Odluka Duše

annunciazione

Predragi čitatelji,

Raduje me  da mogu biti ponovno s vama. Nastavljamo naš zajednički hod prema sve većem razumijevanju Božjeg života u nama. U ovom mjesecu vam nudim jednu poruku Duha Svetoga, koja govori o tome kako je nužno odlučiti se za istinu, i o posljedicama koje nosi nedostatak ove odluke. Vjerujem da se ove riječi pobliže odnose na svakoga od nas, jer svaki dan se nalazimo pred izborom između dobra i zla, istine i laži. Čini se da nas život obvezuje na neprestanu šahovsku igru, gdje je od vitalne važnosti pomicanje pravog piuna tj. izbora puta kojim se trebamo zaputiti, onoga Božjeg, ili onog za koji mi mislimo da je ispravan, ili još gore onoga koji nam nudi Sotona, koji nas na tisuću načina pokušava zavesti. Ne preostaje nam ništa drugo doli prikazati naš život Bogu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, da bismo bili korak po korak vođeni prema pravom izboru, koji nas isto tako vodi prema promjeni našeg života.

Ne želim se zadržavati previše na ovim argumentima, koje sam između ostalog puno dublje razradila u mojim knjigama „Preko velike barijere“ i „Ispisati povijest – Svezak I, U Božjoj misli“. Prepuštam vas dakle riječima Duha Svetoga koji je jedini istinski voditelj u našem životu.

Srdačno vas pozdravljam i ostajem sjedinjena s vama u molitvi.

 

Poruka Duha Svetoga od 23. svibnja 1999.

„Govorio sam vam o intimi vaše duše koju Bog poštuje. Postoji intimnost u dobru i intimnost u zlu, ovisno o vašem izboru; znajte da ih Bog jednako poštuje i nikad vas ne prisiljava. Ja osvjetljavam intimu vaše duše, ovaj najdublji prostor u vama, kako biste postali svjesni onoga što u vama ne funkcionira. Ima puno mehanizama koji vam izmiču, ali ja vam ih mogu pokazati ako imate u mene povjerenja. Veliki je  trenutak milosti, kada možete vidjeti vašu bijedu i u isto vrijeme razumjeti što trebate činiti da nadiđete grijeh, bijedu i tamu. Baš u ovoj točki  nastaju i vaše patnje; kada vas stavim pred istinu vi trpite, jer postajete svjesni da trebate umrijeti vama samima i vašem egoizmu. Ovdje se dijele putovi: neki se odlučuju za Boga i njihova patnja postaje pročišćenje, koje donosi plod i vodi do preobrazbe u novo stvorenje. Drugi odbacuju Boga i jednako trpe kada se nađu pred istinom; ali ovo trpljenje nije pročišćenje, nego ljutnja, odbacivanje, agresivnost. Oni iako trpe kao i drugi, ne trpe na dobro nego na zlo, i tako postaju neprijatelji Božji. Svi oni koji se bore protiv Boga trpe; ali ne daje im Bog to trpljenje, nego upravo ova istina koju odbacuju i koja vapi u njima.

Kada biste samo znali koliko trpe oni koji svjesno odbacuju Boga! Njihova duša vapi jer bi htjela živjeti u istini koju intuira u sebi ali ne može. Trebate razumjeti da je Bog u vas stavio sjeme istine jer ste djeca Božja od njega stvorena, otkupljena i posvećena. Ovo sjeme nikada ne može biti do kraja ugušeno; bez obzira koliko ga čovjek pokušava ugušiti ono uvijek izbija na površinu; jer ste stvoreni da živite u istini. Zboga toga trpe oni koji odbacuju Boga, ali i u isto vrijeme otežavaju svoj vlastiti hod, odbijaju da promjene vlastitu sudbinu, jer ne žele umrijeti samima sebi; jednom riječju odbacuju križ.

Ja vam samo mogu pokazati put, ali ne mogu odlučiti umjesto vas. Zbog toga se varaju osobe koje mole Boga za obraćenje duša. Upravo stoga se rađaju mnoge hule protiv Boga koje susrećemo u svijetu: Bog ne obraća zlobnike, ne mijenja ovo ili ono. Bog bi mogao sve to činiti jer je svemoguć, ali vam ostavlja slobodu, da možete slobodno izabrati vaš put u dobru i u zlu, sa svim posljedicama koje taj izbor nosi i to ne samo za vas same; jer sve ono što govorite, radite i mislite odražava se na sveukupno čovječanstvo.

