Svi postovi od .

Predragi čitatelji,

Primila sam neke e-mail u kojima osobe traže da im pojasnim jedan korak iz zadnje poruke Duha Svetoga, objavljene u kolovozu, koji je sljedeći:

„Ja vam mogu samo pokazati put, ali ne mogu odlučiti umjesto vas. Zbog toga se varaju osobe koje mole Boga za obraćenje duša. Poradi toga se rađaju mnoge hule protiv Boga koje susrećemo u svijetu: Bog ne obraća zlobnike, ne mijenja ovo ili ono. Bog bi mogao sve to činiti jer je svemoguć, ali vam ostavlja slobodu, da možete slobodno izabrati vaš put u dobru i u zlu…itd.“

Nastavi čitati Predragi čitatelji,

Odluka Duše

annunciazione

Predragi čitatelji,

Raduje me  da mogu biti ponovno s vama. Nastavljamo naš zajednički hod prema sve većem razumijevanju Božjeg života u nama. U ovom mjesecu vam nudim jednu poruku Duha Svetoga, koja govori o tome kako je nužno odlučiti se za istinu, i o posljedicama koje nosi nedostatak ove odluke. Vjerujem da se ove riječi pobliže odnose na svakoga od nas, jer svaki dan se nalazimo pred izborom između dobra i zla, istine i laži. Čini se da nas život obvezuje na neprestanu šahovsku igru, gdje je od vitalne važnosti pomicanje pravog piuna tj. izbora puta kojim se trebamo zaputiti, onoga Božjeg, ili onog za koji mi mislimo da je ispravan, ili još gore onoga koji nam nudi Sotona, koji nas na tisuću načina pokušava zavesti. Ne preostaje nam ništa drugo doli prikazati naš život Bogu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, da bismo bili korak po korak vođeni prema pravom izboru, koji nas isto tako vodi prema promjeni našeg života.

Ne želim se zadržavati previše na ovim argumentima, koje sam između ostalog puno dublje razradila u mojim knjigama „Preko velike barijere“ i „Ispisati povijest – Svezak I, U Božjoj misli“. Prepuštam vas dakle riječima Duha Svetoga koji je jedini istinski voditelj u našem životu.

Srdačno vas pozdravljam i ostajem sjedinjena s vama u molitvi.

  Nastavi čitati Odluka Duše

Živjeti u zajedništvu; bez mrmljanja i zavisti

tutti-santi-grecia-xx-sec

Pozdravljam vas dragi čitatelji! Nadam se da ste dobro i da možete bar malo uživati u ljetnom odmoru. Poruka Duha Svetoga koju vam nudim u ovom mjesecu, govori o bratskom zajedništvu koje pronalazi svoj izvor i snagu u zajedništvu između Tri osobe Presvetog Trojstva.

Nije uvijek lako živjeti u zajedništvu s našim bližnjim, zbog naše krhkosti i krhkosti drugih. U svakom slučaju ako se prikažemo Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, možemo nadići sve granice; doista činom prikazanja sjedinjujemo se s Isusom, i nismo više mi oni koji ljubimo i stvaramo istinsko zajedništvo s drugima, nego Isus. Na taj način i naši se odnosi uzdižu iznad malih ljudskih računica. Mi nismo sposobni susresti drugoga po nama samima; čovjek sam po sebi stvara odnose prema vlastitim interesima iako može biti vođen snagom vjere i plemenitim nakanama, ali u svakom slučaju ne snagom istinskog bratskog zajedništva.

Čovjek koji iziđe iz jedinstva s Bogom postaje egoista, i automatski je egoistična i njegova ljubav, koja može biti posesivna, nasilna, ljubav koja guši. To možemo promatrati svaki dan u crnoj kronici.

Čovjek koji se ne daruje nije egoističan samo prema bližnjem, nego i prema Bogu. Uvijek nešto traži od Boga, mrmlja protiv Njega ako to ne dobije i dolazi do toga da zavidi onome koji prima milost od Boga.

To je otrovan korjen koji nosimo u nama i koji se može iskorijeniti samo potpunim prikazanjem našega života Bogu. Zbog toga ne bojmo se i ne strepimo! Vjera u Isusa Krista pobjedonosno je oružje koje nam daje sposobnost da pobjedimo svako zlo u nama i oko nas. Prepuštam vas dakle riječima Duha Svetoga i želim vam od srca svako dobro.

