Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

30.11.2025.

Utjelovljenje i dolazak Isusa Krista ovdje na Zemlju promijenilo je povijest. Bolje bi bilo reći: ljubav Oca koji šalje Sina, ljubav Sina koji prihvaća i dolazi se utjeloviti i ljubav Duha Svetoga koji ga utjelovljuje u utrobi Presvete Marije, promijenili su povijest. Kažemo: Isus, i tako je, ali to je bilo trojstveno djelo uz sudjelovanje jednog stvorenja, Presvete Marije.

Presveta Marija bila je i još uvijek je uzvišeno sredstvo. Bila je stvorenje koje je prvo prihvatilo ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga, prva koja je sudjelovala u trojstvenom djelovanju, i s tim svojim prihvaćanjem ona nam je primjer, pokazuje nam kako Bog djeluje, kako djeluje trojstveni vir u onome koji prihvaća njegovu ljubav i njegovu volju. To je moguće i to je ono što Bog želi činiti sa svakim čovjekom; volja Boga koji ne želi ništa osim dobro stvorenja. Ako pogledamo, to je ljubav koja se ne miri s gubitkom bilo koga, ljubav koja na svaki način nastoji povratiti svako dijete i s njima, djecu, i preko njih povratiti stvorenje. To djelo uglavljenja svega u Kristu je ljubav Trojstva.

Isus s ovim utjelovljenjem, vršeći Očevu volju, postaje Kralj, Gospodar Svemira, Gospodar povijesti i započinje sa njegovim djelovanjem, njegovim otkupljenjem, upravo ovo djelo uglavljenja svega u Njemu. On je Kralj jer je Otkupitelj, On je Kralj jer je Svećenik. Ovo djelovanje, koje je započeo svojim rođenjem, završit će na kraju vremena, kada će sve predati Ocu. Rekao sam u prošloj snimci: sve je ostvareno, ali nije ispunjeno. Isus u ovom trenutku, sa svojom Crkvom, preko svojih izvanrednih i redovnih sredstava, još uvijek vrši ovo djelo dok ga ne ostvari, ali ga mora dovršiti. Bog, i Isus, kao takav, ne ostavlja ništa nedovršenim. To je zlo, to je Lucifer, čije je djelo samo uništavati; on ništa ne postiže, ne čini ništa, uništava, ali Bog ostvaruje.

Predajući sve Ocu, od tamo će povijest ponovno započeti onakva kakva je trebala biti od početka, kakvu je Otac zamislio: novo Nebo, nova Zemlja, novi muškarci i žene i Bog među njima. Za nas je temeljno da imamo ne samo tu ideju, tu viziju, tu vjeru, tu sigurnost, jer upravo ovo daje smisao svemu onom što činimo. Da nije toga, život na Zemlji ne bi imao smisla. I Isus sve to čini surađujući s čovjekom, sa svojom Crkvom. Još jednom Presveta Marija je primjer, ona je savršena učenica. Kao savršena učenica je savršena suradnica, ona je Suotkupiteljica. Naziv Suotkupiteljice nije nešto što joj je netko želio dati ili si je Ona uzela, to je prirodna posljedica one koja se potpuno sjedinila sa Sinom i sudjeluje u njegovom djelovanju, ne može biti nego tako. Nema… nema nikakve logike oduzimati joj taj naziv, ako ne iz čiste zlobe. Kao Suotkupiteljica i Majka Crkve, a time i svih nas – Majka Crkve, Majka Božja – kao takva traži od svakog svog djeteta, onda i od  nas, da budemo suotkupitelji, jer kao Majka ne može a da ne uči svako svoje dijete surađivati s Isusom, sudjelovati u tom djelu i tako postaješ suotkupitelj.

Ovo biti Kralj, ovo biti Otkupitelj, Isus čini jer je Svećenik, čini to kao Veliki Svećenik. I što čini? Ovdje se vidi lik svećenika, vrijedi za kraljevsko kao i za ministerijalno: uzima na sebe i uzdiže grijeh i granice čovječanstva. Vidite ovo je novo svećeništvo. Što čini jedan svećenik? Što bi kršćanin trebao činiti budući da je svećenik od krštenja? Preuzimati na sebe granicu i grijeh, pobijediti destruktivnu energiju, pokvarenost i pobijediti također i smrt, u Isusu, s Isusom, po Isusu (išao sam obrnutim redoslijedom: nisam išao po, s, u). Ovdje se rađa novo svećeništvo, jer se više ne prinose žrtve, prikazuje se same sebe, više se ne prinose dva golubića… ili oni pogani čak su išli toliko daleko da su prinosili svoje prvorođence: prikazuje se same sebe. Ponavljam, ovo se odnosi na kraljevsko svećeništvo i na ono ministerijalno, koje prihvaća i sakuplja ono kraljevsko i uzdiže ga.

Također i u ovom Presveta Marija prolazi prva, jer se prikazuje s Isusom, prva, jedina. I tom prigodom pod križem je jedina koja se prikazuje s Isusom, otvarajući put svima nama. Mi se možemo prikazati i živjeti naše svećeništvo, biti novi svećenici, jer je Isus to učinio i Marija iza Njega, inače se mi ne bismo mogli niti prikazati, ne bismo bili u stanju.

