštinu velike Tajne u kojima kršćani sudjeluju; Euharistiju, muku, smrt i uskrsnuće Gospodnje. To ih vodi u jednu vrstu oholosti, jer ne poznaju i ne priznaju da su čovječanstvo koje je duboko palo jer je stvorilo savez sa Sotonom. Čovječanstvo na Zemlji ne priznaje i ne prepoznaje da mu je Bog dao izvanredna sredstva da iziđe iz ovakvog stanja. Dok drugi ljudi koji su ostali vjerni Bogu imaju druga sredstva i neposredni odnos s Isusom Kristom. Čovječanstvo na Zemlji sve spoznaje, sva iskustva, sva znanstvena i religiozna otkrića olako pretvara u vlastitu korist i ide prema sebičnosti. Tako svako znanstveno otkriće postaje jedna računica ljudima i moćnici spriječavaju da nova otkrića ne budu otkrivena ljudima kako bi zaštitili svoje interese. Ljudi raznih religija vode međusobne ratove, zato što smatraju da je njihova religija istinska a druga nije. Isto tako ljudi jedne nacije vode rat protiv drugih jer su drugi drugačiji, jer ih žele pobijediti, nadvladati i njima upravljati. To se sve prenosi na osobne odnose s drugima; u obitelji, društvu, politici. Tako da čovječanstvo Zemlje stoji u jednoj napetosti, prije svega napetosti duha, unutarnjoj napetosti koja se odražava u sukob na vanjski način te dovodi do ratova. Bez obzira što nismo u ratu svaki dan, ali smo u ratu duha koji se odražava na život ljudi, i oni pate. Današnja kriza u kojoj se nalazimo, u ljudima provocira potrebu za pravdom, za pravima. To su vrednote koje cijenimo, ali ako su one odvojene od zakona Božjih olako zahvate čovjeka te on, ulazi u rat jedan protiv drugoga. U najobičnijim stvarima ljudi se ne uspijevaju dogovoriti, ući u sklad kako bi živjeli dobro. Svi bi mogli živjeti dobro i sretno. U današnje vrijeme korumpiranost, pokvarenost duha, moda, zavodljivost, napreduju. Kršćani nažalost, tonu u ovaj duh. Pitamo se koliko se kršćana ima snage dići iz ovog duha, te ići protiv struje ovog duha? Koliko je kršćana uronjeno u Božji duh i stvarno su vjerni Bogu kao što je on to tražio po Isusu Kristu od svih onih koji ga slijede, da budu vjerni sve do smrti? Kako možemo izići iz ovakvog stanja? Prije svega, obratimo se Bogu i tražimo Božje milosrđe i Božje praštanje.

“ Gospodine Bože naš, toliko puta si intervenirao na Zemlji i nismo se obratili.

Toliki su proroci, sveci, prošli kroz ovu Zemlju,

zasjali kao sunce, ali mi se nismo potuno obratili.

U punini vremena poslao si svoga Sina Isusa Krista

da objavi tvoje lice, da objavi tvoj život.

Vidjeli smo njegova čudesa spominjemo se njegove smrti i uskrsnuća ali još nismo uskrsnuli, još nismo promijenili život.

Ovi doživljaji u nama ostaju kao povijesne činjenice,

ali nas ne zahvaćaju duboko.

Toliko puta si poslao svoju Presvetu Majku da nas pozove na obraćenje.

Mi smo se obradovali njezinu dolasku ali smo ostali površni, nismo napravili korake naprijed.

Pred nama u ovo vrijeme otvaraš cijeli svemir,

pokazuješ druga sredstva moćnija od nas, koja nam žele pomoći

ali mi ostajemo ravnodušni.

Vidimo u njima konkurenciju, nosimo u sebi strah.

Pomozi nam Gospodine, oprosti nam naše grijehe i pomozi nam da dignemo svoj pogled prema tebi i da se obratimo.”