  Nastavi čitati Živjeti u zajedništvu; bez mrmljanja i zavisti

Posvećeni u istini

Consacrati nella verità

Predragi čitatelji, evo nas opet zajedno. Nadam se da ste dobro i da ste sretni u Bogu. Ovaj mjesec želim s vama podijeliti rijeći koje mi je Duh Sveti uputio glede posvećenja. Kada govorimo o posvećenju, vjerovatno nam spontano dolazi misao na svećenike i redovnike. Uistinu, svatko od nas je pozvan da se posveti Bogu. Ovo posvećenje ne sastoji se toliko u određenoj životnoj formi, koliko u jednom unutarnjem stavu osobe koja se daruje Bogu, neovisno o stvarnosti u kojoj živi. U tom smislu posvećeni su svi oni koji iskreno žele pripadati Bogu i koji se prepuštaju u njegovu volju. Naše osobno posvećenje stvara teren iz kojega niče svaki poziv, bilo bračni život, svećeništvo, redovnički život itd. Svi oni koji se odluče položiti svoj život u ruke Božje, odričući se svake forme egoizma da bi slijedili put Isusa Krista, oni su prihvaćeni od Gospodina kao njegovi posvećeni. Bog ne pravi razliku među osobama, on s ljubavlju prima dar svake osobe.

Dakle ne bojmo se, jer od nas se ne traži da vršimo velike stvari, niti da držimo veličanstvene govore, da bismo se svidjeli Bogu; od nas se traži samo da budemo kao djeca koja su puna povjerenja, bez imalo zloće, koja vjeruju u dobrotu svoga Oca i njemu se predaju, sigurni da će zauzvrat primiti samo dobro i sreću. Ako imamo ovakav stav prema Bogu, on nas preobražava i automatski sudjelujemo u njegovu  planu spasenja. Da, Bogu su potrebni ovakvi posvećeni kao pomoć za cijelo čovječanstvo, oni koji pokazuju jedan drugačiji način života, kako bi se u svakom čovjeku dobre volje otvorio put nade.

Evo dakle riječi Duha Svetoga; želim vam da primite svjetlost i snagu.

Srdačno vas pozdravljam u Kristu.

Nastavi čitati Posvećeni u istini

Uzdignuti se k Ocu

Elevarsi al Padre

Predragi,

evo nas ponovno zajedno nakon vazmenog vremena, u kojemu smo se prisjećali velikih događaja našeg spasenja. U stvari veliki prolazak preko smrti u život obavezan je za svakoga od nas, neovisno o liturgijskom vremenu. Smrt i Ukrsnuće nas prate kroz cijeli naš egzistencijalni život; kroz mnoge životne kušnje pozvani smo na iskustvo Kristove vazmene pobjede, pretvarajaći svaku smrt u Uskrsnuće. Mi smo dio naroda Božjeg koji neprestano ide prema potpunom ostvarenju Božjih obećanja; to je hod za koji je nužan prolazak preko različitih faza obraćenja, kako bismo došli do potpune preobrazbe našeg bića. Ovo sam produbila u prvoj knjizi iz serije „Ispisati povijest”, pod naslovom „U Božjoj misli”; U toj knjizi donijela sam proživljena iskustva i objašnjenja koja sam primila a koja govore o Božjoj misli koja živi u nama i koja nas preobražava iz dana u dan.

Temeljna je točka u duhovnom životu sposobnost duše da primi novost Božju. Koju novost? Onu koja je sadržana u životu koji nam Bog neprestano izražava preko svoje ljubavi. Doista, život u Bogu je neprestano nov i neprestano se obnavlja. Nikada nije statičan, nego suprotno on je dinamičan,vitalan obogaćen uvijek novim iskustvima. Isus nam je osigurao, da će za onoga koji u svojoj intimi vjeruje u Njega, poteči rijeke žive vode (Iv 7,37-39).

Možemo se otvoriti Božjoj novosti, ako smo spremni primiti njegov život u svakom trenutku, ako smo spremni mijenjati nas same dopuštajući da Gospodin živi u nama. Jedini način da u tome uspijemo, prikazanje je našeg života po Bezgrešnom Srcu Marijinu. To je jedini put koji nas vodi da idemo u korak s  milošću, i postanemo novo stvorenje. Puno puta bilo mi je pojašnjeno od Gospodina, a to sam i iskusila; da bismo od Gospodina primili život u punini, potrebno je da ga mi potpuno predamo Gospodinu, jer prima se u mjeri u kojoj se daruje. Darujući Bogu sve, od Boga se dobiva sve; to je zakon Duha. Zar našem životu nije sve sadržano? Što možemo darovati Bogu da bude vrednije od našega života?

