od Tomislava Vlašića

 

Lice tvoje Gospodine ja tražim (Ps 27 )

 

U posljednjoj poruci Svetog Rafaela preko Stefanie Caterine, tema razmišljanja bila je o Licu Božjem. Tema današnjeg razmišljanja je “Ja tražim lice tvoje Gospodine.” Naglasak u ovom razmišljanju i molitvi je na našem sudjelovanju u traženju lica Gospodnjega. Razmišljamo što znači stajati pred licem Gospodnjim i kako? Kakva treba biti naša molitva da uđemo pred lice Gospodnje? Što je lice Gospodnje? Što znači stajati pred licem Gospodnjim, vidjeti lice Gospodnje? Sveti Matej u svome Evanđelju u 13. poglavlju, nakon što Isus tumači parabolu o sijaču i žali se što neki ne žele čuti, vidjeti, razumjeti, jer se ne žele obratiti, obraća se apostolima i učenicima i kaže: “ Blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju, zaista kažem vam mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite ali ne vidješe, čuti što vi čujete ali ne čuše.”[1] Vidjeti, ne znači gledati ljudskim očima. Vidjeti u ovom smislu ne znači ni imati neko viđenje, neku karizmu, pa čak ni ukazanje. Gledati lice Božje je nešto daleko dalje, dublje, jer Bog je čisti Duh i mi ga možemo gledati u duhu. Čovjek koji je primio duha Božjega, može u Duhu Svetom motriti lice Božje, promatrati ga, kontemplirati. Sveti u nebu motre lice Božje. Žive od ovog motrenja. To je jedna milost, ali je isto tako milost za svakoga tko želi vidjeti lice Božje i tko želi uskladiti svoj život prema tom  licu. Mi u licu Gospodnjem prepoznajemo sebe kakvi smo u Bogu. Mi u licu Božjem otkrivamo našu osobnost u Bogu i ispravljamo krive osobnosti od krivih karaktera. Ovu molitvu o kojoj ćemo govoriti možemo nazvati molitva u Duhu Svetom, jer naš duh se otvara duhu Božjem, kako bi nas on uveo u stanje da gledamo lice Gospodnje. Kao što sam rekao to je milost koja je dana čovječanstvu. Na poseban način čovječanstvu ovog vremena i to posebno čovječanstvu na Zemlji da može motriti daleko šire cjelokupno djelovanje Božje u  svemiru. Djelovanje Božje koje je za naše spasenje i kojemu je cilj uglaviti u Kristu sve na nebu i na Zemlji.

“Neka nas blagoslovi Bog otac koji nas je stvorio, Bog Sin koji nas je otkupio, Bog Duh Sveti koji nas je posvetio i usavršava nas. Pretvara nas u sliku Božju, da postanemo sinovi i kćeri Božje.”

