Primila sam neke e-mail u kojima osobe traže da im pojasnim jedan korak iz zadnje poruke Duha Svetoga, objavljene u kolovozu, koji je sljedeći:

„Ja vam mogu samo pokazati put, ali ne mogu odlučiti umjesto vas. Zbog toga se varaju osobe koje mole Boga za obraćenje duša. Poradi toga se rađaju mnoge hule protiv Boga koje susrećemo u svijetu: Bog ne obraća zlobnike, ne mijenja ovo ili ono. Bog bi mogao sve to činiti jer je svemoguć, ali vam ostavlja slobodu, da možete slobodno izabrati vaš put u dobru i u zlu…itd.“

Zahvaljujem svima koji su mi pisali tražeći pojašnjenje. Smatram da je to jako korisno za produbljivanje tematika koje razvijamo na našoj web stranici, koje su jako delikatne i često zahtijevaju određena pojašnjenja, iako su ljudske rijeći uvijek nedovoljne kad se nađemo pred tajnom. Smatram da je jako plodonosno uspostavljanje dijaloga između mene i vas, iako na distanci; ali i to doprinosi pri stvaranju zajedništva između nas i na neki način oživljava našu web stranicu.

Nakon ovoga što sam vam rekla, potrudit ću se da vam pojasnim ovaj korak iz gore navedenog teksta, onako kako mogu i na temelju mnogih drugih pojašnjenja koja sam primila na tu temu. Osobe koje su mi pisale uplašile su se misleći da je pogrešno moliti za obraćenje drugih. U stvarnosti nije tako.

Mi smo pozvani da molimo za obraćenje drugih; to je dužnost svakog kršćanina i Gospa je to uporno podvlačila u svim svojim ukazanjima. Ali mi ne trebamo zahtijevati od Boga da On mijenja osobe, a da one same ne trebaju ništa činiti za vlastito obraćenje. To bi bio čin prisile sa Božje strane, koji naprotiv uvijek poštuje našu slobodu. Mi molimo da se osobe obrate Bogu, a ne da ih Bog obrati. Bog nikada ne prisiljava svoja stvorenja, nego on daruje milosti potrebne za promjenu života, to da, koristi također i naše molitve da bi prokrčio put prema obraćenju. Ali to ne mora biti dovoljno ako se osoba o kojoj se radi ne želi mijenjati. Stoga obraćenje za svakoga ostaje slobodan i svjestan čin. Niti Bog, niti mi, našim molitvama ne možemo prisiliti druge na obraćenje. Kada bi bilo tako, ne bismo više bili slobodni, dok smo pred Bogom uvijek slobodni. Naša sloboda je u isto vrijeme velika odgovornost.

Ovo nas naprotiv ne ovlaštava da prestanemo moliti za obraćenje prije svega grešnika; često naše molitve nadoknađuju nedostatak molitava mnogih osoba tako da Bog umnožava milosti u korist cijelog čovječanstva, ali mi smo prisiljeni zaustaviti  se pred slobodom onih za koje molimo, jer tako i Bog čini. Često nam to uzrokuje bol i razočaranje. Unatoč svemu više puta mi je bilo pojašnjeno da Bog nikada ne rasipa milosti, kao što mi često činimo, i da naše molitve Bog svakako koristi za mnoge druge koji su mu spremni otvoriti srce.