Rubrika susreta za narod

Prezentacija

Prošle su dvije godine od uvoda u našu Rubriku i došao je trenutak da pojasnimo neke stvari koje dopuštaju da obratimo pažnju na preobrazbu koja se kroz ovo vrijeme dogodila, sve do razumijevanja odabira tema koje ćemo obrađivati a koji bi se izvan jedne liječničke rubrike mogle činiti neumjesnim. Uvijek smo nastojali vršiti našu službu prilagođavajući se Božjoj misli i posljedično mijenjajući našu, prema onome što nam je Duh sugerirao u zajedništvu.

Prije svega shvatili smo da je, za pratnju bolesnika u njegovom hodu, nužno da liječnik bude u praćen svećenikom, naravno tako da svaki vrši vlastiti zadatak po milosti koja mu je dana. Pojasnimo bolje: liječnik u duhu predaje svu stvarnost koju je promatrao i „dotaknuo“ pregledom bolesnika, svećeniku, kako bi je on mogao predati Isusu. Nadalje, liječnik iskustva bolesnika stavlja u zajedništvo sa svećenikom, kako bi svećenički pogled sjedinjen sa onim liječničkim, dopustio da ima jednu širu viziju, glede onog što je proživljeno, te na kraju predlaže bolesniku da se obrati svećeniku ako se tijekom pregleda pokažu zapreke koje u njima blokiraju prolazak trojstvenog djelovanja.

Osim toga, poziva se bolesnika da prikaže svoju bolest Gospodinu te da poduzme nužne korake za svoju unutarnju preobrazbu, dopuštajući tako dušama koje žive u istoj situaciji da vrše isti hod.

Isto tako, potrebno je da se i narod prikaže za bolesnike; tako se stvara jedan vir dobra gdje hod uskrsnuća bolesnika postaje takav za narod i obrnuto. (Ova tema je opširnije obrađena u našoj rubrici pod naslovom: „Funkcija liječnika u novom narodu“).

Sve nam je jasnije da je pojedinac zdrav kada dosegne ravnotežu u duhu, duši i tijelu te između duha, duše i tijela, postajući tako harmoničan bilo kao osoba bilo u radnjama koje obavlja, a da ne stvara one “lomove” koji lako imaju posljedice i na fizičkoj razini. To se ne postiže niti meditacijom niti ezoterijskim praksama, niti strogim sportskim ili prehrambenim disciplinama, nego predanjem života Bogu te dopuštanjem Duhu Svetom da nas vodi u svakom djelovanju i u svakom području života. Tako ćemo moći sve bolje prodirati u Božju misao i mnoge situacije koje se proživljavaju u poslu, u obitelji i u odnosima, često po isključivo ljudskim mislima i shemama, bivaju obasjane i shvaćene s jednim drugačijim pogledom: onim Božjim. Na kraju u ovim tako brzim, odlučujućim i važnim vremenima, Gospodin od nas ustrajno traži da se pročistimo i uzdignemo, odvajajući se od zemaljskih tereta, od često patoloških navezanosti i od onoga što sprječava dušu da proširi duh te uđe u jedan duboki odnos s Bogom Ocem. Stupovi za provođenje ovih prolazaka su prikazanje života, cjelovitost i zajedništvo.

Upravo sav ovaj hod, pogurao nas je da proširimo argumente naših susreta, baveći se pitanjima poput obitelji, zajedništva i slobode, za koje se naizgled može činiti da ih se ne smatra medicinski bitnim, ali koji zapravo uvjetuju misao i život osoba, dotičući također duhovno i fizičko zdravlje.

Predraga braćo i sestre

Želimo pokrenuti rubriku o medicini kako bi podijelili sa svima naše viđenje također i u ovom tako važnom području. Mi smo jedna jezgra liječnika uključenih u hod Novog Naroda koja prianja uz program uglavljenja u Kristu, Sinu Božjem i On je u centru našeg djelovanja.

Nakon diplome u medicini i kirurgiji i specijalizacije, naša se spoznaja proširila preko formativnih tečajeva u psihosomatici, homeopatiji, odnosima u porodiljstvu itd, te su se preko hoda Novog Naroda ove spoznaje uskladile i kompletirale.

Ono što donosimo rađa se iz našeg radnog iskustva „uronjenog u naš hod u vjeri“. Živimo naš posao kao jednu službu u zajedništvu sa Novim Narodom na Zemlji i cijelom Svemiru, te sa Izvanrednim Sredstvima; iz ovog zajedništva izviru snaga i milost.

Kao i svaki član Novog Naroda tako smo i mi prikazali život Bogu i, uz njegovu pomoć, trudimo se živjeti zajedništvo i cjelovitost. Živimo svećeništvo koje smo primili na krštenju prikazujući život Bogu, u specifičnosti našeg posla, pacijent, njegova patnja i ono što živi; pozivamo ga da i on jednako tako čini jer i bolesno tijelo može služiti Bogu, te jedna bolest prikazana njemu može dopustiti Gospodinu da preobrazi život na bolje.

Smatramo da je čovjek formiran od duha, duše i tijela koji su usko povezani i međusobno komuniciraju i, stoga, trebamo obraćati pažnju na cjelovitost jednog pacijenta, a ne samo na simptome ili neki organ. Smatramo također da je svaka osoba originalna jer nas je Bog stvorio jedinstvene i neponovljive i važno je znati uočiti ovu originalnost, bilo u zdravlju bilo u bolesti i onda isto tako u dijagnozi i liječenju. Primjećujemo da je bolest ponekad znak jednog dubokog poremećaja u duši ili zatvorenosti duha; kada je nužno, onda, pomažemo pacijentu razumjeti uzrok unutarnje patnje ili pozivamo ga na uklanjanje prepreka koje ne dopuštaju potpuni protok života Božjeg u njemu, ili mu savjetujemo da bude cjelovit pred Bogom prinoseći mu granice i slabosti. Osim toga, ohrabrujemo sve na slušanje Duha Svetog koji govori njihovu duhu, znajući da ozdravljenje predviđeno od Gospodina polazi od duha da bi zatim zahvatilo tijelo.

Iako svjesni svega ovog i mi, kao i svaki liječnik, pribjegavamo korištenju lijekova i dijagnostičkih sredstava. Znamo, osim toga, da je bolest ušla u svijet kao posljedica istočnog grijeha i često u našem poslu opažamo da pacijenti plaćaju posljedice grijeha prethodnih generacija.

Za praćenje naših razmišljanja temeljno je specificirati što podrazumijevamo pod duhom, dušom i tijelom, te dinamici koja teče među njima

Duh je centar ljudskog bića u kojem je prisutan i djeluje Duh Trojedinog Boga; duša je onaj osjetljivi dio u koji su smještene emocije, osjećaji, ona ima jednu memoriju, jedan razum i jednu volju te je opskrbljena osjetilima; tijelo je opipljivi dio koji, preko osjetilnih organa, ima pristup prema vani.

Duh, duša i tijelo međusobno komuniciraju. Duh prima od Duha Svetog primarnu energiju koja se spušta od tri osobe Presvetog Trojstva, i komunicira ju duši koja ju onda prenosi tijelu dopuštajući čovjeku da živi u skladu i po planu Boga Stvoritelja. Tijelo prima mnoge poticaje iz vanjskog svijeta preko organa i prenosi ih osjetilima duše, koja ih može preraditi i komunicirati duhu u kojem ljudsko biće biva preporađano u svojoj cjelokupnosti.