Drugi trenutak koji želim naglasiti u našem izlasku iz ovakve situacije je; da budemo otvoreni Božjim sredstvima koja su predviđena za sve nas, te da se otvorimo Božjem djelovanju. Mi kršćani, koji smo dobili sve, u isto vrijeme trebamo ostvariti sve. Pod pritiskom duha ovoga svijeta, pod pritiskom duha pakla, mi trebamo pomoć. Probudimo u sebi svijest da sami po sebi ne možemo ništa. Uđimo u zajedništvo, sveopće zajedništvo, istinsko zajedništvo sa svetima, kako bismo ušli u duh u kojem se oni nalaze. Uđimo u istinsko zajedništvo s anđelima, braćom i sestrama koji su ostali vjerni Bogu, s Centralnom Jezgrom koja je predviđena za ovo vrijeme da okupi ljudsku obitelj iz cijelog svemira u jednu Božju obitelj. Naša otvorenost ovoj braći i sestrama i ovim izvanrednim sredstvima, ne može biti na površnoj razini, na čisto ljudskoj razini, niti na razini znatiželje. Treba se dogoditi u nama temeljna promjena. Trebamo željeti promjenu u sebi u duhu, te postati svi zajedno jedno srce jedna duša i tako pripadati duhu Isusa Krista. Sva ova izvanredna sredstva koja je Bog predvidio za nas mogu nam pomoći samo ako ovo želimo, jer oni ne žele nikakve znatiželje, ne žele biti iskorištavani. Oni nose duh Božji i žele da čovječanstvo Zemlje uđe u duh Božji, ono o čemu smo vam pisali. Cijeli svemir treba ući u Pedesetnicu u onaj doživljaj Duha Svetoga koji su imali Apostoli na Pedesetnicu, jer se cijeli svemir treba podvrći čistim zakonima duha.

Dakle, poziv je svima nama da se obratimo u duhu, da izmijenimo duh i da dopustimo da duh Božji upravlja cijelim našim bićem. Moram naglasiti neke poteškoće koje su prisutne na Zemlji, posebno vjernicima, po našem iskustvu kroz život i u iskustvu koje nosimo s braćom i sestrama koji su ostali vjerni Bogu.

