Treći dio – Proći i pobijediti smrt

23.02.2025.

Piše Stefania Caterina u knjizi „Preko Velike Barijere“[1]:

Bog nije stvorio smrt

O smrti sam primila razna objašnjenja. Bilo mi je rečeno kako je svaki kršćanin pozvan da prođe kroz smrt da bi je porazio, kao što je učinio Isus. Polazište je i ovaj put prikazanja života Bogu po Isusu Kristu i po Bezgrešnome Srcu Marijinu. Prikazujući sami sebe postajemo u punoj mjeri dionicima Božjega života. Sjedinjeni s Kristom, zaodijevamo se nepokvarljivošću, doživljavamo uskrsnuće, koje je pobjeda nad smrću.

Prenosim sažetak objašnjenja koja sam primila.

“Smrt je sotonina službenica. Ona se pojavljuje u dvama oblicima: kao tjelesna smrt i kao duhovna smrt. Prva zapada svakoga čovjeka, druga pogađa one koji pripadaju sotoni, koji se isključe iz Božje ljubavi i njegove milosti. To su dva lica smrti.

Sotona mrzi čovjeka jer je stvoren na sliku Božju. Zato ga gura u smrt. Njemu je to svojevrsno poslanje, koje mu nije povjerio Bog, kad on neće ničiju smrt. Sotona je taj zadatak dodijelio sam sebi u trenutku kad je napastovao vaše praroditelje i naveo ih da se pobune protiv Boga. Od toga je trenutka sebi postavio cilj da svakoga čovjeka odvede u smrt. Prije svega u duhovnu smrt, koja ga više zanima, a zatim i u tjelesnu.

Smrt ne dolazi od Boga, kao što jasno kaže Biblija: ‘Jer Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova’.[2]

Da bi čovjeka poveo u smrt, sotona upotrebljava dva sredstva: bolest, koja vodi u tjelesnu smrt, i grijeh, koji vodi u duhovnu smrt. To su dva oružja smrti, kojima se sotona služi protiv čovjeka. Premda je vrhunac prirodna procesa u organizmu, i smrt koja čovjeka snalazi zbog starosti potječe od zla. To se zlo zove raspadljivost. Ona je u svijet stupila zbog istočnoga grijeha, jer čovjeka Bog nije bio stvorio smrtnim, nego besmrtnim. U Bibliji piše i ovo: ‘jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost, i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavolovom je zavišću došla smrt u svijet, i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju’.[3]

Nažalost, velik je dio čovječanstva izdao Boga. Zbog toga tjelesna smrt zapada svakoga od vas, nitko je nije pošteđen. Duhovna smrt, naprotiv, pogađa one koji su izabrali da pripadnu sotoni. Oni moraju iskusiti najgoru smrt.

Isus Krist je došao na Zemlju da bi pobijedio smrt u cijelome svemiru. Došao je da uništi đavolska djela.[4] A smrt je najveće od svih sotoninih djela. Smrt je, naime, propast, posvemašnje uništenje, pred kojim je čovjek nemoćan.

Isus Krist je došao na zemlju, jer ga je poslao Otac, da pobijedi smrt. Mogao ju je pobijediti na mnogo načina, ali je izabrao da je pobijedi vlastitom smrću. Na taj se način smrt od sredstva propasti pretvorila u sredstvo pročišćenja i otkupljenja. U Bibliji piše: ‘Jednako i sâm postade sudionik u tome da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti’.[5] Ta je tvrdnja veoma važna, jer iz nje možete razabrati da je smrt bila pobijeđena.

Isus Krist je pobijedio smrt. Još treba samo da se ona konačno istjera iz svemira, a to će se dogoditi na kraju vremena. Kad se vrati, Isus Krist će zauvijek razdvojiti Smrt i Podzemni svijet od stvorenja Božjih.[6]

Ponavljam vam da je smrt već bila pobijeđena. Isus stoga neće po drugi put doći da pobijedi smrt, jer je to već učinio; i neće doći da pobijedi đavla, jer ga je već pobijedio. Isus će se vratiti da napokon ukloni zlo.

