Čovjekov duh
Evo što Sveti Rafael kaže:
„Čovjekova bit, njegov najdublji identitet nalazi se u duhu, u onoj jezgri u središtu duše, gdje živi božanski Gost, Duh Sveti. Duh je najsvetije mjesto u čovjeku. Sjetite se Jeruzalemskog hrama: njegove vanjske zidine mogli bismo usporediti s tijelom, unutarnje dvorove s dušom, „Svetinju nad Svetinjama“ s duhom1. U taj sveti i nepovredivi prostor hrama imao je pristup samo Veliki Svećenik; tako također u vaš duh ima pristup samo Isus Krist, Vrhovni Svećenik. Na temelju njegove žrtve vam je bio darovan Duh Sveti koji u vama živi i djeluje, objavljujući vam Krista i njegovu misao.
U svom duhu čovjek stoji pred licem Božjim, jer tu se Bog očituje čovjeku. To je vaš „šator sastanka“ u kojem je Mojsije razgovarao s Bogom licem u lice2. Duh je prostor vašeg bića u kojem boravi Bog.
Odnos između duha i duše je jedan životni odnos, jer duh daje život duši; on prenosi duši ono što je sam primio od Duha Svetoga. Duša preko svoje tri moći: memorije, razuma i volje, obrađuje ono što prima od duha i prenosi sadržaj toga mozgu, fizičkom organu postavljenom da pretvara duhovne impulse u zapovjedi koje treba prenijeti tijelu.“
„Često govorite: „Ja mislim, ja osjećam, ja djelujem …“ i na mnogo načina govorite o vašem JA. O tome govori i psihologija, religije, razni pokreti. Na Zemlji je JA istoznačnica identiteta osobe. Zapravo JA kao apstraktni entitet ne postoji, ono nije drugo doli vaš duh. Ponavljam vam da JA ne postoji u vama, dok postoji duh koji crpi život i snagu od Boga. Čovjekov duh ne može živjeti bez Boga.
To da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju nije samo obična tvrdnja nego stvarnost. Slika Božja je utisnuta u memoriju duše3, dok je sličnost utisnuta u njegov duh. U duhu je izražena čovjekova božanska priroda, njegova sličnost Bogu po kojoj on shvaća i djeluje slično kao Bog. U duhu se nalazi božanska iskra koja čovjeka čini djetetom Božjim; zato u njemu djeluje jedna velika snaga. Čovjekov duh nije samo besmrtan nego, u nekom smislu je također „svemoguć“; ne zaboravite da je čovjek trebao vladati svemirom zajedno s Bogom, zato je morao posjedovati snagu sličnu Stvoriteljevoj.
Bog želi da postanete svjesni snage koja je u vama. Želi sve koji ga ljube povesti prema svijesti o njihovoj božanskoj naravi. Tako će djeca Božja stvarno živjeti na sliku i priliku Božju. Do toga neće doći čudom, ni metodama, niti obredima ili formulama. Dogodit će se kada čovjek bude znao stajati pred Bogom u poučljivosti, poniznosti i strpljivosti.“
„Temeljan je sinovski odnos svakoga od vas s Bogom, kakav je trebao biti još od početka vaše ljudske povijesti. Da su se stvari odvijale kako je Bog predvidio, između čovjeka i Boga bi bila jedna neprekidna razmjena ljubavi. Bog bi ispunio čovjeka svojom snagom i čovjek bi bez napora i bez askeze i pokore bio uronjen u Božji život i ljubav. Znate što se dogodilo i kako je sotonska pokvarenost narušila odnos između Boga i čovjeka. Isus Krist je svojom smrću i uskrsnućem ponovno uspostavio taj odnos. Cijelo čovječanstvo je ponovno vratio u ispravni odnos s Bogom, bez barijera stvorenih istočnim grijehom.
Isus Krist je novi početak ljudske povijesti koja je ispravnim putem usmjerena prema jednoj novoj i dubokoj dimenziji. Ipak, Bog je još jednom, kao na početku, ostavio čovjeka slobodnim da izabere hoće li prihvatiti Isusa Krista. Po tome shvaćate da Bog ima povjerenja u svoja stvorenja: ostavljajući im slobodu izbora, priznaje da su sposobni koristiti vlastitu inteligenciju, ne postavljajući im ograničenja. Suprotno od toga djeluje sotona čiji sljedbenici ne mogu ništa izabrati nego su robovi primorani pokoravati se pod prijetnjom smrti. Nažalost, ljudi na zemlji to nisu shvatili i od početka su se prodali sotoni u ludoj iluziji da će biti slobodni jer su daleko od Boga. Obmanuti! Sotona svakim danom sve više steže lance oko vas i vi to ne primjećujete. Zamjenjujete ropstvo za slobodu i okrećete leđa Bogu, jedinome koji vas čini slobodnima. I danas ste slobodni prihvatiti ili odbaciti Isusa Krista; na temelju tog izbora igrate se s vašom sudbinom.
Bog Otac se želi vratiti na izvorni odnos s ljudima koji ga ljube i koji mu se prikazuju po Isusu Kristu. Bit će to pravi odnos oca i djece, bez prisila ili zabrana, u radosnoj slobodi. Ta djeca će biti sve moćnija u Bogu, blistat će kao zvijezde u svemiru. Sjedinjeni s Kristom, bit će sinovi uskrsnuća4, novi ljudi jer će biti preobraženi i sposobni preobraziti svemir. To nije jedna lijepa priča, nego je Božje obećanje u Kristu. Morate mu samo vjerovati.
Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“5
1 U židovstvu je Svetinja nad Svetinjama bila najsvetiji prostor Jahvina (JHWH) hrama, u kojem se čuvao Kovčeg Saveza. U nju je mogao ući samo Veliki Svećenik jednom godišnje, kada bi padao Yom Kippur, da bi prinio tamjan u obredu iskupljenja (okajanja) i da bi izgovorio Sveti Tetragram, čiji su vokali, umetniti između četiri konsonanta, bili poznati samo Velikom Svećeniku i od njega predavane njegovim nasljednicima.
2 Usp. Izl 33, 7-11
3 Usp. „Preko velike barijere“, 13. poglavlje
4 Usp. Lk 20, 34-38
5 Usp. „Ispisati Povijest- U Božjoj misli“ – Svezak I – poglavlje II, na str. 35-39