Isus je Kralj i Svećenik. Stoga, biti sjedinjen s Njim, potpuno Ga prihvatiti, biti kršćani po krštenju znači živjeti s našim kraljevskim svećeništvom i naše kraljevsko svećeništvo ili ministerijalno, tako nosimo cijeli naš život, cijeli, ono što nam se događa, ono što moramo činiti, misli, djela, situacije, sve s našim svećeništvom i sjediniti ih uvijek s Njim, preko Euharistije, Svete Mise. Tamo si svećenik, ali ne samo u tom trenutku, tamo ispunjavaš svoje svećeništvo, tko ima milost to činiti svaki dan kako bi poslije iznova počeo sakupljati.

Živjeti tražeći ovo, što je na kraju Njegova ljubav, tajna je, otkriće, jedna je… avantura – nazovite to kako hoćete – koja nužno zahtijeva potpuni izbor, ne možeš to živjeti polovično, nećeš uspjeti. Biti kršćanin nužno postaje poslanje života, postaje Božja volja za nas, postaje prirodno kao disanje, kao… Ovdje si ti svećenik od krštenja i trebaš to učiniti, nije to izbor, nije ‘malo ću to činiti, malo ne’, nećeš uspjeti. To… postaje što? Život. Sve ostalo, posao, obitelj, sve… više nije život, to su one stvari s kojima se susrećeš, koje živiš da bi ih donio Ocu u tvom svećeništvu, ali život je svećeništvo.

Ovdje, naravno tražiti pomoć s Neba, od svih Svetaca, od cijele proslavljene Crkve, da nam pomognu i govore nam o toj ljubavi, da nam pomognu da je utjelovimo i da nam pomognu da održimo vjeru živom i da nikada ne prestanemo tražiti slavni povratak. Ovo je zajedništvo svetih, koje nam pomaže živjeti kao svećenici; ne pomaže nam živjeti na Zemlji, pomaže nam živjeti kao svećenici, bez obzira gdje smo na Zemlji ili gdje smo. Sada je naše poslanje ovdje, ali proslavljena Crkva, nije tamo da čeka kako bi se naše molitve uslišile, ispred Božjeg je prijestolja, moli. Oko nas je, blizu nam je, s anđelom čuvarom, sa svetima, s… da nam pomogne shvatiti beskonačnu ljubav Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetoga.

Čineći ovako, mi nosimo sve Isusu, i Isus će sve donijeti Ocu. Dakle, prvi korak je prihvatiti tu ljubav. „Dan Božića“, kaže Bog Otac u svojoj poruci, „može biti svaki dan kada prihvatite tu ljubav.“[1] Isus, i dalje na taj dan, kaže: „Ako mi želite dati jedan dar, prihvatite moju ljubav.“[2] Prihvatiti ovu njegovu ljubav znači ponovno pomiriti se s Njim. Što znači ponovno pomiriti se s Isusom? Reći ćete: Nikad se nisam svađao s Isusom. Znači ući u njegovu misao, ući u njegov način djelovanja, njegov način ljubljenja. I tu se svi moramo ponovno pomiriti, nitko nije isključen. Nijedan svetac, dok još hoda Zemljom, nije isključen iz ovog pomirenja, dok ne postane jedno s Njim. I tu su svi sakramenti: On koji ulazi u nas u Euharistiji, On koji nam oprašta, On koji nas pomazuje, On koji budi sve darove u nama, On koji nam daruje Duha Svetoga, prvi dar vjernicima.

Kako? Ovdje je bolni korak za čovječanstvo, jer da bi se ponovno pomirili s Njim trebaš se pomiriti s njegovim križem. Pomiriti se s njegovim križem znači pomiriti se s našim križevima, s našim kušnjama; znači tražiti njegovu misao dok si kušan, tražiti njegov način djelovanja dok se mučiš, dok si bolestan, kušan si: to je križ. Dakle, tražite pomoć da bi shvatili njegovu misao, a ne da bi pobjegli od križa. Ne tražiti pomoć: „Ukloni mi križ, učini da ozdravim“, već „Učini da razumijem, neka se tvoja misao utisne u mene, bude u mojoj.“

Tada će nas križevi – čineći ovako, dopuštajući Isusu da nas dotakne, da nas ozdravi… da ozdravi našu misao – dovesti do uskrsnuća jer ne trebamo stajati na križu, trebamo u svakom križu uskrsnuti, po Duhu Svetom, koji će biti Isusov dar kada ga molimo, da razumijemo njegovu misao: „Zašto? Što mi želiš reći?“

Dakle, ovakav hod će nas voditi i uključit će nas u Božju novost i upravo zato što su novosti, misliti da možemo izmoliti jednu molitvu u kojoj Mu kažemo što treba činiti – jer su naše molitve često takve – sigurno smo još uvijek u starom, jer nitko od nas ne poznaje novost, možemo je samo biti spremni prihvatiti.

Evo, želim za sebe i za vas da uvijek proniknemo u ovu trojstvenu ljubav, Isusovu, Marijinu, i tada život zaista postaje neprestano uzdizanje, ali ne radi samog uzdizanja: uzdizanje u radosti, uzdizanje u jednostavnosti, u miru, uzdizanje u svakoj situaciji.

Neka Bog blagoslovi ovo čovječanstvo, blagoslovi sve ove prolaske, neka nas sve više pripremi na njegov susret, susret s Uskrslim, sa Proslavljenim, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka Boga Oca 25. prosinca 1998., objavljeno u knjizi „Preko Velike Barijere“, str. 26

[2] Usp. Isusova poruka od 25. prosinca 1998., objavljeno u knjizi „Preko Velike Barijere“, str. 27