„Ja sam Prvi i Posljednji, Onaj koji živi! Bio sam mrtav,ali evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja“ (Otkr 1,17-18).

Oduvijek su me doticale ove riječi iz knjige Otkrivenja, jer izražavaju točno ono što moja duša prepoznaje kao životnu bit: Isus je Gospodin. Njemu se trebamo potpuno podložiti, kako bismo živjeli autentično i bili zaštićeni od zla.

„Jer u njemu je sve stvoreno sve je stvoreno po njemu i za njega“ (Kol 1,16). Iskusila sam puno puta  i svakodnevno mi se ponavlja iskustvo da moja egzistenzija i sve ono što me okružuje izviru iz Srca Isusovog i u njega se vraćaju, u neprekidnom protoku života Božjeg  koji drži cijeli svemir. Stoga držim da se neminovno sve treba vratiti Kristu jer od njega je rođeno. “Jer u njemu je sve stvoreno- sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo…On je početak…(Kol 1,16-18)“. Životni ciklus nas vraća na izvor, čovjek iz praha, u prah se vraća, krščanin se rađa po Kristu  da bi se k Kristu vratio i po Njemu  k Ocu. Doista držim da nitko ne može očekivati da će doći k Ocu, bez prolaska preko Isusa Krista koji je Put, Istina i Život.

Uvjerena sam da bi nas prikazni život trebao voditi baš u ovu svijest da trebamo potpuno pripadati Isusu, da bismo pristupili u život Očev i bili vođeni od Duha Svetog  koji nas zahvaća i pročišćava. Odatle polazi također i naše poslanje, djelo koje Bog povjerava svakome od nas: „Ovo djelo Bog hoće-odgovori im Isus da vjerujete u onoga koga je on poslao“ (Iv 6,29).

Osobno želim da moj život bude jedno neprestano “uglavljivanje u Isusa Krista“ (Ef 1,10), što konkretno znači da se stavljam u potpunu službu Isusu Kristu, prepuštajući da On bude onaj koji vodi moj život i upravlja moje korake, tamo gdje On želi i zna. Želim se odreći vlastitog djelovanja i odvojiti se po njegovoj milosti od mene same, od ljudskih želja, koje su često samo izvor razočaranja. Želim biti kao Presveta Djevica Marija, njegova službenica, i molim neka mi bude po Njegovoj riječi. Bez Isusa  ne samo da moj život ne bi postojao, nego ne bi niti imao smisla, vjerovatno ne bi nikome koristio, jer što ja mogu dati, sama po sebi? Svi mi imamo potrebu da budemo vođeni od Velikog Pastira ovaca, jer u njemu stanuje sva punina (Kol 1,19) i „Uistinu, svi mi primismo od njegove punine milost na milost“ (Iv 16). Bez milosti život se gasi i postaje puko preživljavanje.

Crkva nas usmjerava na Presvetu Djevicu Mariju kao model autentičnog života i darivanja za svakog kršćanina. Mogu reći da me blizina Majke Božje neprestano prati, ona me podupire u svakom trenutku i hrabri me kada se umorim. Vjerujem da nitko nema veću želju od nje da nas dovede Isusu i da se podložimo njezinu Sinu. Sigurna sam da Presveta Djevica ne napušta nikoga od nas sve dok na neki način ne uđemo u Srce Božje. Uostalom Majka je ona koja uvijek ostaje uz nas, čak i onda kad se svi drugi umore i napuste nas.

Znam da ne mogu biti potpuno Isusova, „uglavljena“ u Njega, ako mu ne podložim čak i moje neprijatelje. Ne mislim toliko na vanjske neprijatelje koliko na one puno opasnije, koji su skriveni u meni, a to su: strahovi, ambicije, ljudske računice, servilizmi,lukavost itd. Trebam dopustiti da Isus Krist zagospodari nad ovim neprijateljima svojom ljubavlju, milosrđem i mudrošću. Isto vrijedi i za vanjske neprijatelje: sud ne pripada meni, jer ja nisam pravedna. Moje je da prikažem moj život čak i za one koji me mrze, ostajući u ljubavi Božjoj da bih i ja mogla nositi ljubav i blagoslov pravednima jednako kao i nepravednima. Samo tako ću moći uglaviti u Krista i moje neprijatelje.

Želim podložiti Isusu također i smrt, ne samo onu fizičku, nego svaki oblik smrti: moju ranjivost, grijeh, proživljena poniženja, primljene uvrede, moj nedostatak vjere, nade i ljubavi i sve druge nedostatke. Sve ovo želim darovati mom  Gospodinu kako bih napokon dostigla poniznost, i postala poučljivo sredstvo u Njegovim rukama. Ako postanem ponizna, smrt mi više neće zadavati strah. Ako sam sve predala Bogu, što mi više može ukrasti neprijatelj moje duše?

Svjesna sam da ove moje lijepe nakane mogu ostati samo lijepe nakane, jer sam samo ograničeno ljudsko stvorenje. Ne preostaje mi drugo, nego „uglaviti u Krista“ isto tako i moje nakane, podložiti ih Njemu i moliti ga da ih On ostvari u meni snagom svoga Duha.“ Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5), rekao je Učitelj i vjerujem da svaki dan iskusimo istinitost ovih riječi.

Na kraju da zaključim, čini mi se da sam shvatila da sve što postoji treba biti uglavljeno u Isusa Krista, baš da bi postojalo i bilo preobraženo u novo stvorenje o kojemu govori Sveto Pismo (Otkr 21,5). Sve što budemo znali podložiti Isusu Kristu postat će novo i sveto. Tada će se i naš život promijeniti, jer Bog će boraviti među nama. …“ On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe…Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Pošetak i Svršetak. Ja ću žednome dati badava iz izvora vode života. Pobjednik će baštiniti ovo: Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin.“ (Otkr 21,3-7).

Stefania Caterina