Napredovati da budemo svjetlost svemira

 

od Tomislava Vlašića

 

2° dio 

Potaknuti ići preko granica

  

 

Predragi čitatelji,

ovo što vam pišem nije plod pretjeranog oduševljenja, nego vjere: vjernik ne napreduje projicirajući se naprijed vlastitim snagama, nego sudjelovanjem u djelovanju Svemogućeg; u vjeri pronalazi svu snagu i spoznaju koja mu je potrebna (2 Pt 1,3).

Pozvani smo sudjelovati u misli Božjoj i njegovoj akciji. Jesmo li toga svjesni? Teoretski da, ali možemo li reći da konkretno sudjelujemo u svakom trenutku u Božjem djelovanju koji želi brzo preobraziti svemir? Odgovorimo iskreno pred Bogom na ovo pitanje.

Sveti Petar nas poziva da ubrzamo vrijeme (2 Pt 1,11-12). Svjedočanstvo koje smo vam davali kroz ove godine, potvrđuje da se nalazimo u vremenu u kojem Bog, s jedne strane, ubrzava svoju akciju i jača je, a s druge strane postavlja čovječanstvu granicu u vremenu: čovječanstvo se treba definitivno odlučiti. Koja nam sredstva Bog stavlja na raspolaganje za ubrzavanje vremena? Baš o tome vam želim govoriti u ovom nastavku. Računam na vašu otvorenost i odgovornost.

1.  “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20). Bog je želio podijeliti svoj život s nama, učinivši se našim gostom na gozbi. To je učinio uzevši naše tijelo i prošavši kroz vazmeni prolazak: ostao je prisutan među nama u riječi, sakramentima kojima hrani unutarnjeg čovjeka sve dok cijela osoba ne bude preobražena. To je proces preporođenja po kojem čovjek dolazi do novog stvaranja.

2. Bog nas potiče da idemo preko. Često smo zatvoreni u naš svijet i suprotstavljamo se Bogu pitanjima poput: “Ne možemo znati i činiti ono što nas nadilazi; nitko nam  nikad nije govorio o tom argumentu; znanost nije pojasnila  postojanje drugih ljudi u svemiru, itd, itd.” Postavimo si, iskreno istinito pitanje: “Želimo li prihvaćati ono što nam Bog bude objavljivao i živjeti prema onom što nam bude pokazivao? Želimo li preuzeti odgovornost za sve ovo? Ako smo spremni Bog će nas iznutra probuditi, potaknut će nas ići preko svega te nas prosvjetljivati. Uzmite primjer Svetog Petra: izišao je iz nevjerojatno zatvorenog mentaliteta prema novom sveopćem mentalitetu (Dj 10.11, 1-18); bio je oslobođen iz zatvora od jednog anđela (Dj 12,1-9). Čitajte govor Svetog Luke u Djelima Apostolskim i shvatit ćete kako je Bog poticao Svetog  Petra da ide uvijek preko.

Vanjske zapreke nas ne ograničavaju ako ne pružamo otpor i iznutra se ne opravdavamo. Unutarnja zatvorenost nam priječi čuti Boga koji kuca; zadržava nas da ne budemo potaknuti ići preko, izići iz sebe i sudjelovati u djelovanju Božjem koje nas preobražava. Sav naš duhovni trud trebao bi biti uklanjanje otpora prema Bogu koji guše vjeru-povjerenje, nadu i ljubav. To bi otvorilo sve naše unutarnje tamnice koje guše život. Od nas se traži da iziđemo iz našeg samo-ograničavanja. Ako to odlučimo činiti, naći ćemo uvijek otvoren i slobodan put: “U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onom koji nas uzljubi.”(Rim  8,37). Iz ove svijesti prepoznat ćemo u nama poticaj Božji koji nas tjera  naprijed u aktivno sudjelovanje u njegovu djelu.

