Trojstvena misao u nama

Razgovor sa Svetim Rafaelom arkanđelom:

1. Govoreći o Kristovoj misli, odnosiš se posebno na njegovu misao ili podrazumijevaš također onu Presvetoga Trojstva?

„Misao Triju Božanskih Osoba je različita i specifična prema originalnosti svake; Očeva misao nije ona Sinova, niti ona od Duha Svetoga. Ipak, misao Oca, Sina i Duha Svetoga daju život jednoj misli bitno sjedinjenoj istim porijeklom i svrhom, istom biti koja je jedna. Misao Trojstvenog Boga, iako zadržavajući svojstva svake božanske Osobe, doseže apsolutnu harmoniju i komplementarnost; iz toga proizlazi nezamisliva snaga trojstvene misli koja podržava čitavo stvorenje. Jasno je, dakle, da Presveto Trojstvo posjeduje jednu svoju misao i na nju se odnosim kada govorim više općenito o Božjoj misli. Ako se često odnosim na misao Kristovu, to je zato što biste se trebali na mističan način često sjediniti s Kristovom misli i po njemu s Bogom Ocem u Duhu Svetom. Po Isusu Kristu Božja misao vam se priopćuje u svojoj cjelovitosti i snazi.

Misao Kristova, ipak ostajući originalna, sadrži u sebi svu suštinu trojstvene misli, tj. svu misao Oca, Sina i Duha Svetoga.

Ovdje ulazimo u najveće otajstvo svemira, ono Presvetoga Trojstva koje ne može biti razumski shvaćeno niti objašnjeno riječima, ali koje je u vjeri potpuno jasno. Božja otajstva nisu okultne tajne sotonine do kojih malo njih ima pristup, takozvani «iluminati» «prosvijetljeni». Božja otajstva su spremna otkriti se očima onoga koji vjeruje s jednostavnošću i lakoćom; do toga postoji samo jedan put, put vjere u Boga i u njegovog Krista. Nije vam dano drugo sredstvo, da u vjeri izrazite ljubav i povjerenje prema Bogu i tako privučete na vas njegovo svjetlo koje je život i inteligencija.

Ako prikazujete same sebe Isusu i dopustite da vas vodi, on vam priopćuje svoju misao jer živite sjedinjeni s njim. Duh Sveti koji boravi u vama, neprestano vam pojašnjava misao Kristovu i usmjerava vas prema njoj. Otac vas ljubi, prima vas u svom Sinu Isusu, preko njega vam daje samu svoju misao u snazi Duha Svetoga. Tako trojstvena misao koja stvara, otkupljuje i posvećuje, neprestano djeluje u vama. To je ključ za posjedovanje sve mudrosti, znanja, spoznaje Boga i njegove stvarnosti.»

2. Misao Kristova je jedna trajna Božja aktivnost. Može se reći da se i mi uključujemo u tu aktivnost ako smo sjedinjeni s Kristom?

«Čovjekova misao se ne može usporediti s Božjom misli. Za čovjeka je mišljenje često jedna vrlo naporna aktivnost, također ovisno o planetu na kojem živi. U slučaju Zemlje, čovjek misli s velikim naporom jer mu nedostaje duboki sklad s Duhom Svetim. Njegova misao se teško ostvaruje. Promatrajte jednog znanstvenika, liječnika, jednog umjetnika na Zemlji, promatrajte i same sebe. Mislite što činiti, kako činiti i potom kako ostvariti ono što ste mislili; često vam treba vremena da provjerite je li ispravno ono što ste mislili. U intervalu između mišljenja i ostvarenja onoga što ste mislili, koncentrira se sav vaš ljudski napor.

U Bogu, naprotiv, mišljenje i stvaranje su istovremeni. Što se više čovjek uzdiže Bogu, po mističnom jedinstvu s Kristom, to brže ostvaruje ono što je mislio. Njegova misao postaje kreativna, tj. sposobna stvarati. Čovječanstva s drugih planeta, koja nisu počinila istočni grijeh, posjeduju jednu misao puno pokretljiviju od vaše; imaju sposobnost jednostavno i lako ostvariti ono što su mislili. To ih čini puno kreativnijima i određuje njihov brzi napredak na svakom području znanja; zato je njihova civilizacija znatno iznad vaše. Ipak, ni misao vjernih čovječanstava, ni ona čistih duhova kao anđela, ne može se ni izdaleka usporediti s Božjom misli kojoj nema jednake u svemiru, i koja ne može biti podložna mentalnim kategorijama nijednog stvorenja. Ona je izvan svake sheme, izvan svakog ljudskog parametra, apsolutno je slobodna jer je potpuno svijetla. Bog nema tamu u sebi¹ i to čini njegovu misao čistom i slobodnom, jer Bog se ne napreže u ostvarivanju svoje misli, stvarajući i obnavljajući svemir.»

