Živjeti u zajedništvu; bez mrmljanja i zavisti

tutti-santi-grecia-xx-sec

Pozdravljam vas dragi čitatelji! Nadam se da ste dobro i da možete bar malo uživati u ljetnom odmoru. Poruka Duha Svetoga koju vam nudim u ovom mjesecu, govori o bratskom zajedništvu koje pronalazi svoj izvor i snagu u zajedništvu između Tri osobe Presvetog Trojstva.

Nije uvijek lako živjeti u zajedništvu s našim bližnjim, zbog naše krhkosti i krhkosti drugih. U svakom slučaju ako se prikažemo Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, možemo nadići sve granice; doista činom prikazanja sjedinjujemo se s Isusom, i nismo više mi oni koji ljubimo i stvaramo istinsko zajedništvo s drugima, nego Isus. Na taj način i naši se odnosi uzdižu iznad malih ljudskih računica. Mi nismo sposobni susresti drugoga po nama samima; čovjek sam po sebi stvara odnose prema vlastitim interesima iako može biti vođen snagom vjere i plemenitim nakanama, ali u svakom slučaju ne snagom istinskog bratskog zajedništva.

Čovjek koji iziđe iz jedinstva s Bogom postaje egoista, i automatski je egoistična i njegova ljubav, koja može biti posesivna, nasilna, ljubav koja guši. To možemo promatrati svaki dan u crnoj kronici.

Čovjek koji se ne daruje nije egoističan samo prema bližnjem, nego i prema Bogu. Uvijek nešto traži od Boga, mrmlja protiv Njega ako to ne dobije i dolazi do toga da zavidi onome koji prima milost od Boga.

To je otrovan korjen koji nosimo u nama i koji se može iskorijeniti samo potpunim prikazanjem našega života Bogu. Zbog toga ne bojmo se i ne strepimo! Vjera u Isusa Krista pobjedonosno je oružje koje nam daje sposobnost da pobjedimo svako zlo u nama i oko nas. Prepuštam vas dakle riječima Duha Svetoga i želim vam od srca svako dobro.

 

Poruka Duha Svetoga od 19. svibnja 1999.

„Želim vam govoriti o bratskom zajedništvu, koje je sljedeći korak nakon posvećenja. Doista posvećenje u istini uvodi nas u zajedništvo. Isus se ne bi mogao posvetiti u istini da nije bio u zajedništvu s  Ocem i sa mnom. Bog nije nikada sam, jer u njemu živi i djeluje zajedništvo između tri Osobe Presvetog Trojstva. To je savršeno zajedništvo jer je savršena i ljubav koja teče i daruje se od jedne Osobe prema drugoj.

I vi ste pozvani na ostvarenje zajedništva u posvećenju i u istini. Kada nema bratskog zajedništva, zajedništva među vjernicima u jednoj zajednici , u jednoj obitelji to znači da nema niti istine ili je ona u dušama pritisnuta. Suprotno od toga, ako istina Božja prebiva u vama ona vas uvodi u Božansku ljubav i to vas automatski vodi u darivanje i zajedništvo na sliku Presvetog Trojstva, gdje se tri Božanske Osobe daruju jedna drugoj i zajedno se daruju svakome od vas.

To se treba dogoditi i među vama: zajedništvo treba biti ogledalo istine koja se nalazi u svakome od vas. Tamo gdje prebiva prepotentnost, laž i egoizam nema zajedništva. Gdje su interesi drugačiji od onih Božjih nema zajedništva, kao što se nažalost danas događa i među krščanima; nije mali broj osoba koje rastu, same, skoro divlje; koje skoro nikada ne ulaze u vrt svoje duše da bi ga očistile od korova, niti su potpomognute u tome da gledaju u svoju nutrinu. U takvim slučajevima ne može se govoriti o zajedništvu, nego o više ili manje mirnom suživotu.

Vi ste naprotiv pozvani na istinsko zajedništvo, jer tri Osobe Presvetog Trojstva ne ograničavaju se međusobno nego žive u savršenom zajedništvu, ljube se i ljube. Isto tako i u raju se živi  u savršenom  zajedništvu, jer su duše ušle u istinu i u posvećenje samih sebe u istini; to ih vodi da odbace svaki egoizam da bi ušle u istinsku ljubav koja se daruje drugome, koja se daruje uzajamno. To je pravo zajedništvo.

Bez istinskog zajedništva ne možete doći do istinskog prikazanja vas samih. Tko nije sposoban živjeti u zajedništvu nije sposoban ni prikazati se, jer je ova nesposobnost znak egoizma, individualizma i egocentrizma.