Otvorenost novosti Božjeg života vodi nas prema tome da uzdignemo cijelo naše biće k Ocu. O tome govori poruka Duha Svetoga koju vam nudim ovaj mjesec. Primila sam je U 1999-oj godini na dan Uzašašća; nadam se da će vam biti korisna.

Pozdravljam vas i želim vam svako dobro u Kristu.

  Nastavi čitati Uzdignuti se k Ocu

Intimni odnos s Bogom

Pentecostes

Pozdravljam vas dragi čitatelji! Nadam se da ste proživjeli Uskrs, u zajedništvu sa Isusom prožeti snagom Njegova uskrsnuća. Približavamo se velikoj svetkovini Duhova. Katekizam katoličke Crkve, podsjeća nas na duboko značenje ove svetkovine tamo gdje govori: „Pedeset dana nakon svoga uskrsnuća, na Pedesetnicu, proslavljeni Isus Krist, izobilno izlijeva Duha,i očituje ga kao Božansku Osobu, tako da je Presveto Trojstvo potpuno objavljeno. Poslanje Krista i Duha postaje Poslanje Crkve, poslane naviještati i širiti otajstvo Trojstvenog zajedništva“ (pogl. 3, 144).

Znači, za svakoga od nas temeljno je, da živimo sve dublji odnos sa Duhom Svetim, kako bismo mu dopustili da nas on vodi, posvećuje, da nas uvodi u život Kristov, i da nas šalje svjedočiti taj isti život. Da vam u tome pomognem želim vam ponuditi u ovom mjesecu jednu poruku, koju sam dobila od Duha Svetog na bdijenje za Duhove 1999 godine. U njoj se govori da je nužno za naš život, ući u istinski, intimni odnos s Bogom, koji je temelj duhovnog života. Želim vam da primite milost i snagu Duha Svetog, da biste bili sve više uronjeni u blaženstvo Božanskog  života već ovdje na Zemlji. Može vam se činiti da je to utopija, ali nije; možemo svi do toga doći snažnom pomoću Duha Svetoga, koji nas vodi da iskusimo, dan po dan, veličinu i dobrotu Božju.

Pozdravljam vas u Kristu!

  Nastavi čitati Intimni odnos s Bogom

Bog nam je dao ime

BOG NAM JE DAO IME

Predragi čitatelji, od srca vam želim sretan Uskrs!

Željela bih da za svakoga od nas to bude Uskrs u kojemu ćemo istinski uskrsnuti, da to bude duboki unutarnji prolazak, prema novom stvorenju, koji je Isus otvorio za nas pobijedivši smrt. Vjera u Krista nam daje sigurnost da smo pozvani na novi život, otkupljeni, uskrsnuli. Da bismo došli do toga, nije dovoljno sudjelovati u svetkovinama kao memorijalu Isusove smrti i uskrsnuća; nego je isto tako potrebna naša potpuna suradnja u unutarnjoj akciji Duha Svetoga, koja budi memoriju naše duše, kako bismo  otkrili naš istinski identitet u Bogu, identitet koji nas čini njegovom djecom.

Važno je stajati pred Bogom, biti s njim licem u lice, dopuštajući mu da prodire svojim pogledom do naših dubina, i da budemo pozvani imenom od njega; i to je onda istinsko probuđenje života, to je naše uskrsnuće. U Bibliji, ime kojim Bog zove jednog čovjeka u isto vrijeme je i definiranje te osobe.

U Evanđelju po Ivanu, Marija Magdalena susreće Uskrslog Krista, ali ga ne prepoznaje sve dok je On ne pozove imenom. U imenu koje Isus izgovara Marija prepoznaje samu sebe, svoj identitet kćeri, prepoznaje glas  onoga koji ju je ljubio i koji ju je spasio. Čitajmo zajedno ovu epizodu.

Marija je ostala vani do groba i plakala.Tako, dok je plakala,nadviri se nad grob te vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinamana na mjestu na kojemu je ležalo tijelo Isusovo: jedan do glave drugi do nogu. Oni joj reknu:

-Ženo, zašto plačeš?

