Toga dana slavili smo sprovod Oca Tomislava Vlašića. Tijekom slavlja, Gospa nas je željela blagosloviti.

Moja draga djeco,

ovaj dan ne treba biti spominjan kao dan boli, nego dan radosti i nade. Iz srca ovog Sveca (Oca Tomislava, nota redakcije) teku valovi milosti, svjetla i mira koji će se izlijevati na vas. Ja ću biti uvijek s vama, kao što sam bila s njim na svim putovima kojima je prošao. On je sada sa mnom, s mojim i njegovim Gospodinom, i moli za sve vas, ljubi vas i blagoslivlja.

Otac Tomislav vam je ostavio jedno veliko nasljeđe, i s tim nasljeđem ćete nastaviti hodati, sve dane koliko dugo Bog bude htio. Bit će teških kušnji za Zemlju, ali vi sada ne razmišljate o tome koliko se lošeg može dogoditi. Razmišljajte umjesto toga o ljepoti, milosti i snazi kojom ćete biti ispunjeni  od Boga,  jer ste bili vjerni. Prihvatili ste da vas se smatra ništavnima, da budete oklevetani, vrijeđani i progonjeni. Učinili ste to s ljubavlju i ostali ste na ovom putu. Sada više ne gledajte sve to; gledajte samo slavu Božju koja blista u svima vama i koja blista u Tomislavu, u ovom posebnom trenutku.

Prepuštam vas Stefanii, ona je majka u meni, intimno sjedinjena s mojim majčinstvom. Pratit će vas i obećavam vam da ćete u njoj  mene vidjeti. Budite uz nju, i ona će biti uz vas. Ne bojte se ničega. Uvijek ću biti s vama. Moje ruke počivaju na vama u svakom trenutku: kada se radujete ili plačete, kada radite ili se odmarate. Polažem svoje ruke na vas da vam pomognem, da vas podignem, da vas blagoslovim. Ne bojte se, mali moj narode, moje veliko blago.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.