Pozivam vas da pogledate u vašu nutrinu i da otkrijete što vam još nedostaje da bi ste ušli u savršeno zajedništvo prije svega s  Bogom a onda i među vama. To je karakteristika pravih krščana; da budu jedno u Bogu. Ja ću vam pomoći da dođete do pravog zajedništva, jer ja sam Ljubav. Još vam ovo želim reći: u zajedništvo s drugima vi nosite kao dar ono što već prebiva u vama. Zbog toga je jako važno živjeti u istini da biste mogli darovati drugima istinu u ljubavi, molitvi i prikazanju. Bez ove istine nema niti zajedništva.

Pozivam vas također da se svučete od bilo kakvog oblika traženja od Boga, jer to vam je zapreka da uđete s Njim u zajedništvo. Doista u čovjeku se nalazi jako opasan korjen zla koji ga vodi do toga da uvijek traži nešto za uzvrat od Boga čak i onda kada prikazuje svoje žrtve i molitve. Na ovo se nadovezuje drugi aspekt o kojem vam je Isus govorio (Mt 20,1-16), mrmljanje protiv Boga, kritika i okrivljavanje Boga za njegovo djelovanje.

Sigurno je da Bog uzvraća pravednicima, u to ne smijete sumnjati. Zbog toga nije neko zlo očekivati nešto od Boga, jer On je Samo Dobro i uvijek uzvraća dobrim onome koji ga zaziva iskrenom ljubavlju. On to uvijek čini, ali u svoje vrijeme i na svoj način. S druge strane zlo je približiti se Bogu samo da biste od Njega nešto dobili. To nije vjera, nego egoizam.

Imati želju za nagradom kao cilj samoj sebi, bolestan je stav, kao što je i mrmljanje. Obadvije su manifestacija istog korjena pobune koji je u čovjeku prisutan kao posljedica istočnog grijeha i nedostatka bezgrešnosti.

Jedan od aspekata bezgrešnosti je i vedro prihvaćanje volje Božje posebno u kušnjama: tko ljubi Boga i njemu se prikazuje nema u sebi mrmljanja.

Tko u potpunosti sudjeluje u žrtvi Kristovoj, prepušta se dobroti Očevoj kao Isus, jer zna da mu se ništa zlo ne može dogoditi, jer Otac ne može nikada željeti zlo svojoj djeci nego samo dobro. Zna isto tako da kušnja koju Otac dopušta uvijek vodi prema ostvarenju većeg dobra kao što je bilo i za Isusa i svaka smrt se pretvara u uskrsnuće.

Naprotiv duša koja je prljava, buntovna i zla, ne razumije ovo i počinje mrmljati, buniti se protiv prijateljske ruke koja je hrani. Tako je djelovao Juda a tako djeluje i svaki izdajica.Duboka pobuna tipična je za one duše koje se ne prikazuju, koje ne mogu razumjeti dobrotu Božju jer one ne žele biti dobre. Vi ste naprotiv pozvani biti dobrota Božja; i to možete biti samo ako se prikažete kao žrtva u jedinstvu sa Isusom Kristom, inače vaša dobrota ostaje na razini ljudskog sažaljenja.

Dobrota koja nije utemeljena u žrtvi Kristovoj je ljudsko sažaljenje i njega je puna zemlja, ali to nije Božja dobrota, zbog toga je zemlja žedna ljubavi.

Mrmljanje se može pretvoriti u zavist prema onima koji primaju milosti. Možete čitati u odlomku iz Evanđelja o radnicima koji mrmljaju zbog toga, što su oni koji su došli posljednji, primili jednako kao i prvi (Mt 20,1-16). Tko sudjeluje u žrtvi Kristovoj i dopušta da ga dobrota Božja zahvaća, ne može biti zavidan, jer zna da svatko ima svoje mjesto u planu Božjem. Pred Bogom su jednaki i prvi i posljednji, u Bogu ne postoje karijere i kategorije. Pred Bogom vrijedi samo iskrena želja u svakome da bude dio plana Božjega. Tako svatko pronalazi svoje mjesto, svoje ostvarenje i sreću. Darovana milost jednima i drugima pomaže da se uzdignu, poradi toga nema mjesta zavisti. Sve dok ima u vama zavisti nemožete doći do mira, a još manje do sreće. Ne možete postići savršenost u Bogu.

Isto tako i zavist dolazi od nedostatka bezgrešnosti. Radi toga pozivam vas da proslijedite vaš hod prema bezgrešnosti gledajući Mariju koja se nikada nije pobunila protiv Boga u nijednoj kušnji.

Ona nije zavidila nikome, naprotiv znala se je radovati zajedno s Elizabetom, radovati se dobroti Božjoj bez imalo zavisti, čuvajući stav poniznosti unatoč vlastitoj veličini kojoj nema premca.

Podržavam vas u vašemu hodu i blagoslivljam vas u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“