Dosad zlo još nije bilo posve uklonjeno iz stvorenja unatoč Isusovu dolasku, ali ne zato što ne bi već bilo pobijeđeno, nego jer je čovjeka valjalo iskušati. Morao je slobodno izabrati hoće li ili neće prionuti uz otkupljenje što ga je ustanovio Krist. Bog dopušta da zlo opstane kako bi pročistio čovjeka, primoravajući ga da izabere između dobra i zla, između života i smrti.[7]

S Kristom ste smrt pobijedili i vi. Iako još doživljavate fizičku smrt, vaše tijelo će uskrsnuti kad se Isus Krist vrati. Uskrsnut ćete jer je Krist pobijedio smrt. Zlo će morati nestati, a vaš će položaj ponovno postati jednak iskonskome, položaju besmrtnoga čovjeka, prije istočnoga grijeha.

Čovjek na Zemlji se bori protiv smrti. No to nije konačna bitka. Tek će Krist zauvijek pobijediti smrt na kraju vremena. Ipak, preda li se potpuno Kristu po Blaženoj Djevici Mariji, svatko od vas može iznijeti pobjedu u svojoj osobnoj bitci protiv smrti, grijeha, bolesti.

Tko svoj život prikaže Kristu, najprije pobjeđuje duhovnu smrt. Prinoseći se Kristu, pripada mu i sotona mu ne može ništa. Zatim pobjeđuje tjelesnu smrt. Shvatite to. Od trenutka kad se rodi bilo koji čovjek, sotona nad njim dahne dahom smrti i smrt počne djelovati. Smrt čovjeka napada sve dok traje njegov život. Služi se grijehom, bolešću, procesom propadanja koje nazivamo starošću, a koji je za mnoge gori od bolesti. Sve je to djelo smrti, kojom se sotona okomljuje na sva stvorenja.

U svakome trenutku čovjekova života Bog smrti postavlja granicu. Protiv te granice sotona ne može ništa. Ona se postavlja za svakoga od vas.

Tako Bog čovjeka štiti sve dok ne dosegne puninu i ne bude spreman prijeći u drugi život. Tek u tome trenutku Bog smrti dopušta da djeluje konačno i tek tada osoba umre. Kad Bog ne bi postavio granicu, čovječanstvo više ne bi postojalo, jer bi sotona ubio svakog čovjeka čim se rodi, kad je to njegovo djelo.

Ne postoji kršćanin koji se ne susretne sa smrću i svaki se kršćanin mora znati s njom suočiti. To je vaše poslanje. Smrti treba gledati u oči i treba se s njom suočavati u svim okolnostima u životu. To možete činiti u ime Kristovo, koji je pobijedio smrt. Ne samo da to možete, nego i morate činiti.

Tražim od vas da budete snažni, hrabri, odlučni. Smrt je sotonina službenica. Sotonin dah je smrt, kao što je Božji dah život. Pa kao što Bog šalje svoj Duh koji je život, tako sotona šalje svoj dah koji je smrt. Sotonin dah je pokvarenost. Smrt znači pokvarenost. To je ono što je stupilo u stvorenje zbog đavlove zavisti. Bog šalje vas, kao udove Uskrsnuloga, da se suprotstavite sotoninome djelovanju, da se suočite sa smrću, s grijehom, s bolešću, i porazite ih.

Što je više onih koje sebe predaju sotoni, to više jačaju smrt i pokvarenost. To je osobito vidljivo na Zemlji. Možete lako utvrditi kako napreduju bolesti i pustošenje na vašem planetu. Razlog je tome što, velikim dijelom pristajući uz njegovo djelo, čovječanstvo sotoni daje moć i rastvara vrata smrti, kojoj je sotona gospodar.”

(Arkanđeo Rafael, 12/2/2001)

Raskinuti okove smrti

“Sotona se služi strahom od smrti da bi okovao ljude i prisilio ih da mu budu robovi. Vaša je zadaća raskinuti okove smrti. Prije svega u samima sebi, a zatim i u zbilji koja vas okružuje, kamo ste poslani.