Čovjek na Zemlji, uključujući kršćane vrlo teško razumije i razlikuje duh, dušu i tijelo. Ponajčešće obraćenje ljudi i onih koji kažu da su se obratili događa se samo u duši. Puni su emocija, doživljaja, zanosa, ali u njima se duh ne mijenja. To je opasno. Mi govorimo o vremenu racionalizma. On polazi iz duše; kada jedna osoba doživi nešto u duši, stvori jednu ideologiju, jednu misao, držanje koje se ukorjenjuje u duši ali se ne ukorjenjuje u duhu, u Božjem duhu i to je racionalizam. Tako su nastale velike zablude. Ljudi su doživjeli nešto, jedan dio istine i onda su stvorili ideologiju, religiju koja je suprotna Bogu. Vrlo važno je svratiti pozornost na duhovnu oholost. Kao što sam prije rekao, u očima braće i sestara vjernih Bogu ljudi na Zemlji po svojoj strukturi nakon istočnog grijeha, svi su skloni sebičnosti i egocentrizmu. Ova kušnja ne napušta ni one koji imaju izvanredna iskustva, posebne duhovne doživljaje. To se događa kada duhovni doživljaji budu smješteni u naš ja, u našu osobnu korist, kada dajemo prednost nekomu ili nečemu, želimo biti veći od drugih, te smatramo da smo predviđeni za velike uloge, da smo bolji od drugih. Kada se mi uhvatimo za izvanredne stvari kao nešto što nam daje sigurnost, kada to apsolutiziramo, tada ulazimo u jedno stanje konfuzije i naša iskustva postaju zapreka, da napredujemo u preobrazbi našeg života. Svaki religiozni doživljaj nosi ovu opasnost, jer se Sotona uvlači u svaki naš doživljaj. Stoga, često ste čuli da se posvetimo Bezgrešnoj Majci, njezinu Bezgrešnom Srcu. Ali ova posveta nije neka pobožnost, nešto izvanjsko, nego zahtjeva da se uronimo u njezino Srce, da budemo pred Bogom jasni i korektni. Kao što smo pred Bogom takvi, trebamo biti takvi i sami pred sobom, pred licem Božjim. Takvi trebamo biti jedni s drugima. Da cijelo naše biće i cjelokupni naš odnos s drugim osobama, uđe u korektnost. Tako Bog može djelovati u nama i preobražavati nas. Kada se radi o izvanrednim iskustvima, poslužit ću se svojim iskustvima, te onim braće i sestara koji su ostali vjerni Bogu. Lako se događa na Zemlji, da osobe ne razlikuju iskustva. Svako izvanredno iskustvo stavljaju na istu razinu. Jedan isti doživljaj, jedan doživljaj Isusa Krista nije isti u tek obraćenom čovjeku i u jednom čovjeku koji se duboko obratio, u jednom svecu. Svaki doživljaj nema istu milost i svaka osoba nije predviđena za istu dimenziju. Poznate su razlike u estazama. Ima dubokih i površnih estaza. Govorili smo vam o iskustvima blaženog gledanja, intelektualnim vizijama kod pojedinih ljudi na Zemlji. To su trenuci kada su osobe uronjene u Boga kao što opisuje blažena Anđela iz Folinja. Kad govori o Presvetom Trojstvu ona kaže: “ Ja sam unutra, ne mogu izići”. To su izvanredna iskustva koja Bog daje, izvanredne milosti, da ljude pozove naprijed. Neka izvanredna iskustva su jednostavno poziv na obraćenje, početne milosti. Nekim osobama Bog ne daje ova iskustva, sve do onog trenutka kada su spremne napraviti promjenu. Kada to učine, otvara se novo iskustvo. Ovdje ima jako puno stvari koje bi trebalo osobama pojasniti. Ja osobno pozivam sve osobe s ovim iskustvima da uđu u stav poniznosti, poučljivosti, otvorenosti Bogu koji djeluje na različite načine preko različitih osoba. Važno je naglasiti još neke stvari za izvanredna iskustva. Kako se mi približavamo Bogu? Jedna osoba može gledati i motriti lice Božje s nakanom da sebe samu ostvari u svemu onom što je u životu promašila. Želi nadoknaditi sve ono što je izgubila u životu i sa svom snagom teži samu sebe ostvariti, doseći izvanredne stvari. Ovaj stav vodi prema sebičnosti, prema duhovnoj oholosti. Naš ispravan stav pred Bogom je da nas Bog motri, prožima svojim svjetlom, da nas mijenja do korijena. Ne možemo mi sami sebe rađati, Bog je onaj koji nas neprestano rađa, promiče naprijed i ostvaruje. U duhovnom životu postoji jedna druga anomalija; kada osobe žele pod svaku cijenu imati izvanredna iskustva i darove. Kada one uđu u ovakva iskustva, a znate da u njih mogu ući i svi oni koji pripadaju sektama; kada dohvate te darove drže ih čvrsto u ruci i njima poslužuju ta sredstva kao neki štap na koji se naslanjaju te misle da su ostvarili svoj život. To je jako opasan stav, jer na taj način osobe pokušavaju dominirati snagom svojih izvanrednih iskustava i djelovati na Boga. Naprotiv, trebale bi se predati Bogu, da On upravlja cijelim njihovim bićem i svim sposobnostima. Ovo su stvari važne ne samo za osobe sa izvanrednim iskustvim nego i za jednostavne osobe koje ne traže izvanredna iskustva, ali mogu postati prepotentene, ohole, jer dugo mole, poste, idu svaki dan na Svetu Misu. Sve se može pretvoriti u egoizam. Mi smo pozvani u ovom vremenu da nas Bog prožima svojim duhom, da prožima i mijenja naš duh te da svi postanemo dionici jednog tijela Kristova koji pripadaju jednom duhu, duhu Isusa Krista. Već sam nekoliko puta naglasio da tko nema duha Isusa Krista ne pripada mu, kaže Sveti Pavao u poslanici Rimljanima. Zaputimo se prema zaključku.

