Finale Ligure, 21 listopad 2025.

U ovom danu, slavili smo sprovod Oca Tomislava Vlašića u Kući-Svetištu u Finale Ligure. Tijekom slavlja, Stefania Caterina nam se obratila sljedećim riječima.

 

Predraga braćo i sestre,

u ovom danu tako svečanom za nas, želim vam govoriti, kao što sam obećala Ocu Tomislavu na samrtnoj postelji. On je silno želio dati vam do znanja da svjedočanstvo koje smo vam nosili tijekom ovih godina, neće prestati njegovom smrću.

Svi vi znate da nas je Gospodin poslao na Zemlju i pozvao nas biti dijelom Centralne Jezgre kako bismo čovječanstvu obznanili Božji plan o uglavljenju u Kristu svega stvorenog. Objasnili smo vam da je ovo jedini plan spasenja za cijeli Svemir, da nema drugih i danas vam to ponavljam.

Gospodin nas je pozvao na ovo poslanje od začeća, ali Presveta Marija je bila ta koja nas je izabrala. Gospa je zamolila Boga da članovi Centralne Jezgre budu oni koje je njezino Srce željelo i Gospodin je uslišio njezinu molitvu. Međutim, na svim članovima je bilo da odgovore. Otac Tomislav i ja smo odmah prihvatili biti dijelom Centralne Jezgre, čije je poslanje jednostavno i veliko u isto vrijeme:

• proglašavati svakom čovjeku centralnost Krista i naviještati uglavljenje u Njemu cijelog Svemira;
• živjeti i djelovati pod izravnim autoritetom Isusa Krista, po nalogu sedam velikih Arkanđela, tako otvarajući put prema novom stvaranju cijelom čovječanstvu Svemira;
• biti na raspolaganju nositi križ čovječanstva, u apsolutnoj vjernosti Bogu i njegovim zakonima.

Do trenutka njegove smrti, Otac Tomislav i ja bili smo živi članovi Centralne Jezgre na Zemlji, zajedno s bratom i sestrom koji žive u Rimu i bratom i sestrom koji žive u Jeruzalemu. Međutim, zbog mnogobrojnih poteškoća u kojima se nalaze braća i sestre u Rimu i Jeruzalemu, samo smo Otac Tomislav i ja bili pozvani otvoreno proglasiti plan uglavljenja u Kristu o čemu je govoreno. Navijestili smo i više puta objasnili, usmeno i preko naših knjiga, sve ono što nam je bilo objavljeno.

Sa ljudske točke gledišta, to nas je mnogo koštalo u smislu progona, kleveta, napuštanja i izdaja. Mnogo smo trpjeli, ali smo uvijek odgovarali na sve Isusove zahtjeve, sve do posljednjeg, kada nas je pitao bismo li bili voljni nešto ponijeti za Njega. Rekli smo da, i ubrzo nakon toga, za Oca Tomislava i za mene započeo je vrlo težak hod, koji je rezultirao darom stigmi. Njegov probodeni bok, njegove bolne ruke i noge, bili su Božji dar, sladak za sve nas koji smo ga prihvatili, ali strašan za one koji su ga odbacili.

Otac Tomislav sve je nosio s ljubavlju i apsolutnom vjernošću. Bila sam uz njega u svakom trenutku i stoga sam svjedok neizrecivoj fizičkoj patnji Oca Tomislava, podnošenoj sa žarkom vjerom, nadom i ljubavlju prema dušama koje su mu povjerene, bez ikakve pritužbe, bez da ikada pita zašto. Uvijek je i samo slušao s radošću, čak i kada je plakao zbog fizičke boli. Mogu potvrditi, bez imalo sumnje, da sam živjela i radila, dobrih trideset i tri godine, uz Sveca koji danas blista na Nebu. Izazivam svakoga koji tvrdi suprotno.

Danas sam ovdje da kažem vama i svima koji će čitati ove retke, kako smrt Oca Tomislava neće zaustaviti ovo Božje djelo. Činjenica da se on sada nalazi u duhovnoj dimenziji, a da sam ja ostala na Zemlji ne znači ništa, jer djelovanje Duha Svetoga ne poznaje granice ni prepreke i jer zajedništvo dviju osoba u Bogu, ako je autentično, neraskidivo je. Stoga se naše poslanje nastavlja, na novim putevima koje će Bog otvoriti.

