Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

10.01.2026.

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.

I još jednom, Oče, neka tvoj oprost dosegne svaku stanicu naše duše, našeg tijela; neka tvoj oprost otvori komunikaciju između duha, duše i tijela, vrati tu ravnotežu, vrati cijelo naše biće u život, na tvoju sliku i priliku. Neka sve u nama titra kao što je titralo kada je bilo pred tobom u trenutku začeća. I neka tvoj oprost može, preko nas, dosegnuti sve ono što je naša duša dodirnula, sve ono što su naše oči vidjele, naše uši čule, sve osobe koje smo imenovali, vidjeli, o kojima smo razmišljali.

I svi muškarci i žene dobre volje, koji se žele sjediniti u ovom slavlju, neka na njih siđe tvoj oprost, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Sve ono što imamo u životu, sve, počevši od samog života, sve ono što je Gospodin stvorio, sve što susrećemo u životu, situacije, razvoj života svakog čovjeka, sve, ako ostavimo Gospodinu slobodne ruke, u funkciji je čovjeka da mu vrati dostojanstvo čovjeka i da postane čovjek ono što je bio u Božjoj misli: njegovo dijete, Božje dijete.

Sakramenti, čitanja, Međugorje, ukazanja, poruke, molitve, sve je u funkciji kako bi čovjek ponovno ušao u Božji plan. Važno je to zapamtiti; važno je ne pogriješiti misleći da Bog postoji kako bi nam pomogao živjeti ovdje na ovoj Zemlji. Bog postoji, Bog sve predviđa, Bog nam pomaže, ali nam pomaže vratiti se Njemu, pomaže nam ponovno otkriti njegovu sliku i priliku koja je u svakome od nas. I kada je hod usmjeren na ovaj način, ono što se događa u nama jest da ova slika počinje sjati sve dok ne dođe, kao sada, u Međugorju, da Marijino lice zasja na našim licima i da ga vidimo u braći i sestrama. Ovo je život koji su živjeli sveci, koji su vidjeli Isusa u siromasima, Isusa u umirućima, Isusa… Ovaj je hod.

Čak i čistilište, dar od Boga, njegovog beskonačnog milosrđa, stvoreno je i željeno nakon Isusova otkupljenja, kada je sišao u Limb i podijelio Pakao, Čistilište i Raj, upravo zato što nastavak našeg života, ako se čovjek u ovom životu nije uspio osloboditi svega onog što  nije nepotrebno, svega onog što završava, svega onog što je na kraju za ostaviti, postoji Čistilište, jer i preko prolaska u Čistilištu se može probuditi u nama slika i prilika Božja.

Čistilište nije mjesto okajanja, mislim da su nas oduvijek tako učili. Čistilište je mjesto oslobođenja, mjesto je preobrazbe, kao što je na Zemlji. Cijeli naš život se treba preobraziti kako bi bio spreman ući sada u Raj i poslije u Novo Stvaranje, koje još nije otvoreno. Dakle, u Čistilištu, netko ponovno čini i prolazi sve prolaske koje ovdje nije učinio. Nije okajanje, već preobrazba. Okajanje… nije matematika: deset grijeha, sto godina Čistilišta; pet grijeha… Ne, ne funkcionira tako. Sve ovisi u kojoj mjeri mi ostavljamo starog čovjeka i puštamo da iziđe novi čovjek, ono što je Bog oduvijek predvidio.

U knjizi „Preko Velike Barijere“[1] objašnjeno je Čistilište, sa svojim slojevima i sa svojim hodom. Rečeno je kako je to mjesto u hodu, koje počinje od vrata pakla, Svetišta Milosrđa, sve do Nebeskih vrata. I, ako ponovno idete čitati, objašnjeno je i što se događa na svakoj razini. Gledajte ista je stvar ovdje na Zemlji.

Učinit ću to brzo s vama. Prva stvar od koje se treba osloboditi u Čistilištu je od grijeha. I oni u Čistilištu još uvijek imaju teret grijeha, još uvijek imaju ovu dimenziju. U Svetištu Milosrđa, ispred Križa, odlaze crpiti snagu da ovo pobijede. I tamo su prisutni, uvijek, Maristella i Majka Tereza. Iz knjige ćete čuti i Otac Pio, iz knjige „Preko Velike Barijere“. Otac Pio sada živi ovu dimenziju u zajedništvu s Majkom Terezom, ali ostajući pred Božjim prijestoljem i slaveći neprestano Misu.

