Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

12.12.2025.

Dok se približavamo Božiću, mislim da je ispravno, osim što govorimo o Presvetoj Mariji, da pokušamo kontemplirati i Svetog Josipa, koji je bio ne mali detalj u Božjem planu spasenja.

Sveti Josip je nazvan ‘pravednikom’, uzvišenim pravednikom. Bio je čovjek kao i svi mi. On je bio pod istočnim grijehom. Nije bio poput Presvete Marije, ali je čovjek u kojeg je Bog imao povjerenja te mu povjerio zaštitu svoga Sina, Sina Božjeg, a također i zaštitu Presvete Marije, Zaručnice Duha Svetoga i svakako preljubljena Kći, stvorenje koje je Bog na poseban način gledao.

Bio je pravi Izraelac, slijedio je Zakon. Kao i svi Izraelci, on sam nam govori u riječima koje smo primili[1], želio je obitelj, želio je dati djecu Bogu.

Mislim da Sveti Josip može biti primjer svima nama, jedna figura još bliža nama, primjer čovjeka koji traži Boga, koji zna da je izišao od Boga i da se Bogu mora vratiti. Dakle, u toj potrazi za Bogom, čovjek koji želi upoznati Boga i stoga ostaje otvoren, otvoren iznutra, otvoren za slušanje Božje volje, i gledajte to je potreba koja treba biti također u svakome od nas, unatoč svemu što znamo, poznajemo – možemo poznavati Zakon, Bibliju, sve poruke Kraljice Mira – ali moramo ostati u tom slušanju Božjeg glasa, Božje novosti.

Pitao sam se, zašto je Sveti Josip odmah prepoznat kao ‘pravednik’? Samo zato što je poštovao sav Zakon? Bilo je i drugih koji su to činili. Ja vjerujem da je poštivanje Zakona polazna točka, naravno, to je temelj, temelj je poštivanja Zakona, ali Bog ga je vidio pravednim jer je vidio Josipovo srce, koje nadilazi Zakon, koje traži Boga, traži tu ljubav. Jedan primjer koji nadilazi Zakon? Ne otpušta Mariju; Zakon bi naredio da ju otpusti. I čini i druge stvari tijekom svog života, ali prva je ova: on je ne otpušta, bez obzira na to što Zakon kaže. On prepoznaje u Mariji čistoću, siguran je da nije lagala; stoga ne razumije kako je mogla biti trudna i ne otpušta je. Nije vezan na Zakon, nije fanatik. Uostalom, Zakon bi trebao biti vodič gdje, ako stojiš tamo, ne griješiš, ali da bi išao prema Bogu trebaš ići iznad Zakona.

Pravedan je jer se stavlja u diskusiju, stavlja u diskusiju vlastita uvjerenja, pokušava svoje ideje, pa i one najsvetije, staviti pred Božje svjetlo i spreman je za novost.

To su nužne potrebe da bi nas Bog mogao voditi, i Josipa, Svetog Josipa, Bog je mogao voditi i to je učinio preko Arkanđela Gabrijela. Gledajte, bilo bi isto za svakoga od nas: otvoreni, pravedni, spremni za novost, raspoloživi za Božju volju, istinski prikazani i darovani Bogu, Bog nas vodi i Bog zna kako nas voditi. Vođen Arkanđelom Gabrijelom, već se vidi jedan uvjet koji je jedan od naših stupova, zar ne? – već sam spomenuo druge, jer biti pravedan je integritet – spremnost da budemo vođeni je prikazanje, biti vođen od Arkanđela je zajedništvo. Tri stupa koja smo uzeli, koje nam je Bog dao, vrijedili su oduvijek.

On živi u zajedništvu s Arkanđelima. Znamo da nije sreo Gabrijela samo jednom, u snu: vodio ga je kada mu je rekao: „Uzmi dijete i idi“[2], posjetili su kuću u Nazaretu mnogo puta[3]. Ali je čovjek koji je također doživio zajedništvo s Presvetom Marijom, sa svojom zaručnicom, zajedništvo između muškarca i žene. Kako je kontemplirao Mariju? Svjestan da je bilo nešto tajanstveno, nešto veliko, ali stavio se u igru u ovom zajedništvu.

I prije sam rekao: zašto prikazan? Preispitivao je cijeli svoj život, promijenio je cijeli svoj život kako bi slijedio Boga, i gledajte čini to s cijelom svojom obitelji i cijelim gradom Nazaretom koji je protiv. Jer, možda, ponekad nama se čini da kažemo: eh, je li moguće da cijela moja obitelj kaže da griješim? Je li moguće da svi kažu da griješimo? Marija i Josip imali su cijeli grad protiv sebe, sve, samo im je jedan pomogao.

Nema lak život, suočava se s kušnjama od samog početka, čim kaže da Arkanđelu započinju kušnje i u tim kušnjama lako je mogao pomisliti: pa, možda taj san ipak nije bio tako stvaran, tko zna je li to bio Arkanđeo Gabrijel ili je bio… Sigurno, da je otišao svećeniku, rekao bi mu da je to demon i da nije Arkanđeo, kao što se događa i danas (svi koji se pojavljuju su demoni). Umjesto toga bio je Arkanđeo Gabrijel.

