Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

01.02.2026.

Zašto odabrati Boga, a ne kneza ovoga svijeta, iako objektivno živjeti u ovom svijetu neosporno je reći da biti djeca Božja, biti kršćanin i živjeti kršćanstvo po ljudski nije jednostavno, jer cijeli svijet, knez ovoga svijeta, je učinio na način da je za djecu Božju komplicirano. Onda, zašto odabrati Boga, a ne odabrati najjednostavniji put? Što se mora pokrenuti unutar nas što nas tjera odabrati uska vrata, a ne ono široka?

Sigurno ne smije biti iz straha od Božje kazne, jer Bog nikoga ne kažnjava; ne smije biti iz straha da ćemo nešto izgubiti. Sve što počinje strahom, svaki hod, svaka inicijativa koju počinješ strahom, prije ili kasnije te vodi do obeshrabrenja i čini da preobraziš taj da, koji možeš reći Bogu, u slabo ne, u nešto krhko i zatim te vodi biti jedna neodlučna osoba i podijeljena iznutra, u neprestanom da i ne. Zato nemojmo koristiti strah.

Bez daljnjeg odlaganja, jedini odgovor koji dolazi meni dati je: treba odabrati Boga iz ljubavi, jer Bog zaslužuje biti ljubljen.

Sljedeće pitanje je: zašto to zaslužuje? Što je učinio te zaslužuje biti ljubljen? Pokušavam koristiti razum više nego vjeru. Ali svatko, čak i knez ovoga svijeta, Lucifer, zna da nas je Bog stvorio; i on je stvoren od Boga.

Druga stvar zbog koje sigurno zaslužuje biti ljubljen, osim činjenice da me je stvorio: dao mi je život, ostavio me slobodnim. Ova sloboda, već ovaj pokušaj koji činimo da kažemo zašto bismo odabrati uska vrata, a ne ona široka, plod je slobode. Dakle, Stvoritelj koji me stvara slobodnim, koji mi toliko vjeruje, koji me toliko ljubi da mi kaže: „Dajem ti sve, izaberi što želiš“ – čak i prema razumu, po meni, zaslužuje biti ljubljen. Dodao bih: zaslužuje biti upoznat, jer činjenica da me je učinio slobodnim i stvorio me samo je početak razumijevanja tko je, što je, što misli, kako rasuđuje, što sada radi. Dakle, već ovo, po mom mišljenju, dva su velika razloga.

Gledajte, također… mislim da sam prošli put malo govorio o onima koji kažu ne u trenutku začeća[1], o onima koji su posvećeni upravo zlu, oni znaju da Bog postoji. Onaj koji zna više od ikoga sa sigurnošću da Bog postoji je Lucifer. On uopće ne sumnja u Božje postojanje, jednostavno ga želi uništiti, ima to ludost da želi biti veći od Njega. Ali nije da stavlja u sumnju Njegovo postojanje, želi ga uništiti.

Evo još jednog razloga, po mom mišljenju, s inteligencijom, ali bolje je odabrati nekoga tko stvara, tko ljubi, tko na svaki način pokušava oživjeti, nekoga tko uvijek oprašta, nekoga tko mi govori: ljubi neprijatelje[2], daj s radošću[3], tko mi može predstaviti, upravo, ono što se nama čini kao uska vrata. Jer, ako smo iskreni, uska vrata su upravo ovo, zar ne?: biti milosrdni, pustiti primljeno zlo, vratiti zlo dobrim, blagoslivljati one koji te proklinju[4]. Sve se ovo predstavlja kao uska vrata. Ali je li ovo bolje ili odabrati nekoga čiji je jedini cilj: uništiti? Meni se prvo čini boljim. Mislim, stajati iza nekoga, s nekim – nazovite to kako hoćete – samo da bi uništili… ne čini mi se toliko inteligentno. Netko za koga znamo da ne može ništa stvoriti, samo uništiti. Ima moć, da, i s tom moći može mijenjati Božje zakone, da, ali ih može samo uništiti, ne može činiti ništa novo. I ovdje, ako koristim svoj razum, ja biram Boga.

Rekao sam da nas stvara slobodnima. Možda se možemo pitati: ali kako mogu ja znati sve zakone života? Kako mogu upoznati Boga? To je i razlog zbog kojeg postojimo, zar ne?: stvorio nas je da ga volimo, da ga upoznajemo i da u njemu uživamo vječno. Jer, uvijek iz ljubavi, kada stvara, koga god stvara, sve što je stvorio, u toj slobodi već je dao dar: dar razlikovanja dobra od zla. Nitko ne može reći da je upao u zlo, da se našao u njemu bez krivnje, jer je svima od samog početka dao sposobnost razlikovanja dobra od zla. Dakle ti zlo odabireš, imaš sposobnost, slobodan si, ali u svojoj ljubavi dao ti je sposobnost; uvijek ga ti biraš. On ti je od samog početka dao mogućnost da odbaciš zlo i slijediš dobro. U tebi je, i ako odabereš zlo, u svojoj ljubavi, svejedno ostaje taj plamen života – duh – živ koji te održava na životu bez obzira na sve. Ostavlja te slobodnim u tvom odabiru, ali te održava na životu, jer samo On ima moć dati ili uzeti život. I recite mi nije li i ovo razlog da ga ljubiš. To jest, dao ti je sve. Ovo je istinska sloboda.