Marija odgovori:

-Uzeše moga Gospodina i ne znam kamo ga staviše.

To izreče, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus. Isus joj rekne:

-Ženo zašto plačeš? Koga tražiš?

-Gospodine- odgovori mu ona misleći da je vrtlar:

Ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.

Marijo! Reče joj Isus.

Rabbuni! (što na hebrejskom znači: Učitelju)“. (Iv 20,11-16)

Nekoliko godina kasnije, baš nakon toga što sam pročitala ovaj dio iz Evanđelja, Duh Sveti mi je dao neka objašnjenja preko jedne poruke koju vam želim ponuditi, nadajući se da vam može biti pomoć u rastu, prema sve dubljem i autentičnijem jedinstvu sa Bogom.

  Nastavi čitati Bog nam je dao ime

Proći i pobijediti smrt i pakao

Attraversare e sconfiggere la morte e gli inferi

Započelo je vrijeme korizme, vrijeme intenzivne pripreme za Uskrs. Vjerujem da svi želimo slijediti Isusa u njegovom vazmenom prolasku iz smrti u život, prolasku koji očekuje svakoga, u onim životnim prilikama u kojima se trenutno nalazi. Naime, dobro znamo, da naš svakidašnji život nije uvijek posut ružama. U obitelji, na poslu, u odnosima s drugima, u različitim poteškoćama koje nas svaki dan prate možemo izabrati da te događaje podnosimo pasivno, ili da učinimo to što je učinio Isus: da svaku kušnju preobrazimo u pobjedu, svaku smrt u uskrsnuće. Kako? Darujući Bogu svoje poteškoće, uzdižući k njemu svoja srca i svoje misli, moleći s vjerom i vjerujući da će on znati čak i  zlo preobraziti u dobro, zbog velike ljubavi koju gaji prema nama. Mnogo puta molimo da zadobijemo ono što nam je pri srcu, no uvijek ne dobivamo; ostajemo razočarani i počinjemo raspravljati sa Gospodinom. Osobno sam razumjela, kroz životne kušnje, da duboki smisao molitve nije taj da tražimo od Boga da ostvari rješenje koje imamo u glavi; svrha molitve je ustvari da ponesemo svaku situaciju pred Boga, da je stavimo u njegove ruke, i da dopustimo njemu da riješi stvari po svojoj promisli koja je visoko iznad naših misli. Na čistu srijedu 28. veljače. 2001.,dok sam molila, primila sam poruku Duha Svetoga. Predlažem vam je jer mi izgleda korisnom da vas prati u korizmenom hodu. Od srca vam želim da iskusite Isusovu blizinu u ovom vremenu, te da ga osjetite živog i uskrslog u vašem duhu, ne samo na dan Uskrsa, već svaki dan vašeg  života.

Slijedi dakle poruka:

  Nastavi čitati Proći i pobijediti smrt i pakao

Presveta Marija, Suotkupiteljica čovječanstva

Maria SS, corredentrice dell'umanità

Knjiga „Preko velike barijere“ ne predstavlja zbir fenomena i izvanrednih iskustava. To nije u stvari bila niti moja namjera. Opisujući čitateljima proživljena iskustva, htjela sam radije donijeti mnogo korisnih elemenata pokazujući da se cijeli svemir kreće ka Isusu Kristu, iščekujući da se cjelokupna stvarnost u nj uglavi. Oni koji pripadaju Kristu poput arkanđela, anđela, svetih, duša u čistilištu, ljudi vjernih Bogu, kako na Zemlji tako i na drugim planetima, trebaju nužno živjeti sjedinjeni s Kristom kako bi mogli izvršavati svoju misiju u korist cijelog čovječanstva. Svi mi, primajući život, primamo isto tako jednu misiju koju treba izvršiti. Biti i djelovati oblikuju naš identitet. Ali naša se misija ne može ispuniti, osim ako nismo sjedinjeni s Kristom. Rastavljeni od njega, gubimo orijentaciju, i nerijetko izvršavamo prazna djela, čak iako smo dobre volje. Naime, riskiramo vršiti mnoga djela u ime Boga, ali ne djelo Božje. Sam Isus nas je opomenuo: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5).

