Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

25.01.2026.

Ovaj put pokušajmo razgovarati o vremenu u kojem živimo, vremenu ispunjenja. Još jednom pokušajmo ući u Božju misao, koja je dio spoznaje Oca i Onoga kojeg je Otac poslao, Isusa Krista, spoznaje njegove misli, spoznaje njihove ljubavi, pomalo upoznati kako nas gledaju, kako se kreću: njegovo djelovanje pomaže nam osloboditi se mnogih tereta i mnogih zala.

Vrijeme ispunjenja, a već nekoliko godina govorimo i o vremenu podjele koju je izvršio[1] Sveti Mihael i koja mora doći do kraja, kada će se razdvojiti sinovi Žene, Gospe i sinovi zmije. I još jednom trebamo govoriti o dvije misli, koje potom oblikuju cijeli naš život. Sve počinje od da u začeću – moram iznova  započeti od toga – sve je vezano uz ljubav Oca koji stvara, daje ti život, ali zajedno sa životom On ti daje slobodu, i ta sloboda ostavlja stvorenju mogućnost izbora hoće li prihvatiti tu ljubav, koju ti Otac daje darujući ti život, i u toj ljubavi, međutim, započeti je živjeti; to ne znači samo prihvatiti, znači živjeti, mogli bismo reći utjeloviti, ili trenutno odabrati – kažem – nešto drugo. Zašto kažem ‘nešto drugo’? Jer većina ne odabire Lucifera i njegovu misao; odabire nešto drugo, ne želi ni jedno ni drugo.

Svakako, odabrati nešto drugo, kada kažem ‘nešto drugo’, znači ući u pobunu, a pobuna je Luciferovo stvaranje. Lucifer je, u svojoj pobuni protiv Boga, stvorio zlo, pobunu, sebičnost; stvorio je sve što nam šteti i šteti čovječanstvu i svemu stvorenom. Bog to nije stvorio. Bog te ne stavlja pred mogućnost da izabereš dobro i zlo, jer On je samo dobro, daje ti mogućnost da odabereš Njega i živiš za Njega. Čovjek u svojoj slobodi je taj koji odabire nešto drugo.

Preko Luciferovog ne, ili ne Bogu, rođen je taj ‘drugi’, rođeno je sve što nije bilo prije; prije je postojalo samo lijepo, postojao je samo dijalog s Bogom, biti s Bogom, postojao je hod zajedno s Bogom, postojala je ljubav. Lucifer je začeo zlo, a iz tog zla rođena je pokvarena misao, sebična misao, misao koja misli samo na sebe i ta je misao ni više ni manje kao Božja misao, ali obrnuto, koja nastoji izgraditi svijet.

Pokušat ću to bolje reći. Mi, s Božjom mišlju, nastojeći surađivati s Bogom, pozvani smo kao ljudi ispisati povijest i izgraditi novo stvaranje. Isto tako i s pokvarenom mišlju, gradi se novi svijet. Lucifer također nudi novi svijet, Lucifer također ima svoje, i mi također. Preko zavođenja, napasti, predlaže da se gradi da se čini; međutim ima potpuno drugačije korijene od naših. To su dvije misli koje se nikada ne mogu razumjeti niti susresti, suprotne su jedna od druge, jedna protiv druge. Upravo tu mora doći do sukoba između te dvije misli i neće moći ostati ništa između.

Ona Luciferova, govorio sam, gradi sve, ako pogledate, počevši od sebe, od sebičnosti; ona Božja od  izlaska iz sebe, od darivanja. Luciferova oduzima slobodu, ona Božja nastavlja vas ostavljati slobodnima do kraja. Sebična misao proizlazi upravo iz Luciferove mržnje prema Bogu; izvor je upravo ova Luciferova želja da se suprotstavi svemu što je Bog, te da zauzme Njegovo mjesto.