Ne kažem da za razliku, Lucifer svoje pritišće sa strahom. Gledajmo samo s razumom na ono što je sada. Bog niti s Luciferom ne ulazi u sukob. Znamo to po vjeri da će čak i u posljednjem trenutku suditi Luciferu, ali s jednim pogledom ljubavi[5], a ne s osudom i u tom pogledu leži svaka mogućnost oporavka ako netko to želi. Ovo je ono što se događa svakome od nas kada pogriješi: On te uvijek gleda pogledom ljubavi i u toj ljubavi možeš početi ispočetka. To se odnosi i na Lucifera, apsurdno, jer Lucifer, to sada više neće moći učiniti.

Govorio sam: oni koji odgovore s ne – i sa svakim izrečenim ne, ti se odvajaš od zakona života, više ih ne možeš niti shvatiti, više nemaš sposobnost prodrijeti u njih -,u tebi se rađa samo zakon uništenja. Dakle, sve ono što je lijepo, sve ono što je ispravno, sve ono što ima jedan obnovljeni da prouzrokuje mir, dobrohotnost, blagoslov, a jednom ne događa se sve suprotno. Jedan ne nije u stanju vidjeti lijepo, ponovljeni ne vodi te do toga da čak nisi ni u stanju prepoznati lijepo, dobro. Čak i ono što oni traže, poput bogatstva, moći, ako pogledate, uistinu je nešto izgrađeno i, uostalom, nije toliko lijepo.

Razmislite, umjesto toga, o ljepoti tih jednostavno izgovorenih da koji ju otkrivaju u cvijetu, u krajoliku, u prirodi, na suncu, vide ju u drugima, o tim radostima koje ti daju jednostavne radosti i ispunjavaju te svaki put. Tko god je rekao ne odvojio je se od ovih zakona života, ali ne prvo ne, već ne koje neprestano govoriš. I tada se u tebi stvara praznina koju moraš ispuniti prividnim stvarima, lažnim: može ti se svidjeti lijepa kuća, može ti se svidjeti lijepo auto, može ti  se svidjeti lijepo putovanje, može ti se svidjeti gledanje bankovnog račun s hrpom brojeva, ali te ne ispunjavaju nikad. Ovo je upravo zakon života, svjetla i tame. I ovdje to kažem s razlogom eh, ne kažem to s vjerom: biram Boga.

Koji je plod tih ponovljenih ne? Stalni strah od gubitka nečega, stalni strah da ti nešto nedostaje. Najveći strah je onaj od smrti: gubim sve. Strah uvijek donosi tjeskobu, uvijek… „I što će mi se dogoditi? I… što ćemo jesti? Od čega ćemo živjeti? I kako ćemo se snaći?“ S druge strane, gotovo malo, prema svijetu, malo ludi: savršena radost, spokoj, vedrina, „U Božjim sam rukama. Hvala Bogu. Kako ide? Hvala Bogu, dobro.“ Sve te to dovodi do dimenzije mira.

Ne želim govoriti o Isusu Kristu, samo ću naglasiti, zašto odabrati Boga. Jer je darovao Sina, Ljubav koja je na sebe preuzela naše grijehe. Neki bi mogli reći: ja ne vjerujem u to. U redu, ali kao povijesna stvarnost, Isus Krist je postojao; nitko to ne može poreći. Kao povijesna stvarnost ono što je On učinio je povijest, nije fantazija. Razlika koju svi ljudi čine jest da kažu: „Bio je Sin Božji; neki kažu da, neki kažu ne, bio je samo veliki čovjek.“ Ali čak i u ovom slučaju, čak i ako je to samo s razlogom, ja i dalje biram Isusa Krista i Boga.

Dakle, kažem: u mjeri u kojoj se ti da povećavaju, ne će se povlačiti; u mjeri u kojoj odgovaramo na svoja da, pomoći ćemo neodlučnima prepoznati svjetlo, odabrati dobro. U mjeri u kojoj napredujemo, ne činimo to protiv nikoga, činimo to na korist svih, jer jedini koji dobivaju zlo od svjetla su samo oni koji to žele, doista birati tamu. Mi ne namećemo svjetlo, već činimo na način da svijetlo raste. I ovo je nevjerojatno jednostavno.

Svjetlo je također svjetlo svetosti. A što je svetost? Svetost je svaki naš izbor s ovim da, učinjen s ljubavlju u jednostavnim stvarima, u svemu onom što činimo svaki dan. Što znači reći da Bogu? Reći u konkretnim djelima koja svatko od nas ima, u svojim zadacima, u svojim identitetima – svatko ima zadatak, zar ne?, identitet, posao, poslanje, poziv – vršiti ih s ovim da, s ovom vjerom, s ljubavlju, s blagoslovom, iz ljubavi, bez gunđanja ili barem što manje moguće ljutiti se, ovo je svjetlo svetosti, koje raste, koje se sjedinjuje sa svetošću svetaca koji su već na Nebu i koje donosi pomoć onima koji su još uvijek neodlučni.

Dakle, zašto odabrati Boga? Iz ljubavi prema Njemu, iz ljubavi prema sebi i iz ljubavi prema bližnjemu.

I neka nas Presveta Marija blagoslovi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

[1] Vidi tekst „14. U hodu prema susretu sa Kristom Isusom“, objavljen na stranici 25. siječnja 2026.

[2] Usp. Lk 6,27; Mt 5,44

[3] Usp. 2Kor 9,7

[4] Usp. Lk 6, 28-29;Mt5, 38-41

[5] Usp. Knjiga „Preko Velike Barijere“, pog. 15, „Veliki Vazam čovječanstva“, str. 270