Uzdignuti se k Ocu

Elevarsi al Padre

Predragi,

evo nas ponovno zajedno nakon vazmenog vremena, u kojemu smo se prisjećali velikih događaja našeg spasenja. U stvari veliki prolazak preko smrti u život obavezan je za svakoga od nas, neovisno o liturgijskom vremenu. Smrt i Ukrsnuće nas prate kroz cijeli naš egzistencijalni život; kroz mnoge životne kušnje pozvani smo na iskustvo Kristove vazmene pobjede, pretvarajaći svaku smrt u Uskrsnuće. Mi smo dio naroda Božjeg koji neprestano ide prema potpunom ostvarenju Božjih obećanja; to je hod za koji je nužan prolazak preko različitih faza obraćenja, kako bismo došli do potpune preobrazbe našeg bića. Ovo sam produbila u prvoj knjizi iz serije „Ispisati povijest”, pod naslovom „U Božjoj misli”; U toj knjizi donijela sam proživljena iskustva i objašnjenja koja sam primila a koja govore o Božjoj misli koja živi u nama i koja nas preobražava iz dana u dan.

Temeljna je točka u duhovnom životu sposobnost duše da primi novost Božju. Koju novost? Onu koja je sadržana u životu koji nam Bog neprestano izražava preko svoje ljubavi. Doista, život u Bogu je neprestano nov i neprestano se obnavlja. Nikada nije statičan, nego suprotno on je dinamičan,vitalan obogaćen uvijek novim iskustvima. Isus nam je osigurao, da će za onoga koji u svojoj intimi vjeruje u Njega, poteči rijeke žive vode (Iv 7,37-39).

Možemo se otvoriti Božjoj novosti, ako smo spremni primiti njegov život u svakom trenutku, ako smo spremni mijenjati nas same dopuštajući da Gospodin živi u nama. Jedini način da u tome uspijemo, prikazanje je našeg života po Bezgrešnom Srcu Marijinu. To je jedini put koji nas vodi da idemo u korak s  milošću, i postanemo novo stvorenje. Puno puta bilo mi je pojašnjeno od Gospodina, a to sam i iskusila; da bismo od Gospodina primili život u punini, potrebno je da ga mi potpuno predamo Gospodinu, jer prima se u mjeri u kojoj se daruje. Darujući Bogu sve, od Boga se dobiva sve; to je zakon Duha. Zar našem životu nije sve sadržano? Što možemo darovati Bogu da bude vrednije od našega života?

Otvorenost novosti Božjeg života vodi nas prema tome da uzdignemo cijelo naše biće k Ocu. O tome govori poruka Duha Svetoga koju vam nudim ovaj mjesec. Primila sam je U 1999-oj godini na dan Uzašašća; nadam se da će vam biti korisna.

Pozdravljam vas i želim vam svako dobro u Kristu.

 

Poruka Duha Svetoga  od 16. svibnja 1999. Uzašašće

„Za vas je nužno da se otvorite novosti Božjoj; ali ova otvorenost zahtjeva drugi korak: vaše uzdignuće k Bogu. Uzašašće Isusovo nije samo primjer toga uzdignuća, nego je predokus vašeg uzdignuća koje će se dogoditi na kraju vremena, u tijelu i duši.

Svakako već danas, dok još živite u tijelu, pozvani ste na uzdignuće cijelog vašeg bića Bogu. Ako ste nova stvorenja, otvorena ljubavi Božjoj koja vas neprestano obnavlja, koja vam se daruje i vodi vas prema potpunom darivanju, onda niste više svezani za zemlju nego već živite jednu novu dimenziju, koja ide preko prostora i vremena. Doista tko živi uronjen u meni, ne može više biti svezan za zemlju.

Zbog toga iako za sada morate živjeti u tijelu i ravnati se prema fizičkim zakonima zemlje, u isto vrijeme vi ste ih već nadvladali, svakako vi živite od materijalnih stvari, ali vaša duša ih je već nadišla, što znači da je ona već dotakla novu dimenziju života. Ova nova dimenzija je vječnost. Vaša duša je stvorena za vječnost i ona sama je vječna. Vrijeme koje vam je Bog dopustio da živite u tijelu, predviđeno je za vašu misiju, kako bi ova dimenzija vječnosti, preko vašeg tijela mogla dotaknuti stvarnost koja vas okružuje, jer i ona treba biti uzdignuta zajedno s vama.

Čovjek ovo nije razumio. Ne govorim samo o čovjeku koji ne vjeruje, nego isto tako i o vjerniku koji je kršten, ali koji često ne zna prepoznati veličinu Isusove poruke koju vam je ostavio preko svog uzašašća, a to je; prijeko je potrebno uzdignuti se k Ocu već ovdje, dok ste na Zemlji. Mnogi misle da će doći k Ocu, nakon smrti, ako sve bude išlo dobro i dođu do raja. To je pogrešno, jer dimenzija raja, čistilišta i pakla, jednostavno je nastavak onoga što ste započeli u zemaljskom životu i izvršenje onoga što ste izabrali živjeti na zemlji.

Uzašašće je najstrašniji dan za Lucifera jer predstavlja njegov totalni poraz. Doista, čovječanstvo koje je on želio potlačititi, poniziti, podložiti sebi po smrti, po Isusu Kristu, bilo je uzdignuto, u tijelu i duši, tako kako je bila uzdignuta u tijelu i duši Djevica Marija koja predstavlja novo čovječanstvo, ono što ćete  i vi biti.

Molim vas da razmišljate o tome što za vas znači uzdignuti se k Ocu po Sinu u Duhu Svetom. Zapitajte se što za vas znači uzdignuće, od čega se trebate otrgnuti što je zemaljsko i što vas veže, otežava vam da se uzdignete, kakve strahove prikrivate u sebi?

Ne možete se uzdignuti ako vas strah pritišće, jer strah je teret koji veže dušu za zemlju. Ako postoji strah, duša se ne može uzdići. Uzdignuti se, znači ići prema onome što duša može spoznati po vjeri, a ne po osjetilima. Nitko ne može fizički dotaknuti vječnost, niti je zakoni fizike mogu objasniti, ali duša je poznaje. U vjeri možete bez straha ići prema tajni, prema onom što je po ljudski nepoznato. Ako ste u Bogu, čak i nepoznato vam biva poznato; vaša duša intuira, razumije, poznaje. Ona je stvorena da razumije Božje stvarnosti.

Vi se uzdižete u vjeri kada zamjećujete neku stvarnost koja vam je nepoznata po osjetilima. Kako možete spoznati vječnost preko osjetila? Možete li možda preko osjetila dotaknuti dimenziju slobode, mira, ljubavi, darivanja? Možete li fizički dotaknuti ljubav? Ne možete. Možete li je gledati očima? Ne možete. Ali vaša duša je može dotaknuti, gledati, udisati, i to samo po vjeri. Vaša duša može konkretno iskusiti dimenziju vječnosti; ako nebi bilo moguće, kako bi mogla imati iskustvo Boga? Pozivam vas da ne shvatite ove riječi kao običnu teoriju. Ako u vama postoji želja da uđete u vječnost, onda to nije više ništa teoretsko, sve postaje stvarno, jer ste bili stvoreni da potpuno iskusite stvarnost Božju, za koju ste predviđeni.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“