3. Čovjekovo uzdignuće i progresivno primicanje kreativnoj misli, sadržani su u hodu vjere?

«Da, uzdignuće je hod vjere koji će doseći savršenost na kraju vremena, preko velike barijere². Zato ni čovječanstva vjerna Bogu od početka, ne dolaze do apsolutnog savršenstva; iako puno više od vas poznaju stvarnost u njezinoj biti. Mogu utjecati na zakone koji ravnaju životom i direktno utjecati na stvarnost, upravo jer teže Vrhovnom Dobru koje je Bog i dobru svakog stvorenja. Imajući u sebi želju za dobrom a ne za zlom, dobivaju od Boga sposobnost i dopuštenje da djeluju na stvorenje. Nažalost, čovjek na Zemlji ne posjeduje samo želju za dobrom, naprotiv; previše često ide za vlastitim interesima i potajno gaji u sebi zle želje za posjedovanjem, iskorištavanjem, za zaradom. Zato mu Bog ne dopušta do kraja spoznati zakone života. Kad bi to učinio, stavio bi mu u ruke jedno smrtonosno oružje sposobno nanijeti štetu čitavom stvorenju. Već je mnogo zala koje je čovjek proizveo na Zemlji zbog svoje pohlepe i zbog nedostatka ljubavi i znanja. Neće mu biti dopušteno da ih širi svemirom!»

4. Što se događa čovječanstvima koja nisu vjerna Bogu i koja žive na drugim planetima³? Koji je stupanj njihove misli?

«I ta čovječanstva samo djelomično mogu utjecati na stvarnost. Bog im stavlja jednu snažnu granicu. Ne zaboravite da se ona nalaze u jednoj povlaštenijoj situaciji u odnosu na čovječanstvo na Zemlji, ukoliko, iako su počinili istočni grijeh, nisu sklopili savez sa sotonom kako su učinili vaši praroditelji. Zato posjeduju višu spoznaju od vaše, iako su u suštini pod dominacijom sotoninog utjecaja, jer su sebični i buntovni. Koristi ih i iskorištava sotona, što se događa svima onima koji mu se približavaju. Ali ne dolaze do stupnja izopačenosti nekih ljudi na Zemlji. Oni se klanjaju sotoni, njemu se posvećuju i dolaze do te točke da mu žrtvuju život njima jednakih, pa čak njihove vlastite djece, da postignu novac i moć. To se ne događa u čovječanstvima o kojima govorimo, koja su istina počinila istočni grijeh ali koja bi se lako mogla povratiti, kad bi im bio naviješten Isus Krist i njegova poruka spasenja.

Taj naviještaj je upravo ono što Bog očekuje od svog naroda na Zemlji, od onog malog ostatka koji ljubi Boga i vjerno mu služi. To će biti jezgra novog čovječanstva koje će baštiniti Zemlju i nositi navještaj spasenja svemiru, na način i u vrijeme koje Bog zna i koje će objaviti svojoj vjernoj djeci. Taj će mali ostatak biti iz dana u dan moćniji milošću i Božjom snagom, bit će vođen od njegovog Svetog Duha. Nemojte se zavaravati da ćete biti dio te jezgre samo zato što pristajete uz neku vjeru, recitirate mnoge molitve, prakticirate mnoge pobožnosti i osjećate se boljima od drugih, iako nikada ne mijenjate vaš život! Bog će suditi vaš duh. Sudit će vas po spremnosti da se odreknete sebičnosti da biste slijedili zakone Duha, po spremnosti da zagrlite Kristov život sudjelujući potpuno u njegovoj smrti i uskrsnuću. Svaki će čovjek na Zemlji imati mogućnost upoznati Isusa Krista i bit će stavljen pred neizbježni izbor: ili s Kristom ili protiv njega. Na temelju njegove odluke bit će smatran dostojan ili ne sudjelovati u novom čovječanstvu. Bit ćete iznenađeni gledajući ostvarenu riječ Gospodina koji je rekao: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’,⁴ nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“⁵