Čovjek je slobodan od trenutka začeća sve do posljednjeg dana svoga života, i ne samo to. Bog poštiva tu slobodu i nakon smrti. U čistilište duša nosi sa sobom i ponovno proživljava svaku zatvorenost i neodlučnost koju je proživljavala na zemlji, kao što i duše u paklu nose i proživljavaju njihovo potpuno odbacivanje Boga.

Čovjek odbacuje istinu jer ona stoji žrtve. Istina, ako je življena, nikada ne dopušta da čovjek bude indiferentan i ne ostavlja ga nikada u onom stanju u kojem se trenutno nalazi. Doista, živjeti u istini znači da smo spremni svaki dan, svaki trenutak na promjenu koja je često puta bolna,  u trenutku kada se trebamo osloboditi lažnih osjećaja, ugodnosti, kompromisa, izdaje… Sve ovo nam teško pada jer u temelju toga je odbijanje istine. Na kraju tko odbija istinu traži uvijek opravdanje za to, kako bi ušutkao onaj unutarnji vapaj koji ostaje za vječnost, koji ostaje čak i u  vječno osuđenima. Ova čežnja za istinom ostaje jer je utisnuta u vaše biće, stvoreno na sliku i priliku Božju koji je Istina. Upravo stoga čovjek teži prema opravdavanju, kako bi ušutkao vlastitu dušu.

Opravdavanja uvijek obavezno vode prema okrivljavanju drugih. Najekstremnije opravdavanje dovodi do okrivljavanja Boga; pripisujući Bogu patnju, koja vam dolazi zbog odbijanja istine. Tako oni koji su izabrali Sotonu posvećujući se njemu (a nije ih malo) često tvrde da su odbacili Boga jer on nije ništa za njih učinio. Nitko od njih vam neće reći da je odbacio istinu svojim slobodnim izborom. Ove tvrdnje nažalost možete čuti isto tako iz usta mnogih kršćana, koji se smatraju vjernicima i vrše mnoga djela milosrđa, ali kada dođe kakva nesreća, krive Boga spočitavajući mu čak i djela koja su vršili u njegovo ime. Na kraju, najveće ljudsko opravdanje prebacivanje krivnje na Boga.

37417

Ja vam kažem da uporno pobijanje istine, iskrivljavanje istine, pravljenje da se ne vidi, bacanje krivnje na Boga, teški je grijeh protiv Duha Svetoga.

Ja djelujem u svakome od vas, prosvjetljujući vas i orijentirajući prema Isusu Kristu koji je Put, Istina i Život i prisjećajući vas na njegov nauk. Ako se otvorite i potpuno povjerite meni, bit ćete u stanju razumjeti i izabrati istinu, uvijek i u svakoj situaciji. Radi toga ne postoji nikakvo opravdanje za onoga koji odbacuje Boga, jer ja dajem svakome onu milost koja mu je potrebna za pravljenje pravih koraka proporcionalno sa strukturom, sposobnošću i poslanjem svake duše. Ne postoji nijedna duša koja je ostavljena od mene bez pomoći, bez jasnoće, bez poticaja; kada bi bilo tako, išao bih sam protiv svoga djela.

Prijanjanje uz istinu, vodi vas u potpuno ostvarenje, ukoliko svaki poticaj koji ja dajem vašoj duši teži prema neprestanom napredovanju. Malo po malo koliko napredujete i moji poticaji postaju sve jači i jasniji, rastu u odnosu na vaš odgovor. Naprotiv, ako niste raspoloživi za hod, ako ste duhovno lijeni, sami sebi režete noge, jer mi ne dopuštate da vas vodim naprijed i povećavam svoje poticaje u vama.

Vaša nepotpuna odluka da živite u istini, isto tako izaziva trpljenje u svima onima koji ozbiljno žele koračati prema Bogu. Uistinu vi ste u zajedništvu jedni s drugima i svi ljudi su međusobno povezani, tako da neodlučnost jedne osobe usporava, koči i otežava hod drugih. Kada bi svi odgovorili na moje poticaje, čovječanstvo bi sigurno bilo na sasvim drugoj razini.

Ja vas ne ostavljam, pratim vas u svakom trenutku i računam na vas. Želim vam pokazati put prema Presvetom Trojstvu u čijem se životu potpuno ostvaruje tajna ljubavi.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“