Penjući se, manje-više na određenoj točki Čistilišta, nalaze se Sveti Franjo i Sveta Klara. Tijekom cijelog hoda duše su praćene vlastitim anđelom čuvarom. Franjo i Klara, koji pomažu čovjeku osloboditi se strahova, pogrešnih naklonosti, pogrešnih veza, osloboditi se svega onog što ga još uvijek drži vezanog i okrenutog prema Zemlji, osloboditi se svega onog što je zemaljsko, ja bih rekao. I ako dobro razmislite, Franjo i Klara su zaista primjer dviju duša, dviju… jednog muškarca i jedne žene koji su zaista uspjeli ostaviti sve, koji su htjeli živjeti ne u siromaštvu (mi to stavljamo uvijek na razinu siromaštva), htjeli su živjeti istinsko bogatstvo: biti slobodni.

Isus je došao osloboditi nas. Nije došao osiromašiti nas, došao je osloboditi nas svega što nas sprječava da u potpunosti živimo slobodu. Ako razmišljate, sve ono što je navezanost, sve ono za što ste vi vezani, sve ono što vas na određeni način zanima postaje teret, vuče vas prema dolje. Franjo i Klara su primjer dvoje koji ostavljaju da bi letjeli; čak i u Čistilištu pomažu dušama u ovome. Ako to učinimo ovdje, ući ćemo u Čistilište na sve višim razinama. Ovo nije šala.

Isus, Put, Istina i Život, došao je osloboditi nas: „Istina će vas osloboditi“[2], ali On je Istina, Isus je Istina. Dakle, u mjeri u kojoj istinski ostavljaš Isusa slobodnog vodit će te kako biti slobodan, ne s rezom, već tako što će voditi cijelo tvoje biće da nemaš tih potreba, tih veza, jer ćeš se sve više vezati za Njega i On će te osloboditi. On te otvara istinskoj, vječnoj dimenziji duha, čak i kada trebaš proći kroz konkretne stvari. Nije magija; hod je, to je put.

Zatim, uzdižući se u Čistilište – ali i ovdje je isto – Arkanđeli interveniraju sa svojim svećeništvom. I što pomažu? Pomažu zajedništvo. Sav hod kroz Čistilište, sve do ove razine, Bog ne dopušta zajedništvo. Duša tamo mora činiti sama uz pomoć svetaca, anđela čuvara, ali ne međusobno. Zašto? I ovo je jedna milost, jer kada zajedništvo nije slobodno – prvo: od grijeha, drugo: od svih tih pogrešnih stvari, naklonosti, veza, ljubavi – ne pomaže, već te vuče prema dolje. Tada Bog, koji je beskonačna dobrota, beskonačna ljubav, u Čistilištu ti kaže: „Slušaj, napravi ovaj dio sam, a za zajedništvo ćemo vidjeti kasnije.“

Arkanđeli pomažu živjeti zajedništvo. Tamo duše počinju hodati zajedno, shvaćaju da idu dalje zajedno sve do Nebeskih vrata. Na Nebeskim vratima, zajedništvo mora postati zajedništvo svetih. Onda tamo se susreću braća s drugih planeta u Svemiru, koji prolaze kroz Čistilište, iako bi možda mogli i bez toga i tamo treba živjeti zajedništvo s vjernom braćom, jer inače se ne ulazi u Raj. Posljednji korak je zajedništvo s vjernom braćom. Onda ulaziš zajedno sa Svetim Petrom, cijelom procesijom.

Ponavljam: ovdje na Zemlji je ista stvar i sve dok nemamo zajedništvo među nama ne možemo živjeti zajedništvo s vjernom braćom; sve dok nemamo zajedništvo s vjernom braćom, ne možemo napraviti prolazak na slavni susret s Kristom. Prvo ukloniti grijeh, ukloniti strahove, ukloniti naklonosti, ne na ljudski način, ne govorim vam: sada se morate usredotočiti vi. U miru, u spokoju, u radosti neka Bog to čini, sjećajući se, kako kaže Sveti Ivan Apostol: „Gdje ima straha, nema ljubavi.“[3]