Mi smo pozvani na mistično sjedinjenje s Kristom. Ovo nije izvanredno iskustvo koje žive poneke izabrane duše, već je obavezna etapa za svakog kršćanina, polazište i u isto vrijeme, cilj našeg puta. Mistično jedinstvo s Kristom je puno sjedinjenje s njegovim životom koji nas vodi do stvarnosti Božjeg života; ujedinjeni s Isusom doživljavamo što znači živjeti u Bogu i s Bogom. O ovome govori Sv. Pavao u poslanici Galaćanima: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2,20). U mistično jedinstvo se dolazi samo kroz iskreno i slobodno sebedarje Bogu u Kristu, po Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Ja mogu posvjedočiti da su mi arkanđeli, mnogi sveci, kao i braća s drugih planeta vjernih Bogu, s kojima sam imala milost komunicirati, uvijek istaknuli ovu točku: ništa u svemiru ne bi moglo postojati odijeljeno od Isusa Krista. Snaga njegove misli održava svemir. Sotona mora računati s ogromnom Kristovom snagom i od Krista će konačno biti poražen na kraju vremena. Stoga je i svaki instrument Božji takav, ako je sjedinjen s Isusom Kristom.

U svemiru postoji jedinstveno biće u svojoj biti i u svome djelovanju, čija je uloga bitna za one koji žele doći do cilja: dubokog i iskrenog jedinstva s Isusom Kristom. Ovo stvorenje je Presveta Marija, Majka Isusova i Majka čovječanstva, Kraljica svemira i kao takva čašćena ne samo na Zemlji nego i na planetima čija su čovječanstva ostala vjerna Bogu. O ovim sam čovječanstvima govorila opširno u knjizi „Preko velike barijere“.

Živeći mistično jedinstvo s Kristom po Presvetoj Mariji, u potpunosti se spašavaju temeljne vrijednosti kršćanskoga života, kako na razini pojedinaca, tako i zajednica. Među ovim vrijednostima, posebno dvije stječu novi značaj: kraljevsko svećeništvo (koje pripada Božjem narodu) i odnos između muškarca i žene koji postaje skladan u jedinstvu i komplementarnosti.

Za bolje razumijevanje misije Presvete Marije, predstavljam vam sada poruku u kojoj mi je Isus govorio o svojoj Majci kao Suotkupiteljici čovječanstva. Dana je 22. ožujka, 2008. na Veliku subotu:

Nastavi čitati Presveta Marija, Suotkupiteljica čovječanstva

Slobodna i inteligentna Stvorenja

creature libere e intelligenti

Krštenje Gospodinovo

Za svakoga od nas, od životne je važnosti sposobnost razlikovanja i vrednovanja događaja u svijetu. To ne samo da je naše pravo,nego ja bih rekla to je i naša dužnost. Inače se mirimo sa sudbinom ili ulazimo u strah, depresiju, zabrinutost ili pasivnost. Postajemo nervozni, agresivni a to su sve stavovi unutarnje pobune. Naprotiv, mi imamo veliku odgovornost za naš život, za živote drugih i za sve što se događa oko nas i u cjelokupnom  čovječanstvu. Ako ovo vrijedi za svakog čovjeka, još više vrijedi za one koji se smatraju vjernicima. Isus mi je jednom rekao: “Nisam stvorio marionete, nego stvorenja slobodna i inteligentna.“ Pošto nismo marionete, jer Bog nas je stvorio kao slobodna i inteligentna stvorenja, sposobni smo čitati događaje oko nas  u svjetlu duhovne inteligencije, koju nam je Bog darovao kad nas je stvorio na svoju sliku i priliku.

Kada uzmemo odgovornost za stvarnost koja nas okružuje, i nismo više pasivni promatrači, mi dajemo naš stvaralački doprinos povijesti. Još ako tvrdimo da smo vjernici, naša nas odgovornost uvodi u sudjelovanje u planu Božjem. Kako? Preko naše odluke da živimo za Boga, preko ljubavi koja uzdiže našu misao i daje nam razumjeti što Bog čini za nas. Ako nema ove odluke mi te događaje svodimo na obične fenomene. Tada smo duhovno slijepi i našim očima je uskraćena svjetlost Božja.