U ovom razmišljanju ja ću se služiti 8. poglavljem poslanice Svetog Pavla apostola Rimljanima. Uzet ću neke kratke dijelove koji će nam pomoći u razmišljanju, a vama ostavljam da čitate i produbite ovo poglavlje. Pretpostavljam da imate Sveto Pismo i da se znate njime služiti. Sveti Pavao kaže: “ Držim doista da patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama. Ta cjelokupno stvorenje ustrajno iščekuje objavljivanje sinova Božjih.”[2] Sve očekuje slavu Božju. Sve očekuje da uđe u ovu slavu. “Uistinu znamo da sva stvorenja zajedno uzdišu i da se sva skupa nalaze u porođajnim mukama sve do sada. Ne samo ona, već i mi koji imamo prve plodove duha sami u sebi uzdišemo ustrajno iščekujući posinjenje, otkupljenje naših tijela, ta nadom smo naime spašeni.”[3] Dakle sve u svemiru, čisti duhovi, anđeli očekuju uglavljenje u Krista svega stvorenoga. Isto tako i ljudi koji su ostali vjerni Bogu. Već smo vam govorili, da u svemiru postoje narodi,  cijeli planeti koji su ostali potpuno vjerni Bogu od stvaranja i nisu upali u istočni grijeh. I oni očekuju uglavljenje u Krista svega stvorenoga. Očekuju da dosegnu savršeni identitet u Bogu. U svemiru smo susreli razne narode koji su na različiti način prihvatili Božje kraljevstvo, spomenuo sam narode koji su ostali vjerni Bogu od stvaranja. Ti narodi imaju skoro savršenu sliku Božju u sebi. Oni se jasno sjećaju cijele svoje povijesti i svega što se dogodilo s cijelim svemirom, s cijelim čovječanstvom i svim stvorenjima. Njihova cjelokupna znanost i znanje su plod uronjenosti u sliku Božju. Sav  njihov progres ide od točke uranjanja duha Božjega u Duha Svetoga. Stoga je njihova čežnja još veća da dosegnu savršenstvo u Bogu, ali ni oni sami to ne mogu, jer čekaju na nas, čekaju na sve one koji su spremni biti uglavljeni u Krista. Susreli smo u svemiru  po milosti, ljude koji skoro ništa ne znaju o Bogu. Neki se tek sjećaju da je čovjek nakon stvaranja pao u grijeh i da je Bog obećao ženu koja će roditi Spasitelja svijeta. Ali ti su ljudi još više smeteni jer su im  glasnici Lucifera  navijestili da je došao Spasitelj svijeta te ga je Lucifer razapeo, a da je taj tobožnji spasitelj završio tragično, zajedno sa svojom majkom. Tako da su oni u dubokoj pomutnji. Susreli smo i jedan narod koji nema nikakvog sjećanja na Boga, ni na svoju povijest. Taj narod nema obitelji jer se tamo ljudi ne žene. Ondje se muškarci i žene pare kao što vidimo u prirodi. Muška djeca nakon tri godine oduzimaju se od majke i pripremaju za vojnike. Cijeli planet je vojnički planet, jer imaju povijest ratova s drugim planetima. Ženska djeca ostaju i pripremaju se za rađanje djece. Ženama ostaje sav posao jer su muškarci vojnici. Muškarci nemaju nikakvog osjećaja kao muškarci, prema majci, prema ocu jer ih ne poznaju. To se odražava isto tako na djevojčice. To je samo jedna slika kako izgleda kada čovjek izgubi pogled na lice Božje, kada uđe u zaborav. Bilo pojedinačno, bilo kao društvo, postaje dezorjentiran. Mi kršćani na Zemlji primili smo Duha Svetoga. Duh Sveti u nama kliče Abba, Oče. Duh Sveti po Isusu Kristu stavlja nas u mogućnost po milosti da možemo komunicirati s Ocem. Uvodi nas u život Presvetog Trojstva. Međutim, sada razmišljamo i pitamo se da li  kršćani,  koji su primili Duha Svetoga, da li ga zaista poznaju? Znaju li što to znači živjeti u Duhu Svetom, moliti u Duhu Svetom? Tko je Duh Sveti u njima? Koje iskustvo imaju o Duhu Svetom? Sveti Pavao u istom poglavlju kaže:” Ako tko nema  Kristova duha nije Kristov. “ [4]Ako smo primili Duha Svetoga i na njega zaboravili,  tek ga imamo kao neku ideju, kao uspomenu nekog sakramenta. Često puta smo mu zatvorili pristup u nama, ograničili  mu prostor , tako da se Božje obećanje dano apostolima ne ispunja u kršćanima. Kršćani nisu u stanju izmijeniti ni sebe ni društvo silom Duha Svetoga.

 

Gospodine Isuse Kriste oprosti nam.

Zaboravivši na Duha Svetoga, zaboravili smo na naše srce,

na našu dubinu, intimnost, naše korjene u Bogu.

Zaboravili smo na onoga koji nas uvodi pred lice Božje,

daje nam mogućnost gledati Boga, upoznati ga, razumjeti, razlikovati pojave.

Obnovi u nama Duha Svetoga, obnovi u nama silu Duha Svetoga.