Duh Oca Tomislava sada je nevjerojatno ojačan i svi mi koji smo ga voljeli osjetit ćemo njegovu prisutnost i njegovu moć. Čak će to osjetiti i oni koji ga nisu voljeli.

Otac Tomislav  mi je ponavljao, u svojim posljednjim danima života, da će uvijek biti s nama. Sada je na nama da odgovorimo istom snagom i istom hrabrošću koju je on imao, kako nas je učio. S moje strane, želim vam osigurati dok god živim i ako Bog bude želio, da ću raditi i trudit se zajedno s vama kako bih nastavila ovo djelo. Molit ću i prikazivati svoj život Bogu za sve vas i za sve one koje će Gospodin poslati na ovaj put. Svi smo pozvani ići u potragu za dragocjenim biserima koje su duše; ne vide se uvijek, jer su prekrivene blatom svijeta koji skriva ljepotu Božje djece. U ime Kristovo i u Srcu Presvete Marije, ići ćemo tražiti ih, sakupljat ćemo ih, čistiti  i prikazivati ih Gospodinu za njegovu Kraljevsku krunu.

Otac Tomislav ljubio nas je kao svoju djecu beskrajnom ljubavlju; ljubio je i opraštao uvijek čak i onima koji su ga proboli. Isto vam mogu osigurati s moje strane. S vašom pomoći, trudit ću se biti vam majka, sestra, prijateljica. Nastavit ću svoje poslanje sa snagom koju će mi Bog dati za sve vas.

Sigurna sam da ćemo zajedno, ako ostanemo postojani u vjeri, nadi i ljubavi, biti znak za ovo čovječanstvo, koje traži mnoge znakove ali koje ima potrebu za samo jednim znakom: Isusom Kristom, mrtvim, uskrslim, uznesenim na nebo, koji sjedi zdesna Ocu i Kralj je Svemira.

Osobno sam uvjerena da će „Crkva Isusa Krista svega Svemira“ postati sve vidljivija. I čak ako se u očima svijeta, posebno Kristovim neprijateljima, ova Crkva čini gotovo beznačajnom, znamo i doživljavamo da je snažna u duhu, jer je nerazdvojivo sjedinjena s onim preostalim dijelom Crkve prisutne u Svemiru, koja se treba u potpunosti otkriti, kada Gospodin to bude htio,  te će biti Crkva koja silazi s Neba.

Molim Gospodina da svi koji traže pravi život mogu pokucati na vrata ove Crkve bez straha, bez da budu osuđivani te da u nama pronađu Božju obitelj. Neka život ove Crkve bude slobodan, kao što je uvijek bio, od šema, ritualizma, navezanosti, hijerarhija i svakog duhovnog ugnjetavanja. Mi smo slobodan narod jer Bog ljubi slobodu, ne nameće već predlaže, ne provaljuje vrata već delikatno kuca i mi mu ih želimo otvoriti. Stoga, draga braćo i sestre, molim vas da ne dopustite da padnu u prazninu dragocjeni darovi kojima je Gospodin ispunio vaše duše. Ne napuštajte ovaj hod, čak i ako dođu teški dani, dani kušnji. Gospodin će nam pomoći. Tko se danas vrati nazad kasnije više neće imati vremena, jer vrijeme je kratko. Gospodin hitno treba spasiti svoj narod i pronaći i posljednju izgubljenu ovcu. Želi da smo uz njega u njegovom djelu.

Požurimo se stoga, braćo i sestre, vršiti sve što Gospodin bude želio. Ja ću vam biti blizu. Bit ću u molitvi i unutarnjem osluškivanju kako bih shvatila Božju volju i otkrila vam, kao što sam uvijek činila, sve što On bude htio. Bog nam je dao i uvijek će nam davati sve što nam treba. Dao nam je Oca Tomislava koji je naš Svetac, naš otac i utemeljitelj ovog djela, koji živi za nas u Kristu. Dobrog i vjernog slugu, koji je konačno ušao u radost svoga Gospodina, onu radost koju mu nitko nikada ne može ukrasti. Uvijek ćemo biti zahvalni Bogu što nam ga je darovao.

Hvala svima vama na hodu koji smo zajedno napravili i na onome što ćemo još činiti.

Neka nas Gospodin ispuni milošću, svjetlošću i snagom da činimo ono što mu je milo. Neka nas Presveta Marija i Sveti Josip čuvaju u njihovim Srcima.

Neka vas Gospodin blagoslovi i daruje vam svoj mir. I ja vas blagoslivljam.

Stefania Caterina