Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

28.11.2025.

S ovom nedjeljom započinje Došašće. Došašće je jedno od najjačih razdoblja u godini; to je vrlo lijepo razdoblje, razdoblje iščekivanja. Između ostalog, dolaskom ovog Božića završava i Jubilarna godina, posebna godina u kojoj je Gospodin, kroz Jubilej, u njegovom drugom dolasku, njegovoj živoj prisutnosti ovdje na Zemlji, okupio sve što je mogao okupiti, sve koji su dopustili da ga zagrli njegova ljubav te su odlučili istinski započeti tražiti život.

Iščekivanje Isusa, iščekivanje Spasitelja, kao i uvijek, treba biti pripremano cijelim našim bićem, pripremano tako da nastojimo razumjeti, ući u ovu tajnu, u ono što je istinski važno: rođenje Spasitelja, rođenje Onoga koji iznova otvara povijest, kako bi svaki čovjek, nakon rođenja, smrti i uskrsnuća, Isusa Krista, iznova  zadobio milost, snagu i moć, te da njegov život, iznova postane život djeteta Božjega. To je velika tajna, tajna Božje ljubavi, i prihvaćanje ove ljubavi, barem pokušaj dopuštanja Duhu Svetomu da nam je objasni, ono je što mijenja naše živote. Ma promijenila bi se, kada bi je kršćani prihvatili, promijenila bi se i povijest ovog svijeta, također i u ovom vremenu, ne samo kao što je to bilo prije dvije tisuće godina. Dopustilo bi čovjeku da iznova otkrije što znači biti dijete Božje, te stvorenju da kontemplira djecu Božju preko čovjeka i, tako, bi se sve uglavilo u Kristu.

Mislim da je svima jasno kako je svijet, duh svijeta, u svakom velikom slavlju, u svakoj velikoj svečanosti nastojao zbuniti, odvratiti pažnju od onoga što je važno i usmjeriti naše biće na manje važne stvari. Te stvari, upravo zato što možda u dubini nisu pogrešne, čine da izgubimo iz vida – u slučaju Božića – neizmjernu Ljubav Boga, koji nam je darovao Sina. Ako razmišljamo o Božiću, duhu Božića, Djedu Mrazu, sve se dovodi na razinu duše, osjećaja, afekata, emocija… naizgled sve vrlo lijepo, slatko, svi se trebamo voljeti, ali u temelju, vjerujte mi, mislim da to možete vidjeti, on te želi odvratiti od toga da uđeš u sebe i da kažeš što znači rođenje Isusovo.

Onda, ja pozivam sebe samog, a i vas da se ove godine ne zaustavite na Božiću kao samom rođenju Isusovom, tek tako, iz navike. Svatko od nas, ovisno o godinama, koliko je puta proživio Božić! Ne zaustavljajmo se na lijepim riječima, ne zaustavljajmo se na osjećajima, već pokušajmo duboko meditirati – čut ćemo to za Božić – „Sin nam je darovan“[1], što to znači. I pokušajmo kontemplirati ovu ljubav, ljubav Oca koji nam daruje Sina.

Ja sam razmišljao, i to kažem i vama, kako je to moralo biti za anđele, vjernu braću i sestre iz svemira, da shvate Boga Oca, koji odlučuje dati nam Isusa Krista, Drugu Osobu Trojstva, Očevu ljubav, ljubav Sina, koji se prihvaća utjeloviti iz ljubavi prema nama. Vjerujem da su anđeli zastali na trenutak prije nego su shvatili, i suočeni s tom Božjom poniznošću, još jednom su bili zadivljeni koliko je On velik, koliko ovaj Bog zaslužuje biti ljubljen.

Dakle, gledajući ovo Dijete, gledajući Božić, pokušajmo brzo trčati, želeći ga, ljubeći ga. No u ovom vremenu, pokušajmo ga ljubiti ne samo kao Dijete – sada smo već odrasli – nego kao Uskrslog, kako bi ga naša ljubav mogla pozvati slavnim i ubrzati njegov slavni povratak. Mnogo smo vam puta navijestili: Isus je pred vratima; gledajte, on zaista jest. Podignimo oči prema nebu i trudimo se kontemplirati ono što je gore, život gore, počevši od Božića; promatrati život gore s onima koji ga već imaju. Prihvatiti Božju ljubav isto tako znači poznavati je, razumjeti je.

Dakle, tko nam više od Svetaca, anđela, Duha Svetoga i Presvete Marije može pomoći da je razumijemo? Ovu ljubav, koja se, ponavljam, želi vratiti u osobi proslavljenog Isusa, želi nas dovesti do punine. Svaki dan je Božić, ako dopustimo da nas dotakne ova ljubav i ako je tražimo. Povijest treba ići prema svom ispunjenju. Bez slavnog povratka, kršćanstvo postaje samo neka religija; može ostati nešto sentimentalno, ali je neostvareno. Cijelo Sveto pismo završava sa: „Svršeno je“, ali nije sve dovršeno.

Slavni Isusov povratak, konačna pobjeda nad pokvarenošću i smrću, centralna je za kršćanstvo i zahtijeva sudjelovanje svih. S naše strane treba biti: ja želim, tražim, želim ga spoznati, ljubim ga jer zaslužuje biti ljubljen, počevši upravo od činjenice da nam je dao Sina, svog Sina. Sve mora biti uglavljeno u Isusu Kristu, sve se treba vratiti njegovoj originalnoj dimenziji: ljudi i stvorenja. Dakle, hodimo ovako kroz Došašće, ne rasipajmo milosti i odvojimo vrijeme za meditaciju, za razmišljanje, za traženje onoga što je gore. Razgovarajte sa vašim anđelima, sa svecima koji su vam najdraži, podijelite kao što biste dijelili s nekim vašim prijateljem ili bratom ovdje na Zemlji, i vidjet ćete da ćemo napraviti korak naprijed prema spoznaji zakona Duha i približit ćemo Nebeski Jeruzalem nama.

Neka vas Gospodin blagoslovi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Iz 9,5