Ali u tim teškoćama nastavio je vjerovati. Trebao je imati mnogo vjere Sveti Josip, mnogo. Ako pogledamo u njegovom životu, uvijek s obzirom na Evanđelje i ne toliko i samo na naše poruke, to je čovjek je koji zna kontemplirati, zna meditirati; kontemplira Presvetu Mariju, kontemplira pastire kada dođu do jaslica i kažu im da ih je tamo poslao Anđeo. Kontemplira ih. Zamišljam kako je kontemplirao Mudrace. Ja mislim da se čak i za Svetog Josipa može reći, ili bolje rečeno, trebalo bi se reći: meditirao je u svom srcu poput Presvete Marije[4]; gledao je, meditirao, molio i ostao otvoren Božjoj volji.

Uvijek za kontemplirati, dolazi u situaciju da bude otac svoga Boga i zaručnik Majke Božje. I tu također razmišlja. Sveti Josip je onaj koji nam otvara put svojom originalnošću i, ponavljam, vrlo je sličan nama: njegova originalnost je bliska našoj. Dakle, možemo reći da Isus, Otkupitelj, i trebamo ga kontemplirati kao takvog, Sin Božji; Presveta Marija, Zaručnica Duha Svetoga i Suotkupiteljica, na poseban način sjedinjena s Isusom. Ali Josipa trebamo kontemplirati za nas kao čovjeka koji se sjedinjuje s otkupljenjem i suotkupljenjem, čovjeka koji nastoji ući u zajedništvo s Marijom i Isusom. Čini to kao otac, kao zaručnik i svatko od nas to treba činiti u  vlastitoj originalnosti. On je prvi čovjek koji sjedinjuje svoj život s Otkupiteljem i Suotkupiteljicom, nešto što mi trebamo i želimo činiti u svakoj Svetoj Misi i u cijelom našem životu.

Sveti Josip je zaljubljen u Presvetu Mariju, zaljubljen je u Isusa, ne samo kao Sina Božjega, već upravo kao Mariju i kao ženu, i Isusa kao dijete, kojeg je gledao kako raste, kojeg je odgojio; njegov je sin, ljudski govoreći. Ali također se dopušta i od te ljubav preobraziti, ne nameće je; ima jedan dio te ljubavi koji je, rekli bismo, ljudski. U tome nema ništa loše i kao takav, teži zaštititi, teži posjedovati, teško mu je dati sve, za razliku od Isusa i Presvete Marije. I ja mislim – možda griješim – da upravo zbog te ljubavi koju ima prema Mariji i Isusu, on nije mogao stajati pod križem; ne bi uspio. Uzvisiti tu ljubavi koju je imao prema Mariji i Isusu za njega je bilo previše; ne bi mogao izdržati da gleda kako su prema njima postupali, jer su se ponašali prema oboma loše; evo zašto umire mlad.

Ja vjerujem, siguran sam, da je za mene Josip više od apostola. Često kažemo da je lik apostola – kaže se za Petra, ali svi su takvi – lijep za nas jer su to ljudi koji svakako znaju kako doći do Neba, znaju uzdići vlastitu ljudskost, znaju kako prevladati svoje granice i pogreške. Za mene je Josip puno više. Uistinu je primjer da kada imaš ljubavi prema Bogu, potraga za Bogom, primjer kako se Božja ljubav saginje nad čovjekom i vodi ga do punine. Radost mi je znati ovo: jednostavan čovjek, stolar, koji nije mogao uzvisiti svoju ljubav do te mjere da stane pod križ – i stavite što god želite -, ali koji je iskreno ljubio Boga, iskreno ljubio Presvetu Mariju i Isusa, i koji za Božje planove daje cijeli svoj život, u svojoj jednostavnosti. Nije propovijedao, nije sudjelovao u Isusovom javnom životu, ali je ‘pravednik’ nad pravednicima, otac je Crkve zajedno s Marijom.

Jednom takvom čovjeku Bog je mogao povjeriti cijelo djelo otkupljenja, suotkupljenja, i ja kažem i ovo koje živimo u posljednjim vremenima. Čini mi se da ovo svima daje normalnost, ili bolje rečeno, iznimnost, iznimno unutar normalnosti, nadnaravno unutar normalnosti, ono što bi trebao biti život svakog kršćana. On je u potpunosti živio, kao što sam rekao, cjelovitost, prikazanje i zajedništvo.

Onda, neka nas i dalje Sveti Josip vodi da na pravi način kontempliramo Božić i cijeli Božji plan za ovo vrijeme, da posebno kontempliramo plan koji Bog ima preko Presvete Marije u ovom vremenu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. poruka Svetoga Josipa 18. ožujak 2021. naslov „Marija, nova Žena“ objavljeno u knjizi „Prema Novom Stvaranju 2012. 2021 godina“, str. 520

[2] Usp. Mt 2,13

[3] Vidi bilješku 1

[4] Usp. Lk 2,19