Znam da su to stvari koje znamo, ali pokušajte na trenutak u njih uroniti i bolje ćete razumjeti također snagu koju ponekad koristimo, koju imamo, kada govorimo o snazi duše. Sve što je zlo proizlazi iz ove snažne želje da se želimo suprotstaviti, htjeti se oduprijeti, ne prihvatiti. To je potpuna suprotnost od Božje biti, koja je ljubav, koja je darivanje, darivanje na način da smo radosniji davati nego u primati[2], radosniji kada vidiš drugoga da je dobro, bez obzira kako se ti osjećaš, radost poradi dobrote i ljepote, gdje sebičnost umire. To je ljubav, ljubav žrtvovana na križu.

Dakle, odgovor u začeću mogao bi se reći da je odabir koju misao želite i odabir gdje želite pustiti vaše korijene: u Bezgrešnom Srcu Marijinu i biti dio potomstva Žene, ili u ovoj energiji, u ovoj sili koju vam Lucifer nudi i daje ako je prihvatiš.

I upravo iz toga se pokreće primarna energija u nama, ako smo odabrali Božju misao. Počevši od primarne energije, ulazimo u sve što poznajemo (upućujem vas na knjigu „Preko Velike Barijere“): trojstveni vir koji te neprestano dotiče, neprestano te rađa, neprestano pali ono što je zlo, promiče ono što je dobro[3]; zakoni Duha – svjetlost, titraj, toplina[4] – sve što je Bog učinio, stvorio kako bi otkupio čovječanstvo; onda otkupljenje, onda sakramenti, cijela povijest Crkve, kršćanina. Jer s istočnim grijehom, svi smo dotaknuti Luciferovom misli, nitko nije isključen. Otkupljenje Isusa Krista daje ti mogućnost, milosti da iziđeš. Ali kako? I postoji samo jedan prolazak koji se od tebe traži: prikazati život. Ali ne prikazati ga u patološkom smislu, da budeš loše, ali ne prikazati ga niti cjenkajući se.

Govori se još o desetini: bio je to običaj iz Starog Zavjeta, davati prvine, davati desetinu. Sa prolaskom Isusa Krista, ja kažem, ne može se govoriti o desetini, treba dati sve; ne možeš dati samo jedan dio, trebaš se darovati potpuno, sa svim onim što to uključuje. Dakle, u tom darivanju započinje tvoj povratak u Božju misao, povratak u da u začeću; jer, iako smo možda izrekli jedan da, dolaskom na Zemlju ti ulaziš u istočni grijeh, ulaziš u kontakt s destruktivnom energijom.

Destruktivna energija, koja dolazi iz Luciferove misli, vodi te u sebičnost, u jednu zatvorenu misao, u okrenutost prema sebi, misao koja dijeli, misao koja te uvijek vodi u sukob.

Mi govorimo o Mističnom Tijelu. U posveti kažemo: neka svi koji se nađu u Euharistiji postanu jedno srce i jedna duša; to je vrhunac zajedništva tko god prima Tijelo Kristovo. Luciferova misao je suprotna: ja, moja obitelj, moj ja, moje dobro; to dijeli, uvijek dijeli. Mislim da je Zemlja primjer: sva je u malim komadićima, podijeljena na nacije, podijeljena na zemlje, podijeljena na jezike, podijeljena na… bogate, siromašne.

U svemu ovome, treba se reći jedno: Božja misao je istina. Dakle u Božjoj misli uvijek je prisutna istina; ona ništa ne skriva od čovjeka, ona posvješćuje da mora sudjelovati u njegovom djelu. Nije nešto što se spušta odozgo; to je zahtjev za suradnju, zahtjev za sudjelovanje gdje on ne skriva poteškoće, ne skriva kušnje, sve vodi prema dimenziji pobjede, sve vodi u vjeru gdje znaš da si s Isusom Kristom već pobijedio; no moraš proći kroz to. On je pobijedio svijet[5], ali ga želi pobijediti u tebi i s tobom. To je obavezan prolazak.

