Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

11.01.2026.

Govorili smo o Čistilištu[1], kako iskusiti zajedništvo s dušama u čistilištu, o ljubavi kojoj možemo dopustiti da teče između nas i njih, i kako je ta ljubav, u normalnosti, milost u koju trebamo ući zajedno te dopustiti toj ljubavi da oslobodi nas i njih, oslobodi nas od misli, pogrešnih stavova, strahova i navika koje ne pomažu našem i njihovom hodu prema Bogu Ocu.

Danas slavimo Krštenje Gospodinovo. Znamo da je Krštenje obvezni prolazak za ulazak u svjetlo Raja, obvezni prolazak kako bi se brzo započeo hod povratka prema Bogu Ocu. I knjiga „Preko Velike Barijere“[2], pomaže nam bolje razumjeti ove milosti, bilo Krštenja, bilo… kako krstiti – uvijek po beskonačnom daru Božjeg milosrđa – u Duhu Svetom i ognju, za one koji ga nisu primili ovdje u njihovom zemaljskom prolasku ili na drugim planetima.

Pokušajmo, međutim, zajedno pogledati što je Krštenje. Znamo da je to milost Otkupljenja, znamo da je to Isusova Krv koja uklanja od nas istočni grijeh. Isus kaže Ocu: „Oprosti im jer ne znaju što čine[3]“ i vraća nam milosti da nastavimo hod prema Bogu Ocu, milosti da se vratimo u dostojanstvo djece Božje.

U krštenju se budi u nama sve što smo primili pri začeću, kada smo stajali pred Bogom Ocem. I u našim se životima potvrđuje da je naš život pokopan u Kristu (to se čita). Bivamo oprani, naše oči, naša usta, sluh pomazani su uljem, i to se čini kako bi se u nama probudila cijela dinamika svjetla, Božje riječi koje moramo slušati, naviještati, živjeti i svjedočiti, kako bi se u nama iznova pokrenule ove milosti i ova živa dinamika, ponavljam, koja je bila prisutna pri začeću prije nego što je raskinut savez između nas i Oca sa istočnim grijehom.

Vidite, da je sve u funkciji hoda prema Ocu; Krštenje je baš početak i temeljni dio tog hoda, koji potom biva potpomognut sakramentima, Euharistijom, molitvom i našim stavom da želimo susresti Oca. Bivaju nam dane milosti da budemo oslobođeni. Kristova žrtva nam daje upravo to, oslobađa nas: On je došao osloboditi zarobljenike[4], osloboditi ih od utjecaja zla, osloboditi ih od tame u koju smo ušli raskinuvši taj savez s Ocem. Izgubili smo memoriju, više nismo razumjeli gdje smo bili, tko smo bili, bili smo… uronjeni u tamu i Isus nas oslobađa: sloboda od onoga što nas je sprječavalo da upoznamo Oca, a koju smo mi u tom savezu koji smo imali s Njim prije nego što smo ga prekršili, primili od Oca, bili smo u zajedništvu s Ocem, a koji je bio prekinut. I Otac, bez Isusove intervencije – u svom Otkupljenju – više nije mogao niti ući u zajedništvo s nama; ne samo da mi nismo mogli ući u zajedništvo s Njim, ma niti  On nije s nama, jer On – ljubav, čistoća, svjetlo – nije mogao ući, bila je potrebna Isusova Žrtva.

Ali ove milosti koje nam se iznova daju preko Krštenja – iznova nam se daje mogućnost, obnavlja se savez, preko Isusa, između nas i Oca – to je novi savez. Ove milosti, međutim, trebaju biti njegovane, trebaju rasti; to nije nešto magično; biva nam darovano sjeme, no koje treba biti podržano našim odgovorom kako bi to sjeme moglo rasti. Trebaju se razvijati kroz naš hod, kroz naš život; no mogu se razvijati samo ako je život prikazan, prikazan ne u smislu žrtve, muke: prikazan u smislu vraćanja Ocu, po Isusu, po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Život koji želimo živjeti, sa željom da ga živimo, tako da u centar stavimo povratak Ocu, da upoznamo Oca i Onoga kojeg je Otac poslao, jer to je život: upoznati Oca[5]. Dakle, krštenjem započinje ovaj hod.

Onda, možemo reći da nas milosti koje imamo, ali koje zahtijevaju naše sudjelovanje, oslobađaju od svega što nas pritišće prema dolje, svega što ne koristi za uzdignuće prema Bogu. S novim savezom koji uspostavljamo po Isusu, i mi moramo svaki put odabrati Oca, a ne svijet, odabrati uzdignuće, a ne da se zadovoljimo, odabrati traženje Boga, da ga upoznamo te iskoristiti svaku priliku, sve što imamo ovdje na Zemlji, materijalno i konkretno, počevši od života, kako bismo jednostavno upoznali Oca, budući da je sve drugo beskorisno.

Gledajte, postoji samo jedan istočni grijeh: raskidaš savez; međutim, ako se mi ne budemo trudili živjeti  novi savez s Isusom, dakle Krštenje i one milosti koje primaš, iznova se vrši istočni grijeh, jer iznova raskidaš taj savez. Onda, ponovnim raskidanjem tog saveza, vraćaš se u tamu, vraćaš se nerazumijevanju, vraćaš se nemogućnosti shvaćanja Božje misli, vraćaš se nerazumijevanju Njegove volje, vraćaš se neživljenju uronjen u primarnu energiju i ljubav, jer raskidaš savez. Isus je vjeran, On je uvijek vjeran, ali ako mi zakažemo u toj vjernosti – savez je između dvoje, između Njega i nas – ako mi zakažemo, savez je raskinut.

Stoga, prikazati život, po Bezgrešnom Srcu Presvete Marije, jedina je zaštita koju imamo, jer da bismo održali ovaj novi savez, mi trebamo cijeli svoj život položiti u Srce Presvete Marije i da ga Ona neprestano prinosi Isusu, a Isus Ocu. Nema drugog puta; nitko od nas ne može uspjeti bez ovog prolaska.

Zato dopustimo Duhu Svetomu da nam ovaj tjedan pomogne vidjeti kako u potpunosti živjeti naše Krštenje.

I neka vas Bog blagoslovi, i ja vas blagoslivljam, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. zvučni zapis objavljen na web stranici od 10. siječnja 2026 u 10 dijelu iz ove serije

[2] Usp. Deveto poglavlje – Krštenje u Duhu Svetom i ognju- od str. 167 do 175

[3] Usp. Lk 23, 34

[4] Usp. Lk 4, 16-19

[5] Usp. Iv 17,3