Kada nam braća i sestre vjerni Bogu govore o sposobnostima ljudske duše, već smo vam o tome govorili u video zapisima, kažu da ljudi na Zemlji jedva uspijevaju doći do nekih osnovnih iskustava u razvijanju izvanrednih sposobnosti duše. Kažu za Blaženu Djevicu Mariju da je savršeno ostvarila sve moći duše, ali se nikada nije poslužila njima, poradi poniznosti. Što je onda ostalo Mariji za djelovanje? Ostalo joj je prepustiti da Bog upravlja njome. Tako u svim ukazanjima Marijinim, ne vidimo ništa spektakularno. Vidimo jednostavnost poruke i djelovanja. Takvi bi trebali biti kršćani. To je znak ovisnosti o Bogu, kada čovjek izvanrednim iskustvima ne postaje odvojen od Boga, samostalan u negativnom smislu riječi. Sveti Pavao u poslanici Filipljanima govori i pojašnjava stav Isusa Krista.” On je oplijenio sama sebe i od božanske naravi, ponizio sam sebe, sve do smrti , smrti na križu, zato je uzvišen iznad svih stvorova, njegovo je ime iznad svakog imena” Poslanica Hebrejima nadodaje jedan drugi elemenat koji je jako važan za nas u ovom razmišljanju. “Sin iskustveno nauči poslušnosti iz onog što je pretrpio” Što je poslušnost? Poslušnost je odnos Isusov prema Ocu u Duhu Svetom. Poslušnost je sposobnost jedne osobe da bude u odnosu s Bogom u harmoniji s Bogom. Isus je sebe oplijenio od svega, prošao kroz kušnju, da ljudsku narav unese u ovaj odnos s Bogom Ocem. To je za nas put i istina. Centar našeg duhovnog života nije ni naša služba, ni naši izvanredni doživljaji ni darovi ni karizme. Centar našeg duhovnog života je naša cjelovita osoba, uronjena u ovaj odnos u Bogu po Isusu Kristu. Tako dolazimo do uglavljenja u Kristu. Kršćani koji istinski žive ovu promjenu u svom životu ulaze u harmoniju s Bogom u harmoniji su sami sa sobom i s drugima. To su cjelovite osobe, to su sinovi Božji i svjetle drugima. Jučer smo, posebno u našim krajevima u Bosni i Hercegovini, slavili zaštitnika Svetog Iliju, velikog proroka. Crkva i Sveto Pismo ga poznaje kao velikog proroka koji je imao izvanredne darove i snagu suprostaviti se zlu. Nakon mnoštva čudesa koja je učinio u ime Božje i taj je prorok pao u depresiju. Možemo čitati u 19. poglavlju Prve Knjige o Kraljevima. Počeo je bježati, uz pomoć Božjeg anđela okrijepljen izvanrednom hranom zaputio se prema svetom brdu Horebu. Putujući prema Horebu sveti Ilija očekivao je velike znakove, čudesa koje je narod doživio u objavi Boga Mojsiju; gmljavinu, vihor, potres. On je očekivao da Bog tako djeluje. Poslušajmo: “Onda je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje:” Što ćeš ti ovdje Ilija” On odgovori:“ Revnovao sam gorljivo za Gospodina, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni oduzmu život. Glas mu reče.” Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi. “ Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora, bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju, poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakrije lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu odgovori glas i reče: “ Što ćeš ovdje, Ilija? On odgovori:“ Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.” I što se događa. U Ilijinoj duši događa se Božanska šutnja. U toj šutnji on čuje direktive koje mu Bog daje; da pomaže neke ljude za kraljeve, da Elizeja pomaže za proroka Izraelova na svoje mjesto. Bog povlači Iliju od njegove službe, uzima ga sa Zemlje i povlači sebi. Svatko od nas da bi ostvario Božji plan treba ući u Božansku šutnju, predajući Bogu sve; način djelovanja, vrijeme, program koji Bog ima sam u sebi. Ničim ne smijemo uvjetovati Boga. Često puta naše uvjetovanosti Bogu dolaze od naših strahova, ambicija, želja. Naša nutrina treba se potpuno pokloniti Bogu, da onda Bog u nama i preko nas izvodi svoje djelo.

“ Gospodine Bože, mi te molimo za oproštenje,

u svom Sinu Isusu Kristu, ti si nam sve dao.

On je uskrsnuo od mrtvih, susreo je svoje apostole i dao im je Duha Svetoga.

Uvijek je s nama i uvijek je u nama.

On je onaj koji upravlja našim životom i vodi nas prema Ocu i nitko drugi.

Oprosti nam za svaku vrstu sebičnosti i oholosti.

Oprosti nam kada u centru naših iskustava stoji naš ja, a ne stoji Bog.