Lucifer je, naprotiv, lažljivac; Lucifer predstavlja sve suprotno i još uvijek to čini – i nemojte misliti da ste izuzeti, nitko nije izuzet – on predstavlja da je sve lako, predstavlja da on sve radi, da on ima moć, on ima snagu, on je knez ovoga svijeta. On ti predstavlja da je Isus lažljivac, on je istina, on je svjetlo.

Govorim ovo jer je meni bilo korisno, ali oni koji slijede Lucifera, koji razmišljaju po misli svijeta – za koje sam možda uvijek mislio da su pomalo jadni, ne razumiju – gledajte, oni razumiju, vrlo dobro: oni su ga izabrali, misle da smo mi jadni, da nas je Isus prevario. Ono što mi mislimo o njima, oni misle o nama. U određenom smislu, nemaju želju nas spasiti; misle da smo glupi i sažalijevaju se nad one četiri budale koje su odlučile živjeti loše iako im je moglo biti dobro. To nije mali detalj, zar ne? I iznad svega, nemojte misliti da će oni koji su izabrali Lucifera znati sve kada umru. Nije istina. Oni kada umru susreću Svetog Mihaela, kao i mi, ali također i Svetom Mihaelu kažu: „Ti si lažljivac.“ A kada Isus Krist dođe, vrijeđaju ga, kažu mu: „Evo onoga koji je svima lagao.“ Kada ovo shvate? Kada se otvore vrata pakla, tamo je sve jasno, ali je prekasno. To je povijest, eh? Dakle, dobro razumijete da kada Sveti Ivan – što je  mene dotaknulo – kaže: „Za neke nemojte niti moliti“ (Poslanica Svetog Ivana[6]), nema potrebe moliti za njih, jer su oni izabrali, izabrali su slobodno. Lucifer im nudi da će čak i nakon smrti nastaviti živjeti ono što su živjeli ovdje. Dakle, ako su ovdje bili dobri u tome da budu sebični, zarađujući mnogo novca i ako su bili moćni, nastavit će i poslije, živjet će još bolje. I ovdje možete razumjeti  koncept muslimana koji se dižu u zrak jer će primiti šezdeset djevica, to jest… sve će biti bolje poslije, sve.

Mi živimo naš prelazak kao prolazak oslobođenja, ne da bismo bili gore nego što smo ovdje ili da bismo imali više nego što imamo ovdje, jednostavno da bismo ušli slobodni, bez ovog pritiska destruktivne energije, da bismo konačno razumjeli Boga, jer se ovdje mučimo razumjeti ga.

To je istočni grijeh, to je stalni utjecaj koji imamo na dušu. Prihvaćanje Isusa, prihvaćanje njegova prikazanja, prihvaćanje njegove ljubavi oslobađa nas utjecaja ove destruktivne energije, ali to je jedan hod, jedan hod prikazanja, hod koji zahtijeva jedan da, neprestani prianjanje. Inače – i mislim da u ovim vremenima više nego ikad – destruktivna energija  je jaka.

Znate da ja  nisam… netko tko daje značenje Luciferovoj snazi jer mislim da je budala, i to mu i sada kažem, ali moram iskreno reći da je on jak, njegova misao je jaka, njegovo zavođenje je jako, njegov ezoterizam je jak.