Ako odlučimo iskrenim činom vjere prikazati naš život Bogu po Bezgrešnom  Srcu Marijinu, započet će u nama nezaustavljiv proces, koji nas preko obraćenja vodi prema preobrazbi. Obraćenje je unutarnji stav koji nam dopušta da neprestano mijenjamo naš način mišljenja i djelovanja u različitim životim situacijama, da bi se suobličili volji Božjoj. Preobrazba je naprotiv promjena cijelog našeg bića, koja ovisi o Božjoj akciji i našem odgovoru. Ovdje se radi o trajnom procesu koji zahvaća našu cjelokupnu egzistenciju na svim razinama, fizičkim i duhovnim. U knjizi „Preko velike barijere“ u 15-om poglavlju, na 270-oj stranici  u poruci od 28.07.2007. između ostalog Arkanđeo Rafael tvrdi:

„Cijelo će čovječanstvo morati proživjeti vazmeni prolazak što ga je proživio Isus Krist, sjedinjujući se s njegovom smrću da bi sudjelovalo u uskrsnuću. To će biti veliki izlazak, put cijeloga svemira iz smrti u život, iz raspadljivosti u bezgrešni život postanka“.

Na ovaj naš temeljni stav darivanja Bogu, spušta se Božja milost, jer nam Gospodin močno dolazi u susret i potvrđuje našu odluku. Daruje nam sva sredstva koja su nam potrebna da je ostvarimo (npr. molitva, sakramenti, Sveto Pismo itd.) i stavlja nas u stanje da ih ispravno koristimo, a on nas prati svojom dobrostivošću.

Dan po dan sve više spoznajemo Boga onakvog kakav On uistinu jeste, a ne kakvim smo ga mi zamišljali, iskrivljujući tu sliku preko vlastitih strahova, logike, naših želja i potreba. U spoznaji Boga spoznajemo nas same.

U tom smislu dolazimo do razumjevanja vodstva Duha Svetog u sve dubljim razinama naše duše. Ulazimo u jedan živi i životni odnos s Duhom Božjim i tako uronjeni u njega, razumjet ćemo i događaje koji zahvaćaju čovječanstva u cijelom svemiru i imat ćemo razlikovanje, što nas automatski dovodi i do ispravnog djelovanja.

Želim zaključiti sa onim što sam proživjela u mojim iskustvima i što mi je bilo objavljeno. Čovječanstvo se nalazi pred velikim događajima koje će Bog dopustiti ljudima s ciljem unutarnjeg probuđenja i definitivne odluke za njega. Knjiga “Preko velike barijere“ završava se s porukom sv.arkanđela Mihaela koji upravo najavljuje te događaje. Donosim ih ovdje u nastavku i prepuštam ih vašem razmišljanju. Nadam se da će vam biti na pomoć u sve dubljoj odluci za Boga. Tako ćemo se uputiti u zajednički hod preko ovog mjesečnika.

  Nastavi čitati Slobodna i inteligentna Stvorenja

Alfa i Omega

copertina dietro

„Ja sam Prvi i Posljednji, Onaj koji živi! Bio sam mrtav,ali evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja“ (Otkr 1,17-18).

Oduvijek su me doticale ove riječi iz knjige Otkrivenja, jer izražavaju točno ono što moja duša prepoznaje kao životnu bit: Isus je Gospodin. Njemu se trebamo potpuno podložiti, kako bismo živjeli autentično i bili zaštićeni od zla.

Jer u njemu je sve stvoreno sve je stvoreno po njemu i za njega“ (Kol 1,16). Iskusila sam puno puta  i svakodnevno mi se ponavlja iskustvo da moja egzistenzija i sve ono što me okružuje izviru iz Srca Isusovog i u njega se vraćaju, u neprekidnom protoku života Božjeg  koji drži cijeli svemir. Stoga držim da se neminovno sve treba vratiti Kristu jer od njega je rođeno. “Jer u njemu je sve stvoreno- sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo…On je početak…(Kol 1,16-18)“. Životni ciklus nas vraća na izvor, čovjek iz praha, u prah se vraća, krščanin se rađa po Kristu  da bi se k Kristu vratio i po Njemu  k Ocu. Doista držim da nitko ne može očekivati da će doći k Ocu, bez prolaska preko Isusa Krista koji je Put, Istina i Život.