3. Što nam komunicira Bog u Kristu? Da bismo vam dali odgovore koji će probuditi u vama svijest što možete postići, poslužit ću se nekim dijelovima  iz knjige od Stefanie Caterine “Ispisati povijest- Svezak I -U Božjoj misli“. U  poglavlju V pod naslovom “Božja misao nas preobražava”, opisani su koraci za našu preobrazbu: Bog je onaj koji nas preobražava a mi slobodno sudjelujemo  u njegovu djelovanju:

Mistično jedinstvo s Kristom je temelj svake spoznaje. “Bez zajedništva s Isusom nema zajedništva ni s Ocem i slabi otvorenost djelovanju Duha Svetoga. Naime, Otac šalje Duha Svetoga u ime Isusovo, na osnovu njegove žrtve” tvrdi Sveti Ivan apostol u poruci od 27. prosinca 2008 (str.78). Isus kaže u poruci od 22. ožujka 2008: ”Odavde također proizlazi misija cijelog čovječanstva, ono što je trebalo biti od početka, a što je istočni grijeh iskrivio: vladati svemirom uz Boga, darujući Božanski život svim stvorenjima. Razmislite muškarci i žene sa Zemlje, vidite koliko ste daleko od svega ovoga i kako je jadno vaše stanje!”( str. 76 ).

Kako bi probudila našu svijest i spoznaju, Stefania Caterina nas potresa: “To nije neko izvanredno iskustvo rezervirano za nekolicinu izabranih duša, nego je obavezna etapa svakog kršćanina, polazna i u isto vrijeme krajnja točka našeg puta.” (str.72 ). To znači  živjeti za Krista, sa Kristom i u Kristu!

Tražite uzvišenu Božju spoznaju od koje vam dolazi svaka druga spoznaja. Citiram riječi Svetog Rafaela arkanđela na 80 str. knjige od Stefanie Caterine.Intelektualno gledanje je plod mističnog jedinstva s Kristom, najviši stupanj mističnog  života, uz to što je i najviši stupanj ljudske misli. Mistik je onaj koji ulazeći u autentično zajedništvo s Bogom, ulazi i u dublju spoznaju Boga i Božje misli. Automatski ulazi u spoznaju zakona Duha. Pravi mistik, prosvijetljen od Boga, trebao bi savršeno poznavati duhovne zakone koji su izvor svih prirodnih zakona koji upravljaju stvorenjem. Svaki čovjek je pozvan živjeti kao mistik, tj. biti u dubokom zajedništvu s Bogom, komunicirati s Bogom da bi od njega primio pravu i apsolutnu spoznaju. Odavde se rađa i blaženi život (Mt 5, 3-11) koji nas oslobađa od tame koja nas kvari. Odavde će se roditi svaki oblik spoznaje i znanosti u budućnosti koju je Bog predvidio za čovječanstvo.

Darovana nam je neposredna spoznaja, objašnjava Sveti Rafael arkanđeo Stefaniji Caterini u poruci od 1. prosinca 2008. (str. 86): “…Ali znajte da svatko od vas posjeduje pravu spoznaju koja mu dolazi po tome što je stvoren na sliku Božju. Slika Božja je utisnuta u memoriju duše već od začeća. Ona u sebi sadrži spoznaju svega što je Bog stvorio. Krenuvši od ove spoznaje možete spoznati stvarnost”. Bog je predvidio da živimo s njim u zajedništvu motreći njegovo lice. To nas dovodi do neposredne spoznaje svega onog što nam služi i što smo pozvani posluživati.

Radi se o progresivnom procesu na koji smo pozvani te koji smo predviđeni dostići. Bog nas želi slične njemu, cjelovite osobe, s Božanskom kreativnošću, u zajedništvu sa svima ali slobodne i autonomne. Poziva nas da ga slijedimo da bismo bili obnovljeni iznutra, konstruktivni i svjesni onoga što nas zarobljava. Za nas je puno lakše služiti po vanjskim spoznajama, ali Bog želi da spoznajemo iznutra kako bismo mogli sve razlikovati te biti živi, cjeloviti i preobraženi.

Svaki učinjeni korak pojedinca, jezgre jedan je korak naprijed za cijeli svemir. Svaka naša iskrena odluka biva nagrađena novom milosti; novom spoznajom i novom objavom koje nas uzdižu.

Također i ja želim moliti sa Svetim Pavlom:

“Da i vi mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina  i

 Dubina, te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve

 

Punine Božje.

 

Onomu pak koji snagom u nama djelatnom

 

može učiniti

 

mnogo izobilnije

 

nego li mi moliti ili zamisliti-

 

Njemu slava

 

u Crkvi i u Kristu Isusu

 

za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen (Ef. 18-21).”

 

Hrabro, dakle! Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.