 

Što dakle, znači živjeti u Duhu Svetom? Što znači moliti u Duhu Svetom? Vjerujem da ste vi koji ovo slušate  nekad u životu iskusili prisutnost Duha Svetoga, ali ga niste razumjeli. Imali ste intuiciju, osjećaj, ali niste razumjeli. Pogotovo niste razumjeli što znači živjeti i ostati u Duhu Svetom, djelovati po Duhu Svetom. Imamo puno primjera iz života kojima se možemo služiti. Uzet ću jedan obični primjer; kada se zimi nađete vani, niska je temperatura, slabo ste obučeni, žurite se doći kući. Uđete u kuću i vidite zapaljenu vatru, imate potrebu grijati se. Ali ne samo grijati vaše tijelo. Često puta osobe sjednu, opuste se, zatvore oči i doživljavaju toplinu negdje duboko u sebi. Njima ne treba tumačiti kako je nastala vatra, kako grije, kako je velik plamen, kakve su sve mogućnosti ogrijeva? Oni jednostavno upijaju toplinu u sebi. Ugrijani, oni se osjećaju dobro, vraća im se život. Ovo je slika. Kada vi moleći idete u neko svetište gdje su posebne milosti, vi ne samo da molite, imate potrebu za šutnjom, imate potrebu zatvoriti oči i ostati jednostavno u onom dubokom ugođaju. Vi ste dotakli djelovanje Duha Svetoga, ali pazite! Kada se u vama dogodi život i osjećate plodove toga života, mir, radost, slobodu, padnu strahovi u vama, ali ne možete se zadovoljiti samo   plodovima. Tko želi uzeti plodove Duha Svetoga, ne želi Duha Svetoga, pretvara se u sebična čovjeka. Ne može se rastaviti Božja ljubav od Boga. Bog je u isto vrijeme biti i djelovati. Kada vi imate Boga u sebi, onda imate izvor mira, radosti, ljubavi, imate njegovu snagu i znanje. Zato kada ste doživjeli blizinu Duha Svetoga, trebate sačuvati njegovu prisutnost u sebi ne zadovoljavajući se ni darovima ni plodovima, ne tražeći Boga samo poradi vaših potreba. Normalno je moliti za potrebe, ali to nije ni vrhunac ni korijen. Korijen i vrhunac molitve je postati jedno s Bogom, uroniti se u njegovo lice. Duha Svetoga ne možete imati kada hoćete i kako hoćete. Možete ga primiti samo ako primite Isusa Krista, ako istinski želite biti Mistično sjedinjeni s  Isusom Kristom. Tada Duh Sveti u vama slobodno djeluje, budi osjećaje, želje koji su u skladu s voljom Božjom. “Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba već sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdasima, a onaj koji ispituje srca, zna koja je želja Duha, zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete.”[5] Ako želimo imati Duha Svetoga da nas vodi dalje od naših granica, naših slabosti, grijeha, nemoći, tada trebamo prihvatiti Isusa Krista onakvog kakav jeste, kakvim se objavio ovdje na Zemlji i u riječi koju nam je komunicirao. Ali u isto vrijeme trebamo se diči da ga prihvatimo u slavi, kakav je danas, proslavljeni Krist u proslavljenom tijelu. Ako želimo biti potpuno sjedinjeni s Isusom Kristom u Mističnom jedinstvu s njime u isto vrijeme trebamo imati duboku želju da nas Duh Sveti ispuni, jer nas on posvećuje i usavršava ovu sliku Božju. Kaže dalje Sveti Pavao u ovom istom poglavlju u poslanici, da smo predodređeni da budemo jednaki slici njegova Sina. Dakle, u nama treba biti duboka želja da budemo pretvoreni u Isusa Krista. Kao što se kruh pretvara u Tijelo Kristovo, vino u Krv Kristovu, mi trebamo biti pretvoreni u Isusa Krista i postati njemu slični. Nadalje kaže Sveti Pavao da smo mi predviđeni da uđemo u njegovu slavu, da ga proslavimo. On nas je i proslavio kaže doslovno hrvatski prijevod. Bog u svojoj neizrecivoj ljubavi dao nam je Isusa Krista koji se utjelovio među nama i mi smo ga upoznali. Ako ga  prihvaćamo i želimo biti jedno s njime onda je potrebno da oživimo naš odnos prema Duhu Svetom, da nas on uvede u ovo zajedništvo sa slavnim Tijelom Kristovim, onda ćemo moći prolaziti kroz sve poteškoće u našem životu i tamo  proslavljati Boga. Ovdje na Zemlji  nosimo iskustvo Isusa Krista Patnika, svatko od nas kao što smo čuli maloprije ”sve u svemiru uzdiše u porođajnim bolima”, jer posljedice grijeha su nad cijelim čovječanstvom. Jednim dijelom čak i nad narodima koji su ostali vjerni Bogu. Kako možemo pobijediti? Ključ za pobjedu je da ljubimo Boga u Duhu Svetom, preko Isusa Krista. Da ljubimo bez računice, iznad svega, da ga ljubimo jer  je  on Bog, jer je  on naš život, korijen i vrhunac. Ta ljubav nam daje mogućnost da ga gledamo da ga prepoznajemo, jer on nam komunicira kao prijateljima kao svojoj djeci sve ono što je za našu izgradnju, što će nas dovesti do preobrazbe, a preko ljudi i sva stvorenja. Kaže Sveti Pavao:” siguran sam da nas neće ni smrt ni život, ni anđeli ni poglavarstva, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni visina ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našem.”[6] Kako divna budućnost čovječanstva.

