Novost života
02.03.2025
Piše Stefania Caterina u knjizi „Ispisati Povijest- U Božjoj misli“[1]:
Dakle, život koji primamo od Boga naše je pravo bogatstvo; osposobljava nas nadići zemaljske zapreke živeći kao djeca Božja. Zaključujem ovo poglavlje s jednom porukom Duha Svetoga od 16.siječnja 1999., u kojoj je istaknuta važnost i dostojanstvo našega života.
«Važno je da shvatite što je vaš život. Što je jedan život? Koja je svrha, smisao, dostojanstvo jednog života? Koja je istina jednog života? Većina ljudi misli na vlastito postojanje na egoističan način, kao na nešto što im pripada. Svaki se čovjek smatra apsolutnim gospodarom svoga života, smatra da može njime raspolagati kako mu se sviđa, prema svojim željama koje su često prljave, i svakako po njegovoj volji.
Bogu nije bilo potrebno stvoriti čovjeka. Bog je samome sebi dovoljan i ne trebaju mu stvorenja jer ON JEST. U sebi ima puninu života i ne treba mu ništa; unatoč tome stvara. Doista, život ima za cilj stvoriti u svoje vrijeme život, inače je život u samome sebi mrtav: život koji ne rađa životom rađa smrću, u samome sebi umire.
Donosim vam primjer jedne biljke: promatrajte kako vjetar raznosi sjeme tako da se od jedne biljke može roditi druga na razdaljini od mnogo kilometara, jer vjetar raznosi sjeme koje rađa. Tako se i vama događa. Ja sam vjetar života: raznosim vaše sjeme da bi se rodili drugi životi. Ako se prepustite meni, ja osposobljavam vaš život za rađanje drugih života, i za buđenje života u drugim dušama koje su na raznim mjestima, uključujući čistilište.
Bog je svakom životu dodijelio svrhu rađanja, da bi postao sredstvom da se rodi neki drugi život i u svoje vrijeme rađa, i tako dalje neprekidno. Ne govorim samo o tjelesnom životu nego i o onom duhovnom koji je jednako važan. Na Bogu je darivanje života ali vi surađujete s njim, surađujete pomažući drugima naći put prema Gospodinu, uzdići se. Tako im pomažete živjeti. Jer čovjek se ne rađa samo kada ga porodi jedna žena; čovjek se zaista rađa kada osjeti Boga, kada osjeti njegovu misterioznu prisutnost nad sobom. To je život! Isus je rekao da je pravi život u tome da upoznamo Oca. Dok duša ne poznaje Oca, nema života u sebi, jer se sjeme koje je Otac stavio u vas u trenutku začeća ne može razvijati i cvjetati; ostaje zatvoreno i ne može rađati, ne može biti preneseno daleko kako čini vjetar sa sjemenom biljaka.
Tražim od vas da nikada ne smatrate vaš život beskorisnim i praznim, niti da mislite kako vam pripada. Tako ste važni u Božjem planu! Svaki vaš odgovor je korak za mnoge druge; svako vaše da Bogu je jedan predah za vašeg bližnjeg, jedan životni predah. Svaki vam vaš korak naprijed pruža mogućnost ući sve više u život. Ako ne hodite, ako se zaustavite, vaša duša sama u sebi umire, guši život koji nosi u sebi. Morate razumjeti temeljnu važnost vašega života u planu spasenja. Molim vas da shvatite ove stvari i da ih provodite u život jer danas, nažalost, ljudi na Zemlji oskvrnjuju život, uništavaju ga u sebi samima i u drugima, uništavaju dostojanstvo života i to je jako teška stvar, to je najteži grijeh u očima Božjim. Ne postoji teži grijeh od oduzimanja života i ne samo u fizičkom smislu: spriječiti jednu osobu da živi po Božjem planu, postavljajući zapreke i gušeći u njoj božanske poticaje, jednako je ubojstvu; nažalost, mnogi ga čine. Pozivam vas da budete sinovi svjetlosti, sinovi Božji! Dopustite da Božji život raste u vama i darujte ga drugima. To je vaš prvi zadatak.
Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.»
[1] Vidi „Ispisati Povijest – U Božjoj misli“, poglavlje VI na str. 108-109.