Sveti Pavao, u Poslanici Efežanima[7] (vjerovatno se sjećate), govori o Isusu koji vrši pomirenje. Čini se da se može zamisliti pomirenje između dva naroda, pogana, Židova: to je unutarnje pomirenje, to je pomirenje u nama, starog čovjeka i novog čovjeka, stare misli i nove misli. Isus je Onaj koji pomiruje, koji donosi mir, koji donosi sklad preko prolazaka preko smrti i uskrsnuća. Ali u svakome od nas postoji taj glas destruktivne energije; zato je u „Očenašu“ nekada bilo: „oslobodi nas od napasti“, a sada: „i ne zapusti nas u času napasti.“ Ne misli se na napast kao grijeh, to je napast koje ti dolazi iznutra, to je ona misao koja se uvijek pokušava pojaviti i koju moraš usmrtiti. Prolazak je uvijek prikazanje, prikazanje sve dok ne uskrsnemo i postanemo nositelji tog uskrsnuća. Tada, ovi titraji, ova primarna energija postaje jača od destruktivne energije, udaljuje ju i ušutkava taj glas, ušutkava tu kušnju.

Već sam prije rekao: podjela koja se događa je ovaj konačni sukob koji treba doći. Dakle, prihvatiti Isusa, obnoviti savez odlučujući sudjelovati u njegovom djelovanju, sudjelovati u našoj nutrini s mišlju koja se protivi misli svijeta, nije, kao što sam već rekao, nešto patološko; ne znači biti loše, nego je želja da se prihvati ova ljubav koja je spremna, poradi ljubavi, popeti se na križ i pobijediti. Jer, ne zaboravimo da nas Isus nije otkupio križem, otkupio nas je ljubavlju; ljubav ga je dovela do prihvaćanja križa, ma ljubav je ta koja nas je otkupila, a ne križ, jer ga je ta ljubav odvela do križa, ali ga je dovela do uskrsnuća, do pobjede, do pobjede nad smrću i do pobjede nad svakom granicom. Onda, prikazati život nije nešto patološko, ne znači biti loše, nego htjeti pobijediti s ljubavlju, htjeti postati ljubav. Ali da bismo postali ljubav, ove dvije stvarnosti u nama moraju se pomiriti i postati novi čovjek, sin Božji. Jer i mi smo sinovi Božji, u Isusu Kristu. To znači biti kršćanin.

Moram reći još nešto. Destruktivna energija je jaka i Lucifer ovom energijom nasrće na onog koji je odabrao biti sin Žene, koji je odabrao Isusa; tu energiju mi osjećamo na poseban način. Ovu tako destruktivnu energiju narod tame ne osjeća. On je dobro, jer ih njihov gospodar sigurno ne tuče, štiti ih od destruktivne energije; baca je na nas, ne na njega. Taj će narod biti dobro dok mu je potreban, kada mu više ne bude trebao odbacuje ga.

Govorim ovo da biste razumjeli, ne da vas uplašim da vam se čini kako je za nas sve teško, sve naporno – to jest, imamo cijeli narod protiv sebe, eh, koji nije novi narod. Narodu tame smeta primarna energija, smeta mu dobro, smeta mu ljepota, smeta mu sve što promiče zajedništvo, promiče razmjenu. Vidite, da cijeli svijet sada već ide u tom smjeru… egocentričnom, sve je centrirano… ali svi idu, eh? Puno smo molili za Europu, za njezine kršćanske korijene, nastavljamo to činiti, ali… za sada mi se čini da drugi korijeni pobjeđuju. Mi nastavljamo.

I molimo Presvetu Mariju ne samo da bude s nama, zajedno s nama, nego da znamo sve više razumjeti Nju u njezinom djelu, baš kako bismo mogli surađivati i prepoznati upravo njezinu misao, njezine želje, njezino majčinstvo, njezin način ljubavi, kako bismo i mi mogli biti tamo, na isti način, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 10. rujna 2010 pod naslovom „Centralna Jezgra“, objavljena u knjizi „2012- Odlučujući izbor čovječanstva“ na stranici 35 i 36

[2] Usp. Dj 20,35

[3]  Iz knjige „Preko Velike Barijere“, na stranici 23-4-5

[4]  Iz knjige „Preko Velike Barijere“, od 203 do 209

[5]  Usp. Iv 16,33

[6] Usp. 1 Iv 5,16

[7] Usp. Ef 4, 17-24