“ Pošalji Duha Svetoga Gospodine na nas,

na sve one koji te traže, na sve one koji u dubinama srca traže istinu.

Neka nam Duh Sveti komunicira tvoju ljubav

 da nas izliječi od naše ljudske ljubavi koja je sebična

 i podigne u onu dimenziju gdje te možemo ljubiti čisto.

Ljubiti jer te ljubimo, jer ti nas ljubiš

u toj ljubavi mi ćemo moći ljubiti sve druge i sva stvorenja osjećat će ovu ljubav Božju, i mi ćemo pokazati tvoje lice ljudima i stvorovima.

 

Završimo ovo naše razmišljanje s molitvom psalma 27:

 

 

“Za jedno molim Gospodina samo to ja tražim:

da živim u domu Gospodnjem

sve dane života svoga,

da uživam milinu Gospodnju

i dom njegov gledam.

Slušaj, o Gospodine glas moga vapaja,

milostiv mi budi, usliši me!

Moje mi srce govori: “ Traži lice njegovo”!

Da, lice tvoje, o Gospodine,  ja tražim.

Ne skrivaj lica svoga od mene.

Ne odbij u gnjevu slugu svoga!

Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!

I ne ostavi me Bože, Spasitelju moj!

Ako me otac i mati ostave,

Gospodin će me primiti”. Amen[7]

 

Ostanimo u ovoj molitvi, ali ostavimo i molitvu po strani. Spustimo se u naš duh, da nas obujmi Duh Sveti. Možemo ostati u šutnji, možemo pjevati, recitirati: “Gospodin je Pasti moj, Gospodin je Pastir moj ništa mi ne manjka”.[8]Možete putovati u autu,  opustiti se na moru, u vodi, ostati sami, ali možete se i družiti dvoje po dvoje u grupicama i ostati u ovoj šutnji te komunicirati jedan drugome Duha Božjega.

.Za ovo ja vas blagoslivljam, pratim molitvom i prikazanjem u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 Iduće subote nastavljamo dalje. Hvala vam lijepa.

 

 

[1]Usp. Mt.13, 16-18

[2]Usp. Rim. 8, 18-20

[3]Usp.Rim.8, 22-25

[4]Usp.Rim.8,9

[5]Usp.Rim.8, 26-28

[6]Usp. Rim.8,38-39

[7]Usp. Ps 27, 4-5, 7-11

[8]Usp. Ps 23,1