Uvjerena sam da bi nas prikazni život trebao voditi baš u ovu svijest da trebamo potpuno pripadati Isusu, da bismo pristupili u život Očev i bili vođeni od Duha Svetog  koji nas zahvaća i pročišćava. Odatle polazi također i naše poslanje, djelo koje Bog povjerava svakome od nas: „Ovo djelo Bog hoće-odgovori im Isus da vjerujete u onoga koga je on poslao“ (Iv 6,29).

Osobno želim da moj život bude jedno neprestano “uglavljivanje u Isusa Krista“ (Ef 1,10), što konkretno znači da se stavljam u potpunu službu Isusu Kristu, prepuštajući da On bude onaj koji vodi moj život i upravlja moje korake, tamo gdje On želi i zna. Želim se odreći vlastitog djelovanja i odvojiti se po njegovoj milosti od mene same, od ljudskih želja, koje su često samo izvor razočaranja. Želim biti kao Presveta Djevica Marija, njegova službenica, i molim neka mi bude po Njegovoj riječi. Bez Isusa  ne samo da moj život ne bi postojao, nego ne bi niti imao smisla, vjerovatno ne bi nikome koristio, jer što ja mogu dati, sama po sebi? Svi mi imamo potrebu da budemo vođeni od Velikog Pastira ovaca, jer u njemu stanuje sva punina (Kol 1,19) i „Uistinu, svi mi primismo od njegove punine milost na milost“ (Iv 16). Bez milosti život se gasi i postaje puko preživljavanje.

Crkva nas usmjerava na Presvetu Djevicu Mariju kao model autentičnog života i darivanja za svakog kršćanina. Mogu reći da me blizina Majke Božje neprestano prati, ona me podupire u svakom trenutku i hrabri me kada se umorim. Vjerujem da nitko nema veću želju od nje da nas dovede Isusu i da se podložimo njezinu Sinu. Sigurna sam da Presveta Djevica ne napušta nikoga od nas sve dok na neki način ne uđemo u Srce Božje. Uostalom Majka je ona koja uvijek ostaje uz nas, čak i onda kad se svi drugi umore i napuste nas.

Znam da ne mogu biti potpuno Isusova, „uglavljena“ u Njega, ako mu ne podložim čak i moje neprijatelje. Ne mislim toliko na vanjske neprijatelje koliko na one puno opasnije, koji su skriveni u meni, a to su: strahovi, ambicije, ljudske računice, servilizmi,lukavost itd. Trebam dopustiti da Isus Krist zagospodari nad ovim neprijateljima svojom ljubavlju, milosrđem i mudrošću. Isto vrijedi i za vanjske neprijatelje: sud ne pripada meni, jer ja nisam pravedna. Moje je da prikažem moj život čak i za one koji me mrze, ostajući u ljubavi Božjoj da bih i ja mogla nositi ljubav i blagoslov pravednima jednako kao i nepravednima. Samo tako ću moći uglaviti u Krista i moje neprijatelje.

Želim podložiti Isusu također i smrt, ne samo onu fizičku, nego svaki oblik smrti: moju ranjivost, grijeh, proživljena poniženja, primljene uvrede, moj nedostatak vjere, nade i ljubavi i sve druge nedostatke. Sve ovo želim darovati mom  Gospodinu kako bih napokon dostigla poniznost, i postala poučljivo sredstvo u Njegovim rukama. Ako postanem ponizna, smrt mi više neće zadavati strah. Ako sam sve predala Bogu, što mi više može ukrasti neprijatelj moje duše?

Svjesna sam da ove moje lijepe nakane mogu ostati samo lijepe nakane, jer sam samo ograničeno ljudsko stvorenje. Ne preostaje mi drugo, nego „uglaviti u Krista“ isto tako i moje nakane, podložiti ih Njemu i moliti ga da ih On ostvari u meni snagom svoga Duha.“ Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5), rekao je Učitelj i vjerujem da svaki dan iskusimo istinitost ovih riječi.

Na kraju da zaključim, čini mi se da sam shvatila da sve što postoji treba biti uglavljeno u Isusa Krista, baš da bi postojalo i bilo preobraženo u novo stvorenje o kojemu govori Sveto Pismo (Otkr 21,5). Sve što budemo znali podložiti Isusu Kristu postat će novo i sveto. Tada će se i naš život promijeniti, jer Bog će boraviti među nama. …“ On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe…Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Pošetak i Svršetak. Ja ću žednome dati badava iz izvora vode života. Pobjednik će baštiniti ovo: Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin.“ (Otkr 21,3-7).

Stefania Caterina