02.03.2025
Piše Stefania Caterina u knjizi „Ispisati Povijest- U Božjoj misli“[1]:
Dakle, život koji primamo od Boga naše je pravo bogatstvo; osposobljava nas nadići zemaljske zapreke živeći kao djeca Božja. Zaključujem ovo poglavlje s jednom porukom Duha Svetoga od 16.siječnja 1999., u kojoj je istaknuta važnost i dostojanstvo našega života.
«Važno je da shvatite što je vaš život. Što je jedan život? Koja je svrha, smisao, dostojanstvo jednog života? Koja je istina jednog života? Većina ljudi misli na vlastito postojanje na egoističan način, kao na nešto što im pripada. Svaki se čovjek smatra apsolutnim gospodarom svoga života, smatra da može njime raspolagati kako mu se sviđa, prema svojim željama koje su često prljave, i svakako po njegovoj volji.
Bogu nije bilo potrebno stvoriti čovjeka. Bog je samome sebi dovoljan i ne trebaju mu stvorenja jer ON JEST. U sebi ima puninu života i ne treba mu ništa; unatoč tome stvara. Doista, život ima za cilj stvoriti u svoje vrijeme život, inače je život u samome sebi mrtav: život koji ne rađa životom rađa smrću, u samome sebi umire.
Donosim vam primjer jedne biljke: promatrajte kako vjetar raznosi sjeme tako da se od jedne biljke može roditi druga na razdaljini od mnogo kilometara, jer vjetar raznosi sjeme koje rađa. Tako se i vama događa. Ja sam vjetar života: raznosim vaše sjeme da bi se rodili drugi životi. Ako se prepustite meni, ja osposobljavam vaš život za rađanje drugih života, i za buđenje života u drugim dušama koje su na raznim mjestima, uključujući čistilište.
Bog je svakom životu dodijelio svrhu rađanja, da bi postao sredstvom da se rodi neki drugi život i u svoje vrijeme rađa, i tako dalje neprekidno. Ne govorim samo o tjelesnom životu nego i o onom duhovnom koji je jednako važan. Na Bogu je darivanje života ali vi surađujete s njim, surađujete pomažući drugima naći put prema Gospodinu, uzdići se. Tako im pomažete živjeti. Jer čovjek se ne rađa samo kada ga porodi jedna žena; čovjek se zaista rađa kada osjeti Boga, kada osjeti njegovu misterioznu prisutnost nad sobom. To je život! Isus je rekao da je pravi život u tome da upoznamo Oca. Dok duša ne poznaje Oca, nema života u sebi, jer se sjeme koje je Otac stavio u vas u trenutku začeća ne može razvijati i cvjetati; ostaje zatvoreno i ne može rađati, ne može biti preneseno daleko kako čini vjetar sa sjemenom biljaka.
Tražim od vas da nikada ne smatrate vaš život beskorisnim i praznim, niti da mislite kako vam pripada. Tako ste važni u Božjem planu! Svaki vaš odgovor je korak za mnoge druge; svako vaše da Bogu je jedan predah za vašeg bližnjeg, jedan životni predah. Svaki vam vaš korak naprijed pruža mogućnost ući sve više u život. Ako ne hodite, ako se zaustavite, vaša duša sama u sebi umire, guši život koji nosi u sebi. Morate razumjeti temeljnu važnost vašega života u planu spasenja. Molim vas da shvatite ove stvari i da ih provodite u život jer danas, nažalost, ljudi na Zemlji oskvrnjuju život, uništavaju ga u sebi samima i u drugima, uništavaju dostojanstvo života i to je jako teška stvar, to je najteži grijeh u očima Božjim. Ne postoji teži grijeh od oduzimanja života i ne samo u fizičkom smislu: spriječiti jednu osobu da živi po Božjem planu, postavljajući zapreke i gušeći u njoj božanske poticaje, jednako je ubojstvu; nažalost, mnogi ga čine. Pozivam vas da budete sinovi svjetlosti, sinovi Božji! Dopustite da Božji život raste u vama i darujte ga drugima. To je vaš prvi zadatak.
Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.»
[1] Vidi „Ispisati Povijest – U Božjoj misli“, poglavlje VI na str. 108-109.
Crkva Isusa Krista svega Svemira 