Sotona u čovjeka uvlači strah od smrti, ubrizgava ga u vaše duše, kao što zmija ubrizga svoj otrov kad ugrize. Vi morate, naprotiv, pronositi nadu u život, jedinu silu koja se može oduprijeti strahu od smrti. Kad govorim o životu, mislim na puninu, na sreću, na svijest da pripadate Bogu, ali i na vječni život.

Važno je vjerovati u vječni život, jer nada u vječno blaženstvo poražava smrt. Vaša tjelesna smrt bila bi besmislena, da u vama nema nade u vječnost. Ako pripadate Kristu, vi ste već dionici uskrsnuća. Ono će postati konačnom zbiljom kad se vrati Krist.

Mnogi se kršćani naprežu da vjeruju u vječni život i gube nadu u pravi život. Naprotiv, mora vam biti jasno da pravi život nije na Zemlji. Zemaljski je život samo velika priprema. To je vrijeme kušnje, vrijeme sijanja. Žetvu ćete u ovome životu vidjeti samo djelomično, ali u drugome ćete je životu vidjeti u njezinoj punini. Mnogi se obeshrabre, jer bi htjeli odmah vidjeti urod onoga što siju, htjeli bi vidjeti kako se svijet mijenja.

Svijet ne možete promijeniti svojim snagama, nego jedino ako se istinski obratite. Plodove onoga što sijete moći ćete vidjeti poslije, jer je povijest spasenja povijest koja obuhvaća svijet. Ona ima svoje postaje i svoj hod. Vi ste dio toga hoda. Ne žurite se! Znajte da će svatko od vas požnjeti sav urod onoga što je posijao, ako ne ovdje, u drugome životu. Kad tako ne bi bilo, vaše zemaljsko postojanje ne bi imalo smisla.

Nosite i uzgajajte u sebi nadu u blaženstvo, u pravo blaženstvo, koje nastaje potpunim sjedinjenjem s Bogom. Ta nada kida okove smrti i poražava sotonu. Ne pronosite ljudima mnogo riječi, pronosite nadu. Ona je velika nepoznanica među današnjim ljudima, uključujući i mnoge kršćane.”

(Arkanđeo Rafael, 2/3/2001)

Sestra smrt

“Sotona je zlo, smrt je zlo. No Bog kao sredstva može upotrijebiti i sotonu i smrt. Kad osoba dosegne puninu, Bog dopušta da na nju djeluje tjelesna smrt. Ako se prikažete Bogu, znate prihvatiti i smrt, jer ste otvoreni za Božji život. Taj život poražava smrt i omogućuje vam da je prihvatite kao ‘sestru smrt’, o kojoj je govorio sv. Franjo.

Bez smrti ne bi mogao doći ni sud. Sud je neizbježan, jer je čovječanstvo griješilo. Čovjek je svjesno izabrao da griješi te se morao podvrgnuti sudu. Najprije dolazi smrt, a onda sud. Smrt vas vodi pred Boga. Ako pripadate Kristu, smrt vas uvodi u vječnu sreću. Ona gubi svoju moć za onoga tko vjeruje u Krista.[8]

Ako potpuno pripadate Bogu po Isusu Kristu, ako ste ispunjeni Duhom Svetim, za sotonu izazivate propast i pometnju. Prikazujući svoj život Bogu po Majci Božjoj, postajete kamenom spoticanja o koji se razmrskava sotonino djelo. I smrt se slama u dodiru s osobom koja pripada Kristu.

Tjelesna smrt je puko privremeno iskustvo. Bog cijeli svemir vodi prema postupnom nadilaženju smrti. Vaša smrt je samo epizoda dok iščekujete da se ponovno združite u miru i skladu s onim tko vam je drag, dok čekate da konačno uskrsnu vaše tijelo i duša.“

(Arkanđeo Rafael, 5/3/2001)

 

[1] Vidi “Preko Velike Barijere”, poglavlje 14. na stranici 243-247 i 251-253

[2] Usp. Mudr 1,13-15.

[3] Usp. Mudr 2,23-24.

[4] Usp. 1 Iv 3,8.

[5] Usp. Heb 2,14-15.

[6] Usp. Otk 20,14.

[7] Usp. Pnz 30,15.

[8] Usp. Iv 11,25-26.