Nikada se ne bojte Božjeg suda. Nitko od vas, molim vas, neka nema straha od Božjeg suda, jer ga ljubite, točka. Nema potrebe za strahom, samo pustiti ga slobodnim. Nema potrebe za strahom od suda i nema potrebe za strahom od njegovog djelovanja koje čini dok smo na Zemlji, jer svo njegovo djelovanje je jer nas želi na svoju sliku i priliku, želi nas tamo gdje je On, zajedno s Njim u krilu Oca. Dakle, s ljubavlju; gdje ima ljubav, nema straha, nema straha od suda, nema straha od života, nema straha od onoga što će mi se dogoditi, od toga što ćemo jesti, što ćemo piti, što ćemo nositi, kako ćemo činiti[4]. Ostavite Boga slobodnim koji zna dobro kako voditi naprijed povijest, On ju je na kraju izmislio.

Govorio sam o Čistilištu, govorio sam o nama. Sada vam želim predložiti i pitati, čak i savjetovati: duše u Čistilištu ne mogu živjeti zajedništvo među njima, često se ne obraćaju Presvetoj Mariji jer imaju osjećaj podložnosti i radije gledaju na nas. Mi smo svoje živote prikazali Bogu za Božje planove. U Božjim planovima je i osloboditi Čistilište, kao i spasiti onoga što se može spasiti na svim planetima, govorimo o Zemlji. Dakle, ove duše u Čistilištu sudjeluju prije svega u Svetoj Misi, u našim Misama, ali sudjeluju i svaki put kada svatko od vas, bilo zajedno ili sam, moli; sudjeluju, i ono što smo nedavno shvatili i otkrili jest želja da čuju naš glas. Više sam vam puta rekao: pričajte im, pozivajte ih, pričajte pobačenoj djeci, pričajte onima u Čistilištu koji su slični vama, pozovite ih da se krste. I mislim da ste to uvijek činili, kao što sam činio i ja, s umom. Sada vam kažem: činite to naglas, pričajte im; imaju želju da čuju. Imaju želju da čuju kada čitate Evanđelje, Psalme, imaju želju kada molite krunicu, da im objasnite otajstvo, ne samo da ga najavite, objasnite ga im naglas eh, objasnite ga im i molite naglas.

Hrane se našim pjesmama, hrane se našim molitvama, hrane se našim razgovorima i uživaju slušati nas kako govorimo. Onda, važnost molitvi na Misi: molite naglas: oni žele vas čuti. Mnogi od njih ne znaju čak ni tko je Isus Krist; nisu kršteni. Dakle, što je ‘Oče naš’? Žele ga čuti? Ponekad objasnite ga im, objasnite im molitvu. ‘Zdravo Marijo’: ali tko je? Objasnite im je. Imaju potrebu to čuti. I onda neki krenu vrlo brzo, neki se na te riječi odmah krste i s krštenjem, bum, pred Nebeskim vratima su. Poslije kada uđu imat ćete zaštitnika u Nebu.

Biti očevi i majke traženo je od nas. Ovako je biti očevi i majke. Govorili su tko ima djecu, posebno majke, tko je molio… da navečer čitaju svom djetetu odlomak iz Evanđelja ili bajku ili… isto je i s ovima: očevi i majke, objasnite im ga kao što bi objasnio svom djetetu, kao što bi pročitao svom djetetu, jedan odlomak iz Evanđelja, odlomak iz psalma.

Evo, u Božjoj ekonomiji vidite kako sve surađuje za spasenje, za vječni život, za potpunu radost, kako je sve u Bogu doista uvijek jedna misao dobra, kako nikada ne gleda na negativnu stranu stvari, već uvijek uspijeva sve preobraziti u dimenziju svjetla. Evo zašto se ne treba bojati. Ne bojte se, ne bojte se.

I neka Presveta Marija blagoslovi nas i blagoslovi ove duše, blagoslovi ovu djecu, blagoslovi sve one koji traže život, jer ga imaju u sebi, jer su stvoreni od Boga, od Života. I čak ako ga nisu susreli traže ga, žele ga. Neka ih Marija primi u svoje Srce i neka svatko od nas otvori srce ovim dušama, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poglavlje 7. – Duše u Čistilištu – od str. 143 do str. 160

[2] Usp. Iv 8, 31-32

[3] Usp. 1Iv 4, 18

[4] Usp. Mt 6, 31-34